Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1214/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Gracijeli Katić Pavlak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2321/2022-45 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2321/2022-45 od 29. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 6.871,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2022. do isplate, dok mu je točkom II. izreke naloženo plaćati tužitelju mjesečnu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 279,00 EUR mjesečno, počevši od 22. listopada 2022. pa nadalje svaki mjesec unaprijed do 10-tog u mjesecu, na način da dospjele obroke do 1. siječnja 2024. platiti odjednom u ukupnom iznosu od 3.999,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, a buduće obroke da plaća svaki mjesec unaprijed do 10-tog u mjesecu sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u visini od 13.738,47 EUR, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.166,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u odbijajućem dijelu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da mu dosudi preostali zatraženi iznos naknade štete i troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

2.1. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine presudu u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu te mu dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete prouzročene mu u štetnom događaju - prometnoj nesreći od 20. kolovoza 2021., u Jastrebarskom, prilikom naleta osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (u vrijeme nesreće osiguranog kod tuženika), koje se kretalo u istom smjeru te prednjim desnim vanjskim zrcalom udarilo u lijevu bočnu stranu bicikla kojim je upravljao tužitelj, koji je tom prilikom pao na kolnik i zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i suodgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, međutim sporna je isključiva odgovornost tuženika, odnosno dinamika nastanka štetnog događaja, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva

- da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete u visini od 74.500,00 kn (sada 9.887,15 EUR), i to 70.500,00 kn na ime neimovinske štete i 4.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege

- da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (iz podneska od 25. siječnja 2024.) potražuje na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći daljnji iznos od 20.212,15 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 2. rujna 2022. do isplate, zatim na ime naknade imovinske štete s naslova uništenih stvari iznos od 398,17 EUR sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2021. do isplate, te s naslova mjesečne rente za trajnu tuđu pomoć i njegu iznos od 279,00 EUR mjesečno, počevši od 22. listopada 2022. pa nadalje, svaki mjesec unaprijed do 10-tog u mjesecu, time da mu tuženik dospjele obroke do 1. siječnja 2024. plati odjednom u ukupnom iznosu od 3.999,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate

- da iz iskaza svjedokinje UŠ, kćeri tužitelja koja s njim živi u istom domaćinstvu, proizlazi da je tužitelj prije nesreće bio aktivan, druželjubiv, mogao je samostalno obavljati većinu poslova, posebno što se tiče kretanja, nabavke stvari, osobnih i svakodnevnih životnih potreba, jer se nakon operacije oba kuka 2013. oporavio tako da je mogao voziti i bicikl, no nakon nesreće da se teško kreće, odnosno samo uz pomoć dvije štake ili hodalice, pretežno boravi u kući, ne može samostalno van, niti može obavljati svakodnevne poslove, već mu ona kuha, posprema, pomaže kod oblačenja, pranja i kompletne higijene, dakle potrebna mu je konstantna prisutnost druge osobe

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom gornjeg i srednjeg dijela lijeve bedrene kosti uz stem endoproteze kuka, natučenje čeono- tjemenog dijela glave lijevo, oguljotinu kože lijevog lakta i desne šake, radi kojih ozljeda je po završetku liječenja kod njega zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, lijeva noga je kraća za oko 1,5 do 2 cm i nalazi se u položaju vanjske rotacije, kretnje u kuku su bolne, fleksija je ograničena u srednjem stupnju, a kretnje rotacije u većem stupnju, te se tužitelj teško kraće uz pomoć dvije štake i samo na kraćim relacijama, boravi uglavnom u kući, te mu za izlazak iz kuće u dvorište treba tuđa pomoć za hod po stepenicama, a zbog oslanjanja šakama na štake tijekom hoda, ima bolove u šakama koje mu tijekom dana oteknu, te su navedene trajne posljedice uzrok smanjenja životne aktivnosti od 45%, pri čemu je uzeto u obzir da je tužitelj od ranije imao ugrađene endoproteze oba kuka, te njegova visoka životna dob

- da je prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno, zatim da je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, dok je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno, nadalje usporeni hod uz pomoć dvije štake i postoperativni ožiljak na lijevoj natkoljenici duljine 27 cm (od čega je ožiljak duljine 15 cm od operacije prijeloma bedrene kosti, dok je ožiljak duljine 12 cm od ranije, tj. od operacije kuka) da su uzrok naruženosti većeg stupnja zbog čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli, a osim toga tužitelju da je tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon otpusta iz SB Duga Resa 28. rujna 2021. do primitka u SBMR Stubičke Toplice 17. studenog 2021. u opsegu 8 sati dnevno, nakon otpusta iz SBMR Stubičke Toplice 23. prosinca 2021. u opsegu od 6 sati dnevno 2 mjeseca, zatim u opsegu 5 sati dnevno 2 mjeseca, pa u opsegu 4 sata dnevno 2 mjeseca, te u opsegu 3 sata dnevno 4 mjeseca (do 21. listopada 2022.), nakon čega je tužitelju neophodna trajna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno za pomoć kod održavanja osobne higijene, kod oblačenja, za pomoć kod izlazaka iz kuće po stepenicama, za nabavku i pripremu hrane, za obavljanje kućanskih poslova, za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i sl., time da je kod ocjene potrebe za trajnom tuđom pomoći uzeto u obzir da se radi o osobi visoke životnoj dobi kojoj je tuđa pomoć potrebna i u većem opsegu od 2 sata dnevno.

7. Na temelju okolnosti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos naknade neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud je prije svega ocijenio da je time tuženik priznao odgovornost za štetni događaj. Nadalje, prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje sudskog vještaka Božidara Šebečića, te pozivajući se na odredbe čl. 19., čl. 1100. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud je imajući u vidu intenzitet i trajanje bolova i straha koje je tužitelj trpio, primjerenom ocijenio novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 3.000,00 EUR i po kriteriju straha u iznosu od 1.500,00 EUR, zatim po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti vodeći računa o opsegu i težini utvrđenih trajnih posljedica i činjenici da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio star 85 godina, novčanu naknadu u iznosu od 9.000,00 EUR, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti vodeći računa također o dobi tužitelja, lokaciji i karakteru naruženosti, poglavito da se radi o naruženju jakog stupnja, novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 EUR, kao i na ime tuđe pomoći i njege koja da je tužitelju bila potrebna u trajanju od 60 sati, cijeneći primjerenom naknadu od 4,65 EUR po jednom satu, iznos od 279,00 EUR, odnosno ukupno na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 16.779,00 EUR, pa imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku u visini od 9.887,15 EUR, obvezao je tuženika na plaćanje tužitelju preostalog iznosa neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.871,85 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 2. rujna 2022. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao i zahtjev za naknadu štete s naslova uništenih stvari (cijeneći da tužitelj nije dokazao o kakvim se stvarima radi, kao ni njihovu vrijednost) u ukupnom iznosu od 13.738,47 EUR odbio kao neosnovan. Osim toga, obzirom na utvrđenje da je tužitelju potrebna daljnja trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno, uzimajući u obzir naknadu od 4,65 EUR po jednom satu, utvrdio je mjesečni iznos rente od 279,00 EUR, na plaćanje kojeg je tuženika obvezao temeljem odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO-a, s početkom od 22. listopada 2022. pa nadalje.

8. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud odbivši dio tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da pravičnu novčanu naknadu predstavljaju upravo zatraženi iznosi, i to po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 15.000,00 EUR, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 3.500,00 EUR, ovo imajući u vidu sve relevantne okolnosti na strani tužitelja, te izmijenjene Orijentacijske kriterije i visoku stopu inflacije. Ukazuje da mu je sukladno nalazu i mišljenju vještaka tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od ukupno 1660 sati, pa mu očiglednom omaškom nije u cijelosti dosuđen pripadajući iznos od 7.700,00 EUR. Ističe i da su mu u štetnom događaju uništene dioptrijske naočale i odjeća koju je imao na sebi, pa je prvostupanjski sud pogrešno odbio njegov zahtjev na ime naknade imovinske štete s naslova uništenih stvari, odnosno trebao je temeljem materijalnih dokaza u spisu, iskaza svjedokinje, pravila logike, osobnog i stručnog iskustva, a sve primjenom načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a ocijeniti osnovanost njegovog zahtjeva.

8.1. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a navodeći da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe tog Zakona, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Osim toga, ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da u pobijanoj presudu nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnik i isprava u postupku, zbog čega se presuda ne može ispitati. Ukazuje da je među strankama sporna isključiva odgovornost njegovog osiguranika, dakle pitanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, slijedom čega je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je priznao odgovornost time što je isplatio nesporan iznos štete. Također, ukazuje da je osporavajući isključivu odgovornost, predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike štetnog događaja, saslušanje njegovog osiguranika/vozača i uviđaj na mjestu nesreće, međutim, prvostupanjski sud da nije proveo niti jedan od predloženih dokaza, te nije raspravio sporne činjenice i utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi osnovanost i visina zahtjeva za naknadu štete, dakle nije utvrđivao doprinos tužitelja uslijed nestabilne i nepravilne vožnje biciklom, pa osim što o odlučnim činjenicama nisu navedeni razlozi, zbog neprovođenja dokaza ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Tvrdi da je u mirnom postupku sukladno svom omjeru odgovornosti i pretrpljenim ozljedama tužitelju isplatio primjereni iznos naknade štete i time ispunio svoju obvezu u cijelosti. Stoga osporava dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete kao previsoko odmjerenu, poglavito na ime smanjenja životne aktivnosti koja da je kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja maksimalno smanjena do 20%, zatim naruženosti koja može biti slabog do srednjeg stupnja zbog potrebe korištenja ortopedskog pomagala, te potrebe za tuđom pomoći i njegom koja je zbog predmetne ozljede povećana za jedan sat na dan u odnosu na stanje prije štetnog događaja. Također, navodi da ostaje kod svih prigovora koje je iznosio tijekom postupka, a koji nisu uvaženi ni raspravljeni, pri čemu je odbijen prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja uz kratko obrazloženje da je nalaz vještaka dostatno obrazložen, čime je povrijeđen čl. 261. st. 3. ZPP-a. Navodi i da je neosnovan stav prvostupanjskog suda da iznos od 4,65 EUR po satu predstavlja primjerenu naknadu tuđe pomoći i njege, jer iz sudske prakse koju je dostavio proizlazi da je primjeren iznos naknade 3,32 EUR, odnosno 2,65 EUR po jednom satu tuđe pomoći i njege.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, dakle pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženik, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili o istima postoji proturječnost, a i činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

10. Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište o isključivoj odgovornosti tuženika, temelji na okolnosti da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos štete, pa smatra da je time priznao odgovornost iz štetnog događaja, a što je proturječno tuženikovom izričitom osporavanju isključive odgovornosti i isticanju postojanja suodgovornosti tužitelja. Osim toga, prvostupanjski sud ne iznosi nikakve razloge o činjenicama na koje se tuženik pozvao, a na kojima temelji osporavanje isključive odgovornosti svog osiguranika, i to da je tužitelj nestabilnom i nepravilnom vožnjom lijevo-desno doprinio nastanku prometne nesreće. Navedeno je tuženik isticao već u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka, predlažući saslušanje svjedoka - vozača ŠŠ, te na okolnost dinamike štetnog događaja provođenje prometnog vještačenja i uviđaja na mjestu nesreće, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio, ne dajući za to ikakvo obrazloženje, pa i u tom smislu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Kako prvostupanjski sud navedene odlučene okolnosti nije utvrdio, za sada se ne može prihvatiti pravilnim stajalište prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika, odnosno o neosnovanosti prigovora doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, jer činjenično stanje u ovom dijelu nije potpuno utvrđeno. Točno je da iz preslike priklopljenog kaznenog spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu proizlazi da je pravomoćnom presudom poslovni broj: K-339/2022-2 od 5. srpnja 2022. izdan kazneni nalog kojim je vozač vozila osiguranog kod tuženika ĐŠ proglašen krivim što je spornog dana postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cesta, time što je izlaskom iz naseljenog mjesta na ravnom cestovnom potezu olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, započeo radnju pretjecanja bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zbog čega je desnim vanjskim zrcalom vozila udario u lijevu bočnu stranu bicikla tužitelja koji se kretao uz desni rub prometne trake u istom smjeru, uslijed čega je tužitelj pao na kolnik i zadobio tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, kao i da je sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, kod toga treba imati u vidu da je građansko-pravna odgovornost za štetni događaj šira od kaznene odgovornosti, te da sama činjenica što je osiguranik/vozač oglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku, ne znači da je time otklonjena eventualna oštećenikova suodgovornost nastanku tog događaja, odnosno da ne postoji doprinos oštećenika vlastitoj šteti (čl. 1092. ZOO-a).

12. U tom kontekstu ovaj sud ponovo naglašava da prvostupanjski sud do sada nije utvrdio dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja i postupanje svakog od sudionika u tom događaju (što je bio dužan učiniti), već je ocijenio da se radi o isključivoj odgovornosti tuženika obzirom da je u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos štete, čime da je isti priznao odgovornost iz štetnog događaja. Međutim, kod donošenja navedenog zaključka prvostupanjski sud zanemaruje da se radilo o isplati nespornog, a ne cjelokupnog iznosa štete. Stoga žalbene tvrdnje tuženika kojima ustraje u navodima o tužiteljevoj nestabilnoj i nepravilnoj vožnji lijevo- desno dovode u sumnju stajalište prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja (prometne nesreće).

13. Slijedom iznijetog, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda, temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbe parničnih stranaka, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će radi utvrđenja odlučnih činjenica provesti predložene dokaze i ocijeniti ih u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kako bi donio novu zakonitu odluku koju će obrazložiti u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a. Pri tome treba utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja (prometne nesreće) i postupanje svakog od sudionika u tom događaju, kako bi se na pouzdan način moglo odlučiti radi li se o isključivoj odgovornosti tuženika ili postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Nakon toga, ovisno o utvrđenom, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovi i visini naknade neimovinske i imovinske štete, pri čemu će imati u vidu da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega do 21. listopada 2022. bila potrebna ukupno 1660 sati. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), i to sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ukoliko se radi o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku.

Varaždin, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer