Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-408/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog CĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-956/2020 od 26. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22., - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda broj: K-956/2020 od 12. ožujka 2021.
1.1. Istom presudom optuženi CĆ je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ZKP oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na štetu OĆ te kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ na štetu VĆ.
1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu
5. Žalba nije osnovana.
6. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pozivajući se na članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP, državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni.
6.1. Pozivajući se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud propustio primijeniti članak 435. stavak 1. ZKP koji propisuje da će predsjednik vijeća po službenoj dužnosti ukoliko optuženik pri ispitivanju odstupi od svog prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, upozoriti ga na odstupanje i upitati zašto sada iskazuje drugačije, a po potrebi reproducirati snimku iskaza ili dijela tog iskaza. Budući da svoj zaključak o optuženikovoj nedužnosti temelji većinom na njegovoj obrani, državni odvjetnik smatra da je povreda citirane procesne odredbe dovela do bitne povrede iz članka 468. stavak 3. ZKP, kao i bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer se presuda ne može ispitati budući da nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno nema ih. Smatra da povrede odredaba kaznenog postupka postoje i u dijelu obrazloženja gdje sud u odnosu na ovlaštenog tužitelja spominje isključivo privatnog tužitelja, navodeći da je optuženika oslobodio primjenjujući načelo in dubio pro reo jer nije mogao sa izvjesnom sigurnošću zaključiti da je počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti u privatnoj tužbi.
6.2. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela prijetnje na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret.
7. Nije u pravu žalitelj kada bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pozivajući se na nejasnoću razloga o odlučnim činjenicama, nalazi u tome što je prvostupanjski sud u jednom dijelu svoga obrazloženja (a ne isključivo kako to tvrdi žalitelj), naveo kako nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti u privatnoj tužbi. Ne samo da se radi o očitoj omašci prvostupanjskog suda, jer je iz pobijane presude, kako njenog uvoda tako i obrazloženja, posve jasno da ovdje raspravlja o optužnici državnog odvjetnika, nego se uopće ne radi o odlučnoj činjenici koja bi se mogla podvesti pod citiranu povredu.
8. Što se pak tiče istaknute relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj tendenciozno izlaže iskaz optuženika kada u žalbi tvrdi da je prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i okrivljenika priznao da je oštećenom SĆ (dakle u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11) izrekao prijetnje. Naime, žalitelj je u optužnici taj iskaz posve drugačije interpretirao, navodeći kako je okrivljenik iskazao da oštećenom FĆ (u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11) nije prijetio, dok je u odnosu na oštećenog SĆ iskazao da je taj oštećenik prijetio, a optuženik je njemu uzvratio.
8.1. Iako je u pravu žalitelj da prvostupanjski sud, optuženika koji je na raspravi iskazao da u inkriminiranom događaju nije nikome prijetio, nije pozvao u smislu članka 435. stavak 1. ZKP na objašnjenje prethodno opisanog uzvraćanja prijetnje, ocjena je drugostupanjskog suda da se ovdje ne radi o povredi koja je utjecala ili mogla utjecati na osporenu presudu, tim više što nije točna polazišna teza žalitelja da prvostupanjski sud svoju oslobađajuću presudu većinom temelji na iskazu optuženika.
9. Budući da žalitelj nastavno izlaže vlastitu ocjenu dokaza iz koje izvodi drugačije zaključke, upirući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, drugostupanjski sud je procijenio kako je prvostupanjski sud svojom minucioznom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da nije nedvojbeno i izvan svake sumnje dokazano da bi optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje na način kako mu je to stavljeno na teret.
9.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno ukazuje na svega jedan dokaz, a to je iskaz jednog od oštećenika i to oštećenog VĆ, koji jedini iskazuje o tome da bi optuženik kritične zgode izgovorio prijeteće riječi da će ih pobiti. No, iskaz ovog oštećenika nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom, kako iskazima svjedoka TĆ, JĆ, DĆ, pa čak niti oštećenog OĆ, a jednako tako niti reproduciranom snimkom događaja kao objektivnim pokazateljem situacije jer se naprosto ne čuju riječi prijetećeg sadržaja. Stoga je posve promašena interpretacija žalitelja kako je iz navedene snimke životno i logično da je optuženik izgovorio prijeteće riječi. Pri tome prvostupanjski sud daje posebnu analizu iskaza oštećenog VĆ u kojem on ustvari opisuje da su optuženik i njegov brat JĆ došli do svoje majke TĆ u trenutku kada je počela vikati, te da su, dakle obojica počeli prijetiti kako će ih sve pobiti, čemu su osim oštećenog VĆ, prisustvovali i njegov otac oštećeni OĆ, ali također i njegova braća C i KĆ. Međutim, protiv JĆ koji istodobno prema njegovim navodima vikom prijeti smrću zajedno sa optuženikom, ne podnosi prijedlog za progon. Od značaja je i istaknuta okolnost prvostupanjskog suda uočena na reproduciranoj snimci, kako upravo oštećeni VĆ smireno hoda sa rukama u džepovima i ne odaje dojam uznemirene i ustrašene osobe. Kada se ovakav iskaz oštećenog VĆ (u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11) stavi u korelaciju s iskazom optuženika, ostalih ispitanih svjedoka, pa i samog oštećenog OĆ (u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11), a niti jedan od njih ne podupire svjedočki iskaz oštećenog RĆ, iako je za očekivati da bi u situaciji objektivne ugroze uslijed izgovorenih ozbiljnih prijetnji smrću to oštećenom OĆ itekako ostalo u sjećanju, prema ocjeni drugostupanjskog suda činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na oba kaznena djela prijetnje.
9.2. Za žalitelja nisu sporna utvrđenja prvostupanjskog suda da su odnosi između obitelji optuženika i oštećenika dugo i teško narušeni zbog imovinsko-pravnih sporova zbog čega učestalo dolazi do povišenih tenzija i sukoba, ali i policijskih intervencija i međusobnih prijava. Tako je u istom ovom događaju, koji se odvio istoga dana i u isto vrijeme, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1675/2020 optuženi OĆ (u ovom postupku oštećen kaznenim djelom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11), pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ na štetu JĆ, optuženikovog brata.
9.3. No, za ostvarenje bitnih obilježja inkriminiranih kaznenih djela prijetnje, potrebno je utvrditi da je optuženik uputio prijetnje usmrćenjem, s obzirom na sve okolnosti konkretne situacije da se radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod obojice oštećenika izazove osjećaj straha, te na subjektivnoj strani da optuženik postupa s namjerom, svjestan da na taj način manifestira svoju volju da prijeti oštećenicima i svjestan da će time kod obojice oštećenika izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.
9.4. U konkretnoj situaciji i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ovakav iskaz jednog od oštećenika, oštećenog VĆ, konfrontiran s ostalim izvedenim dokazima, nikako ne može biti dostatna podloga za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja dva kaznena djela prijetnje, kako na štetu FĆ tako i na štetu SĆ, na način kako mu je to stavljeno na teret.
10. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
