REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-83/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, protiv tuženika LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja, nakon 6. listopada 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, Andreje Jendek, i zamjenice punomoćnika tuženika EH, odvjetničke vježbenice, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao - 17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) Stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađene na zk.č.br. 6016 [adresa], kuća, [adresa], poslovna zgrada, [adresa], dvorište, ukupne površine 439 m2 upisano u zk uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te isti slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.064,92 eur, sa zateznim kamatama od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je predmnijevani vlasnik nekretnine - stana u [adresa], površine 80,26 m2, na šestom katu, koji je trajno i neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i to stambenom zgradom u [adresa], kućni broj 31, koja je sagrađena na z. k. č. br [katastarska čestica], opisana u zemljišnim knjigama kao oranica, površine 439 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom, odnosno čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske budući da G.P. Dom Tkalčićeva br. 19, Zagreb temeljem čl. 2. i 47. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća predmetni stan nije unio vrijednosti društvenog kapitala. Navodi da je tuženik prije pokretanja ovog postupka pozvan na predaju predmetnog stana u mirnom postupku i to zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, na koji se isti oglušio. Tužitelj nadalje navodi da tuženik bez pravnog osnova koristi predmetni stan koji je u vlasništvu tužitelja te da isti odbija predati u posjed tužitelju.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. siječnja 2025. traži naložiti tuženiku iseliti iz nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao - 17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) Stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađene na zk.č.br. 6016 [adresa], kuća, [adresa], poslovna zgrada, [adresa], dvorište, ukupne površine 439 m2 upisano u zk uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te isti slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed tužitelju, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije dokazao da je presumirani vlasnik sporne nekretnine, kao i da iz dokumentacije na koju se tužitelj poziva nije vidljivo da bi tužitelj bio vlasnik nekretnine iz koje traži iseljenje tuženika, to posebno što je za korist GP DOM bilo uknjiženo pravo korištenja na predmetnoj nekretnini u svrhu izgradnje stambeno poslovnog objekta bruto razvijene površine 1140 čm.

Navodi da tužitelj nije dokazao da je predmetni stan izgrađen od strane GP DOM i da činjenica na koju se poziva tužitelj da predmetni stan nije procijenjen u postupku privatizacije nije niti relavantna s obzirom da za predmetni stan tužitelj nije niti dokazao da je na istome pravo korištenja imalo poduzeće GP DOM. Nadalje, iz popisa objekata koji je tužitelj dostavio nigdje nije naveden tužitelj kao vlasnik spornog stana, te u tom smislu tuženik isto tako navodi prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

Tuženik smatra da je on u valjanom posjedu spornog stana temeljem rješenja Ministarstva branitelja, te da je u dva navrata zahtijevao donošenje novog rješenja, a na koje se Ministarstvo branitelja nije nikada očitovalo, te da se u tom smislu ima primijeniti članak 102. Zakona o upravnom postupku.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u potvrdu CERP-a od 13. prosinca 2018. (list 3 spisa), aktivni i povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 4-12 spisa), rješenje o nacionalizaciji od 23. lipnja 1960. (list 13 spisa spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 28. studenog 2002. (list 14-21 spisa), očitovanje Grada Zagreba od 17. svibnja 2007. (list 22 spisa), očitovanje GSKG-a od 27. travnja 2006. (list 23-25 spisa), povijesni izvadak za G.P. Dom d.d. (list 26-39 spisa), kopiju katastarskog plana (list 40 spisa), zahtjev za mirno rejšenje spora od 29. listopada 2018. (list 42-45 spisa), zapisnik o primopredaji ključeva od 17.11.2017. (list 54 spisa), zapisnik o primopredaji stana na privremeno korištenje od 27. studenog 2017. (list 55 spisa), odluku o odobravanju privremenog korištenja stana na adresi [adresa] u [adresa] od 10. studenog 2017. godine (list 56-57 spisa), odluku o produljenju privremenog korištenja stana na adresi [adresa] od 15. veljače 2018. (list 58-59 spisa), dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 10. rujna 2018. (list 60 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Z-46475/19 od 7. listopada 2019. (list 67 spisa), izvadak iz zk (list 68 spisa), zamolbu tuženika od 4. svibnja 2018. (list 77 spisa), potvrdu Ministarstva obrane od 31. srpnja 2019. (list 84-85 spisa), presliku potvrdu o uplati-plaćanjima računa (list 86 - 91 spisa), nalaz hitnog pregelda od 18.9.2018. (list 92-93 spisa), medicinsku dokumentaciju tuženika (list 94-113 spisa), izvadak iz zk od 18.06.2020. (list 117-119 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl.ing. BH **.**.2024. (list 175-176 spisa), proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl.ing. BH od 30. prosinca 2024. (list 192-204 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora uz nacrt tužbe protiv ovdje tuženika (list 214-219 spisa), primjerak upravne tužbe od 13.3.2025. (list 226-236 spisa), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 29. siječnja 2025. (list 237-238 spisa), usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. BH na ročištu održanom 6. listopada 2025. (list 241-242 spisa).

