Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-443/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-907/2025 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-907/2025 od 19. svibnja 2025., n a temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) , na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), u vezi s člankom 10. stavak 2. točka 3. ZKP-a, izdvojeni su iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi zapisnik o ispitivanju svjedoka SDTJ od 29. siječnja 2025. dan u prostorijama Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb sa lista 95-97 spisa i zapisnik o ispitivanju Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb sa lista 98-100 spisa.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Robertu Brdaru s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi pobijanu odluku.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kad ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, budući da se u žalbi ne obrazlažu bitne povrede iz navedenog članka. Međutim, u pravu je žalitelj kad ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ipak, za sada je preuranjen zaključak državnog odvjetnika da su svjedoci, čiji su iskazi i izdvojeni kao nezakoniti prvostupanjskim rješenjem, propisno upozoreni – iz čega bi proizlazilo nespornim i da im je „cjelovito“ upozorenje odredbe članka 286. stavak 1 ZKP-a dano prije samog ispitivanja.
7. Naime, uvidom u zapisnik o ispitivanju ZDTJ (list 95-97 spisa) i DDTJ (list 98-100 spisa), razvidno je da su iste ispitane uz prisutnost tumača za španjolski jezik, kao i da su im prilikom tog ispitivanja dana potrebna upozorenja kao žrtvama, ali i kao svjedocima u smislu odredbe članka 284. ZKP-a, koji je članak zapisnički konstatiran jezično i numeracijski. Nadalje, zapisnikom je konstatirano i da u odnosu niti na jednog od navedenih svjedoka ne postoje razlozi iz članka 285. stavak 1. ZKP-a koji bi ukazivali na pravo korištenja zakonske blagodati ne svjedočenja, dok je samo upozorenje iz članka 286. stavak 1. ZKP-a ono koje je „ne cjelovito“, a time i manjkavo u smislu zakonskih odredaba. Međutim, uvažavajući činjenicu da su ostala upozorenja zapisnikom konstatirana iscrpno a time i cjelovito, a samo ona iz članka 286. stavak 1. „necjelovita“ pri čemu su ta upozorenja u odnosu na oba svjedoka ipak djelomice navedena, nameće se kao logičan zaključak da je za sada sama odluka o nezakonitosti tih svjedočkih iskaza – preuranjena. Predmetno posebice jer iz zapisnika o ispitivanju ZDTJ navedeno upozorenje (list 95) iz članka 286. stavak 1. ZKP-a glasi: „Svjedok poučen da nije obavezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika izl…“, a iz zapisnika o ispitivanju DDTJ (list 98) proizlazi: „Svjedok je poučen da nije obavezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika….“. Dakle, očito je da su neka upozorenja dana ali nije jasno koja, odnosno da li su upozorenja u smislu odredbe članka 286. stavak 1. bila cjelovita ili ne kao što bi to proizlazilo iz samog zapisnika.
8. Treba imati na umu da je pojam nezakonitih dokaza određen člankom 10. stavkom 2. ZKP-a, a zakonitost se procjenjuje s obzirom na način pribavljanja istih. Dakle, uzimajući u obzir činjenično stanje predmeta i sadržaja konkretnih svjedočkih iskaza, za konačnu ocjenu zakonitosti tih istih svjedočkih iskaza bilo je potrebno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza u smislu članka 351. stavka 2. ZKP-a kojim bi se utvrdilo jesu li navedeni svjedoci upozoreni na način kako je to predviđeno odredbom članka 286. stavak 1. ZKP-a bez obzira što na adekvatan način takvo upozorenje (kao „cjelovito“) nije bilo u vidu zakonske numeracije ili tekstualno, uneseno u zapisnik o ispitivanju navedenih svjedoka.
