Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2834/2025-5

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice MZ, rođ. NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja NZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tužiteljice JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 14. tužiteljice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5502/2015-250 od 28. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5502/2015-250 od 28. prosinca 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da tužiteljima plate ukupni iznos od 9.154.165,75 kn i to:

I Za katastarsku česticu br. [katastarska čestica] (sada dio kat. čestice [katastarska čestica]) zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro (sada Vrapče staro, površine 780 čhv, odnosno 2805,66 m2 u iznosu od 4.734.298,75 kn) s obzirom na suvlasničke omjere tužitelja i to pojedinačno svakom tužitelju kako slijedi:

1. CZ za suvlasnički dio površine 155,87 m2 novčani iznos od 263.016,60 kn,

2. CZ RZ za suvlasnički dio površine 155,87 m2 novčani iznos od 263.016,60 kn,

3. UZ za suvlasnički dio površine 155,87 m2 novčani iznos od 263.016,60 kn,

4. OZ za suvlasnički dio površine 476,61 m2 novčani iznos od 789.049,79 kn,

5. Požarić Zlati (Zlatica) za suvlasnički dio površine 935,22 m2 novčani iznos od 1.578.099,58 kn,

6. ŠZ za suvlasnički dio površine 233,80 m2 novčani iznos od 394.516,46 kn,

7. EZ za suvlasnički dio površine 233,80 m2 novčani iznos od 394.516,46 kn,

8. JZ za suvlasnički dio površine 90,93 m2 novčani iznos od 153.436,19 kn,

9. LZ ĐZ za suvlasnički dio površine 90,93 m2 novčani iznos od 153.436,19 kn,

10. LZ ZZ za suvlasnički dio površine 155,86 m2 novčani iznos od 262.999,72 kn,

11. LZ R za suvlasnički dio površine 51,96 m2 novčani iznos od 87.677,82 kn i

12. LZ za suvlasnički dio površine 77,94 m2 novčani iznos od 131.516,74 kn.

II Za katastarsku česticu br. [katastarska čestica] (sada dio kat. čest. [katastarska čestica]) zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro (sada k. o. [katastarska općina]) površine 662 čhv, odnosno 2381,20 m2 u iznosu od 4.419.867,00 kn, s obzirom na suvlasničke omjere tužitelja i to pojedino svakom tužitelju kako glasi:

13. SZ za suvlasnički dio površine 1.190,60 m2 novčani iznos od 2.209.933,50 kn i

14. PZ za suvlasnički dio površine 1.190,60 m2 novčani iznos od 2.209.933,50 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe od 02.02.1977. godine, pa do 31.12.2007. po stopi koja se utvrđuje odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljima nadoknadi parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od objavljivanja presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 1.161.793,25 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava kao i protiv odluke o trošku s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužitelja protivi svim navodima te žalbe koju predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II izreke, a za svotu parničnog troška sa kojim nije uspio, žali se tuženik zbog "svih zakonom propisanih razloga" s prijedlogom, rješenje o trošku ukinuti odnosno, preinačiti uz naknadu troškova žalbe.