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predaju u posjed stana u vlasništvu tužitelja opisanog u zemljišnim knjigama kao - 17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) Stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa], a koji stan tuženik drži u posjedu, bez pravne osnove.

6. Nije sporno da je tuženik u posjedu stana na VI. katu zgrade u [adresa], nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao - 17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) Stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađene na zk.č.br. 6016 [adresa], kuća, [adresa], poslovna zgrada, [adresa], dvorište, ukupne površine 439 m2 upisano u zk uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja i identitet spornog stana, odnosno je li tužitelj u svojstvu vlasnika stana ovlašten zahtijevati iseljenje tuženika iz stana opisanog u zemljišnim knjigama kao - 17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) Stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika sagrađene na zk.č.br. 6016 [adresa], kuća, [adresa], poslovna zgrada, [adresa], dvorište, ukupne površine 439 m2 upisano u zk uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te predaju stana, slobodnog od stvari i osoba, u posjed tužitelju. Sporno je posjeduje li tuženik stan bez pravne osnove i je li dužan predati stan u posjed tužitelju, te pravo na dom tuženika u predmetnom stanu.

8. Na okolnost identiteta predmetnog stana koji u posjedu drži tuženik izveden je 26. lipnja 2024. dokaz očevidom na nekretnini u [adresa], uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. BH i u prisutnosti tuženika osobno, kada je pregledan predmetni stan koji je za potrebe nalaza i mišljenja vještak fotografirao i izmjerio.

8.1. U svom nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2024. vještak je naveo da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi na adresi [adresa], u [adresa], da se stan nalazi neposredno ispod krovne konstrukcije, te da je u dijelu prostorija stana strop skošen. Stan se sastoji od ulaznog hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, WC-a, kuhinje, hodnika, ostave, dnevne sobe i balkona. Prosječno je uređen i opremljen, te dobro održavan.

Zidovi su ožbukani i obojeni, kao i stropovi. Dio zidova u kupaonici, WC-u i kuhinji je obložen keramičkim pločicama. Podovi su, ovisno o namjeni prostorije, obloženi parketom ili keramičkim pločicama. Vanjska stolarija je od PVC profila, ostakljenih izolacijskim staklom. Unutarnja stolarija je drvena. Provedene su sve komunalne instalacije.

Prilikom uviđaja izvršena je izmjera na temelju koje su utvrđene površine te je neto površina stana tako utvrđena 82,42 m2, kao i da neto korisna površina iznosi 77,83 m2.

8.2. U podnesku od 27. svibnja 2025. tuženik je prigovorio da vještak nije u cijelosti odradio dodijeljeni mu zadatak, jer da da iz priloženog nalaza i mišljenja nije razvidan identitet stana za koji je vještak naveo da je stan površine 82,42 m2, a da tužitelj traži da se tuženik iseli iz stana površine 80,26 m2, zbog čega tuženik smatra da se ne radi o istom stanu.

8.3. U svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika iz podneska od 27. svibnja 2025., vještak je na ročištu 6. listopada 2025., naveo u odnosu na sporni identitet predmetnog stana da se stan nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa], na VI. katu te da se sastoji od ulaznog hodnika, još jednog hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, kuhinje, wc-a, ostave, dnevne sobe i balkona. Također je izvršio izmjeru predmetnog stana kojeg je otvorio i pokazao tuženik te je utvrdio da je njegova neto površina 82,42 m2, a korisna površina 77,83 m2 iz razloga što je balkon djelomično otvoren, a djelomično natkriven, te zato što dnevna soba u jednom dijelu nema punu visinu. Smatra da je u cijelosti identificirao stan koji koristi tuženik, te da se na VI. katu zgrade u [adresa], nalazi samo jedan stan kojeg je otvorio i pokazao ovdje tuženik te naveo da u istom stanu stanuje sa svojom obitelji.

8.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka BH kao i njegovo usmeno očitovanje kao detaljne, stručne i obrazložene kojima tužitelj nije prigovarao, a niti tuženik nakon vještakovog usmenog očitovanja na tuženikove prigovore.

8.5. Prema podacima izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 7. listopada 2019. (list 67 spisa), vlasništvo tužitelja upisano je upravo na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-17), stan na VI. katu, površine 80,26 m2, [adresa]. Slijedom te činjenice kao i rezultata građevinskog vještačenja, nedvojbeno je da tuženik posjeduje i koristi stan koji je predmet ovog spora i koji stan je vlasništvo tužitelja. U tim utvrđenim okolnostima potpuno je neodlučna činjenica za utvrđenje identiteta predmetnog stana to što je u zemljišnim knjigama upisana njegova površina 80,26 m2, a da prema izmjeri vještaka prilikom očevida površine stana iznosi 82,42 m2, jer je riječ o minimalnom odstupanju u površini stana i notorno je da takve razlike u površinama nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama mogu odstupati od površine utvrđene nekom drugom, naknadnom izmjerom.

9. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stoga je na temelju svojih vlasničkih prava na stanu na VI. katu zgrade u [adresa], tužitelj ovlašten zahtijevati iseljenje tuženika iz opisanog stana kao i predaju tužitelju u posjed tog stana, slobodnog od osoba i stvari.

10. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da je u posjedu predmetnog stana na temelju valjane pravne osnove, rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, valja reći da je ista neosnovana iz sljedećih razloga.

11. Iz sadržaja priložene Odluke o odobravanju privremenog korištenja stana na adresi [adresa] u [adresa] od 10. studenog 2017. (list 56-57 spisa), kao i Odluke o produljenju privremenog korištenja stana na adresi [adresa] od 15. veljače 2018., kao i Zapisnika o primopredaji stana na privremeno korištenje od 27. studenoga 2017. (list 55 spisa), jasno proizlazi da su predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja predajom ključeva predali tuženiku predmetni stan u posjed s pravom privremenog korištenja stana s članovima tuženikove uže obitelji u trajanju od 3 mjeseca, počev od 13. studenoga 2017. do zaključno 13. veljače 2018., za potrebe liječenja u Gradu Zagrebu, s mogućnošću produljenja u slučaju postojanja medicinskih indikacija, zbog postojanja kojih je tuženiku produljeno korištenje stana za daljnja 3 mjeseca, od 14. veljače 2018. do 14. svibnja 2018. radi liječenja u Gradu Zagrebu.

12. Tuženik je dakle u posjed predmetnog stana stupio na temelju valjane pravne osnove, odluke Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, ali samo s pravom privremenog korištenja za potrebe liječenja u Gradu Zagrebu, za razdoblje od 6 mjeseci, zaključno do 14. svibnja 2018., jer tužitelj ne tvrdi niti predlaže dokaze na okolnost da je nadležno Ministarstvo donijelo odluku o produljenju privremenog korištenja predmetnog stana nakon 14. svibnja 2018.

13. Iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja od 10. rujna 2018. (list 60 spisa) upućenog tuženiku proizlazi da je navedeno Ministarstvo od tuženika tražilo vraćanje u stana u posjed, slobodnog od osoba i stvari, i to Ministarstvu državne imovine koje je od Ministarstva hrvatskih branitelja tražilo vraćanje stana dopisom od 30. kolovoza 2018.

14. Iz priložene preslike povratnice (list 41 spisa) proizlazi da je tužiteljev zahtjev za mirno rješenje ovog spora tuženik primio 8. studenoga 2018., što tuženik ne osporava pa sve i da tuženik nije primio spomenuti dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 10. rujna 2018. kojim ga poziva na predaju u posjed stana Ministarstvu državne imovine, tuženik je nedvojbeno od 8. studenoga 2018. upoznat sa zahtjevom tužitelja za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, a nakon što je taj isti stan tuženik nastavio koristiti bez pravne osnove koja je prestala 14. svibnja 2018.

15. Tuženik se poziva i na pravo poštivanja njegovog doma u predmetnoj nekretnini tužitelja na adresi [adresa].

16. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka (primjerice broj U-III5917/2013 od 23. svibnja 2014.), te podudarnom pravnom shvaćanju u presudama Europskog suda za ljudska prava (L protiv Republike Hrvatske, broj 48833/07 od **.**.2011., E protiv Republike Hrvatske, broj 42150/09 od **.**.2012., B protiv Republike Hrvatske, broj 3572/06 od 22. listopada 2009.) "dom" je autonomni pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen čl. 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dovoljnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi ako tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere, Rev 712/17-2 od 17. prosinca 2017. kao i pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava zauzetim u odluci Galović protiv Hrvatske.

17. U konkretnom slučaju postoje suprotstavljeni interesa tijela javne vlasti kao vlasnika nekretnine i prava na dom tuženika.

