Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE GRADNJA d.o.o., Zagreb,
Zagrebačka cesta 26, OIB 24590198805, kojeg zastupa punomoćnik Ivan-Zvonimir
Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o.
Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB
55545787885, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća
održanoj 26. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5. svibnja 2022. u točkama I. i III.
izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1489/2019-38 od 5.
svibnja 2022. naloženo je tuženiku da u roku petnaest dana plati tužitelju iznos od
192.751,48 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2019. do isplate po stopi
propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), a odbijen kao
neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa
od 25.385,86 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2019. do isplate po stopi
propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da
tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 25.300,00 kuna u roku petnaest
dana (točka III. izreke).
2. Protiv te odluke tuženik je pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u dijelu
kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka
i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski
sud pogrešno primijenio članak 627. Zakona o obveznim odnosima i u prilog tome
poziva se na stariju sudsku praksu, budući da nema novije, pa s obzirom na to da se
u budućnosti može očekivati veći broj sporova o primijeni te odredbe, ukazuje da
presuda ima širi značaj od ove parnice. U vezi s tim postavlja pitanje uzima li se u
obzir kod utvrđivanja povećanja cijene cijeli ugovor ili svaka privremena situacija
Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2 2
zasebno, a potom daje prikaz dva hipotetska slučaja, prvi u kojem je do povećanja
cijena došlo samo kod konačnog obračuna, a u prethodnim privremenim situacijama
je došlo do smanjenja cijena, a drugi u kojem se uzima u obzir povećanje i smanjene
svake privremene situacije odnosno cijeli ugovor, pa s obzirom na rezultate tih
slučajeva zaključuje da pravilna primjena članka 627. Zakona o obveznim odnosima
traži da se prilikom obračuna razlike u cijeni utvrdi je li došlo do povećanja ugovorene
cijene, a ne pojedine privremene situacije. Dalje u žalbi navodi kako je učinjena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o
parničnom postupku jer je onemogućen u raspravljanju time što je prvostupanjski sud
odbio njegov prijedlog da se odgodi ročište na kojem je vještak usmeno iznosio svoje
nalaz i mišljenje, da bi se tuženik mogao očitovati o tome bitnom dokazu, posebno
zato što se vještak nije prethodno pisano očitovao na primjedbe tuženika. Uz to
ukazuje na neke sporne izjave vještaka o literaturi koju je koristio i potrebi analize
ugovora koje je koristio za usporedbu kod utvrđivanja klizne skale, za koje žalitelj
tvrdi da se ne mogu ispitati ni provjeriti. Smatra da se prema sudskoj praksi koju je
dostavio uz žalbu, prilikom obračuna razlike u cijenu uzima u obzir povećanje ukupne
ugovorene cijene, a ne pojedine privremene situacije, tako da se svako povećanje i
smanjenje cijene materijala i radova (po svakoj privremenoj situaciji) uzima u obzir i
stavlja u odnos prema ugovorenim cijenama te razmatra njeno povećanje ili
smanjenje preko 10%. Suprotno tome tvrdi kako je vještak u ovom predmetu
primijenio način izračuna promjene cijene po odredbama zakona kojima se definira
klizna skala, te uzeo u obzir samo one situacije kod kojih su se razlike povećale
odnosno smanjile preko 10%, te smatra kako na taj način vještak ne utvrđuje
povećanje ukupno ugovorene cijene i ne daje izračun za koliko se ugovorena cijena
promijenila odnosno je li se uopće ukupno ugovorena cijena zbog promjene cijene
elemenata na temelju kojih je određena promijenila za više od 10%, kako to određuje
odredba članka 627. Zakona o obveznim odnosima, da bi onda na temelju tako
dobivenog izračuna odredio koliko pripada izvođaču. Kako pobijana presuda nema
razloga o takvoj primjeni relevantne zakonske odredbe smatra da je učinjena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu i premet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da nisu ostvareni žalbeni razlozi na
koje ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla
ispitati, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom i pravilno je
primijenjena odredba članka 627. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj tvrdi kako
žalitelj zapravo samo ponavlja svoje prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenje
vještaka, koje je već iznosio tijekom prvostupanjskog postupka i na koje su vještaci
već dali odgovore. U odnosu na presude koje je tuženik dostavio uz žalbu, tvrdi da se
uopće ne mogu primijeniti na ovaj konkretan spor i osporava zaključke koje tuženik
izvodi iz njihovog obrazloženja. Konačno, tužitelj tvrdi kako zadatak
drugostupanjskog suda nije davanje odgovora na tuženikova hipotetska pitanja koja
su navodno važna za neke buduće sporove. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i
potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Žalba je neosnovana.
Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2 3
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u
žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 218.137,34 kuna na ime povećanja
cijene elemenata na temelju kojih je određena cijena za radove iz ugovora o
izvođenju radova na obnovi državne ceste DC 206 na dionici Hum na Sutli, koji su
stranke, tužitelj kao izvođač, a tuženik kao naručitelj radova, sklopile 28. lipnja 2016.
na temelju ponude tužitelja od 20. studenog 2015. i kojim su ugovorene
nepromjenjive jedinične cijene radove za vrijeme trajanja ugovora i svih njegovih
dodataka.
7. Iz obrazloženja presude proizlazi kako među strankama nije bilo prijeporno
da je tužitelj izvršio sve radove u ugovorenim rokovima, ali je bilo prijeporno je li
tužitelj prilikom izračuna povećanja ugovorene cijene radova za iznos koji prelazi
deset postotaka ugovorene cijene upotrijebio točnu formulu i postoji li povećanje
ugovorene cijene radova više od deset postotaka. Nakon ocjene izvedenih dokaza,
uvidom u isprave koje su stranke priložile, saslušanjem svjedoka i vještačenjem po
vještacima građevinske i financijske struke, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj
nije primijenio pravilnu formulu za izračun povećanja cijene radove na obnovi
državne ceste (primijenio je formulu za radove na izgradnji cesta), ali da je došlo do
povećanja cijene radova zbog povećanja cijene elemenata više od deset postotaka.
Na temelju takve činjenične osnove i pozivom na odredbu članka 627. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21,
114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO) prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima
pravo zahtijevati plaćanje razlike koja prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi
192.751,48 kuna. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu toga iznosa, a u
preostalom dijelu, za koji je tužitelj bio povukao tužbu, a tuženik se tome protivio,
tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
8. Neosnovano žalitelj tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Naime, iz podataka u spisu
razvidno je kako je tuženik prije ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava, imao
mogućnost očitovati se na nalaz i mišljenje vještaka, da je to najprije učinio
podneskom od 11. studenoga 2021., da su se vještaci pisano očitovali na njegove
primjedbe podneskom od 19. siječnja 2022., na koje je tuženik opet imao prigovore i
primjedbe koje je naveo u podnesku od 3. veljače 2022. koje su onda raspravljene na
ročištu održanom 5. svibnja 2022. Na tome ročištu tuženik je tražio odgodu i
dodjeljivanje roka za dodatna očitovanja, čemu sud nije udovoljio smatrajući da su
raspravljene sve sporne činjenice. Tuženik u žalbi ne navodi koje je to druge
činjenice važne za odluku u ovoj pravnoj stvari trebalo dodatno raspraviti i kako bi
one mogle utjecati na tu odluku. Štoviše, iz zapisnika s tog ročišta jasno je kako je
vještak dao do znanja da temeljni prigovor tuženika, na kojem inzistira u žalbi,
predstavlja pravno pitanje pravilne primjene članka 627. ZOO-a.
Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2 4
9. Riječ je o tome je li pravilnom primjenom te zakonske odredbe trebalo uzeti
u obzir vrijednost ukupno izvedenih radova i u odnosu na tu vrijednost računati je li
došlo do povećanja cijena elemenata ne temelju kojih je cijena određena prilikom
sklapanja ugovora kao nepromijenjena ili povećanje cijena računati prema svakoj
izdanoj privremenoj situaciji i okončanoj situaciji.
10. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno
primijenio odredbu članka 627. ZOO-a, prihvaćanjem mišljenja vještaka o tome da je
došlo do povećanja cijena elemenata iznad deset postotaka samo u odnosu na
radove obračunate privremenim situacijama 04/2018 i 05/2018, te okončanoj situaciji
10/2018. Iz prikaza obračuna povećanja cijena elemenata, sadržanog u nalazu
vještaka, proizlazi kako je i za radove obračunate ostalim privremenim situacijama
također došlo do povećanja cijena elemenata, ali ta povećanja nisu bila iznad deset
postotaka.
11. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se vrijednost privremenih
mjesečnih situacija odnosi na radove izvedene u određenom razdoblju i da je zato
pravilno obračunati razliku u cijeni iznad deset postotaka upravo na dan obračuna tih
radova i to samo za one situacije za koje je utvrđeno da postoji povećanje cijena
elemenata za više od deset postotaka. Ovome treba dodati da odredba članka 627.
ZOO-a ne govori o povećanju ukupne ugovorene cijene svih radova, nego govori o
pravu izvođaču radova da, unatoč ugovorenoj nepromjenjivoj cijeni, traži razliku u
cijeni koja prelazi deset postotaka, zato što su se nakon sklapanja ugovora povećale
cijene elemenata na temelju kojih je ona određena.
12. Kako su se u ovom konkretnom slučaju radovi odvijali od 2016. do 2018.
godine i plaćeni su na temelju izdanih privremenih situacija i okončane situacije, a
cijena formirana na temelju cijena elemenata u vrijeme davanja ponude u 2015.,
tužitelj kao izvođač ima pravo na razliku u cijeni samo za one radove za koje je
utvrđeno povećanje cijene elemenata preko deset postotaka od ugovorene cijene.
Prvostupanjska presuda je zasnovana na takvom obračunu sadržanom u nalazu i
mišljenju vještaka koji je pravilno prihvaćen kao valjan dokaz unatoč tuženikovim
primjedbama.
13. U protivnom, kada bi tuženik bio dosljedan u svojim stajalištima o potrebi
da se za obračun uzme u obzir povećanje ukupne cijene radova, trebalo bi
povećanje cijena elementa za sve privremene situacije (dakle ukupnu cijenu radova)
utvrđivati u odnosu na cijene elemenata na dan konačnog obračuna prema onim
cijenama koje su bile u vrijeme davanja ponude, a to bi onda dalo posve drukčije
rezultate. Ovome treba dodati da tuženik pogrešno smatra da koeficijent promjene
cijene manji od 1, u izračunu vještaka, znači smanjenje cijene elemenata. Taj
podatak znači da je povećanje bilo manje od deset postotaka. Na takvom pogrešnom
pristupu, tuženik je zasnovao sve svoje izračune, uključujući i one hipotetske koje
iznosi u žalbi (koji nisu, niti mogu biti relevantni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti
pobijane presude) i na temelju kojih dobiva potpuno pogrešne podatke o tome da je
zapravo došlo do smanjena ukupne cijene radove. Koeficijentom promjene cijene
elemenata ne utvrđuje se vrijednost izvedenih radova, nego ako je koeficijent veći od
1,1 izvođač ima pravo na razliku cijene iznad toga, koja se dobije množenjem dijela
Poslovni broj: 65 Pž-3682/2022-2 5
koeficijenta iznad 1.1 s obračunatom vrijednosti radova, kako je to vidljivo iz
obračuna vještaka.
14. Prvostupanjski sud je dao razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim
za primjenu članka 627. ZOO-a, pa donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nije
učinjena ni neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
15. Na pravilno utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio
odredbe članka 627. ZOO odlučujući o glavnom dugu, kao i odredbe članka 29.
ZOO-a odlučujući o zateznim kamatama, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne
primjene materijalnog prava.
16. Odluka o troškovima postupka, koju tuženik pobija samo zbog odluke o
glavnoj stvari, pravilna je po osnovanosti (članka 154. stavka 1. ZPP-a) i visini
(članak 155. ZPP-a).
17. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
Zagreb, 26. rujna 2023.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Kontrolni broj: 018c6-09740-03b2f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.