Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-405/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanom po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-845/2020-27 od 20. prosinca 2024., i rješenja istog suda poslovni broj P- 845/2020-28 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-845/2020-27 od 20. prosinca 2024. i odbacuje tužba tužitelja od 17. studenoga 2020.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja za naknadom troškova postupka koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.464,09 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. prosinca 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročištu za objavu presude dana 20. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 EUR (stodvadestepeteura), u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati 1.500,00 eura s osnove naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati 419,20 eura na ime naknade troškova žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-845/2020-27 od 20. prosinca 2024. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.171,38 EUR (trinaesttisućastosedamdesetjedaneurtridesetosamcenti), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. rujna 2014. god. do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.464,09 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. prosinca 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Prigovor radi prijeboja se odbija."

Rješenjem istog suda poslovni broj P-845/2020-28 od 20. prosinca 2024. odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročištu za objavu presude dana 20. prosinca 2024. u iznosu od 125,00 EUR

(stodvadestepeteura), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i rješenja pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe protiv presude i žalbe protiv rješenja.

3. Žalbe su osnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utužene svote, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 11. srpnja 2007. Ugovor o kreditu br. [broj kredita] (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 37.998,91 CHF, na rok otplate od 84 anuiteta;

- u članku 2. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 5,49% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora;

- u čl. 7. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- u članku 3. ugovora ugovorena je takozvana ulazna naknada u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, a koju je tužiteljica i platila tuženiku odmah po isplati kredita;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu;

- tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao;

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- tužitelj je 3. prosinca 2018. ustao s tužbom protiv tuženika u kojoj je zahtijevao utvrđenje kako su ništetne dvije odredbe iz predmetnog ugovora, ona o jednostrano promjenjivim kamatama i ona o valutnoj klauzuli u CHF, te isplatu iznosa od 85.000,00 kuna s osnove povrata nepripadne dobiti, a predmet je vođen pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-1150/2018;

- u tom predmetu vještakinja Dajana Vuković je izračunala u svom vještačkom nalazu kako je tužitelj zbog ništetnih odredbi platio tuženiku 184.239,80 kuna više no što je trebao;

- tužitelj u tom predmetu nije povisio tužbeni zahtjev pa je sud prvog stupnja donio presudu poslovni broj P-1150/2018-21 od 25. listopada 2019. u kojoj je prihvati sve zahtjeve tužitelja;

- ta prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-314/2020-2 od 2. rujna 2020. u cijelosti;

- nakon toga tužitelj 17. studenoga 2020. ustaje s novom, ovdje predmetnom, tužbom u kojoj potražuje isplatu 99.239,80 kuna po istoj osnovi kao u predmetu poslovni broj P-1150/2018, to jest zbog iste dvije ništetne odredbe istog predmetnog ugovora, a s obrazloženjem da je to ona razlika između iznosa od 184.239,80 kuna preplate koju je izračunala vještakinja Vuković i 85.000,00 kuna koje su mu dosuđene u predmetu P-1150/2018.

5. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje ZZP/14), pa odlučio kao u izreci.

6. Tuženik je još u odgovoru na tužbu, potom tijekom postupka, a i sad u žalbi, višekratno prigovarao kako se ovdje radi o presuđenoj stvari i kako je sud prvog stupnja trebao zbog toga tužbu odbaciti.

