Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-559/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog GK, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika u Splitu i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K- 335/2022 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21.listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog GK kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-335/2022 od 17. lipnja 2025., optuženi GK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11. Stoga je optuženom GK, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Potom je optuženiku, na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je istovremeno utvrđeno da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Optuženom GK na temelju članka 40. stavak 5. i članka 42. KZ/11 je izrečena sporedna novčana kazna u visini 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa, a u iznosu 2.288,50 eura, pri čemu jedan prosječni dnevni iznos iznosi 45,77 eura, a koji iznos je optuženik dužan platiti, na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, u roku 6 (šest mjeseci) po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1., 2., 3. i 4. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Na temelju članka 43. stavak 3. KZ/11, ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora.
1.1. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom GK izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine, koja mjera obveznog liječenja od ovisnosti će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi, odnosno u terapijskoj zajednici pod uvjetima određenim posebnim propisom uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. i članka 79. stavak 1. KZ/11 optuženom GK trajno se oduzima droga, digitalna vaga i jedna metalna posuda tzv. mrvilica oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PUSD, Službe kriminaliteta droga broj: 000591861 od 30. prosinca 2020. i to 5 PVC vrećica sa sadržajem zelene biljne materije izgleda i mirisa karakterističnog za drogu marihuanu sveukupne težine 500 grama i digitalnu vagu za precizno mjerenje s naziva “Digmal pocket scale“ model DJ-1 series, jedna metalna posuda tzv. mrvilica, za usitnjavanje marihuane, te će se po pravomoćnosti presude uništiti.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženom GK je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 1.225,67 eura, od kojih iznos 266,77 eura na ime toksikološkog vještačenja, iznos 658,90 eura na ime psihijatrijskog vještačenja, te iznos 300,00 eura na ime paušalne svote.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP-a) sa prijedlogom da nadležni Županijski sud preinači pobijanu presudu te optuženom izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Tomislava Biuka, odvjetnika iz Splita, iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju Tomislavu Biuku, odvjetniku iz Splita, te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te u slučaju neuvažavanja žalbe optuženika potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
7. Prije svega, iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove osim zbog troškova kaznenog postupka, navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.
7.1. Međutim suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio činjenično stanje i za takvo utvrđenje iznio obrazložene argumente pod točkama 13. i 14. pisanog obrazloženja svoje presude. Suprotno žalbenim navodima kojima se ističe kako utvrđenje da je optuženik kod sebe imao navedenu količinu opojne droge i da je kod njega pronađena vaga za precizno mjerilo i drobilica, nisu dostatni dokazi za zaključak da je optuženik navedenu količinu opojne droge posjedovao radi daljnje prodaje, upravo te činjenice u svom zbiru, dovedene u svezu sa osobom optuženika i njegovim tadašnjim osobnim prilikama - ukazuju na suprotan zaključak. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Ključevića proizlazi koje su za optuženika bile dnevno potrebne količine opojne droge. Nadalje, optuženik je iskazao da je u inkriminiranom periodu samo povremeno radio, da je bio podstanar ali i da je u takvim životnim prilikama, odvojio veću količinu novca za kupnju opojne droge marihuana koja je višestruko premašivala njegove dnevne potrebe koju je potom, sukladno vlastitom kazivanju koristio za osobne potrebe i „čašćenje prijatelja“. Međutim, sve te činjenice dovedene u međusobnu svezu, upravo kao što to i zaključuje prvostupanjski sud u već spomenutim točkama obrazloženja prvostupanjske presude, nesporno ukazuju na nelogičnost obrane optuženika, i potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda da je droga koja je kod optuženika pronađena - posjedovana radi njezine daljnje preprodaje. Zbog navedenog, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, ispravno je utvrđeno činjenično stanje te je oprečne žalbene navode optuženika, valjalo otkloniti kao neosnovane.
8. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da se navedenom kaznenopravnom sankcijom ne može postići svrha kažnjavanja za navedeno kazneno djelo, ističući da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika. Ističe i da nije sa dovoljnom mjerom cijenjena činjenica da je predmetno kazneno djelo rašireno na području Grada Splita i Splitsko – Dalmatinske županije kao i da bi se svrha kažnjavanja mogla postići samo strožom kaznom od one koja je izrečena, odnosno da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kaznenu i prekršaju osuđivanost optuženika nakon počinjenog kaznenog djela. Suprotno tom stavu državnog odvjetnika, optuženik u svojoj žalbi, a posebno u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika ističe dostatnost izrečene kazne.
9. Međutim, razmatrajući oprečne argumente državnog odvjetnika i optuženika, upravo kao što je to i istaknuo prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkama 20. - 27. pisanog obrazloženja, sud je cijenio sve okolnosti na strani optuženika, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, na kraju kojih je izveo svoj zaključak o tome koju kaznu smatra primjerenom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, državni odvjetnik propušta uzeti u obzir da je prvostupanjski sud cijenio motiv za učin inkriminiranog kaznenog djela posebno ga obrazloživši prilikom izricanja novčane kazne kao sporedne. Upravo ta kazna uz spomenutu kaznu zatvora uvjetovanu rokom kušnje i prema mišljenju ovoga suda predstavlja onu kaznu koja je u cijelosti primjerena, svrsishodna i nužna za ostvarivanje krajnjeg cilja kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija. Stoga jednako kao što nema uvjeta za strože kažnjavanje, nema govora niti o tome da prilikom odmjeravanja kazne nisu u dostatnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti na strani optuženika, naprotiv, izricanje još blaže kazne od već izrečene kazne, koja je i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog umjerena i u skladu sa svim utvrđenim okolnostima koje su zakonom predviđene, ne bi bilo u skladu niti sa težinom počinjenog kaznenog djela niti sa utvrđenim stupnjem kaznene odgovornosti optuženika, niti bi blaža kazna imala ikakvog individualno preventivnog a pogotovo ne generalno preventivnog opravdanja. Dakle i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz ukupno izrečenu kaznu izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i kroz istu će se utjecati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
