Poslovni broj: UsI-3284/2022-7

1

 

 

              

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik 6 i 8                                           Poslovni broj: UsI-3284/2022-7

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. D. iz H., I. R., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

I.              Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/256, URBROJ: 512-2501-22-2 od 26. rujna 2022.

II.              Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/1011, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 2. kolovoza 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/256, URBROJ: 512-2501-22-2 od 26. rujna 2022.     odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/1011, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 2. kolovoza 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti V. G. – Š., za razdoblje od 15.07.1991. do listopada 1991.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika pozivom na odredbe članka 3. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) za koju smatra da je primjenjiva u konkretnom slučaju, pri tom se poziva na rješenje  od 21. travnja 2019. kojim je utvrđen sudionikom u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti V. G., stoga smatra kontradiktornim navod upravnog tijela da se ne nalazi na neovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite V. G. kao pripadnik M. Š.. Tužitelj navodi kako su izjave prikupljene tijekom postupka kako njega kao stranke tako i svjedoka cijenjene djelomično, navodeći da je predao tijekom postupka popis od desetak imena, a koji se je svaki kao pripadnik Narodne zaštite vlastoručno potpisao i potvrdio da je u predmetnom razdoblju bio s njima u postrojbi te sudjelovao u aktivnostima pružanja oružanog otpora, za što je svima priznat status branitelja temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. Rješenje smatra neobrazloženim i u dijelu koji se odnosi na pozivanje na zakonske članke, a iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Poziva se na odredbe članka 3. ZHBDR-a te ističe da je vidljivo iz spisa da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite V. G. kao pripadnik M. Š., ali posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite, da ima utvrđen status branitelja iz Domovinskog rata, dana mu je mogućnost sudjelovanja u postupku te spisu prileži njegova izjava iz koje je vidljivo da je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite M. Š. u razdoblju od 15. srpnja do listopada 1991., obavljao zadaće stražarenja i praćenja ljudi i vozila u smjeru vojarne „Maršalka“. Svjedoci M. M. i S. C., potvrdili su izjave tužitelja glede obavljanja navedenih zadaća, te su također izjavili da konkretnih borbenih akcija nije bilo već su preventivno djelovali. Svjedok M. je izjavio da je izvršavao zadaće noćne ophodnje, obilazak blokadnih punktova  te obilazak stanovništva, stoga je pobijanim rješenjem potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje jer tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru i nije djelovao u izravnoj svezi s tim otporom kao pripadnih naoružanih odreda Narodne zaštite. Tuženik navodi kako tužitelj nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stva bila drugačije riješena, pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne  o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužitelju.

             

6.              Presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave sukladno ovlaštenju iz odredaba članka 36. ZUS-a.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

              Rješenjem suda poslovni broj: UsI-3284/2022-6 od 24. kolovoza 2023. pozvan je tuženik u roku od 15 dana od dostave toga rješenja dostaviti sudu spis prvostupanjskog postupka, jer dostavljeni spis uz odgovor na tužbu nije potpun, nedostaje zahtjev stranke, zapisnik o saslušanju, izjave svjedoka i druga dokumentacija na koju se u obrazloženju poziva prvostupanjsko tijelo.

              Navedeno rješenje suda tuženik je prema dostavnici u spisu zaprimio 28. kolovoza 2023. i do dana donošenja presude po tom rješenju nije postupio.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

9.              U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zauzimaju stajalište da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, pozivom na odredbe članka 3. i 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 141/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) uz obrazloženje da tužitelj nije evidentiran na neovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite V. G. – Š., iako se u njegovoj te izjavama predloženih svjedoka navodi da je u razdoblju od srpnja 1991. do 14. listopada 1991. kao pripadnik Narodne zaštite V. G. – Š. izvršavao zadaće obilaska stanovništva, držanje straže i ophodnja po naselju, te dao veliki doprinos u obrani naselja, ali konkretnih borbenih akcija nije bilo i svi su preventivno djelovali. Navedene aktivnosti, prema stajalištu upravnih tijela ne mogu se podvesti pod odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Slijedom navedenog prvostupanjsko je tijelo odbilo zahtjev, a tuženik žalbu prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog tijela.

 

10.              Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

 

11.              Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

 

12.               Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.

 

13.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da sud za sada navode tužbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni materijalnog prava ne može otkloniti, zbog činjenice da sudu nije dostavljen cjelokupan spis upravnog postupka, te dokumentacija na koju se poziva prvostupanjsko upravno tijelo u obrazloženju svog rješenja, a koja je relevantna za odluku, te koju tuženik prihvaća.

 

14.              Dostavljeni spis tuženika ne predstavlja cjelokupni spis predmeta upravnog postupka, jer je sudu dostavljena samo pojedinačna dokumentacija spisa, odnosno nije dostavljen spis prvostupanjskog upravnog postupka i dokumentacija koja je bila relevantna za odluku o ne/osnovanosti zahtjeva tužitelja.

 

15.              Člankom 32. stavkom 3. ZUS-a propisano je da se u odgovoru na tužbu tuženik treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže.

Prema stavku 4. člana 32. ZUS-a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.

 

16.              Imajući u vidu citirane odredbe, činjenicu da tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio cjelokupni spis upravnog postupka, a navedeni spis, odnosno dokumentaciju koja nedostaje nije dostavio niti na poseban zahtjev suda sadržan u rješenju od 24. kolovoza 2023., koje je uredno zaprimio 28. kolovoza 2023 sud prigovore tužitelja bez dostavljenog spisa ne može otkloniti, niti navode sadržane u obrazloženju osporenog (i prvostupanjskog) rješenja provjeriti, stoga su prihvaćeni osnovanima navodi tužbe.   Pri tom se napominje da je rješenjem suda poslovni broj: UsI-3284/2022-2 od 8. studenog 2022., tuženik upozoren na mogućnost  rješenja spora i bez spisa tuženika.

 

17.              Na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U postupku nakon ove presude tuženik će donijeti novu odluku o žalbi tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, te istu obrazložiti na način kako je to odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.) propisano.

              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 31. stavka 2. ZUS-a, nisu utvrđeni.

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a ZUS-a)