3.1. Tužitelji se u odgovoru na žalbu tuženika protive njegovim navodima i predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja kao bivših vlasnika ili nasljednika bivših vlasnika da im tuženik, umjesto povrata stvari odnosno, vraćanja oduzetog zemljišta isplati naknadu za oduzetu stvar i to nekratnina označenih kao: kč. br. [katastarska čestica], Oranice u Prečkom, površine 780 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica], Oranice u Prečkom, površine 662 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su bile nacionalizirane a tužitelji ili njihovi prednici, bili upisani kao nositelji prava korištenja s time, da su u postupku osnivanja zemljišnih knjiga na temelju izvršene parcelacije u postupku reambulacije Zavoda za katastar 1969. godine, označene čestice dobile nove oznake i to kč. br. [katastarska čestica] oznaku 5722/5, a kč. br. [katastarska čestica] kao dio kčbr. [katastarska čestica], te su tužitelji odnosno, njihovi prednici prilikom parcelacije zemljišta bili obaviješteni o činjenici da im se ono oduzima radi izgradnje škole u Prečkom na što oni nisu imali primjedbe, već su zahtijevali isplatu naknade za oduzeto zemljište, oduzeto bez akta o deposedaciji i isplaćene naknade.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev utvrđujući da je tuženik valjanim, naplatnim pravnim poslom, sklapanjem Ugovora o pribavljanju i ustupanju prava korištenja na nekretninama uz zamjenu i naknadu od 8. lipnja 1971. od ranijeg ovlaštenika prava korištenja predmetnih zemljišta, Državnog Sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, stekao pravo korištenja predmetnih zemljišta, kao i posjed zemljišta na kojima je kasnije sagrađena osnovna škola i igralište a kojoj gradnji se tužitelji nisu protivili pa je tako tuženik zakonito upisao svoje pravo korištenja predmetnih nekretnina.

6.1. Zato, budući da je tuženik valjanim, naplatnim pravnim poslom, sklapanjem Ugovora o pribavljanju, stekao pravo korištenja i pravo na posjed ovih nekretnina ocjenjuje kako nema mjesta primjeni paragrafa 418., 800. i 1437. bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – "Narodne novine", broj: 73/91 – dalje OGZ).

7. Presudom ovoga suda posl.br. Gž-2062/2017-2 od 18. travnja 2017. odbijena je žalba 1. do, tada 15. tužitelja kao neosnovana i potvrđena ova prvostupanjska presuda ocjenom, kako se ovdje radi o zahtjevu tužitelja kao ovlaštenika prava korištenja bivših vlasnika, da im tuženik umjesto povrata oduzetog zemljišta isplati naknadu za oduzetu stvar, zemljište a tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije zemljište oduzeo tužiteljima ili njihovim prednicima 1969. već je sporno zemljište stekao naplatnim pravnim poslom od ranije upisanog nositelja prava korištenja (SFRJ Državnog sekretarijata za narodnu obranu Beograd, Balkanska 52) koji je upisan kao nositelj prava korištenja 1966. godine i to Ugovorom o pribavljanju 8. lipnja 1971. zbog čega je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojega ističe tuženik.

7.1. Pri tome je upućeno i na činjenicu da je ovaj prigovor tuženik isticao tijekom čitavog postupka a na potrebu utvrđenja pasivne legitimacije tuženika je ukazano još rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-10/1991-2 od 10. lipnja 1992. (list 285-289 spisa).

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl.br. Rev-x-1101/2017-18 od 13. veljače 2024. ukinuo presudu i rješenje ovoga suda i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje jer je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika zbog čega je dužan tužiteljima naknaditi tržišnu-novčanu protuvrijednost nekretnina prema cijenama u vrijeme presuđenja sa zateznim kamatama tekućim od donošenja sudske odluke a prema stanju nekretnina u vrijeme kada su one oduzete, što predstavlja jedini razuman način da se imovinski interes tužitelja u odnosu na oduzeto vlasništvo vrati u stanje u kojem bi njihova imovina bila da nisu bili toliko zanemareni svi zahtjevi propisani zakonom odnosno, da u postupanju države i njezinih tijela nije bilo očigledne nerazumnosti u svemu suprotne članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija).

8.1. Tako se zaključuje kako prigovor promašene pasivne legitimacije kojega je istaknuo tuženik nije osnovan budući da tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora od 8. lipnja 1971., koji je zaključen poslije započetog postupka parcelacije 1969., znao i morao znati da tužiteljima u vrijeme izgradnje škole nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište a koje pravo na naknadu im je pripadalo te tuženik nije bio u dobroj vjeri pa se nalazi u jednakoj pravnoj poziciji kao i njegov prednik Državni sekretarijat za narodnu obranu FNRJ odnosno, sadašnji slijednik Republika Hrvatska.

9. Kako je dakle, nacionalizirano zemljište tužiteljima još 1969. oduzeto iz posjeda a država nije ispunila svoju obvezu osigurati mjere za zaštitu prava tužitelja na djelotvorno uživanje njihova prava vlasništva dok je tuženik sudjelovao u postupku u kojem je odobrena parcelacija spornog zemljišta radi izgradnje škole čime je u vrijeme sklapanja Ugovora od 8. lipnja 1971., poslije započetog postupka parcelacije 1969., znao i morao znati da u vrijeme izgradnje škole tužiteljima nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište pa se u odnosu na tužitelje nalazi u jednakom pravnom položaju kao i njegov prednik, Državni Sekretarijat za narodnu obranu FNRJ odnosno sada kao sljednik Republika Hrvatska, tuženik je, jednako kao i prednik iz tog ugovora, obveznik novčane naknade za nezakonito lišenje prava vlasništva koje neosnovano trpe tužitelji i tadašnji propust države ne može ići na štetu vlasnika.

9.1. U ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske vlasništvo se smije oduzimati samo uz pretpostavke propisane odredbom čl. 50 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustav RH) tj. zakonom, uz naknadu tržišne vrijednosti a suprotnim postupanjem je tužiteljima povrijeđeno pravo vlasništva iz čl. 48. st. 1. u svezi s čl. 50. Ustava RH, zbog neisplate naknade za oduzetu nekretninu pa je tuženik dužan tužiteljima naknaditi tržišnu novčanu protuvrijednost oduzetih nekretnina prema cijenama u vrijeme presuđenja.

10. S obzirom na protek vremena a imajući na umu i promjene suvlasničkih omjera stranaka te znatne razlike u tržišnoj vrijednosti nekretnina koje su kao općepoznata činjenica znatno povećane, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđen odredbom čl. 355. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer, s obzirom na predmetnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice u ovoj parnici pa je primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje budući da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 373.a ZPP.

11. Iako je 1. travnja 2013. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 25/13, dalje: ZIDZPP) kojim je u odredbi čl. 80. tog Zakona iza članka 366. dodan članak 366.a gdje je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput, ovaj sud, suprotno ocjeni iz ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nema drugih procesnih ovlaštenja nego ukinuti prvostupanjsku presudu drugi puta jer se, zbog znatnog povećanja tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina kao i suvlasničkih omjera na nekretninama tužitelja, ne može provesti postupak sukladan odredbama čl. 373.b i čl. 373.c ZPP.

11.1. Naime, prema kogentnoj odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći a u ovom predmetu revalorizacija vrijednosti oduzetih nekretnina zbog dugogodišnjeg suđenja predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva zbog čega tužbeni zahtjev nikako ne ostaje istovjetan onom koji je postavljen u tužbi.

11.2. Budući da su tužitelji podneskom od 23. rujna 2025. predložili dopunu vještačenja radi utvrđenja pravične novčane naknade prema sadašnjim vrijednostima nakon čega slijedi njihovo „preciziranje“ tužbenog zahtjeva kako glede glavnice tako i zateznih kamata a radi se i o različitim suvlasničkim omjerima nekretnina tužitelja u odnosu na one iz ranije, po ovom sudu potvrđene prvostupanjske presude, ne radi se o pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 373. b. st. 2. ZPP koji se odnosi samo na situaciju kada je potrebno da se ponove već izvedeni dokazi ili da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi, a nisu izvedeni, već se ovdje radi o potrebi provedbe novoga dokaza, kako glede utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, početka tijeka zateznih kamata, tako i omjera u kojima naknada pripada sadašnjim tužiteljima.

12. Vodeći računa o svemu iznijetom je u ponovnom postupku potrebno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje čitanjem već izvedenih i provedbom predloženih dokaza radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja glede zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za oduzeto zemljište prema cijenama u vrijeme presuđenja, vodeći računa i o već pravomoćno odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva, na kojega je ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 13. veljače 2024.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka se ostavlja za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis