Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7435/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-922/2024-7 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. HL i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. HL obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. HL proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 1.700,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 79,64 eura tako da je okrivljeniku ostalo za platiti 1.620,36 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana računajući od primitka pravomoćnosti presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te presude okr. HL je pravodobno putem branitelja iz Odvjetničkog društva Cvrković & Partneri d.o.o. u Vukovaru, podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, odnosno, preinačiti i ublažiti izrečenu novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se sadržajno ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a jer je dijete ispitano na procesno nedopušteni način s obzirom da nije ispitano u prisutnosti stručne osobe psihologa i na djetetu primjeren način u drugoj prostoriji putem audio vizualnog uređaja, niti je prethodno utvrđeno je li dijete s obzirom na svoju psihofizičku razvijenost sposobno vjerodostojno iskazivati o događaju, a djetetov iskaz je pristran zbog poremećenih odnosa između roditelja.

5.1. Naime, iz Zapisnika o ispitivanju svjedoka HL, okrivljenikovog sina i žrtve nasilja od 29. svibnja 2024., vidljivo je da je isti rođen **.**.2007. dakle, da je u vrijeme ispitivanja pred sudom imao 17 godina i gotovo 3 mjeseca. Nadalje, odredba čl. 173. PZ-a propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka. Odredbe čl. 292. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP), propisuju:

„(1) „Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta koje nije navršilo četrnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojima rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranke mogu postavljati pitanja djetetu – svjedoku prema odobrenju suca istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način.

(2) Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta s navršenih četrnaest, a nenavršenih osamnaest godina, kao svjedoka provodi sudac istrage. Pri ispitivanju djeteta osobito ako je oštećeno kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje djeteta. Prema okolnostima, posebno vodeći računa o zaštiti djeteta, može se provesti na način propisan u stavku 1. ovog članka.“

Nadalje, posebnim Zakonom o sudovima za mladež, u čl. 115. st. 2. je propisano:

„(2) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ovog Zakona, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, takvo će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja.“

Napominje se da u katalog kaznenih djela iz čl. 113. Zakona o sudovima za mladež ulaze i kaznena djela (prekršaji) protiv obitelji.

Odredba čl. 6. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji glasi:

„(4) U slučaju kada je potrebno ispitati dijete žrtvu nasilja u obitelji, tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su dijete žrtvu ispitati uz primjenu odredaba zakona kojim se uređuje kazneni postupak o posebnom načinu ispitivanja djece.“

5.2. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, jasno je da dijete koje je oštećeno kaznenim djelom protiv obitelji (djelo iz popisa u čl. 113. Zakona o sudovima za mladež), a koje je u vrijeme ispitivanja navršilo 16 g. (dobna granica podignuta prema čl. 115. st. 2. Zakonu o sudovima za mladež) može ispitati sudac neposredno u sudnici, pritom postupajući obzirno tako da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje djeteta (čl. 292. st. 2. ZKP-a). Dakle, mlt. žrtva HL je mogao biti ispitan neposredno od strane suca, s time da ne proizlazi iz navedenog zapisnika da bi se prema njemu postupalo neobzirno tako da je njegov iskaz pribavljen na zakonit način.

5.2.1. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da je mlt. HL morao biti ispitan putem audio vizualnog uređaj uz prethodno utvrđivanje njegove psihofizičke sposobnosti svjedočenja te njegov iskaz ne predstavlja nezakonit dokaz kako se to navodi u žalbi jer ga takvim ne predviđa mjerodavna odredba čl. 300. ZKP-a niti bilo koja odredba Zakona o sudovima za mladež (isto stajalište je izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: III Kr-120/2024-4 od 10. listopada 2024.).

5.3. Zbog iznesenog, nije osnovan žalbeni navod da je u prvostupanjskom postupku počinjen bitna povreda odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a.

