REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P Ob-528/21-36

Obala bana Berislavića 1,

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ŽŠ, [adresa]. 77, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) LŠ, [adresa]. 2C, OIB: [osobni identifikacijski broj],(kao zakonskih nasljednika ranijeg tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupanih po punomoćniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6B, protiv tuženice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, radi utvrđenja osnovanosti ranije podnesene tužbe radi razvoda braka, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 11. rujna 2025. godine u prisutnosti tužiteljice pod 1) ŽŠ uz punomoćnika tužitelja Hrvoja Bralića, odvjetnika u Splitu i tuženice UŠ uz zamjenika punomoćnika tuženice ŠŠ, odvjetničkog vježbenika kod Antonia Šalova, odvjetnika u Trogiru, na ročištu za donošenje, objavu i dostavu presude, održanom dana 21. listopada 2025. godine;

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev postavljen nastavno na raniji tužbeni zahtjev kakav glasi:

„ Utvrđuje se da je tužba tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je podnesena dana 15. studenoga 2021. godine kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, a zaprimljena pod poslovnim brojem P Ob-528/21, protiv tuženice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka bila osnovana.“

II. Nalaže se tužiteljima pod 1) ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno u roku od 15 dana od presuđenja naknade tuženici CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak proizišao iz ovoga parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.350,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbu kod ovog suda 15. studenoga 2021. godine podnio je tadašnji tužitelj JŠ iz [adresa] protiv ovdje tuženice sa zahtjevom da se brak tih stranaka koji je sklopljen 15. rujna 2005. godine u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2005. godinu, pod rednim brojem 00157, razvede. U toj tužbi se u bitnom navodi da bračni drugovi nemaju zajedničke djece i da su odnosi bračnih drugova teško i trajno poremećeni jer da tuženica, u trenutku kada je tadašnjem tužitelju zbog njegove životne dobi i narušenog zdravlja, bila potrebna pomoć, nije vodila o tome brigu i da je ovaj bio prepušten sam sebi, tako da je iz toga razloga napustio kuću u kojoj su zajednički živjeli od kada stanuje u ustanovi socijalne skrbi gdje tuženica zbog trajno i teško narušenih odnosa bračnih drugova, nije niti pokazala bilo kakav interes da sazna gdje se tužitelj nalazi i što se s njim događa.

2. Nastavno na ovu tužbu, podneskom tadašnjeg punomoćnika tužitelja od 21. travnja 2022. godine, izvješten je sud da je raniji tužitelj umro **.**.2022., te su sadašnji tužitelji, kao njegovi zakonski nasljednici preuzeli ovaj parnični postupak, predlažući da se isti kao takav i nastavi, ovim sukladno zakonskom ovlaštenju preinačavajući ranije postavljeni tužbeni zahtjev za razvod braka, postavljanjem drugog zahtjeva i to sada tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je prethodna tužba za razvod braka postavljena od ranijeg tužitelja, koja je kod ovog suda podnesena protiv tuženice 15. studenoga 2021. godine i zavedena pod ovim poslovnim brojem, bila osnovana.

3. Iako su se tužitelji tim podneskom, kojim predlažu nastavak ovoga parničnog postupka, sukladno sada postavljenom njihovom tužbenom zahtjevu radi utvrđivanja da je prethodna tužba radi razvoda braka bila osnovana, pozvali na pogrešnu zakonsku odredbu koja im to ovlaštenje dopušta ( riječ je o zakonskoj odredbi koja propisuje nastavak postupka nakon smrti bračnog druga koji je podnio tužbu radi poništaja braka), ipak isti imaju pravno ovlaštenje da kao nesporni zakonski nasljednici umrlog bračnog druga, koji je prethodno protiv drugog bračnog druga podnio tužbu radi razvoda braka, predložiti nastavak ovoga parničnog postupka sukladno s odredbom čl. 380. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23- nastavno ObZ-a), kojom je propisano da osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku, budući nije proteklo ovim zakonom propisano vrijeme od šest mjeseci računajući od smrti ranijeg tužitelja do prijedloga njegovih zakonskih nasljednika da se ovaj započeti parnični postupak povodom podnesene tužbe radi razvoda braka nastavi sada s postavljenim zahtjevom radi utvrđivanja da je ta tužba bila osnovana.

4. Odgovarajući na ovako postavljenu tužbu u nastavljenom parničnom postupku radi utvrđivanja da je ranija tužba postavljena radi razvoda braka bila osnovana, tuženica se o istom izjasnila po punomoćniku podneskom od 4. studenoga 2022. godine, kojim se protivi postavljenoj tužbi i ovdje postavljenom tužbenom zahtjevu, s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije jer da se za to nisu ispunili zakonski razlozi da se brak bračnih drugova razvede, odnosno da bi tužba ranijeg tužitelja bila osnovana.