9. Nadalje, za istaknuti je i da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je na navedenim zapisnicima, kao vrijeme ispitivanja svakog od pojedinih svjedoka: ZDTJ i DDTJ, navedeno isto vrijeme početka, isti policijski istražitelj i isti policijski zapisničar (10:00 sati, ZD i DD). Međutim, niti ta činjenica, kraj nesporne činjenice da takva situacija fizički nije moguća, bez prethodnog razjašnjenja, zašto i kako je do toga došlo od strane osoba koje su navedene kao prisutne u isto vrijeme, a na različitim mjestima, prilikom ispitivanja različitih osoba svjedoka, ne ukazuje na nedvojben način da se ne radi o očitoj pogrešci ili omašci u pisanju, niti bi ona sama po sebi ukazivana na nezakonitost same radnje ispitivanja kako bi to možda proizlazilo iz zaključka prvostupanjskog suda.
10. Osim toga, prvostupanjski sud pod točkom 5. svoga obrazloženja pogrešno ističe da su navedene svjedokinje trebale biti upozorene u smislu odredbe članka 44. stavku 4. točka 4. i članku 44. stavka 5. točke 3. ZKP-a.
10.1. Naime, odredba članka 44. odnosi se na prava žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtve kaznenog djela trgovanja ljudima. Dakle, točka 4. stavka 4. članka 44. ZKP-a obuhvaća pravo koje je dano tim žrtvama, dok ZDTJ i DDTJ nisu žrtve te vrste kaznenih djela. S druge strane, samo žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne mjere zaštite sukladno članku 43.a ZKP-a ima pravo uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u svezi sa kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve. Dakle, uvažavajući prirodu kaznenog djela koje je stavljeno na teret okrivljeniku u konkretnom kaznenom postupku, a to je kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 (kazneno djelo protiv imovine – prijevara), nije sporno da iste ne ulaze u žrtve kaznenog djela koje bi bile obuhvaćene člankom 44. KZ/11. Ono što je možda potrebno također za istaknuti, jest odredba članka 300. stavak 1. točka 6. ZKP-a, koja izrijekom propisuje nezakonitost svjedočkog iskaza u slučaju povrede prava na uskratu odgovora iz članka 44. stavak 4. točke 4. i članka 44. stavka 5. točke 3. ZKP- a.
11. Slijedom gore navedenog, za sada je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, uslijed čega se pobijano rješenje u tom dijelu nije moglo ispitati, pa rješenje u odnosu ukinuto i vraćeno na ponovno odlučivanje.
12. Da bi u cijelosti utvrdio sve relevantne činjenice i nakon toga donio pravilnu odluku, prvostupanjski sud je morao postupiti u smislu članka 351. stavak 2. ZKP-a, te provesti tzv. prethodno suđenje o zakonitosti dokaza na način da će kao svjedoka pozvati policijske službenike koji su bili prisutni predmetnom ispitivanju, sudskog tumača za španjolski jezik koje je također bio prisutan samom ispitivanju, a po mogućnosti i ispitane svjedokinje ZDTJ i DDTJ. Naime, isto je potrebno provesti kako bi se utvrdilo jesu li navedene svjedokinje bile propisno i cjelovito upozorene u smislu zakonskih odredaba. Pri tome je za istaknuti i da je navedenim ispitivanjima, sukladno spisu priležećim zapisnicima, bio prisutan ovlašteni sudski tumač za španjolski jezik koji je navedena upozorenja morao prevesti, pa tako i upozorenja iz članka 286. stavak 1. ZKP-a. U postupku prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza, razjasnit će i dvojbe koje proizlaze iz samog zapisnika, a koje je uočio i prvostupanjski sud, a to je, jesu li navedeni policijski službenik i zapisničar bili prisutni ispitivanju, na ispitivanju obje ili samo jedne svjedokinje, odnosno u koje je vrijeme provedeno svako od pojedinih ispitivanja svjedokinja i tek će se nakon tako provedenog prethodnog suđenja, donijeti odluku o zakonitosti osporavanih dokaza.
13. Iz izloženih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja te na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje, te predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