6. Žalbenim navodom da o pristranosti iskaza djeteta žrtve nasilja mlt. HL i njegove navodne bliskosti s majkom zbog poremećenih međusobnih odnosa oca (okrivljenika) i majke koji su i nakon razvoda ostali živjeti u istome domaćinstvu, okrivljenik zapravo pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istu žalbenu osnovu ističe i kada u žalbi navodi da iz pobijane presude proizlazi da je prekršaj počinjen u odnosu na oštećenog sina GL rođenog 2009. g., a da u dokaznom postupku sud nije pribavio rodni list mlt. GL kako bi iz istoga utvrdio ne samo svojstvo roditeljstva nego i datum rođenja djeteta.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka mlt. HL, žrtve nasilja koji je i po ocjeni ovog suda životno opisao kako ga je otac psovkama vrijeđao te bacio čekić kojim ga je okrznuo po nozi, a sve vezano uz popravak radnog stroja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Budući da je okrivljenik priznao verbalno nasilje te nije iznosio primjedbe na iskaz djeteta čijem svjedočenju je bio prisutan, niti ovaj sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji prema djetetu na gore opisani način.

6.2. Isto tako, budući da okrivljenik niti jednom radnjom u postupku, a niti primjedbom na iskaz mlt. svjedoka, nije doveo u pitanje istinitost njegovog iskazivanja, a pogotovo iskazivanja na štetu oca zbog privrženosti majci kako to ističe u žalbi, niti ovaj sud ne sumnja u vjerodostojnost iskaza mlt. svjedoka. Osim toga, nije jasno niti kojim bi to djelom iskaza mlt. svjedok svjedočio pristrano majci kada predmetni događaj nasilja u obitelji oca prema sinu, ni na koji način nije povezan s majkom, odnosno okrivljenikovom bivšom suprugom.

6.3. U odnosu na navod žalbe da je prekršaj počinjen i u odnosu na mlt. GL za kojeg oštećenika nije utvrđena dob, niti roditeljsko svojstvo od strane okrivljenika, ukazuje se žalitelju da je on proglašen krivim za prekršaj nasilja u obitelji na štetu djeteta mlt. HL (čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), a ne i djeteta mlt. GL rođ. 2009. g. u čijoj prisutnosti je djelo počinjeno. Stoga, za ispunjenje bića prekršaja počinjenog na štetu mlt. HL (i samo njega), nije odlučna činjenica obiteljskog svojstva mlt. GL HL prema okrivljeniku i starost tog djeteta. Svejedno je potrebno istaknuti da iz izreke i obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je mlt. GL sin okrivljenika u čijoj nazočnosti je počinjeno nasilje prema mlt. djetetu HL. Osim toga, s obzirom da je vidljivo iz izreke presude da je prekršaj počinjen 28. svibnja 2024. a da je dijete GL rođen 2009., jasno je da je on 2024., bez obzira na datum rođenja, u vrijeme počinjenja prekršaja svakako bio dijete (maloljetna osoba odnosno osoba ispod 18 g. starosti). Tu jasnu činjenicu, kao i nespornu činjenicu obiteljskog srodstva mlt. GL i okrivljenika, prvostupanjski sud nije trebao niti utvrđivati uvidom u rodni list, budući da se ne radi o odlučnim činjenicama o kojima ovisi ostvarenje biće prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.4. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, već bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaz mlt. svjedoka žrtve HL, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je izrečena prije svega blaža vrsta kazna odnosno novčana kazna za prekršaj za koji je propisan i kazna zatvora kao teža kazna, a potom i novčana kazna u najnižem iznosu propisanom za predmetni prekršaj. Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud dao prednost olakotnoj okolnosti (djelomičnog) priznanja prekršaja nego otegotnoj u vidu ranije osuđivanosti. Žalbeni navod da je okrivljenik nezaposlen, lošeg imovnog stanja, otac šestero djece, sudionik Domovinskog rata te da boluje od PTSP-a, a cijeneći činjenicu da je proglašen krivim zbog nasilja u obitelji na štetu djeteta, u svojoj ukupnosti ne čine naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano ublažiti novčanu kaznu ispod minimuma kako se to sugerira u žalbi. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku mjesec dana računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, izraženo u eurima prema fiksnom tečaju konverzije) s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, mlt. žrtvu i tužitelja.