Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-35/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić–Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika:

Žitni terminal d.o.o., Vranjički put 16, Solin, OIB: 97966928557, kojega kao punomoćnik zastupa Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj Pr-754/2017-126 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava a tužiteljeva odbija kao neosnovana, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj Pr-754/2017-126 od 23. svibnja 2025.,

a) preinačuje

- u djelu izreke presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate na iznos neimovinske štete (pružene tuđe pomoći i njege) u svoti od 4.000,00 EUR koje na taj iznos teku od 5. listopada 2017. do 4. travnja 2018. tako da se u tom dijelu zahtjev za plaćanjem zateznih kamata odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu izreke presude;

- prvostupanjsko rješenje.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 184.656,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 5. listopada 2017. (dan podnošenja tužbe sudu) pa do 31.prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi propisanoj čl. 29.stavka 2. ZOO-a koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo, za iznos od 70.643,98 eura, kao i da se isplata izvrši na žiro račun punomoćnika tužitelja, tužitelj odbija,"

i riješio :

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do okončanja kaznenog postupka pod br. K- 492/2019.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.092,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 23. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a navedeni iznos platit će na žiro račun punomoćnika tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa] A – Vrdoljak & partneri, odvjetničko društvo d.o.o kod OTP banke d.d."

2. Protiv dijela izreke (kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 184.656,02 EUR sa zateznim kamatama od 5. listopada 2017. kao dana podnošenja tužbe do dana plaćanja) i prvostupanjskog rješenja, pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je žalbu podnio protiv dijela izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev u visini od 70.643,98 EUR, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a osporavajući u bitnom visinu dosuđenog iznosa neimovinske štete predlažući da se u pobijanom dijelu presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tuženikova žalba djelomično je osnovane i to samo u odnosu na sporednu tražbinu zatezne kamate na iznos imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege za period od 5. listopada 2017. do 4. travnja 2018.

6. Predmet spora je tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, zbog ozljede na radu koji proizlazi iz štetnog događaja koji se dogodio 14. travnja 2017. kada je tužitelj kao radnik trgovačkog društva Cvrlje metalna gradnja d.o.o. doživio nezgodu na radu prilikom obavljanja radova u tuženikovim poslovnim prostorima kada je došlo do eksplozije tuženikova silosa. Uslijed eksplozije tužitelj je zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud s obzirom na vrijeme početka parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Iz raspravne građe proizlazi:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog bravara u tvrtki Cvrlje metalna gradnja d.o.o. za proizvodnju metalnih konstrukcija,

- da je tvrtka Cvrlje metalna gradnja d.o.o. tužitelja i radnika PI uputila na rad kod tuženika,

- da su tužitelj i PI radili kod tuženika u njegovom proizvodnom pogonu u Vranjicu od 9. siječnja 2017. do 14. travnja 2017.,

- da je 14. travnja 2017. tužitelj doživio ozljedu na radu prilikom pokušaja varenja pukotine promjera 8mm na devetom katu elevatorskog tornja tuženikova silosa u Vranjicu;

- da je tužitelj pridržavao pločicu, a PI provjeravao "ima li mase" u aparatu za varenje na način da je upalio aparat za varenje nakon čega je došlo do eksplozije i požara;

- da poduzeti radovi od strane tužitelja predstavljaju radove u prostorima koji su ugroženi eksplozivnom atmosferom tj. posebno opasni radovi, koji moraju biti prijavljeni tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada što tuženik nije uradio,

- da tuženik nije izradio plan izvođenja radova s propisanim sadržajem, uključujući i rad u prostoru potencijalno ugroženom eksplozivnom atmosferom,

- da su se radovi izvodili bez pisanog odobrenja ovlaštene osobe i to od strane radnika koji nisu stručno osposobljeni i upoznati s propisanim mjerama zaštite od požara, koje treba poduzeti prilikom zavarivanja te koji radnici nisu osposobljeni za rad na siguran način ;

- da tuženik nije poduzeo pisane ni usmene mjere kako bi se posao mogao obaviti na siguran način,

- da je tužitelj prilikom obavljanja posla postupao po usmenom nalogu nadređenog, i to šefa održavanja ĐI i voditelja silosa JI,

