Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-714/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog IE i 2. optužene [obrt], zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 448/2019 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. 70/17., 126/19., i 80/22., - dalje u tekstu: ZKP) stavljena je izvan snage presuda toga suda s izdanim kaznenim nalogom od 17. svibnja 2015. broj: K-448/2019 protiv 1. okrivljenog IE i 2. okrivljene [obrt], Zagreb zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11.
1.1.. Istom presudom na temelju članka 453. točka 3. ZKP oslobođeni su optužbe 1. optuženi IE da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11 opisano pod točkom 1.), te 2. optužena [obrt] da bi počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 3. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine br. 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12 – dalje u tekstu ZOPOKD) opisano pod točkom 2.).
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi 1. optuženi IE iskoristivši svoj položaj pribavio korist zaposlenici IEZ, žalitelj pogrešno polazi od premise da na suprotan zaključak ukazuje činjenica što je u prekršajnom postupku utvrđeno da je upravo njenim zapošljavanjem na radno mjesto administratora za koje nije imala odgovarajuću stručnu spremu, bez provedenog javnog natječaja na koji su se mogle javiti i druge zainteresirane osobe koje ispunjavaju uvjete, ista ostvarila korist u ukupnom iznosu plaća koje su joj isplaćene.
6.1. Naime, u tom prekršajnom postupku je 2. optužena [obrt] pravomoćnom presudom proglašena krivom, s time da se činjenično radi o prekršaju zbog sklapanja ugovora o radu 16. ožujka 2015. sa radnicom IEZ iz razloga što radnica nema stručnu spremu društvenog već tehničkog usmjerenja i ne udovoljava posebnom uvjetu stupnja stručne spreme za obavljanje navedenih poslova, dok je sukus optužbe te sadržaj inkriminiranih radnji 1. optuženog IE u ovom postupku, iskorištavanje položaja odgovorne osobe u vidu omogućavanja povoljnijeg radno-pravnog statusa imenovanoj zaposlenici sklapanjem citiranog ugovora, a da nije objavio natječaj i proveo postupak natjecanja zainteresiranih kandidata za to radno mjesto, dakle pribavljanje neimovinske koristi, dok mu ujedno pribavljanje imovinske koristi u vidu isplaćenih plaća koje žalitelj sada u žalbi apostrofira, uopće nije stavljeno na teret. Žalitelj pritom zanemaruje iskaz svjedoka EE koji je nakon obavljenog inspekcijskog nadzora podnio optužni prijedlog u tom prekršajnom postupku protiv [obrt], kada napominje kako nije našao nikakvih nezakonitosti koje bi se ticale 1. optuženog IE.
7. Žalitelj nadalje povezuje po prvostupanjskom sudu nesporno utvrđenu okolnost da je 1. optuženi IE kao sanacijski upravitelj i time odgovorna osoba [obrt], potpisao sporni ugovor o radu od 16. ožujka 2015. sa zaposlenicom IEZ, sa odredbama čl. 25. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama prema kojima je za zasnivanje radnog odnosa za poslove u javnim službama propisano raspisivanje javnog natječaja, zanemarujući pritom sveobuhvatnu analizu okolnosti pod kojima je uopće došlo do sklapanja predmetnog ugovora o radu i još važnije, konkretne radnje 1. optuženog IE poduzete u tom procesu, koje se niti po ocjeni drugostupanjskog suda ne mogu podvesti pod korištenje njegovog položaja kao sanacijskog upravitelja [obrt] na protupravan način koji ne bi bio u skladu s potrebama službe i zadacima te ustanove u konkretnoj situaciji, a niti kao postupanje koje bi bilo motivirano pribavljanjem koristi zaposlenici IEZ.
8. Osim toga, žalitelj polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući da je 1. optuženi IE prije potpisivanja ugovora o radu trebao provjeriti da li su ispunjeni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa sa IEZ, da li je raspisan natječaj, te da li se još netko kandidirao za to radno mjesto.
8.1. Međutim, ovakvim tvrdnjama ne ukazuje niti na njegovu radnju iskorištavanja položaja, niti na namjeru kao ispunjenje subjektivnog elementa inkriminiranog kaznenog djela, pa stoga žalbenim navodima ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
9. Sklapanje predmetnog ugovora o radu od 16. ožujka 2015. ne može se promatrati izolirano, izvan konteksta okolnosti utvrđenih u prvostupanjskom postupku pa je tako i prvostupanjski sud analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom pravilno utvrdio i obrazložio cjelokupan tijek procesa sklapanja ugovora o radu koji je predmet optužbe.
9.1. Upravo povezivanje iskaza optuženika, koji korespondira iskazima svjedoka, rasvjetljava kako je inicijativa krenula od nadležnog ministra zdravstva koji je donio odluku o potrebi reorganizacije u zdravstvu kako bi se smanjile liste čekanja pacijenata na bolničke preglede i zahvate i to na način da svaka bolnica odredi koordinatora liste čekanja prvenstveno zbog vođenja evidencije u elektronskom obliku. Budući da je odluku ministra bilo potrebno odmah provesti, ravnatelji bolnica su takav nalog prosljeđivali nadležnim službama bolnica, kao što je to bilo i u konkretnoj situaciji.
9.2. Naime, 1. optuženi IE je nalog ministarstva proslijedio na provedbu nadležnim službama 2. optužene [obrt], svjedokinja DE iz odjela za ljudske potencijale je kao referentica za radne odnose s tehničke strane pripremila i sastavila ugovor o radu za svjedokinju IEZ koja je tada već bila zaposlena u bolnici kao zamjena za kolegicu čiji povratak je koincidirao pa se ustvari radilo o premještaju i posve tipskom ugovoru, u daljnjoj proceduri je taj ugovor proslijeđen svjedokinji AE kao pomoćnici sanacijskog upravitelja i voditeljici kadrovske službe na kontrolu i odobrenje, te u konačnici 1. optuženom IE na potpis. Niti u jednoj drugoj aktivnosti vezano za konkretno zapošljavanje Valentine Sedlar Purgarić 1. optuženi IE nije sudjelovao, a upravo ova zaposlenica je prema iskazima imenovanih svjedokinja odabrana isključivo zbog prepoznate kvalitete njenog rada s jedne, i potrebe brze reorganizacije s druge strane, bez da je bilo tko, a ponajmanje 1. optuženi IE utjecao ili intervenirao za njen odabir.
10. Kada se nadalje uzme u obzir da je 2. okrivljena [obrt] veliki sustav sa oko 500 zaposlenih, a sklapanje predmetnog ugovora o radu sa zaposlenicom IEZ je uslijedilo nakon procedure nadležnih službi, bez raspisivanja javnog natječaja koji bi nužno doveo do odgode i na taj način onemogućio promptno izvršavanje naloga ministra, dok je 1. optuženi IE s obzirom na funkciju u konačnici svojim potpisom samo potvrdio sklapanje ugovora sa zaposlenicom predloženom od nadležnih službi, posve je prihvatljivo da je 1. optuženi IE imao puno povjerenje u niže rangirane službe u lancu, koje u hijerarhiji obavljaju svoj dio posla, jer u protivnom uopće takav ustroj službi u ovako velikom sustavu kao što je bolnica ne bi imao nikakvog smisla i organizacijskog opravdanja.
10.1. Stoga je 1. optuženi IE u konkretnoj situaciji postupao izvršavajući hitan nalog ministarstva zdravstva kao višeg nadležnog tijela radi reorganizacije u svrhu smanjenja listi čekanja i zaštite pacijenata, u okviru svojih ovlasti, a ne kako bi zaposlenici IEZ pribavio korist, zbog čega je prvostupanjski sud s pravom 1. optuženog IE, a posljedično i 2. optuženu [obrt], oslobodio optužbe.
11. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
