- 1 -              Poslovni broj: Usž-510/23-3

Poslovni broj: Usž-510/23-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. n. d.d., O., kojeg zastupa opunomoćenik B. Č., odvjetnik iz R., protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, R., radi promjene u katastarskom operatu, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-636/2022-12 od 3. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2023.

p r e s u d i o  j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-636/2022-12 od 3. studenog 2022.

II.              Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-636/22-12 od 3. studenog 2022.

              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-932-04/21-07/430, urbroj: 541-11/2-22-3 od 13. travnja 2022. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar R., Odjela za katastar nekretnina K., klasa: UP/I-932-07/21-02/172, urbroj: 541-19/3-21-2 od 31. ožujka 2021. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke), te se tužitelju nalaže da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 € u roku 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora (točka III. izreke).

1.1.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim se, povodom zahtjeva zainteresirane osobe, u katastarskom operatu k.o. O.-N. u posjedovnim listovima br. 128 i 223, vlasnika Pomorsko dobro i tužitelja, mijenjaju podaci na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja.

2.              Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu pobijajući istu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, tužitelj osporava zakonitost izrade predmetnog geodetskog elaborata, smatrajući da prvostupanjski sud nije ispitao pravilnost primjene Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj: 112/18.- dalje u tekstu: ZDIKN) te Pravilnika o geodetskim elaboratima ("Narodne novine", broj: 59/18. i 112/18.), a koje povrede je istaknuo u tužbi. S tim u vezi, prvostupanjski sud se osvrnuo na ovjerenu potvrdu nadležnog katastarskog ureda, ali je pritom zanemario meritorno ispitati jesu li doista navedeni propisi poštivani, i to unatoč tome što su u tužbi jasno navedeni točni članci propisa koji su povrijeđeni te je pored istih jasno navedeno i u čemu se povrede sastoje, čime je sud na očigledno arbitraran način izveo zaključak o navodnoj zakonitosti geodetskog elaborata. Nadalje, ističe kako u ovom slučaju sud ispituje način i postupak utvrđivanja pomorskog dobra, dok se na povredu odredbe članka 90. ZDIKN-a tužitelj poziva obzirom na izradu geodetskog elaborata koja prethodi utvrđivanju samog pomorskog dobra, a koje utvrđivanje je upravo moglo i trebalo biti drukčije, da navedena povreda članka 90. nije učinjena. Sama činjenica za koju svrhu se izrađuje geodetski elaborat ne može biti opravdanje za nepoštivanje zakonom i pravilnikom propisanog postupka izrade istog. Upire na činjenicu da su izvješće o izrađenom elaboratu, kao i izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju, u postupku sačinjena bez ikakvog sudjelovanja tužitelja u njihovoj izradi, a na koje sudjelovanje je obvezan, što dodatno potvrđuje nezakonitost izrade predmetnog geodetskog elaborata te time, posljedično, i osporavanih rješenja koja se temelje na tom elaboratu. Osporava pravilnost dostave poziva kojim je pozvan na predočavanje elaborata, jer poziv tužitelju nije mogao biti uručen budući tužiteljeva adresa nikada nije bila M. P. 1", kako je to navedeno u presudi, a što proizlazi iz sudskog registra u kojem je javno dostupan podatak o adresi sjedišta tužitelja na kojem se imala izvršiti dostava poziva. Naime, iz navedenog je vidljivo da se dostava mogla izvršiti ili na adresu O. P. 1" ili Z. Ž. bb", ali u svakom slučaju ne na onu koja je navedena u presudi. Stoga proizlazi da je glavni cilj predmetnog upravnog postupka bio da se tužitelju samo formalno pokuša izvršiti dostava za koju se znalo da će biti neuspješna te da mu se onemogući sudjelovanje u postupku izrade geodetskog elaborata u kojem je obvezan sudjelovati sukladno zakonskim i podzakonskim propisima. Ukazuje na Odluku o utvrđivanju lučkog područja u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja na području Primorsko-goranske županije ("Službene novine“, broj: 22/18.