Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: Pp-3588/2025.-8.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ST, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, pod klasom: 211- 07/25-5/5346 i ur.brojem: 511-12-24-25-1 od 28. veljače 2025., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 16. listopada 2025. u izočnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, 21. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan,
k r i v j e
što je:
28. veljače 2025. u 12:30 sati, u Podstrani, u Ulici Ivana Paštrića Poljičanina 35, počinio psihičko nasilje u obitelji spram supruge ĐT te punca HT na način da je suprugu verbalno vrijeđao riječima: "Šta izvodiš luđakinjo, ti stvarno nisi normalna, liječi se, znaš zašto pijem, pogledaj si facu, posesivna si jer ja imam pravo uzet dijete kad hoću", nakon čega je verbalno napao punca HT riječima: "Aj izađi, dođi pa ćemo vidit", što je kod oštećenih prouzročilo uznemirenost,
dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtava prouzročilo uzemirenost,
čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,
pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 (sedamsto) EURA. Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog ST, zbog prekršaja iz izreke ove presude.
2. Na glavnu raspravu od 3. rujna 2025., uredno pozvani okrivljenik nije pristupio iako mu je poziv uredno dostavljen, a svoj izostanak nije ispričao. Okrivljenik je u pozivu na raspravu te u obavijesti po članku 109.a Prekršajnog zakona bio upozoren kako se, ako se ne odazove, rasprava može provesti i donijeti presuda bez njegove nazočnosti. Pored toga, okrivljeniku je u pozivu istaknuto da svoju obranu može iznijeti pisanim podneskom pa je uručivanjem poziva, odnosno obavijesti te davanjem odgovarajućih pouka i upozorenja, istome omogućeno sudjelovanje u postupku, to jest pružena mu je mogućnost da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Međutim, kako je riječ o pravu, a ne obvezi okrivljenika, korištenje tog prava je isključivo na njegovoj dispoziciji, a realizaciju istog okrivljenik je propustio svojom voljom.
2.1. S obzirom na navedeno, glavna rasprava je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u izostanku uredno pozvanog okrivljenika, a što ne utječe na zakonito i pravilno donošenje presude te u izostanku uredno pozvanog ovlaštenja tužitelja.
2.2. Sud je u dokaznom postupku pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĐT sastavljen od II. Policijske postaje Split 28. veljače 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka HT sastavljen od II. Policijske postaje Split 28. veljače 2025. te neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 28. veljače 2025.
3. Sud je okrivljenika pozivao na iduću glavnu raspravu koja je bila određena za 16. listopada 2025., međutim, okrivljenik unatoč ostavljenim obavijestima dostavne službe Hrvatske pošte, nije preuzimao pozive suda za ispitivanje upućene putem pošte na adresu stanovanja [adresa] u [adresa], a koja je i prema podacima Javnog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske njegovo prebivalište, a boravišta nema. S obzirom na navedeno, kao i razloge navedene u odlomku 2. ove presude, Sud je sukladno odredbi članka 145. stavak 5. Prekršajnog zakona, poziv na raspravu oglasio na e-Oglasnoj ploči ovog Suda, čime se dostava smatra uredno obavljenom.
3.1. Sud je na navedenoj raspravi u dokaznom postupku ispitao u svojstvu svjedokinje
- žrtvu ĐT i svjedoka - žrtvu HT.
3.2. Svjedok IT je u svom iskazu izjavio da je okrivljeni ST njegov zet, odnosno suprug njegove kćeri ĐT te da imaju dvoje maloljetne djece. Da kćer stanuje kod njega na njegovoj adresi stanovanja zajedno s djecom, a okrivljenik stanuje na drugoj adresi zbog narušenih odnosa, da dotični ima problema s drogama i slično. Da je predmetne prilike okrivljenik tražio od njegove kćeri da dođe po djecu, međutim, ona mu to nije dozvoljavala jer je shvatila da je pijan, a nema ni vozačku dozvolu. Međutim, okrivljenik se ipak pojavio na njihovoj adresi stanovanja i kćer je izišla ispred kuće u dvorište da porazgovara s okrivljenikom, a on je ostao u kući zajedno s djecom. Čuo je ispred ulaznih vrata prepirku, odnosno čuo je okrivljenika kako viče, ne može se sada izjasniti o točnom sadržaju riječi koje je izgovarao, ali se razgovor svodio na to da okrivljenik ima pravo uzeti djecu kad hoće i u jednom trenutku je počeo lupati po vratima u prizemlju, vrata su bila zatvorena, pokušavao je ući u stan pa ga je zamolio da se makne od vrata jer je dijete spavalo, nakon čega je okrivljenik tada potrčao do drugih vrata i vikom mu se obraćao da izađe, da dođe pa da će vidit. Shvatio je da ga okrivljenik poziva na nekakav obračun, nije mu na to uzvraćao te se tada pojavila policija i njegova supruga, a policiju je bila pozvala njegova kćer. Prije ovog događaja je izišao iz bolnice, operirao se, imao je rak i ovaj događaj ga je uznemirio. Ne može reći da ga od tada okrivljenik maltretira, premda nastoji što više vremena provesti na selu.
3.3 . Svjedokinja - žrtva ĐT je u svom iskazu izjavila da je okrivljenik još uvijek njen suprug, nalaze se u brakorazvodnoj parnici i uskoro imaju prvo ročište u tom postupku. S okrivljenikom ima dvoje maloljetne djece, od kojih jedno ima dvije godine i drugo ima jedanaest mjeseci. Da već godinu dana stanuje kod roditelja u Podstrani, odvojeno od okrivljenika, djeca su s njom, međutim, čitavo se vrijeme dogovaraju oko viđanja i preuzimanja djece. Predmetne prilike okrivljenik ju je mobitelom kontaktirao jer je želio doći po starijeg sina iako je u tom tjednu dijete već s njim provelo tri dana i iz tog razloga nije dozvoljavala da dođe po dijete. Osim toga, bio je petak, a kako je taj vikend bila jedna manifestacija (maškare) na selu odakle je i okrivljenik podrijetlom i znala je da neće biti u Splitu te da bi dijete ostavio svojoj majci, nije dozvolila da dođe po dijete pa ju je dotični stalno zivkao na mobitel i uznemiravao, a kako se već jednom dogodilo da je samoinicijativno došao u njenu kuću i bez ikakvog razgovora i njenog pristanka uzeo dijete i odveo sa sobom, očekivala je da bi se tako moglo dogoditi i ovaj put te je pozvala odmah policiju. Okrivljenik se pojavio na njenoj adresi, kroz prozor je vidjela da je došao sa svojim autom kao vozač, a zna da mu je oduzeta vozačka dozvola jer ima problema i s alkoholom i s drogama pa je i to jedan od razloga zbog kojih ne dozvoljava da se dijete vozi s njim, zaključala je ulazna vrata, u kući je tada s njom bio otac koji se inače liječi od raka i sve ovo ga uznemiruje, kao što je uznemirilo i nju. Okrivljenik je nekoliko puta dohvatio kvaku s ciljem da uđe unutra, ali nije mogao, obraćao joj se riječima da nije normalna, da je luđakinja i šta to izvodi, govorio joj je da se liječi, da si pogleda facu, da je posesivna i da on ima pravo uzeti dijete kad hoće, a njenog oca je izazivao na fizički sukob u smislu da izađe i slično. Sjeća se da se je u međuvremenu pojavila i njena majka te je došla i policija. Njena majka je također govorila okrivljeniku da ide, da pije i drogira se i slično.
3.4. Na pitanje suda svjedokinji kakvi su sada odnosi između nje i okrivljenika, svjedokinja je odgovorila da je dotični ne maltretira, pokušavaju se i dalje dogovarati oko viđanja djece, starije dijete je bilo kod njega kad je to i zatražio, a prije otprilike mjesec dana pa joj se u ovom periodu tri mjeseca nije uopće javljao. Okrivljeniku ne brani da viđa djecu iako se nekad zna dogoditi da kaže da će doći po dijete pa se ni ne pojavi.
3.5. Sud je dalje u dokaznom postupku pročitao obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime žrtve ĐT i IT te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.
3.6. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je kako je okrivljenik pravomoćno kažnjavan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, i to:
- odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-11297/2022 od 10. kolovoza 2022., kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 24,95 eura, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (pravomoćna 10. siječnja 2023.).
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude, a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.
4.1. Sud je iz činjeničnog opisa djela, a u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, ispustio riječ "povredu dostojanstva" (iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da ih je predmetni događaj uznemirio). Za ostvarivanje zakonskih obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji dovoljno je nastupanje kod žrtava jedne od posljedica predmetnog djela, odnosno nije nužno da događaj prouzroči kod žrtve i povredu dostojanstva i uznemirenost.
5. Odredbom članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji propisano je: Nasilje u obitelji je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
6. U postupku nije sporno da je okrivljeni ST suprug žrtve ĐT, odnosno isti je zet žrtve HT (srodnici po tazbini prvog stupnja) pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
6.1. Iz iskaza ispitane svjedokinje – žrtve ĐT i svjedoka – žrtve HT, a čije je iskaze Sud prihvatio vjerodostojnim jer su svjedoci u vezi odlučnih činjenica iskazivali jasno, objektivno i uvjerljivo i u njihovim iskazima nije bilo elemenata koji bi upućivali na nelogičnosti ili kontradiktornosti, u bitnom proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme došao na adresu njihovog stanovanja te da se supruzi ĐT obratio riječima: "šta izvodiš luđakinjo, nisi normalna, liječi se, pogledaj si facu, posesivna si jer ja imam pravo uzest dijete kad hoću". Isto tako, iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da se okrivljenik predmetne prilike obraćao i puncu HT u smislu da izađe, da dođe pa da će vidit. Iskazi ispitanih svjedoka u bitnom su sukladni i zapisnicima o njihovom ispitivanju koji su dani neposredno nakon samog događaja policijskim službenicima II. Policijske postaje Split i koji zapisnici sukladno članku 158. stavak 7. Prekršajnog zakona predstavljaju valjane dokaze.
6.2. S obzirom da je okrivljenik unatoč protivljenju žrtve ĐT, došao na njenu adresu stanovanja, ispred kuće u kojoj stanuje s roditeljima i djecom, inzistirajući da uzme dvogodišnje dijete, a pritom iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi predmetne prilike imao pravo uzeti djecu te da joj je pritom uputio riječi citirane u izreci ove presude te da se obraćao žrtvi HT koji je bio zaključan u kući s djecom na način da mu je govorio da izađe, da dođe pa da će vidit te kako je okrivljenik time, a po iskazu ispitanog svjedoka, HT pozivao na fizički obračun te da je takvo ponašanje okrivljenika uznemirilo, a Sud u ovom kontekstu ističe da je žrtva narušenog zdravstvenog stanja jer je po vlastitom iskazu imao rak i da je prije predmetnog događaja izišao iz bolnice, ponašanjem okrivljenika predmetne prilike ostvaren je oblik psihičkog nasilja u obitelji prema žrtvama ĐT i HT, odnosno Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su se u radnjama okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona.
7. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.
8. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.
9. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je već jednom pravomoćno kažnjavan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti, i to po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što dokazuje pravomoćna odluka citirana u odlomku 3.6. ove presude te težinu počinjenog prekršaja, a za koji je propisana mogućnost izricanja i kazne zatvora dok Sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. S obzirom na navedeno, a vodeći računa i o vrlo izraženim zahtjevima generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku izrekao kao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu u iznosu od 700,00 eura, a što je iznos odmjeren iznad propisanog zakonskog minimuma novčane kazne, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.
9.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena
10. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka.
U Splitu 21. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Marija Đirlić, v.r.
Zrinka Krečak, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. II. Policijskoj postaji Split,
3. žrtvama ĐT i HT,
4. u spis.