7. Sud prvog stupnja smatra taj prigovor neosnovanim. U obrazloženju osporene presude navodi kako je "pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P- 1150/2018 utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita],koji je sklopljen dana 11.07.2007. između tužitelja i tuženika, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te naloženo tuženiku platiti tužitelju preplaćene iznose po osnovu povećanja kamatne stope i razlike tečaja u iznosu od ukupno 85.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. S obzirom na izloženo nije osnovan prigovor presuđene stvari koji je istakao tuženik, s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji identitet zahtjeva za isplatu dijela preplaćenog iznosa od 13.171,38 EUR (99.239,80 kn), jer navedeni iznos nije bio utužen u navedenom parničnom postupku, te o kojem nije odlučeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1150/2018 -21 od 25. listopada 2019. (Županijski sud u Zagrebu broj Gž-2343/2022-2 od 21.studenog 2022.). Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da iznos koji potražuje ovom tužbom je proizašao iz razlike preplate tečaja u zadnjem preplaćenom anuitetu uplaćenom dana 31.kolovoza 2014.godine,a to je konkretno otplata ostatka glavnice kredita, a što je vidljivo iz čl.7b. Ugovora o kreditu u kojem je izričito navedeno „… preostali dio glavnice kredita u iznosu do CHF 13,791,39 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu…“, kao i iz dostavljenih promotivnih uvjeta tuženika (Modeli otplate kredita : Otplata s ostatkom vrijednosti-dio kredita poseban obrok koji dolazi na naplatu po isteku ugovorenog roka otplate kredita…), da je navedeno vidljivo i iz str.1.,te str.7, tj. zadnje rubrike nalaza i mišljenja vještaka od 22.ožujka 2019. godine za mjesec kolovoz 2014., te navodi da je opće poznato kako se prilikom otplate ostatka glavnice ne naplaćuju kamate. S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P- 1150/2018 utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio ukupno iznos od 184.239,80kn,te s obzirom da su pravomoćnom presudom utvrđene ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te naložena isplata preplaćenih iznosa kako je naprijed navedeno, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju i preostali iznos na ime razlike tečaja u iznosu od 13.171,38 EUR (99.239,80 kn), sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01.rujna 2014. do isplate (Ugovor o kreditu - stranica 86 spisa; Nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke - stranica 92-99 spisa)."

8. Drugim riječima, sud prvog stupnja smatra kako prigovor presuđene stvari nije osnovan jer u ovom predmetu tužitelj potražuje isplatu drugog iznosa, preko onog koji mu je dosuđen u ranijem predmetu, mada temeljem istog pravnog i činjeničnog supstrata.

9. O presuđenoj stvari se radi kad postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (isti predmet spora ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva već i po njegovom činjeničnom obrazloženju). U predmetnom slučaju su zadovoljene te pretpostavke jer se radi o sporu između istih stranaka, u istim procesnim ulogama, a zahtjeva se isplata takozvane preplate zbog iste dvije ništetne odredbe istog ugovora. To što tužitelj u ovoj parnici zahtjeva isplatu preplate preko onog iznosa koji mu je pravomoćno dosuđen u ranijem predmetu ne utječe na ocjenu kako se radi o objektivnom identitetu spora. Tužitelj je mogao u onom ranijem predmetu, nakon vještačenja kojim je identificirana visina preplate, povisiti tužbeni zahtjev, ali to nije učinio.

10. Prema čl. 288. st. 2. ZPP na pripremnom ročištu sud donosi rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe. Pa kako je u predmetnom slučaju stvar pravomoćno presuđena, a sud je prvog stupnja odlučio o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZPP.

11. Stoga je valjalo po čl. 369. st. 2. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

12. Kako je u konačnici tuženik uspio u sporu valjalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka te naložiti tužitelju da tuženiku po čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, naknadi sve njegove potrebne troškove postupka. Tuženikovi troškovi sastoje se od nagrade odvjetniku koju čine sljedeće radnje, obređene prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) i troškovniku tuženika na listu 114 spisa:

- sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. OT 100 bodova,

- zastupanja na 3 (21. ožujka 2023, 11. lipnja 2024, 24. listopada 2024) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, svaka radnja po Tbr. 9./1. OT 100 bodova,

- sastav 2 obrazložena podneska (6. ožujka 2023, 17. lipnja 2024) po Tbr. 8./1. OT svaka radnja po 100 bodova.

Zbir bodova iznosi 600, a umnožen vrijednošću boda od 2,00 eura rezultira iznosom od 1.200,00 eura. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 300,00 eura pa zbir svega iznosi 1.500,00 eura. Tuženik potražuje naknadu pristojbe na odgovora na tužbu ali prema podacima iz sudskog spisa i sustava e-spis on tu pristojbu nije platio pa mu taj trošak nije ni obređen.

13. Kako je tuženik uspio sa žalbom protiv presude valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP naložiti tužitelju da mu naknadi troškove pravnog lijeka koje se sastoje od nagrade odvjetniku za sastav žalbe u iznosu od 312,5 eura (prema Tbr. 10./1. OT: 125 bodova X 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV) te pristojbe na žalbu od 178,17 (prema sustavu e-spis) što ukupno iznosi 419,20 eura.

14. Tuženik je uspio i sa žalbom protiv rješenja pa je valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP naložiti tužitelju da mu naknadi troškove pravnog lijeka koje se sastoje od nagrade odvjetniku za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura (prema Tbr. 10./4. OT: 50 bodova X 2,00 eura vrijednost boda + 25% PDV) koliko je zatražio u troškovniku uz ovaj pravni lijek.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević