Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1092/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, Taborska 31, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, u povodu žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5961/2022-37 od 22. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025 .

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5961/2022-37 od 22. srpnja 2025. u točki I izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5961/2022-37 od 22. srpnja 2025. u točki II izreke te se sudi:

„Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.099,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

20,04 € od dana 4.7.2019. do isplate

20,26 € od dana 2.8.2019. do isplate

20,61 € od dana 4.9.2019. do isplate

20,40 € od dana 4.10.2019. do isplate

20,43 € od dana 4.11.2019. do isplate

20,45 € od dana 4.12.2019. do isplate

20,68 € od dana 3.1.2020. do isplate

21,02 € od dana 4.2.2020. do isplate

21,18 € od dana 4.3.2020. do isplate

21,70 € od dana 1.4.2020. do isplate

21,58 € od dana 4.5.2020. do isplate

21,19 € od dana 4.6.2020. do isplate

21,41 € od dana 3.7.2020. do isplate

20,94 € od dana 4.8.2020. do isplate

21,04 € od dana 1.9.2020. do isplate

21,06 € od dana 1.10.2020. do isplate

20,98 € od dana 23.12.2020. do isplate

20,98 € od dana 23.12.2020. do isplate

21,16 € od dana 29.1.2021. do isplate

21,11 € od dana 11.2.2021. do isplate

20,59 € od dana 10.3.2021. do isplate

20,71 € od dana 26.4.2021. do isplate

20,67 € od dana 28.5.2021. do isplate

20,64 € od dana 21.6.2021. do isplate

20,65 € od dana 6.7.2021. do isplate

20,98 € od dana 17.8.2021. do isplate

20,75 € od dana 17.9.2021. do isplate

21,22 € od dana 25.10.2021. do isplate

21,48 € od dana 17.11.2021. do isplate

21,79 € od dana 21.12.2021. do isplate

21,88 € od dana 26.1.2022. do isplate

21,97 € od dana 28.2.2022. do isplate

2.428,17 € od dana 28.2.2022. do isplate

sve u visini stope koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023.do 29.12.2023. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke rješenja u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.394,10 EUR sa zateznom kamatom od 22.srpnja 2025.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se tužitelju dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 848,53 EUR sa zateznom kamatom od 22. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak u povodu žalbe u iznosu od 312,50 EUR sa zateznom kamatom od 22. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.180,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, od dana dospijeća do isplate, sve pobliže određeno u toj točki izreke. Pod točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja u iznosu od 3.099,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, od dana dospijeća do isplate, sve pobliže određeno u toj točki izreke, dok je točkom III naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.394,10 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Navedenu presudu, kao i rješenje o trošku, pravodobno izjavljenim žalbama pobijaju i tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj presudu pobija u odbijajućem dijelu iz točke II izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dio zahtjeva za isplatom iznosa od 3.099,72 EUR koji se odnosi na potraživanje temeljem ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, pogrešno smatrajući da je za iste nastupila zastara, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači te dosudi tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj pobija i odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova, te traži trošak sastava žalbe

4. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik, također iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a, i to u dijelu iz točke I u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 25.170,86 EUR na ime ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Tuženik također pobija i odluku o trošku te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači te tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Odgovor na tužiteljevu žalbu podnio je tuženik te u istoj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pravilno cijenio po tuženiku istaknuti prigovor zastare te odbio dio zahtjeva koji se odnosi na preplatu temeljem promjene kamatnih stopa.

6. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

7. Žalba tužitelja je osnovana, dok je tuženikova žalba neosnovana.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

10. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 25.170,86 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, te daljnjeg iznosa od 3.099,72 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, a sve s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 016- 2664/2005 od 13. prosinca 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i to u dijelu članka 4. kojim je ugovorena obveza tužitelja da otplaćuje kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja anuiteta, te u dijelu kojim je u članku 6. ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

12. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom čitanjem svih pisanih isprava te saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud:

- da je dana 13. prosinca 2005. sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 3,99 % godišnje.

- da je navedeni kredit prijevremeno otplaćen dana 28. veljače 2022.,

- da je u odnosu na potraživanje koje tužitelju pripada s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu tužitelj dana 12. lipnja 2019. pokrenuo postupak broj P-7896/2019, te je dana 23. studenog 2021. donesena presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 63.404,10 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama, a presuda je pravomoćno potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-836/2022 od 16. kolovoza 2022.,

- da je u trenutku podnošenja navedene tužbe predmetni kredit još bio u otplati, iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev obuhvatio preplatu do koje je zbog ništetnih promjena kamatne stope došlo u razdoblju od početka otplate kredita do zaključno 16. svibnja 2019., dok nije obuhvaćeno razdoblje nakon navedenog datuma, obzirom su anuiteti s dospijećem 31. svibnja 2019. pa nadalje tek trebali biti podmireni

- da je tužitelj u odnosu na potraživanje koje mu pripada s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dana 20. srpnja 2020. pokrenuo postupak broj P-3558/2020, koji u trenutku pokretanja prvostupanjskog postupka još nije bio pravomoćno okončan, a u kojem je predmetu tužitelj obuhvatio preplatu do koje je zbog ništetne valutne klauzule došlo u razdoblju od početka otplate kredita do zaključno 4. lipnja. 2020.