5. Tuženica u tom odgovoru na tužbu potvrđuje navode iz tužbe u pogledu činjenica i okolnosti koje se odnose na sklapanje braka bračnih drugova, time da nadopunjuje te navode tvrdeći kako su raniji tužitelj i tuženica bili u vezi već od 6. svibnja 1991. godine, u svemu poričući navode iz tužbe da bi odnosi bračnih drugova bili teško i trajno poremećeni odnosno da tuženica nije vodila brigu o tužitelju već da bi ovaj bio prepušten sam sebi, tvrdeći sasvim suprotno kako je jedino i ona vodila o bračnom drugu brigu, računa i skrb koji je bio narušenog zdravlja i uz to kronični alkoholičar. Tuženica sumnja da tužbu za razvod braka nije niti potakao raniji tužitelj već isključivo njegova vlastita djeca, odnosno sadašnji tužitelji, koji su preuzeli ovaj postupak nakon njegove smrti i koji su suprotno volji tuženice ranijeg tužitelja 7. rujna 2021. godine odveli u Bosnu i Hercegovinu u grad Prijedor gdje su ranijeg tužitelja smjestili u ustanovu socijalne skrbi, posebno poričući navod iz tužbe kako ista nije pokazala bilo kakav interes za informiranje gdje se tužitelj nalazi i što se s njim događa tako čim je saznala ime ustanove u kojoj je raniji tužitelj bio smješten da bi u više navrata tu ustanovu kontaktirala i raspitivala se o zdravlju tužitelja i njegovom stanju i u nekoliko navrata osobno razgovarala s tužiteljem telefonskim putem.

6. Ovim tuženica ponavlja kako prema tužitelju nitko drugi osim nje nije vodio brigu i skrb, da su djeca ranijeg tužitelja, a sadašnji tužitelji, dolazili samo ljeti na odmor dok sadašnja drugotuženica nije ni dolazila u mjesto boravka bračnih drugova u razdoblju od 2017. do 2021. godine, dok je tuženica ulagala sve svoje znanje i pojačane napore oko skrbi ranijeg tužitelja kao svog bračnog druga jer je u posljednje vrijeme bio teško pokretan, donekle i nepokretan.

7. Očitujući se na ovakav odgovor na tužbu, sadašnji tužitelji podneskom od 29. studenoga 2022. godine, osporavaju sve navode tuženice iz odgovora na tužbu koje su u proturječju s činjeničnim navodima iz tužbe, tvrdeći kako tuženica, upravo zbog okolnosti trajno i teško poremećenih osobnih odnosa bračnih drugova, nije vodila brigu o ranijem tužitelju kao svom bračnom drugu koji je bio u lošem zdravstvenom stanju tako da je isti od svjedoka zatečen dok je ležao na podu nepomičan i zapušten zbog čega su pozvali ustanovu hitne medicinske pomoći koja je ranijeg tužitelja odvela na hitni bolnički prijam gdje je zadržan na liječenju u razdoblju od 22. kolovoza 2021. godine do 27. kolovoza 2021. godine te su po tome tužitelji odmah, po izričitom tužiteljevom zahtjevu, istog smjestili u ustanovu namijenjenu za pružanje smještaja starijih i nemoćnih osoba USZ Dom za starija lica Drinić, Prijedor, koja se nalazi u inozemstvu, gdje je raniji tužitelj boravio u razdoblju od 7. rujna 2021. godine do smrti, s time da su sve troškove smještaja, ishrane i njege o istom snosili sadašnji tužitelji.

8. Sadašnji tužitelji, uslijed tvrdnje da su između bračnih drugova, odnosno ranijeg tužitelja, koji je prethodno podnio tužbu radi razvoda braka i tuženice, postojali teško i trajno narušeni bračni odnosi koji su rezultirali izostankom brige tuženice prema ranijem tužitelju kao bračnom drugu i kao osobi teško narušenog zdravstvenog stanja, zbog čega je došlo do prestanka bračne zajednice jer je isti po izraženoj svojoj volji od strane sadašnjih tužitelja smješten do svoje smrti u ustanovu namijenjenu za pružanje usluge smještaja starijih i nemoćnih osoba u inozemstvu, smatraju da je postavljena tužba ranijeg tužitelja bila osnovana jer su se ispunile pretpostavke za razvod braka.

9. Tuženica se protivi ovoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja osnovanosti tužbe podnesenoj od ranijeg tužitelja radi razvoda braka, tvrdeći kako su bračni drugovi što u izvanbračnoj vezi, što u braku, sami živjeli u obiteljskoj zajednici, gdje je jedinu pomoć, brigu i skrb prema ranijem tužitelju kao bračnom drugu sa sklonošću ovisnosti od alkohola i vremenom sve lošijeg zdravstvenog stanja, vodila upravo tuženica bez pomoći drugih osoba ili članova obitelji, tako da tužba radi razvoda braka podnesena od ranijeg tužitelja ne bi bila proizvod njegove slobodne volje već rezultat interesa sadašnjih tužitelja koji su bez znanja tuženice njenog bračnog druga smjestili u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu ne informirajući je o učinjenom, gdje je raniji tužitelj boravio u tom smještaju sve do smrti.

10. U dokaznom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: pregledan je vjenčani list Splitsko dalmatinske županije, Matičnog ureda [adresa], klasa: 223-03/21-003/481, Ur. broj: 2181-12-00-21-1 od 15. studenoga 2021. godine, Izjava JŠ, ovjerena od javne bilježnice Željene Biuk sa sjedištem u [adresa], broj OV-4886/21 od 7. rujna 2021. godine, Ugovor o smještaju u USZ Dom za starija lica „Drinić“, Prijedor od 7. rujna 2021. godine, izveden je dokaz saslušanja parničnih stranaka i to tužiteljice pod 1) ŽŠ, tužitelja pod 2) LŠ i tuženice UŠ, pregledana je punomoć OTP banke, sastavljena u [adresa], 7. rujna 2021. godine, ovjerena od javne bilježnice Željene Biuk sa sjedištem u [adresa], broj OV-4884/21 od 7. rujna 2021. godine, Ugovor zaključen 18. prosinca 2002. godine, ovjeren od javnog bilježnika Petra Žanka sa sjedištem u [adresa], broj OV-4849/03 od 16. rujna 2003. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KŠ, ĐŠ, OŠ, IŠ, BŠ, EŠ, DŠ, pregledan je podnesak predan kod Općinskog suda u Trogiru 24. veljače 2006. godine u postupku P-509/05, te je izveden dokaz saslušanja svjedoka TŠ, PŠ, ZŠ, SŠ, AŠ, GŠ i FŠ.

11. Druge dokaze sud nije izvodio jer stranke nisu predlagale daljnje dokaze, pa je sud rezultatom svih izvedenih dokaza svakog posebno i svih usporedno u njihovoj međusobnoj vezi, prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza i svih zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 2114/22 i 155/23- nastavno ZPP-a), odlučio kao u izreci.

12. U ovom postupku nastavno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovoga parničnog postupka jeste zahtjev sadašnjih tužitelja kao zakonskih nasljednika, odnosno vlastite djece ranijeg tužitelja kao osoba pozvanih na nasljedstvo, koji je tužbeni zahtjev postavljen sukladno zakonskom ovlaštenju radi utvrđenja da je tužba ranijeg tužitelja postavljena protiv tuženice radi razvoda braka bila osnovana.

14. Iz priloženoga vjenčanoga lista Splitsko dalmatinske županije, Matičnog ureda Trogir, klasa: 223-03/21-003/481, Ur. broj: 2181-12-00-21-1 od 15. studenoga 2021. godine, razvidni su osobni podaci tadašnjeg tužitelja i tuženice i razvidno je da su isti sklopili brak u [adresa], 15. rujna 2005. godine, koji je upisan u matičnoj knjizi vjenčanih za 2005. godinu pod rednim brojem 00157.

15. Nije sporno da bračni drugovi nemaju zajedničke djece, te nije sporno da su sadašnji tužitelji vlastita djeca ranijeg tužitelja koji su pozvani na njegovo nasljedstvo, pa time nije niti sporna pravna legitimacija na aktivnoj strani. Nije sporno da su bračni drugovi sami živjeli u obiteljskoj zajednici na adresi u [adresa], niti je sporno da je tužitelj preminuo u inozemstvu u ustanovi koja pruža socijalnu uslugu smještaja starim i nemoćnim osobama, tako da u vrijeme podnošenja tužbe, do smrti ranijeg tužitelja, bračni drugovi nisu stanovali u obiteljskoj zajednici.

16. Ovdje se, povodom sadašnjeg tužbenog zahtjeva, postavilo odlučno pitanje je li unutar bračnih odnosa između bračnih drugova došlo do tako teško i trajno poremećenih osobnih odnosa koji bi kao takvi rezultirali onim zakonskim učinkom kao pretpostavkom za razvod braka.

17. Odredbom čl. 51. toč. 2. ObZ-a, propisano je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

18. Iz iskaza tužitelja kao parničnih stranaka proizlazi u bitnom da su raniji tuženik i tužiteljica i prije braka stanovali zajedno i da je uvijek između njih bilo nesporazuma, tako da su se u onom vremenu kada je raniji tuženik upućen na boravak u ustanovu socijalne skrbi ti njihovi međusobni odnosi poremetili tako da tuženica više ne bi pružala punu brigu svom bračnom drugu, što bi to bilo očigledno kada je od strane rodbine tužitelja raniji tužitelj bio i zatečen da leži na podu vidno zapušten dok bi tuženica napuštala kuću i ostavljala samog bračnog druga koji je zbog tada postojećeg narušenoga zdravstvenog stanja, sklonosti o alkoholu i gotovo nepokretljivosti zbog zadobivene traume noge trebao imati veću brigu i pažnju koja je izostala, tako da je po bolničkoj hospitalizaciji raniji tuženik odlučio ne vraćati se u obiteljsku zajednicu kod tuženice, jer istu nije više želio uspostavljati, već osigurati primjerenu skrb u socijalnoj ustanovi u kojoj je smješten uz pomoć tužitelja koji cijelo vrijeme žive i rade u inozemstvu i gdje su u suradnji odlučili da to bude upravo u Bosni i Hercegovini zbog odgovarajuće cijene smještaja, koja se plaćala iz mirovine ranijeg tužitelja i koju su tužitelji u razlici do pune cijene smještaja podmirivali do smrti štićenika.

19. Iz priloženoga Ugovora o smještaju u USZ Dom za starija lica „Drinić“, Prijedor od 7. rujna 2021. godine, razvidno je da je ovaj Ugovor o smještaju u ustanovu socijalne skrbi zaključila u ime ranijeg tužitelja upravo sadašnja prvotužiteljica, gdje je ugovorena cijena iste sluge sa svim bitnim uvjetima za smještaj i odgovarajuću skrb u toj ustanovi, a taj Ugovor je sastavljen na temelju pisane Izjave ranijeg tužitelja ovjerena od javne bilježnice Željene Biuk sa sjedištem u [adresa], broj OV-4886/21 od 7. rujna 2021. godine, kojom je izjavom raniji tužitelj dao suglasnost za takav smještaj uz suglasnost da se troškovi toga smještaja podmiruju iz njegove mirovine potvrđujući da je to njegova izričita volja, što ukazuje da je taj bračni drug imao vlastitu volju i namjeru osigurati sebi takav smještaj.

20. Iz priložene punomoći izdane od OTP banke, sastavljena u [adresa], 7. rujna 2021. godine, ovjerene od javne bilježnice Željene Biuk sa sjedištem u [adresa], broj OV-4884/21 od 7. rujna 2021. godine, proizlazi kako je u tom vremenu raniji tužitelj kao bračni drug tuženice opunomoćio sadašnju prvotužiteljicu, dakle svoju kćer, za raspolaganje sa svim novčanim sredstvima kojih je vlasnik po vlastitim računima kako tadašnjeg otvorenog u EUR-ima i tako i tadašnjeg kunskog računa.

21. Iz iskaza ovdje saslušane svjedokinje OŠ, zaposlenice kod javne bilježnice Željene Biuk, nalazi se da nije bilo sumnji u sposobnost rasuđivanja i izražavanje volje ranijeg tužitelja kod potpisivanja ovih dokumenata odnosno izjave o davanju suglasnosti smještaja u odgovarajuću ustanovu socijalne skrbi kao i punomoći kojom je ovaj ovlastio prvotužiteljicu za raspolaganje bankovnim računima, koje dokumente je raniji tužitelj potpisao u obiteljskoj kući gdje je bila zatečena i tuženica, kada ova svjedokinja u tom trenutku nije primijetila loše odnose između supružnika..

22. O događaju na koji kao odlučnom primjeru u pogledu narušenih odnosa bračnih drugova ukazuju tužitelji i nastalom teškom zdravstvenom stanju ranijeg tužitelja iskazivali su svjedoci RŠ, nećakinja po bratu ranijeg tužitelja i njen suprug HŠ.

23. Iz iskaza tih svjedoka, koji su u rodbinskim odnosno tazbinskim odnosima s ranijim tužiteljem, proizlazi da je i ranije, ali posebno u posljednje vrijeme unutar braka ranijeg tužitelja i tuženice bilo vrijeđanja i neprestanih svađa, da bi raniji tužitelj u posljednje vrijeme bio gotovo nepokretan zbog ozljede i da se i sama tuženica bila suglasila kako je potrebno o tome kontaktirati djecu ranijeg tužitelja koja bi trebala o istom voditi brigu jer sama to ne može, time da je raniji tužitelj uvijek izričito odbijao smještaj u dom, ali zbog teškog zdravstvenog stanja uzrokovanog sklonosti alkoholu i nepokretnosti konačno je i pristao, a iz zbog narušenih odnosa u bračnoj zajednici, ne želeći se više u bračnu zajednicu vraćati. Posebno se od ovih svjedoka ukazuje na okolnost iznesenu od strane tužitelja, kada su ovi svjedoci na plaži zatekli tuženicu , koja ih je izvijestila kako je bračni drug pao na pod, gdje su ga pokušali podignuti zatekavši prizor vidne alkoholiziranosti i zapuštenosti, što je uslijedilo ponovo slijedećeg dana, zbog čega su kontaktirali hitnu pomoć uslijed čega je raniji tužitelj i hospitaliziran, a potom smješten u odgovarajuću ustanovu za pružanje smještaja starijim i nemoćnim osobama.

24. Prema iskazu svjedoka IŠ, koji je u kumskom odnosu sa drugotužiteljem, nalazi se da je ovaj dolazio u goste tijekom ljeta kod bračnih drugova, ovaj svjedok je zapažao poremećene odnose već od vjenčanja bračnih drugova, posebno u posljednje vrijeme negodovanje ranijeg tužitelja u pogledu odnosa sa suprugom tvrdeći kako ga se ne poštuje, tako da je ovaj svjedok zapažao tijekom vremena i pogoršanje zdravstvenog stanja ranijeg tužitelja uzrokovanog alkoholom i pogoršanjem općeg stanja zbog čega je postao teško pokretan kada mu se raniji tužitelj žalio da sam o sebi brine i da bi želio zamijeniti suprugu drugom koja će se bolje o njemu brinuti i pomagati mu jer da se ima namjeru razvesti, što je govorio i ranije, a prvenstveno počevši od 2021.godine.

25. Iz iskaza svjedoka BŠ, koji je u prijateljskim odnosima sa strankama, proizlazi kako ovaj svjedok ima neposredna saznanja o bračnim odnosima ovih bračnih drugova od prije petnaestak i više godina, kada je povremeno zapažao poremećaje u odnosima bračnih drugova koji su u prethodnom vremenu između bračnih drugova bilo dobri, da bi u posljednjem susretu s istima imao neugodnost kada mu se raniji tužitelj požalio na rastrošnost tuženice, odnosno ove kada mu je putem telefona prigovarala o tome da se ne miješa u njihove bračne odnose, zbog čega je prekinuo s njima druženje time da je od sadašnjih tužitelja, kao djece ranijeg tužitelja, s kojima se i dalje nastavio družiti dobivao informaciju da odnosi između bračnih drugova više nisu dobri i da tuženica ne vodi brigu o bračnom drugu na zadovoljavajući način.

26. Po iskazu svjedokinje EŠ, koja je u tazbinskom srodstvu s drugotužiteljem, dakle majka njegove supruge, nalazi se da je ovoj poznato da je od zadobivene ozljede noge raniji tužitelj bio teško pokretan i bio u potrebi služiti se kolicima te da je imao sklonost alkoholu i bio lošeg zdravstvenog stanja, ali joj nije osobno poznat raniji odnos bračnih drugova, s tim da ova svjedokinja po svojim saznanjima ocjenjuje da bi se tuženica vjerojatno o bračnom drugu i brinula, a zbog pojačane potrebe brige da su sadašnji tužitelji preuzeli obvezu brige o ranijem tužitelju smještajući ga u odgovarajuću ustanovu u kojoj mu je pružena primjerna skrb. Ova svjedokinja, kako ima prebivalište u mjestu gdje je raniji tužitelj bio smješten u ustanovi za brigu o starim i nemoćnim osobama, iskazuje kako ga je u tom vremenu redovno posjećivala i da je s njom u komunikaciji raniji tužitelj višekratno iskazivao namjeru da se razvede od tuženice žaleći se da mu u braku nije dobro, izražavajući sumnju da mu supruga neke preparate stavlja u hranu s tim da je od osoblja ustanove u kojoj je raniji tužitelj bio smješten dobila informaciju da tuženica tu ustanovu nije kontaktirala interesirajući se za bračnog druga.

27. Iz iskaza svjedokinje DŠ, nećakinje ranijeg tužitelja, saznaje se kako je ova svjedokinja sa ranijim tužiteljem, koji joj je bio ujak, održavala kontakte do 2021. godine telefonskim putem, dok je istog osobno vidjela prethodno 1998. godine, kada bi od njega dobivala određena saznanja o osobnim prilikama i odnosima u obitelji bračnih drugova, da bi u srpnju mjesecu 2021. godine došla njima u posjet i zatekla ranijeg tužitelja u dosta zapuštenom stanju kao posljedice neodržavanja higijene, iskazujući od njega i zabrinutost u ponašanju tuženice izražavajući sumnju da ga ova truje da kuha loše i da se o njemu niti ne brine, sa izraženom namjerom da se razvede, tako da je u kontaktu sa ranijim tužiteljem ista dobila informaciju da je imao namjeru nakon oporavka koji je bio vidljiv, nakon izlaska iz ustanove u kojoj je bio smješten naći drugu osobu koja bi o njemu brinula, te se nije imao namjeru vraćati kod tuženice.

28. Prema iskazu svjedoka TŠ, saznaje se da je ovaj kao djelatnik elektroprivrede, dolazio do obitelji bračnih drugova zbog očitavanja električnog brojila te se s istima prijateljski povezao, da bi u posljednje vrijeme uočio kako je raniji tuženik sve više tijekom vremena postajao ovisan o alkoholu što je utjecalo na njegovo zdravstveno stanje i odnos s drugim bračnim drugom koji se narušavao, te je u nekoliko navrata pomogao tuženici oko pružanja brige prema bračnom drugu koji je u zadnje vrijeme bio nepokretan i o kojemu je ona vodila brigu.

29. Pružanje brige tuženice o ranijem tužitelju u onom vremenu kada se ukazuje da je bio gotovo nepokretan i nemoćan ukazuje u svom svjedočkom iskazu svjedok ĆŠ, kojega je kao susjeda tuženica kontaktirala u dva navrata uz zamolbu da joj se pomogne podići bračnog druga koji je pao i kojeg je svjedok uočio u vidno alkoholiziranom i neurednom stanju, a koju pomoć je tuženica prethodno tražila od drugih susjeda, te je istom prilikom raniji tužitelj vrijeđao kako tuženicu tako i navedenoga svjedoka koji je zamolio tuženicu da ga više ne moli za istu uslugu uslijed takvog ponašanja njenog bračnog druga, o čemu je na istovjetan način kao svjedokinja iskazivala i supruga ovog svjedoka ZŠ iskazujući da se tuženica njoj kao susjedi povjeravala kako se njen bračni drug loše prema njoj odnosi ukazujući joj na sve probleme u obitelji zbog ponašanja ranijeg tužitelja koji su rezultat ovisnosti o alkoholu, tako da je tuženica konačno i isključena iz pružanja brige o bračnom drugu kojega su djeca, ovdje tužitelji, nakon što se vratio iz bolnice smjestila u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu ne dozvoljavajući tuženici ostvarivanje bilo kakvog kontakta.

30. U iskazu svjedoka SŠ, koji je prijatelj sina tuženice i koji je dolazio u posjete obitelji, saznaje se da su odnosi u obitelji bili s povremenim problemima ukazujući da je to posljedica sklonosti prekomjernog konzumiranja alkohola od strane ranijeg tužitelja koji je s vremenom otežano hodao i zbog konzumiranja alkohola gubio rasuđivanje tako da je konačno postao ovisan o tuđoj njezi o čemu je svu brigu i pažnju po svojim mogućnostima tijekom cijelog vremena pružala tuženica koja je jedina s njim stanovala, tako da je problem u prekomjernom konzumiranju alkohola i s tim vremenom narušenim zdravstvenim stanjem ranijeg tužitelja o kojemu je vodila brigu tuženica ukazivao u iskazu svjedok FŠ, koji je iskazao o prekomjernoj i neograničenoj sklonosti konzumaciji alkohola od strane ranijeg tužitelja kao i svjedok AŠ, koji je iskazao da je između supružnika bilo riječ o mogućnosti smještaja toga bračnog druga u ustanovu za skrb, ali zbog nedostatka novčanih sredstava to isto nije realizirano već sada po angažmanu sadašnjih tužitelja.

31. U iskazu svjedokinje GŠ, kćeri tuženice, saznaje se da je raniji tužitelj već od prije imao problem s konzumacijom alkohola, što je vremenom postajao veći problem, zbog čega je u alkoholiziranom stanju vrijeđao i omalovažavao tuženicu odnosno loše prema njoj postupao, time da se nije liječio od alkohola niti je u tome bio potican od drugih članova obitelji dok se sam snalazio preko trećih osoba u pribavljanju alkohola, a svu brigu tijekom toga vremena kada je ranijem tužitelju bila potrebna zbog lošeg zdravstvenog stanje i teške pokretljivosti je vodila samostalno tuženica bez pomoći drugih, do trenutka kada su djeca ranijeg tužitelja, ovdje sadašnji tužitelji, odlučili po vlastitoj volji smjestiti ranijeg tužitelja u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu bez dogovora i znanja tuženice iako se i prethodno u obitelji razgovaralo i dogovaralo o tome da je zbog nepodnošljivog stanja i ukazanih potreba potrebno ranijeg tužitelja i smjestiti u odgovarajuću ustanovu.

32. Konačno, u pogledu osobnih odnosa bračnih drugova i funkcioniranja njihove životne zajednice koja je neprekidno trajala počevši od 1991. godine pa sve do smrti ranijeg tužitelja, na što ukazuje i primjerak Ugovora zaključenog između ranijeg tužitelja i tuženice 18. prosinca 2002. godine koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Petra Žanka sa sjedištem u [adresa], broj OV-4849/03 od 16. rujna 2003. godine, u kojem su te stranke između ostaloga razrješavajući svoje međusobne vlasničke odnose u pogledu imovine, tako i stjecanja prava doživotnog ploduživanja u korist tuženice u obiteljskoj kući vlasništva ranijeg tužitelja na adresi stanovanja bračnih drugova, učinile nespornim već jedanaest godina postojanja obiteljske, ekonomske i gospodarske zajednice, o tome je iskazivala u stranačkom iskazu ovdje tuženica, iz čijeg iskaza proizlazi kako joj je to drugi brak kao i ranijem tužitelju, kako je to i razvidno iz podneska predanoga kod Općinskog suda u Trogiru 24. veljače 2006. godine u postupku P-509/05, te da su bračni drugovi jedno vrijeme živjeli i radili u inozemstvu, da bi se tijekom 1994. godine, kada je raniji tužitelj stekao uvjete za mirovinu, vratili od kada i stalno borave u obiteljskoj kući ranijeg tužitelja gdje su daljnji odnosi u obitelji bili s vremenom usloženiji tako i s početkom vrijeđanja, omalovažavanja i nadasve lošeg odnosa ranijeg tužitelja prema tuženici posebno s vremenom sve veće i neumjerene konzumacije alkohola od ranijeg tužitelja i njegova odbijanja za liječenje od ovisnosti o alkoholu ili bilo kakve druge primjerene pomoći, zbog čega je isti zbog lošeg zdravstvenog stanja i teže pokretljivosti zbog traume noge od 2017. godine imao potrebu za njegom i pomoći koju mu je cijelo vrijeme tuženica pružala prema svojim mogućnostima, pa tako i vodila računa o higijeni, prehrani i osnovnim stvarima, dok je pomoć u drugom vidu raniji tužitelj izričito odbijao, tako da je po događaju koji se desio kada su gornje imenovani svjedoci pomagali tuženici pridići bračnog druga koji je pao na pod bez mogućnosti da ga sama podigne i počeli dogovori u obitelji oko eventualnog odgovarajućeg smještaja njenog bračnog druga u odgovarajuću ustanovu jer je takvu mogućnost prethodno raniji tuženik izričito odbijao, što je i realizirano po isključivoj volji sadašnjih tužitelja koji su, a bez informiranja o tome tuženice, njenog bračnog druga u ustanovu u inozemstvu za koju ova nije znala gdje se nalazi niti je mogla putovati ostajući bez prihoda budući je njoj opozvana punomoć, a ista nije ostvarivala nikakve druge prihode niti je stakla uvjete za mirovinu, tako da je do smrti bračnog druga uspjela s istim uspostaviti u četiri navrata telefonski kontakt kada je ovaj zamolio da više ne zove jer je od strane sadašnje tužiteljice to njemu zabranjeno kao i osoblju ustanove u kojoj je bio smješten do svoje smrti.

33. Prema ovako utvrđenom provedenom dokaznom gradivu, proizlazi činjenica da je ovdje raniji tužitelj izdao punomoć ranijem punomoćniku za podnošenje tužbe za razvod braka, u kojoj tužbi se tvrdi da su odnosi bračnih drugova teško i trajno poremećeni, uz želju toga kao tužitelja da sud razvede brak, a kao razlog nastajanja tako teško i trajno narušenih bračnih odnosa, raniji tužitelj ih je sublimirao u tužbi kao okolnosti da u situaciji njegove životne dobi (prema podacima iz matične knjige vjenčanih raniji tužitelj je rođen 1944. godine, a tuženica 1951. godine) i narušenoga zdravstvenoga stanja, tuženica kao njegov bračni drug o istom nije vodila brigu već da je bio prepušten sam sebi, što ovdje dokazi ukazuju sasvim suprotnu situaciju, a to je da je tuženica prema svojim sposobnostima, mogućnostima i materijalnoj situaciji pružala posebnu pažnju ranijem tužitelju kao bračnom drugu, a narušene bračne odnose skrivio je upravo raniji tužitelj svojim nedostojnim i nepriličnim ponašanjem prema tuženici s tim da su tako narušeni odnosi bili samo na njegovoj strani, a nisu bili međusobno narušeni niti je vidljivo da su bili karakterno takve prirode da nisu bili popravljivi, kao i što je isto trajalo cijelog vremena njihove životne zajednice sagledavajući je od 1991. godine, što izvanbračne tako i bračne zajednice.

34. Iz rezultata svih gornjih dokaza, izvan svake razumne sumnje se može izvesti uvjerljiv zaključak kako je s vremenom, posebno od 2017. godine, pa nadalje raniji tužitelj osim što je zbog traume noge bio teže pokretan, zbog čega se trebao služiti pomagalima, svoje opće zdravstveno stanje narušio prekomjernom konzumacijom alkohola, što je prema iskazima gotovo svih svjedoka bilo na granici njegove zloupotrebe, posebno što to slikovito u svom opisu konzumiranja alkohola kod ranijeg tužitelja iskazuje svjedok FŠ, iskazujući kako je „ rakiju zalijevao pivom“, s tim da je ovaj svjedok iskazao kako za nabavu alkohola raniji tužitelj nije imao problema jer je raspolagao s novcem i imao osobe koje su ga o tome opskrbljivale, o čemu je iskazivao i svjedok AŠ, koji je iskazao da ga je raniji tužitelj kontaktirao za nabavku rakije, koji je konzumirao u prekomjernoj količini, tako da je tuženici bilo gotovo nemoguće o svemu se brinuti na neophodan način, prvenstveno o higijeni bračnog druga, koji je prema njenom iskazu i iskazu svjedoka koji su joj pomogli u pridizanju ranijeg tužitelja, bio krupan i težak, posebno uzimajući u obzir ukazanu nesusretljivost istog kod pružanja pomoći zbog čega je svjedok ĆŠ i zamolio tuženicu da ga više ne zove za tu svrhu zbog nedoličnog ponašanja ranijeg tužitelja, koji je takvo nedolično ponašanje, psovanje i netrpeljivost iskazivao prema tuženici u vremenu alkoholiziranosti, koje je vrijeme bilo sve češće i dugotrajnije, posebno u posljednjem vremenu prije njegove hospitalizacije.

35. U situaciji permanentnog lošeg odnosa ranijeg tužitelja prema tuženici što bi se moglo definirati s pozicija verbalnog nasilja, njegovog odbijanja bilo čije pomoći, u situaciji kada su gotovo cijelu godinu bračni drugovi živjeli sami, zbog ekonomske ovisnosti tuženice koja nije imala vlastitih prihoda niti druge imovine osim ostvarenoga prava stanovanja u obiteljsko domu bračnog druga, tuženica se nalazila u gotovo bezizlaznoj situaciji, u prvom redu shvaćajući da sama takvu posebnu pomoć i brigu prema bračnom drugu ne može ostvariti niti je osigurati posebno zbog njegovog trajnog otpora i odbijanja liječenja, shvaćajući da nije u mogućnosti bez suglasnosti svoga bračnog druga smjestiti ga u odgovarajuću ustanovu i što nije niti bilo moguće jer mirovina bračnog druga nije za to niti bila dostatna.

36. Tuženica je ipak pružala onu brigu prema bračnom drugu koju je u zadanim okolnostima mogla samostalno pružiti po svojim mogućnstima, što je njen bračni drug konačno i shvaćao, kako se i povjerio određenim svjedocima, što je posebno sudu uvjerljivo proizlazilo iz iskaza svjedoka TŠ i AŠ koji su o tome iskazivali, tako da nisu usmjerene u odlučnoj volji da se brak razvede imaginarne želje ovoga bračnog druga kada je tražio da mu se nađe zamjenska žena, odnosno osoba s kojim bi uspostavio obiteljsku zajednicu umjesto sadašnje supruge, o čemu je iskazivao svjedok IŠ.

37. Određene ukazane situacije od strane sadašnjih tužitelja da je raniji tužitelj bio vidno zapušten i da mu pomoć od tuženice kao bračnog druga nije bila pružena i da je nemoćan ležao na podu bez pomoći, ne ukazuju na situaciju da je raniji tužitelj bio napušten od tuženice ili da mu barem ona moguća primijenjena skrb nije pružena, posebno što iz iskaza svjedoka koji su tuženici pomogli u takvim trenucima je jasno da tuženica nije niti prikrivala potrebu da se njenom bračnom drugu pomogne budući ih je i sama o toj potrebi pružanja pomoći izvijestila, tako da je njen bračni drug mogao u svakom trenutku očekivati pruženu pomoć, a da sam o sebi nije vodio računa.

38. Kada se govori o tome da raniji tužitelj uslijed takvog ponašanja i to zapuštanja svoga zdravlja uslijed prekomjerne konzumacije alkohola koja je prerasla u zloupotrebu alkohola, o sebi nije vodio računa, nesumnjivo je da nije vodio računa i o svom bračnom drugu niti se o tome na bilo koji način brinuo, osim povremenih izvedenih zaključaka o zamjeni osobe bračnog druga, pri tome sagledavajući samo svoje interese i potrebe bez sagledavanja interesa i potreba drugog bračnog druga, kada je ipak po dogovoru sa sadašnjim tužiteljima, bez konzultacije sa svojim bračnim drugom, ne samo konačno dao pristanak za smještaj u ustanovu socijalne skrbi u inozemstvu, već je uskratio prihode svom bračnom drugu za što je znao da ih bračni drug nema, već ih preusmjerio za plaćanje svoje socijalne usluge smještaja, dovodeći svog bračnog druga iz ekonomske zavisnosti do ekonomske ugroze, gdje se punih deset mjeseci tuženica morala brinuti o osiguranju vlastite egzistencije pa je tako i bila onemogućena pristupiti ustanovi socijalne skrbi koja je bila udaljena od mjesta njenog prebivališta za što je tuženica trebala osigurati sredstva barem za prijevoz, ako ne i za smještaj, o čemu se vidljivo raniji tužitelj nije brinuo, već u tom trenutku neuvjerljivo inzistirajući na razvodu braka, što ranije nije učinio i podnio tužbu za razvod braka kada je već imao želju zamijeniti bračnog druga ne sagledavajući da je koncept bračne zajednice složeniji i višestruko različit od pukog pružanja medicinske pomoći koju je razvidno raniji tužitelj neodgovorno odbijao do posljednjeg trenutka.

39. U takvoj situaciji, bračni drug koji bi trebao biti nezadovoljan bračnim odnosom od ranijeg tužitelja je na drugoj strani i to upravo tuženica koja se kroz višegodišnje složene osobne odnose omalovažavanja, neuvažavanja i nebrige o njenim emocionalnim i drugim potrebama od strane svoga bračnog druga, ipak prema istom dolično ponašala i pružala, kako je to već rečeno, prema vlastitim mogućnostima i ekonomskim ograničenjima, potrebnu pažnju i pomoć koja je u odnosu na nju od strane njenog bračnog druga izostala i to barem u mogućnosti iskazivanja povjerenja i uvažavanja što joj je bio u mogućnosti pružiti, ali takva situacija koja je jednostrano nastala ne može biti validna okolnost koja bi bila iskorištena za razvod braka jer nisu time međusobno teško i trajno narušeni odnosi bračnih drugova.

40. Bračni odnos između bračnih drugova zahtijeva ravnopravnost, solidarnost i sporazumijevanje, tako da je odredbom čl. 31. st.1. ObZ-a, propisano da su bračni drugovi ravnopravni, dok je st. 2. istog članka toga Zakona, propisano da su bračni drugovi dužni jedno drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose, a st. 3. istog članka toga Zakona, pripisano je da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece i o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.

41. Sve ove pretpostavke koje su propisane kao prava i obveze u bračnom odnosu sud nalazi samo na strani tuženice koja je prema svom bračnom drugu iskazivala solidarnost i poštovanje, te istog u teškim zdravstvenim prilikama pomagala i uzdržavala, što je kod drugog bračnog druga, odnosno ranijeg tužitelja sve to, posebno u posljednje vrijeme kao i u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, izostajalo.

42. Zbog svega gornjeg iznesenoga, sud ne nalazi da se ostvarila zakonska pretpostavka iz odredbe čl. 51.toč. 2, odnosno nije utvrđeno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, što vezano za odredbu čl. 380. ObZ-a, u nastavku ovoga parničnog postupka po smrti ranijeg tužitelja, čini neosnovan i sadašnji tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja da je tužba za razvod braka bila osnovana.

43. Iz ovih razloga je odbijen sadašnji tužbeni zahtjev postavljen nastavno na raniji tužbeni zahtjev, kako je to odlučeno kao u točki I. izreke.

44. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ-a, propisano je da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

45. Stranke su zahtijevale naknadu troškova iz ovog postupka. Vodeći računa da su ovdje sadašnji tužitelji postavili zahtjev radi utvrđenja da je tužba ranijeg tužitelja podnesena radi razvoda braka bila osnovana, da su neosnovano u istoj ustrajali te u cijelosti nisu uspjeli s tim zahtjevom za utvrđenje osnovanosti tužbe radi razvoda braka, te su time s tim postavljenim zahtjevom prouzročili ovdje ocjenjene opravdane troškove tuženici, to je sud ocjenjujući sve ove okolnosti slučaja i ishod ovog postupka priznao tuženici koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika kao osnovan zahtjev za naknadu troškova iz ovog postupka temeljem odredbe čl. 366. st.1. ObZ-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine“, broj 138/23- nastavno Tarife (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), za četiri radnje zastupanja (sastava odgovora na tužbu i obrazloženoga podneska od 19. siječnja 2023. godine, te zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanima dana 30. studenoga 2022. godine i 3. svibnja 2023. godine) u iznosu jednokratne naknade vrijednosti od ukupno 200 bodova, te za svaku daljnju radnju zastupanja koja se odnosi na zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 19. srpnja 2024. godine, 17. listopada 2024. godine, 22. siječnja 2025. godine, 11. travnja 2025. godine, 3. srpnja 2025. godine i 11. rujna 2025. godine, te za sastav ukupno tri obrazložena podneska od 13. lipnja 2023. godine, 24. srpnja 2024. godine, 23. siječnja 2025. godine, za svaku tu radnju u vrijednosti od po 50 bodova ( ukupno za daljnjih 9 radnji zastupanja x 50 bodova), što iznosi opravdani trošak zastupanja od 450 bodova.

46. Dakle, ukupan trošak zastupanja tuženice je utvrđen u vrijednosti od 650 bodova, što računajući vrijednost svakog boda u omjeru od 2,00 EUR-a iznosi trošak zastupanja tuženice u ukupnom iznosu od 1.300,00 EUR-a, što je opravdani trošak koji su u obvezi tužitelji kao solidarni dužnici povodom postavljenoga zahtjeva s kojim nisu uspjeli u osnovi, naknaditi tuženici, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 21. listopada 2025. godine.

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljima pod 1) i pod 2) po punomoćniku; Hrvoje Bralić, odvjetnik u Splitu,

- tuženici po punomoćniku; Antonio Šalov, odvjetnik u Trogiru,

- u spis