18. Odredba članka 161. ZVDSP daje vlasniku pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nasuprot tome, odredba članka 8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

19. Republika Hrvatska ratificirala je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona.

20. Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavak 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavak 2. Ustava RH prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

21. Iznimke od zabrane miješanja propisane su u članku 8. stavak 2. Konvencije, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja.

22. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da posjedovanje stana radi privremenog korištenja za potrebe liječenja u gradu u kojem tuženik inače ne stanuje, nije pretpostavka za tuženikovo ostvarivanje dovoljno jake, stvarne i trajne povezanosti s predmetnim stanom u vlasništvu tužitelja, već je upravo znao da u istom stanuje samo privremeno, na temelju dopuštenja tužitelja koje je trajalo 6 mjeseci, te je po isteku istog tuženik pozvan na vraćanje stana u posjed vlasniku, što znači da se vlasnik, odnosno davatelj stana na korištenje, pravovremeno brinuo o svojim pravima na predmetnom stanu.

23. Iz prethodnog proizlazi da predmetni stan od stupanja tuženika u posjed istog nije niti mogao predstavljati dom tuženiku za vrijeme privremenog korištenja istog na temelju pravne osnove u razdoblju, a niti nakon što je 8. studenoga 2018. tuženik upoznat sa zahtjevom tužitelja za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, te konačno i primitkom ove tužbe 6. lipnja 2029. (dostavnica na poleđini lista 46 spisa) od kada je tuženik nepošteni posjednik predmetnog stana, te u isto vrijeme prema priloženi izvacima iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli (list 117 i 118 spisa) vlasnik apartmana, dvorište u površini od 74 m2, te zemljišta u površini od 842 m2.

24. S obzirom na istaknuti prigovor prava na dom, ovaj sud je odvagnuo interes tuženika utvrdivši da mu predmetna nekretnina ne predstavlja dom, nasuprot cilju tužitelja koji želi postići mjerom iseljenja, te je ovaj sud ocijenio da u konkretnom slučaju ostvarivanje prava tužitelja koji je vlasnik predmetne nekretnine treba ocijeniti isključivo primjenom odredbe čl. 161. ZVDSP.

25. Pritom valja istaknuti i da je svrha reivindikacijskog zahtjeva isključenje drugih osoba od nedopuštenog (bespravnog i samovlasnog) posjedovanja vlasnikove stvari, te vraćanje posjeda vlasniku koji mu pripada s obzirom na njegovo pravo vlasništva.

26. Na temelju ocjene ovog suda da ne postoje pretpostavke za trajnu povezanost tuženika s predmetnim stanom, to od njezinog iseljenja nema blaže mjere za postizanje legitimnog cilja pri čemu je sud vodio računa da je u interesu pravne sigurnosti, javnog reda i mira da tužitelj dođe u posjed nekretnine koju tuženik drži u posjedu bez valjane pravne osnove, te je zaključio da u slučaju suprotstavljanja ova dva prava, i to prava vlasništva s jedne strane i prava na dom koji s druge strane ističe tuženik, u konkretnom slučaju svakako prednost ima pravo vlasništva tužiteljice.

27. Iako pokušaji tuženika da na temelju svog statusa branitelja Domovinskog rata otkupi predmetni stan nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu, valja istaknuiti i da iz priloženog rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja od 29. siječnja 2025. (list 237-238 spisa) proizlazi da je navedeno Ministarstvo odbilo tuženikov zahtjev za otkup predmetnog stana, upravo iz razloga što je bio vlasnik odgovarajućeg stambenog objekta kojeg je darovao svojoj djeci, a što predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje kupnjom stana u vlasništvu Republike Hrvatske. Iz tog razloga sud je odbio tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka vezanog za pravo otkupa stana. Također ni činjenica da tuženik podmiruje troškove stanovanja u predmetnom stanu neodlučna je za ishod spora, jer bespravno korištenje ne znači i pravo na besplatno korištenje stana.

28. Budući da iz izloženih utvrđenja proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnog stana na VI. katu zgrade u [adresa] koji u posjedu drži tuženik, bez valjane pravne osnove za posjedovanje stana, to je na temelju odredbe čl. 163.st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP u vezi čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika i predaju u posjed tužitelju predmetne nekretnine, slobodne od osoba i stvari.

29. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovom sporu radi iseljenja, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa) odmjerena je jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, a što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom), iznosi 500,00 eur, uz trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 564,92 eur, što ukupno iznosi 1.064,92 eur, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

30. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po OGDO

2. tuženiku po pun.