13. Kako navedene činjenice nalazi nedvojbeno utvrđenim i ovaj drugostupanjski sud, to je neosnovan žalbeni razlog tužitelja i tuženika koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

14. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenom postupku, sporno je pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa koji u odnosu na potraživanje po osnovi promjene kamatne stope otpadaju na razdoblje od 16.svibnja.2019.g. do konačne otplate kredita 28. veljače 2022., obzirom isti nisu obuhvaćeni ranijim tužbenim zahtjevom u predmetu broj P-7896/2019., kao i pravo na povrat preplaćenih iznosa koji u odnosu na potraživanje po osnovi valutne klauzule otpadaju na razdoblje od 30. lipnja 2020. pa do konačne otplate kredita 28. veljače 2022., s obzirom da isti nisu bili predmetnom parničnog postupka P-3558/20.

15. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je provedenim dokazima utvrdio je da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03), da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kao i o promjenjivosti redovne kamate prema jednostranoj odluci tuženice nije pojedinačno pregovaralo, da je predmetni ugovor unaprijed formulirani standardni ugovor o kreditu pripremljen od strane tuženika, da ugovorom nisu određeni parametri koji su odlučni za promjenu redovne kamatne stope te da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora ugovarajući valutu obveze vraćanja kredita u švicarskim francima nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud, te žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

17. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prvostupanjski sud pravilno polazi od presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. (pravilno: 1. siječnja 2004.) do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, i to u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 81. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO), a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj obvezi vraćanja kredita u CHF.

18. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na članak 502.c ZPP-a i odredbe Zakona o zaštiti potrošača prema kojim odredbama je sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci posl.br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. te pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. da je unatoč direktnom učinku pravomoćne presude donesene u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača, bankama dopušteno u pojedinačnim potrošačkim sporovima tvrditi i dokazivati da su unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama sporednih ugovornih odredaba za određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, te da je u slučaju takvog informiranog pristanka na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (nepoštenosti) odredaba konkretnog ugovora, prvostupanjski sud je, uvažavajući odredbu članka 81. stavka 1. i 2. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarala ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati, na te okolnosti na prijedlog tuženika proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao jedinog dokaza kojeg je tuženik na te okolnosti predložio.

20. Iz provedenog dokaza saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je da predniku tužitelja pojedine odredbe nisu bile posebno objašnjavane, niti je bilo mogućnosti pregovaranja, da nije bio upozoren koliko bi rate mogle rasti, već mu je gotov tekst ugovora predan na potpis.

21. Tuženik na kojem je sukladno članku 81. stavku 4. ZZP/03 teret dokaza, nije tijekom postupka dokazao da se o spornim odredbama sadržanim u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, dakle nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih odluka donesena u sporu kolektivne zaštite potrošača ne bi imala obvezujući učinak sukladno članku 502.c stavku 1. ZPP-a, pa se u tom smislu ukazuje neosnovanim žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije proveo tzv. test transparentnosti i tzv. test poštenosti iz ZZP/03.

22. Stoga, temeljem provedenog dokaznog postupka, ovaj drugostupanjski sud također nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

23. Tuženik u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka ponavlja da je odredba o valuti obveze dopuštena, što je točno, no ugovorna odredba o valuti obveze vraćanja kredita u CHF nije utvrđena ništetnom stoga što bi bila protivna prisilnim propisima već stoga što tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed navedenim zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate kredita.

25. Neosnovan je u tom smislu žalbeni navod tuženika vezano za tijek zateznih kamata, koje je prvostupanjski sud na dio zahtjeva za preplatom po osnovi valutne klauzule osnovano dosudio tužitelju od dana svake pojedine uplate, primjenom odredbe čl. 1111. u svezi sa čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05), uzimajući u obzir da je s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom ugovaranja valutne klauzule rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

26. Kako visina zahtjeva tijekom postupka nakon provedenog vještačenja nije bila sporna, te su obje strane nalaz prihvatile bez isticanja prigovora, to prvostupanjski sud osnovano dosuđuje tužitelju iznos od 25.180,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, od dana dospijeća do isplate, sve pobliže određeno u točki I izreke.

27. Prigovor zastare utužene tražbine prvostupanjski sud je osnovano cijenio pozivajući se na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. prema kojem ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite što je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014. a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018. . Stoga prvostupanjski sud, uzimajući u obzir datum podnošenja tužbe 9. studenog 2022., u odnosu na potraživanje temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli otklanja istaknuti prigovor zastare te tužitelju dosuđuje taj dio zahtjeva, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

28. Konačno nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima koju tuženik pobija samo posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, budući je ista temeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, a visina troška na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), stvarnim i plaćenim troškovima pristojbi na tužbu i presudu i stvarnim troškovima vještačenja, te je valjano obrazložena.

29. Kako je iz svih naprijed navedenih razloga žalba tuženika ocijenjena neosnovanom, to je valjalo istu odbiti i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, a primjenom članka 380. točke 2. ZPP potvrditi odluku o troškovima sadržanu u točki III/ izreke.

30. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

31. U pogledu žalbe tužitelja kojom se pobija dio presude iz točke II izreke kojim je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva za isplatom iznosa od 3.099,72 EUR, a koji se odnosi na potraživanje temeljem ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, smatrajući da je za iste nastupila zastara, ovaj sud nalazi navode žalbe osnovanim.

32. U tom smislu pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da bi za dio zahtjeva koji se odnosi na potraživanje temeljem ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara, slijedom čega je taj sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je povodom tuženikovog prigovora zastare taj dio tužiteljevog zahtjeva odbio, primjenjujući gore citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.

33. Naime, prvostupanjski sud ispušta iz vida da je u trenutku kada je za tražbine temeljem ništetnih odredbi o jednostrano primjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara prema tome shvaćanju (13. lipnja 2019.), predmetni kredit još bio u otplati, iz kojeg razloga je samo tužbeni zahtjev vođen u predmetu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-7896/2019 mogao obuhvatiti preplatu do koje je zbog ništetnih promjena kamatne stope došlo u razdoblju od početka otplate kredita do zaključno 16. svibnja 2019., što je tužitelj svojim zahtjevom tamo i učinio. Stoga je tužitelj tek u ovom predmetu mogao obuhvatiti razdoblje nakon navedenog datuma, pa sve do prijevremene otplate (zatvaranja kredita), s obzirom da su anuiteti s dospijećem 31. svibnja 2019. pa nadalje do prijevremene otplate tek trebali biti podmireni.

34. Preduvjet za početak tijeka, pa time i za nastup zastare, jest da na strani dužnika postoji dospjela obveza, a navedene obveze u trenutku nastupa zastare prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. uopće nije bilo. To iz razloga jer je tuženik postao tužiteljev dužnik tek s danom stjecanja svakog pojedinog nepripadno više plaćenog mjesečnog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve do stjecanja tih nepripadnih iznosa tužitelj prema tuženiku niti je imao tražbinu, a niti je ista bila za njega utuživa.

35. Stoga je kod ocjene osnovanosti prigovora zastare trebalo primijeniti petogodišnji opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 1111 st.1. istoga Zakona, koji teče od svake pojedinačne uplate, a koji rok niti za jedan od utuženih iznosa do podnošenja tužbe nije istekao.

36. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II izreke, na način da je tužitelju dosuđen iznos od 3.099,72 EUR koji se odnosi na potraživanje temeljem ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

37. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO/05 i čl. 29. st. 2. istoga Zakona, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, pa mu je od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

38. Obzirom na način na koji je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, te na temelju čl. 154.. st.1. ZPP-a obvezati tuženika naknaditi sve troškove postupka tužitelju, koje je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a priznao tužitelju kao potrebne za vođenje parnice, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – NN 138/2023, i to: za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 500,00 EUR, za sastav podneska od 31. svibnja 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 500,00 EUR, za zastupanje na ročištu 18. listopada 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 EUR, za sastav podneska od 12. rujna 2023. prema Tbr. 8. toč. 1.

– 500,00 EUR, za zastupanje na ročištu 3. listopada 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 EUR , za sastav podneska od 22. studenog 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 EUR te za zastupanje na ročištu 3. srpnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 EUR, ukupno 3.050,00 EUR, uz 25 % PDV-a u iznosu od 762,50 EUR, a što ukupno iznosi 3.812,50 EUR, pa uz priznati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 164,68 EUR, ukupni trošak tužitelja iznosi 4.242,63 EUR.. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom već dosuđen trošak od 3.394,10 EUR, to je rješenjem valjalo tužitelju dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 848,53 EUR.

39. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je osnovano dosudio tužitelju sudsku pristojbu na tužbu jer u vrijeme kada je nastala obveza plaćanja te pristojbe za tužitelja (podnošenjem tužbe) još nije stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) koji je propisao da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, pri čemu se ukazuje tuženiku da spisu prileži dokaz (vidljivo u e spisu) da je tužitelj tu pristojbu i platio.

40. Ovdje se ističe da tuženik neosnovano osporava primjenu vrijednosti boda od 2,00 EUR, jer je prvostupanjski sud primijenio odredbu Tbr. 52. u svezi sa Tbr. 54. Tarife. U tom smislu upućuje se tuženik i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. prema kojem kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je izmijenjena vrijednost boda, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a jednako pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.

41. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom ima pravo na nadoknadu troška za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife od 250,00 EUR uvećan za PDV 62,50 EUR, ukupno 312,50 EUR, o kojem trošku je odlučeno kao pod stavkom III. rješenja.

42. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer