Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-130/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinog u kaznenom predmetu protiv optuženog AL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K- 863/2023 od 27. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi AL je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da presudu preinači te optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi AL osobno i putem branitelja Matije Savića odvjetnika u Rijeci, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zagrebu
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret.
7. Žalitelj pritom prihvaća polazno utvrđenje prvostupanjskog suda da je između optuženika i oštećenog ĆL kritične zgode najprije došlo do verbalne prepirke, a potom i do fizičkog sukoba koji se zbio dok su optuženik i oštećenik bili sami u prostoru kotlovnice.
8. Međutim, uvažavajući bitne elemente inkriminiranog kaznenog djela, u ovom je postupku bilo odlučno utvrditi je li optuženik tom prilikom oštećeniku u više navrata uputio prijeteće riječi i pritom postupao u namjeri na način kako mu je to stavljeno na teret, što prvostupanjski sud smatra da nije dokazano, dok prema stavu žalitelja sud pritom zanemaruje ključnu činjenicu, da je oštećenik taj koji je zadobio fizičke ozljede.
8.1. Iako postojanje fizičkog sukoba ne ulazi u bitna obilježja kaznenog djela prijetnje, radi se o okolnostima koje svakako pomažu sudu radi svestrane ocjene svih okolnosti, no tada treba uzeti u obzir cjelokupan kontekst događaja, a ne iznositi njegov selektivan prikaz kako to čini žalitelj.
9. Prvostupanjski sud analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključuje da nije nedvojbeno i izvan svake sumnje dokazano postojanje namjere i optuženikovo postupanje u smislu ostvarenja bitnih obilježja bića kaznenog djela prijetnje, jer se niti prema ocjeni drugostupanjskog suda, iskaz optuženika i njegov prikaz događaja u konkretnoj situaciji, stavljen u korelaciju sa svim ostalim izvedenim dokazima, ne može isključiti.
10. Naime, ovdje treba krenuti od toga da je početak verbalne prepirke uslijedio kada je optuženiku, kao predstavniku stanara zgrade, prilikom ulaska u kotlovnicu zbog problema s toplom vodim, zasmetao parkirani automobil oštećenika. No, optuženik je tada ušao u kotlovnicu i na taj način prekinuo prepirku s oštećenikom koji mu se javio s prozora stana, a ne sačekao oštećenika kako to tendenciozno interpretira žalitelj, dok je upravo oštećenik taj koji, očito revoltiran sumnjom da mu je optuženik otvaranjem vrata kotlovnice oštetio automobil, samoinicijativno izlazi iz svoga stana i ulazi u kotlovnicu u kojoj se nalazio optuženik. Ovakvo postupanje oštećenika demantira njegov iskaz, kao i iskaz njegove supruge svjedokinje IL, kako je oštećenik izašao samo kako bi vidio što se dogodilo odnosno provjerio eventualna oštećenja na automobilu nastala otvaranjem vrata, jer da je tome tako, tada ne bi imao nikakvog razloga ulaziti u kotlovnicu i tražiti optuženika već bi obilaskom svog parkiranog automobila sve riješio već u dvorištu. Optuženik s druge strane u tom trenutku nije znao da oštećenik ulazi, dakle sam oštećenik ima potrebu potražiti optuženika i obratiti mu se i on je taj koji inicira susret, očito revoltiran nastalom situacijom zbog automobila i tu među njima kreće i fizički sukob. U takvoj situaciji nije moguće isključiti da je oštećenik u tom naletu, ulazeći u kotlovnicu, ujedno i nasrnuo na optuženika koji mu je pak uzvratio udarcima pa je oštećenik zadobio tjelesne ozljede.
10.1. No, s obzirom na cjelokupnu dinamiku događaja, ne može se s druge strane nedvojbeno tvrditi da je optuženik tom prilikom oštećeniku više puta uputio prijetnje usmrćenjem i to s namjerom, svjestan da na taj način manifestira svoju volju da mu prijeti i svjestan da će time kod oštećenika izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.
10.2. Žalitelj propušta dovesti u vezu s jedne strane činjenični opis optužbe u kojem tvrdi da je oštećenik u strahu za svoj život nakon fizičkog sukoba i prijetnji uspio pobjeći iz kotlovnice, s rezultatima dokaznog postupka koji upućuju na posve suprotan zaključak. Naime, ne samo iz iskaza optuženika, njegove supruge svjedokinje ZL, već i posve nepristrane svjedokinje PL koja se u tom trenutku sasvim slučajno zatekla u blizini mjesta događaja, slijedi ne samo da oštećenik nigdje nije pobjegao po izlasku iz kotlovnice, već se štoviše zadržao u dvorištu upućujući naprotiv prijetnje smrću optuženiku koji je ostao u prostoru kotlovnice, a nakon svega toga još i mirno ulazi natrag u zgradu pa čak i u isti lift zajedno sa optuženikom i njegovom suprugom ZL. Za razliku od oštećenika, iskaz optuženika kada opisuje da je oštećenik prilikom izlaska iz kotlovnice još i zalupio vratima na način da je njima ozlijedio optuženikovog psa, podupire i dokumentacija veterinarske ambulante, dok je ulazak svih njih troje u zgradu i lift jasno prikazan na snimci video-nadzora.
10.3. U prilog zaključcima prvostupanjskog suda govori i činjenica što oštećenik neposredno nakon događaja, prilikom ulaska u stan, na upit svjedokinje IL svoje supruge što se dogodilo, lakonski odgovara da se ništa nije dogodilo već da je došlo do manje svađe, dok bi ozbiljne prijetnje smrću očekivano već tada drugačije kvalificirao, no oštećenik sam pojašnjava kako on uopće ne bi prijavio optuženika za ovaj događaj, da njega optuženik nije optužio da bi ubio njegovog psa pa je na taj način bio potaknut za pokretanje ovog postupka.
11. Kraj takvog stanja stvari, kada se sagleda skup svih okolnosti koje su prethodile i dovele do sukoba optuženika i oštećenika u kotlovnici, jer sadržaj inkriminacije tiče se upravo događaja i komunikacije unutar kotlovnice u kojoj su bili sami, kao i njihovo ponašanje po izlasku iz tog prostora, prema ocjeni drugostupanjskog suda činjenično stanje je pravilno utvrđeno, budući da rezultati dokaznog postupka ne predstavljaju adekvatnu podlogu za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje.
12. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
