Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3937/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. DŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: 21. Pp-516/2024-7 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. OŠ oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da se u konkretnom predmetu nije ostvarilo zakonsko obilježje prekršaja te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje te proglasiti okrivljenika krivim.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega je analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza u postupku, prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz ispitanog svjedoka MŠ, žrtve, koji je iskazivao o pogrdnim izrazima koje mu je uputio stric prigovarajući mu zbog vlasništva nad vinogradom, što radi učestalo ali nije naveo da bi ga te riječi uznemirile ili mu povrijedile dostojanstvo, te je cijenio obranu okrivljenika u kojoj, iako se smatrajući krivim za prekršaj, nije iskazivao o tome da su takve riječi nećaka uznemirile, već je isticao svoju ogorčenost sklapanjem Ugovora o darovanju s nećakom i njegovo preuzimanje sve imovine. Uzimajući u obzir takav iskaz i dovodeći ga u vezu s iskazima svjedoka žrtve MŠ i svjedoka ŠŠ koji su dali na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policiji (koji su zakoniti dokazi), a na kojem ti svjedoci niti jednom riječju nisu naveli da bi okrivljenikove riječi uznemirile ili povrijedile dostojanstvo MŠ, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom predmetu nije dokazano da bi bilo ostvareno bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. u vidu uznemirenosti ili povrede dostojanstva žrtve. Prema jasnoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja propisuje pojavni oblik psihičkog nasilja u obitelji, taj oblik nasilja u obitelji može biti počinjen jedino ako je takvo postupanje počinitelja imalo za posljedicu prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod žrtve, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno tako da djelu nedostaje jedan od zakonskih obilježja prekršaja.

5.2. Budući da i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud nije imao na raspolaganju izvođenje drugih relevantnih dokaza radi utvrđivanja naprijed navedenog bitnog obilježja prekršaja te odluke o krivnji okrivljenika, to je ispravno zaključio da na temelju raspoloživih dokaza, u postupku nije utvrđeno postojanje jednog od bitnih obilježja prekršaja zbog čega je okrivljenika oslobodio optužbe za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi u kojima se ističe da je prvostupanjski sud trebao na temelju priznanja okrivljenika te iskaza žrtve MŠ koji je potvrdio obranu, proglasiti okrivljenika krivim za terećeni prekršaj, s obzirom da nije utvrđeno postojanje bitnog obilježja predmetnog prekršaja u vidu navedene posljedice.

7. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. PZ-a.

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.