REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-500/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Perica, odvjetnik iz Crikvenice, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-804/2024-2 od 8. listopada 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2146/2021-80 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
Tuženiku se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-804/2024-2 od 8. listopada 2024. u odnosu na pravna pitanja koja glase:
"1. Da li u smislu odredbe čl. 191. ZPP dolazi do preinake tužbe kada tužitelj promjeni činjeničnu osnovu na kojoj temelji tužbeni zahtjev tako da promijenjena činjenična osnova predstavlja drugi historijski događaj iako je on formalno ostao isti, odnosno da li je došlo do preinake tužbenog traženja naknade štete na ime izgubljene zarade kada je tužitelj tužbom izgubljenu zaradu potraživao na temelju činjenične osnove bolovanja za razdoblje 120 dana u dnevnim iznosima po 1.000,00 kn temeljem „tablice vrijednosti dnevnica poduzetnika u Italiji“ dok je podneskom od 11. 09. 2015. tužitelj dodao i još jednu osnovu ovoga traženja naknade štete navodeći da štetu na ime izgubljene zarade potražuje i za iznos 4.500,00 EUR po činjeničnoj osnovi gubitka provizije zbog neispunjenja ugovora od 10. 08. 2011. g. koji Ugovor dostavlja uz tužbu ali u samoj tužbi predmetni Ugovor ne spominje niti tužbom navodi da traži izgubljenu zaradu zbog neispunjenja ugovora koja predstavlja vid štete s osnova izmakle koristi pa ukoliko navedeno predstavlja preinaku tužbe da li je istaknuti prigovor zastare (čl. 230. Zakona o obveznim odnosima) potrebno prihvatiti i odbiti tužbeni zahtjev makar je on formalno ostao isti, a sve pri tome imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-424/2011-2 od 29. 01. 2014., Rev-x 1134/13-2 od 03. 03. 2015., Rev-2790/91 od 11. 03. 1992.-IO 1994/305, Županijskog suda u Varaždinu Gž- 1202/07-2 od 11. 02. 2008., Županijskog suda u Splitu Gž-x-552/2012 od 25. 04. 2013.?
2. Je li, u smislu pravnog stajališta izraženog odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3323/2019-2 od 22. 10. 2019. ali i Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1360/2021-3 od 03. 01. 2023. kao i Županijskog suda u Bjelovaru Gž- 802/2021-2 od 15. 07. 2021., drugostupanjski sud ovlašten ponovno odlučivati o tužbenom zahtjevu o kojemu je ranije u istom postupku već donesena pravomoćna odluka, odnosno u slučaju kada je drugostupanjski sud presudom odučio o traženju naknade štete (izgubljene zarade) i parničnim troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka a Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji tuženika ukine predmetnu drugostupanjsku presudu samo u dijelu u kojemu je suđeno u odnosu na traženje naknade štete da li drugostupanjski sud čini apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a kada donoseći „novu“ drugostupanjsku presudu odluči i o traženju naknade štete i ponovno odluči o parničnim troškovima postupka i to sada na način da obveže tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove postupka pa da li se u tom slučaju radi o povredi pravila res iudicata kada je odlučeno o parničnim troškovima postupka u odnosu na koje postoji ranija pravomoćna drugostupanjska odluka koju nije ukinuo Vrhovni sud RH svojom odlukom po podnesenoj reviziji?
3. Da li sud prekoračuje tužbeni zahtjev (čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP) kada kod odluke o parničnim troškovima stranaka i primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stranci dosudi parnične troškove za poduzete radnje u postupku prema vrijednosti boda od 2,00 EUR iako je stranka u određenoj postavljenom zahtjevu za naknadu parničnih troškova (popisu parničnih troškova) zatražila dosudu parničnih troškova prema vrijednosti boda od 10,00 kn, odnosno kada sud prizna stranci parnični trošak za poduzete parnične radnje u iznosu 1.000,00 EUR iako je stranka za poduzetu parničnu radnju tražila parnični trošak u iznosu od po najviše 5.000,00 kn / 663,61 EUR, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020-2 od 04. 07. 2023.?"
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-804/2024-2 od 8. listopada 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2146/2021-80 od 19. srpnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog je osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su postavljena pitanja naznačena u izreci rješenja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i to: u odnosu na prvo pitanje od odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-560/2024-2 od 8. svibnja 2024., Rev-x-424/2011-2 od 29. siječnja 2014. i dr., u odnosu na drugo pitanje od odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3323/2019-2 od 22. listopada 2019., a u odnosu na treće pitanje od odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-940/2020-2 od 4. srpnja 2023.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanja navedena u izreci rješenja, a u odnosu na preostalo pitanje, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