-dalje u tekstu: Odluka o utvrđivanju lučkog područja), te se poziva na članak 2. stavak 1. točku 4. i članak 74. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine“, broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.- dalje u tekstu: ZPDML), koje citira i prvostupanjski sud, nakon čega zaključuje da akt o utvrđivanju granice lučkog područja i akt o utvrđivanju granice pomorskog dobra nemaju isti pravni karakter, neovisno o tome što se granica lučkog područja smatra i granicom pomorskog dobra. Dok je karakter akta o utvrđivanju granica pomorskog dobra isključivo deklaratornog karaktera, akt o utvrđivanju granica lučkog područja ima deklaratorno-konstitutivni karakter, dakle, u ovom slučaju korištena je odluka kojom se nešto konstituira da bi se utvrdilo pomorsko dobro, a to nesporno nije način na koji se utvrđuje pomorsko dobro, već se ono evidentira tj. deklarira. Nastavno, tužitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se rješenjem tuženika ne dira u pravo vlasništva niti se mijenjaju upisani nositelji prava vlasništva. Pritom upire na zk. izvadak za predmetnu kč.br. 11442 k.o. O.-N., iz kojeg proizlazi da je kao vlasnik već upisana Republika Hrvatska (radi utvrđenja vlasništva iz drugih razloga se trenutno vodi parnica pred Trgovačkim sudom u Rijeci), dok je u posjedovnom listu na prvostupanjskim rješenjem nastaloj kč. 11442/2 upisan tužitelj, pa proizlazi da tužitelj pravomoćnošću osporenih rješenja više nikada neće moći biti upisan kao vlasnik obzirom da je riječ o pomorskom dobru, koje je, sukladno ZPDML-u, stvar res extra commercium te prava na istom može dati isključivo Republika Hrvatska odobrenjem koncesije. Time je, posljedično, izvršena povreda tužiteljeva prava vlasništva (stečenog ulaganjem kapitala) zajamčenog člankom 49. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske te člankom 1. Protokola br. 1 uz EKLJP, radi čega je prvostupanjski sud bio dužan provesti test razmjernosti miješanja u navedeno pravo vlasništva, što je osporenom presudom propušteno učiniti, čime je došlo do bitne povrede odredaba upravno-sudskog postupka. Pobijanom presudom došlo je i do povrede prava na dokaz tužitelja, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, jer, iako je upravo na okolnost svih prethodno detaljno opisanih povreda zakonskih i podzakonskih propisa učinjenih još u prvostupanjskom postupku, tužitelj predložio različite svjedoke, sud je odbio njihovo saslušanje samo paušalno navodeći da se radi o činjenici koja se u cijelosti može utvrditi iz dostavljenog spisa upravnog postupka, što je u potpunosti pogrešno. Zaključno, tužitelj osporava i odluku kojom se određuje naknada troška zainteresiranoj osobi na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), jer se zainteresirana osoba uključila u ovaj postupak isključivo putem poziva suda, dakle, ista nije imala niti je, prethodno pozivu, pokazala ikakvu namjeru za sudjelovanjem u ovom postupku. Pritom zainteresirana osoba svojim odgovorom na tužbu te navodima iznesenim na raspravi (za koje radnje joj je dosuđen trošak) nije ni na koji način pridonijela rješavanju ovog upravnog spora, slijedom čega tužitelj zaključuje kako njezine radnje ne predstavljaju trošak koji je potrebno nadoknaditi. S tim u vezi tužitelj upućuje na shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izražena u presudama: Klauz protiv Hrvatske, Solomun protiv Hrvatske i Čakarević protiv Hrvatske, u kojima je više puta potvrđeno da određivanjem troškova u korist Republike Hrvatske pri ostvarenju temeljnih ljudskih prava građana i pravnih osoba u privatnom vlasništvu, a što je ovdje slučaj, sud treba provesti test proporcionalnosti miješanja države u pravo na sud i pristupa na sud zajamčeno člankom 6. EKLJP-a. Tako nije postupljeno, nego je tužitelju neustavno nametnuta obveza plaćanja zastupanja Države od strane Županijskog državnog odvjetništva Rijeci, kojeg istovremeno lišava prava vlasništva. Iznoseći opširno i druge razloge zbog kojih smatra da je osporenom presudom povrijeđen zakon na njegovu štetu, tužitelj predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti, poništiti osporenu presudu te presudom riješiti predmetnu upravnu stvar i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu iskazanog troška.

3.               Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke osporene presude (meritum stvari i troškovi postupka tužitelja), dok je osnovana u odnosu na točku III. izreke osporene presude (troškovi zainteresirane osobe).

5.               Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

6.               Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda, u dijelu kojim je potvrđena pravilnost rješenja tuženika, ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), o čemu se ovdje ne radi, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno jasno te u korelaciji s izrekom presude.

7.              Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je ovdje i postupljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8.              U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući nepotrebnim izvođenje predloženih dokaza (saslušanje svjedoka na okolnost opisanih povreda zakonskih i podzakonskih propisa počinjenih tijekom prvostupanjskog upravnog postupka), jer se, i po ocjeni ovoga Suda, odlučne činjenice za zakonito rješenje predmetne stvari mogu u cijelosti utvrditi već iz dostavljenog upravnog spisa.

9.              S tim u vezi, neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju nema za posljedicu ni povredu načela pravičnog suđenja (načela jednakosti oružja), a na koju tužitelj također upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

10.              Nije pravno odlučan niti prigovor pogrešne dostave poziva o predočavanju elaborata, kraj činjenice da, sukladno odredbi članka 83. stavka 3. Pravilnika o geodetskim elaboratima, nepotpisivanje izvješća propisanih ovim Pravilnikom od strane pojedinih nositelja prava na katastarskim česticama koje su predmet elaborata ne može biti isključivim razlogom za odbijanje potvrđivanja elaborata. Stoga, a uvažavajući činjenicu da je, povodom žalbe, tužitelju pružena mogućnost davanja izjave pred prvostupanjskim tijelom (zapisnik od 17. lipnja 2021.), kao i u upravnom sporu (zapisnik od 27. listopada 2022.), čime mu je (i pred upravnim tijelom i pred sudom) omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja ni po toj osnovi.

11.              Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZPDML-a, Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra ("Narodne novine", broj 29/05.), Pravilnika o geodetskim elaboratima i Odluke o utvrđivanju lučkog područja, osnovano ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za provedbu predmetnog geodetskog elaborata o evidentiranju pomorskog dobra na način kako je to učinjeno prvostupanjskim rješenjem u posjedovnom listu br. 223 (dosadašnje i novo stanje), jer su za njegovu provedbu pribavljene zakonom propisane isprave, čiju vjerodostojnost tužitelj nije ničim doveo u sumnju. Ovo iz razloga jer je, i po ocjeni ovoga Suda, u provedenom postupku utvrđeno da je geodetski elaborat izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, kao i odredbama Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem osnovano udovoljeno zahtjevu ovlaštenog podnositelja (Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci) za provedbu promjene podataka na opisanim katastarskim česticama (dosadašnje stanje) na način da je, kao novo stanje, izvršen upis diobom novonastalih katastarskih čestica uz oznaku da iste pripadaju pomorskom dobru.

12.              S obzirom na navedeno, neosnovani su prigovori tužitelja, koje ponavlja i u žalbi, da Odluka o utvrđivanju lučkog područja ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za provedbu geodetskog elaborata, kraj izričite odredbe članka 2. točke 4. ZPDML-a, prema kojoj je granica lučkog područja ujedno i granica pomorskog dobra. Stoga, a imajući u vidu propise kojima je reguliran način obilježavanja pomorskog dobra i provedba geodetskog elaborata s tim u vezi u katastru, katastarski ured nije ovlašten ispitivati pravilnost granica pomorskog dobra utvrđenih Odlukom o utvrđivanju lučkog područja, već je, pod zakonom propisanim uvjetima, nadležan takve promjene evidentirati, kako je to ovdje i učinjeno.

13.              Na pravilnost takvog postupanja dodatno ukazuje i odredba članka 6. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra, prema kojoj će se, ako je zbog načina na koji je utvrđena granica pomorskog dobra potrebno izvršiti diobu ili osnivanje katastarskih čestica, ta dioba odnosno osnivanje prikazati u okviru geodetskog elaborata, a koji elaborat se, sukladno članku 13. istog Pravilnika, provodi u katastru zemljišta i katastru nekretnina temeljem zahtjeva nadležnog državnog odvjetništva.

14.              Nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude ni prigovori vlasničke naravi, koje tužitelj ponavlja i u žalbi, jer se u konkretnom slučaju, provedbom predmetnog geodetskog elaborata, mijenjanju isključivo oblik, površina i brojevi katastarskih čestica, pri čemu na parcelacijom novoformiranim česticama nisu promijenjeni upisi do tada evidentiranih ovlaštenika, a niti je promijenjena ukupna površina predmetne nekretnine, već je izvršen upis diobom novonastalih katastarskih čestica uz oznaku da iste pripadaju području posebnog pravnog režima – pomorskom dobru (PD). Slijedom izloženog, u predmetnom postupku, u kojem se provode promjene podataka u katastarskom operatu temeljem pravomoćnih (zakonom propisanih) akata i drugih isprava, nije moguće s uspjehom isticati prigovore povrede prava vlasništva, isplate naknade za oduzeto vlasništvo i sl., jer postupci s tim u vezi nisu u nadležnosti ureda za katastar.

15.              Naime, a prema odredbi članka 87. ZDIKN-a, evidentiranje posebnih pravnih režima na katastarskim česticama i osnivanje ili promjena područja posebnih pravnih režima provodi se u postupku održavanja katastarskog operata katastra zemljišta, na temelju službenih dokumenata kojima su ta područja određena, a koje je dostavilo tijelo nadležno za donošenje odluka o posebnim pravnim režimima. Posebni pravni režimi su, u smislu članka 4. stavka 1. točke h) ZDIKN-a, statusi uspostavljeni na katastarskim česticama odnosno nekretninama sukladno posebnim propisima, a koji su od osobitog kulturnog, arheološkog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu, kao što je to ovdje slučaj.

16.              Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost prvostupanjske presude i upravnih rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima su ti akti utemeljeni, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.

17.              Sud, međutim, nalazi osnovanim prigovore kojima tužitelj osporava pravilnost odluke o troškovima spora priznatim zainteresiranoj osobi za zastupanje po nadležnom državnom odvjetništvu temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. i 37/22.), u vezi članka 41. stavka 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine“, broj: 67/18. i 21/22.). Naime, a sukladno izričitoj odredbi članka 13. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra, zahtjev za provedbu predmetnog geodetskog elaborata podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, kao ovlašteni podnositelj, koji je time stekao status stranke u postupku. Dakle, nadležno državno odvjetništvo u ovakvoj pravnoj situaciji ne nastupa kao opunomoćenik stranke, već kao stranka u ovom postupku i sporu. Stoga se, po ocjeni ovoga Suda, troškovi spora koje zahtjeva sukladno propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ne mogu smatrati opravdanim izdacima kakve ima u vidu odredba članka 79. stavka 1. ZUS-a, radi čega je valjalo poništiti osporenu točku III. izreke prvostupanjske presude i odbiti zahtjev zainteresirane osobe za naknadu zatraženih troškova spora.

18.              Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ovaj Sud ističe kako je odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj upravni spor u odnosu na meritum predmetne upravne stvari, jer je u tom dijelu njegova žalba odbijena, to je valjalo odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

19.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

      Senka Orlić-Zaninović, v.r.