- da tuženik nije bio upoznat sa činjenicom da za vrijeme zavarivanja unutra pogona sam pogon mora biti isključen;

- da je primarni uzrok eksplozije u prostoru elevatora silosa eksplozivno zapaljenje smjese uskovitlane zapaljive prašine organskog porijekla i kisika iz zraka iskrom ili užarenom česticom nastalom tijekom procesa ručnog elektrolučnog zavarivanja,

- da je primarna eksplozija, koja se dogodila u prostoru elevatora silosa, uzrokovala i sekundarnu eksploziju u prostoru suterena na način da je uskovitlala nataloženu prašinu uslijed čega se stvorio oblak prašine koji je došao u kontakt s vrelim česticama – produktima primarne eksplozije, a čija je koncentracija bila veća od donje granice eksplozivnosti,

- da tuženik nije osigurao tužitelju adekvatnu zaštitnu opremu prilikom obavljanja posla varenja unutra samog pogona,

- da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozlijede u vidu dubokih dermalnih i subdermalnih opeklina pretežito na glavi i vratu, gornjim i donjim udovima te na desnoj strani tijela, opekline gornjih dišnih putova i vanjskog nosa, jake kontrakture oba lakta, šaka i ručnih zglobova

- da je nakon štetnog događaja tužitelj liječen u Jedinici intenzivnog liječenja Križine u Splitu od 14. travnja 2017. do 14. lipnja 2017.

- da je tužitelj od 14. lipnja 2017. do 4. srpnja 2017. bolnički liječen na Klinici za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra u Splitu,

- da je tužitelj u periodu od 25. srpnja do 25. kolovoza 2017. boravio na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju "Kalos" Vela Luka;

- da je tužitelj radi rekonstrukcije laktova i prstiju šaka boravio u Zavodu za plastičnu, estetsku, rekonstruktivnu kirurgiju i opekline, Kliničkog bolničkog centa Split u periodu od 11. rujna 2017. do 22. rujna 2017.,

- da je kod tužitelja, kao posljedica ozljeđivanja, nastupilo trajno umanjenje životne aktivnosti od 85%;

- da je tužitelj pretrpio duševne boli zbog naruženosti jakog stupnja vrlo uočljivog trećim osobama;

- da je tužitelj nakon štetnog događaja (ozlijede na radu) trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 34 dana, a blagog intenziteta u trajanju od 103 dana;

- da je tužitelj nakon operativnog zahvata rekonstrukcije laktova i prstiju šaka trpio bolove blagog intenziteta u dodatnom trajanju od 60 dana koji bolovi nisu obuhvaćeni razdobljem iz prethodne alineje tj. period od 60 dana uslijedio je nakon proteka perioda od 103 dana u kojemu je tužitelj trpio bolove blagog intenziteta nakon štetnog događaja (ozlijede na radu)

- da je tužitelj pri štetnom događaju pretrpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 28 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 120 dana i blagog intenziteta u trajanju od 300 dana;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon provedenog bolničkog liječenja, koju su mu pružali ukućani, u trajanju od 5 mjeseci po 4 sata dnevno, potom 2 mjeseca po 3 sata dnevno i 2 mjeseca po 2 sata dnevno, dakle ukupno 900 sati,

- daje tužitelj imao materijalne troškove koje nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem u visini od 1.300,00 EUR.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tužitelj kao osoba na radu doživio ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca. Naime odredba članka 3. točka 11. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine": 71/14, 118/14, 154/14,94/18 i 96/18- dalje: ZZR) definira pojam „Osobe na radu“ koja je sadržajno šira od definicije pojma radnika sadržane u odredbi članka 3. točki 24. ZZR-a. Prema navedenim definicijama radnik je fizička osoba koja je u radnom odnosu i obavlja poslove za poslodavca a Osoba na radu je fizička osoba koja nije u radnom odnosu kod tog poslodavca, ali za njega obavlja određene aktivnosti, odnosno poslove (osoba na stručnom osposobljavanju za rad; osoba na sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi; osoba koja radi na određenim poslovima u skladu s posebnim propisom; redoviti student i redoviti učenik srednjoškolske ustanove na radu u skladu s posebnim propisom; osoba koja radi kao volonter, naučnik, student i učenik na praksi, osoba koja radi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere i slično).

9.1. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tuženik kao poslodavac temeljem članka 25. ZZR-a za takvu ozljedu odgovara po načelu objektivne odgovornosti odnosno da i kao osoba koja se bavi opasnom djelatnošću odgovara za štetu tužitelju temeljem odredbe iz članka 1063. ZOO-a jer za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

9.2. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a propisano je da za štetu nastalu zbog ozljede na radu i profesionalne bolesti koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2. članak 25. ZZR-a).

9.3. Teret dokaza o postojanju okolnosti koje isključuju ili ograničavaju odgovornost poslodavca je na tuženiku (poslodavcu) jer na strani tužitelja vrijedi oboriva pravna pretpostavka (presumptio iuris) o odgovornosti poslodavca za štetu na radu ili u vezi s radom.

9.4. Iz navedenog proizlazi da bi se mogla utvrditi tužiteljeva odgovornost (doprinos) nastanku štetnog događaja treba ocijeniti je li on postupao s namjerom ili iz krajnje nepažnje kod nastanka štetnog događaja.

9.5. U činjeničnoj situaciji kada je tuženik rasporedio tužitelja da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, iako tužitelj nije bio stručno osposobljen za obavljanje rada u ovakvim uvjetima i upoznat s propisanim mjerama zaštite od požara koje treba poduzeti prilikom zavarivanja, te nije bio osposobljen za rad na siguran način, a uzimajući u obzir da nije postojalo pisano odobrenja ovlaštene osobe, tuženik ne može isticati prigovor tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja.

9.6. Slijedom toga nema doprinosa nastanku štete od strane tužitelja pa je tuženik odgovoran u potpunosti.

10. Imajući na umu vrstu i težinu tužiteljevih tjelesnih ozljeda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, operativne zahvate radi saniranja povrede, nelagode u provođenju terapija i fizičkih boli, opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje, tužiteljeve godine života i predvidivo vrijeme kroz koje će trpjeti posljedica smanjene životne aktivnosti, duljinu i trajanje posljedice straha, kao i opseg naruženosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud visinu naknade neimovinske štete pravilno utvrdio na temelju provedenog vještačenja po stalnim sudskim vještacima i drugih provedenih dokaza imajući u vidu i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja i drugih provedenih dokaza, te svih okolnosti štetnog događaja i pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio visinu nastale neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, te na temelju slobodne ocjene dokaza visinu imovinske štete za troškove liječenja. Zbog toga je u odnosu na dio izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 70.643,98 EUR sa zateznim kamatama odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

11. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu kada je dosudio zatezne kamate na imovinsku štetu s naslova pružene tuđe pomoći i njege od 5. listopada 2017. kao dana podnošenja tužbe zbog čega je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.

11.1. Naime, za određivanje tijeka zateznih kamata na imovinsku štetu, relevantne su odredbe članka 1086 ZOO-a prema kojem se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Stoga, pravo na zatezne kamate na iznos imovinske štete može biti dosuđen na obujam naknade nenovčane imovinske štete, tek kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze.

11.2. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od kada je tuđa pomoć i njega pružena, dakle od 4. travnja 2018. Naime iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u kontinuitetu u trajanju od ukupno devet mjeseci počevši od provedenog bolničkog liječenja. Tužiteljevo bolničko liječenje (nakon štetnog događaja) okončano je 4. srpnja 2017. do kojeg datuma je tužitelj boravio na Klinici za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra u Splitu. Od toga dana uslijedilo je pružanje tužitelju tuđe pomoći i njega od strane ukućana u trajanju od devet mjeseci a isto je dovršeno 4. travnja 2018. pa od toga dana tužitelj ima pravo na zatezne kamate na utvrđenu visinu pružene pomoći i njege u svoti od 4.000,00 EUR.

12. Odluka o visini troškova postupka pravilno je donesena na temelju odredbe iz članka 154. stavka 2. ZPP-a.

13. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbi jer je sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbina zateznih kamata a ne u odnosu na glavnu stvar.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da o odluci o kaznenoj odgovornosti odgovornih osoba u osobi tuženika ne ovisi donošenje odluke u ovom predmetu.

15. Zbog toga je odlučeno kao u izreci i to pod točkom a.) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3 ZPP-a, pod točkom b.) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma