Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3744/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1412/2019-41 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1412/2019-41 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1412/2019-41 od 7. lipnja 2024. u pobijanim dosuđujućim dijelovima iz stavka II i III izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju EN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati ukupan iznos od 1.751,40 € zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate, a od 1.1.2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 31,27 € počev od 30.6.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,47 € počev od 31.7.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,04 € počev od 31.8.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,37 € počev od 30.9.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,14 € počev od 31.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,55 € počev od 30.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 31,34 € počev od 31.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 32,16 € počev od 31.1.2010. pa do isplate;

- na iznos od 32,36 € počev od 28.2.2010. pa do isplate;

- na iznos od 32,88 € počev od 31.3.2010. pa do isplate;

- na iznos od 33,72 € počev od 30.4.2010. pa do isplate;

- na iznos od 33,77 € počev od 31.5.2010. pa do isplate;

- na iznos od 34,85 € počev od 30.6.2010. pa do isplate;

- na iznos od 35,16 € počev od 31.7.2010. pa do isplate;

- na iznos od 36,41 € počev od 31.8.2010. pa do isplate;

- na iznos od 35,34 € počev od 30.9.2010. pa do isplate;

- na iznos od 35,72 € počev od 31.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 35,61 € počev od 30.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 38,52 € počev od 31.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 31,42 € počev od 31.1.2011. pa do isplate;

- na iznos od 31,20 € počev od 28.2.2011. pa do isplate;

- na iznos od 32,17 € počev od 31.3.2011. pa do isplate;

- na iznos od 31,18 € počev od 30.4.2011. pa do isplate;

- na iznos od 32,77 € počev od 31.5.2011. pa do isplate;

- na iznos od 33,43 € počev od 30.6.2011. pa do isplate;

- na iznos od 35,02 € počev od 31.7.2011. pa do isplate;

- na iznos od 36,02 € počev od 31.8.2011. pa do isplate;

- na iznos od 33,66 € počev od 30.9.2011. pa do isplate;

- na iznos od 33,00 € počev od 31.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 28,61 € počev od 30.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 28,58 € počev od 31.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 29,39 € počev od 31.1.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,54 € počev od 28.2.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,29 € počev od 31.3.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,30 € počev od 30.4.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,58 € počev od 31.5.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,53 € počev od 30.6.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,33 € počev od 31.7.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,25 € počev od 31.8.2012. pa do isplate;

- na iznos od 28,77 € počev od 30.9.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,35 € počev od 31.10.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,46 € počev od 30.11.2012. pa do isplate;

- na iznos od 29,30 € počev od 31.12.2012. pa do isplate;

- na iznos od 28,73 € počev od 31.1.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,31 € počev od 28.2.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,32 € počev od 31.3.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,00 € počev od 30.4.2013. pa do isplate;

- na iznos od 28,40 € počev od 31.5.2013. pa do isplate;

- na iznos od 28,38 € počev od 30.6.2013. pa do isplate;

- na iznos od 28,61 € počev od 31.7.2013. pa do isplate;

- na iznos od 28,85 € počev od 31.8.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,20 € počev od 30.9.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,02 € počev od 31.10.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,15 € počev od 30.11.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,30 € počev od 31.12.2013. pa do isplate;

- na iznos od 29,30 € počev od 31.1.2014. pa do isplate,

kao i ukupan iznos od 3.408,43 € zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena pa do isplate, a od 1.1.2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 5,54 € počev od 31.5.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.6.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.7.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.8.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.9.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.10.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.11.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.12.2005. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.1.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 28.2.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.3.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.4.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.5.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.6.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.7.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.8.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.9.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.10.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.11.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.12.2006. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.1.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 28.2.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.3.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.4.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.5.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.6.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.7.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.8.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.9.2007. pa do isplate;

- na iznos od 310,80 € počev od 31.10.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.11.2007. pa do isplate;

- na iznos od 111,72 € počev od 31.12.2007. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.1.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 28.2.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.3.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.4.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.5.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.6.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.7.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.8.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.9.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 30.11.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.12.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.1.2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 28.2.2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,54 € počev od 31.3.2009. pa do isplate;

- na iznos od 94,94 € počev od 30.4.2009. pa do isplate;

- na iznos od 29,52 € počev od 31.5.2009. pa do isplate;

- na iznos od 1,94 € počev od 31.1.2011. pa do isplate;

- na iznos od 1,54 € počev od 28.2.2011. pa do isplate;

- na iznos od 73,77 € počev od 31.3.2011. pa do isplate;

- na iznos od 1,48 € počev od 30.4.2011. pa do isplate;

- na iznos od 0,69 € počev od 31.5.2011. pa do isplate;

- na iznos od 316,27 € počev od 31.8.2011. pa do isplate;

- na iznos od 45,92 € počev od 30.9.2011. pa do isplate;

- na iznos od 118,29 € počev od 31.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 52,97 € počev od 30.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,16 € počev od 31.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 52,35 € počev od 31.1.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,20 € počev od 28.2.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,45 € počev od 31.3.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,43 € počev od 30.4.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,16 € počev od 31.5.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,20 € počev od 30.6.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,40 € počev od 31.7.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,49 € počev od 31.8.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,95 € počev od 30.9.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,36 € počev od 31.10.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,28 € počev od 30.11.2012. pa do isplate;

- na iznos od 52,43 € počev od 31.12.2012. pa do isplate;

- na iznos od 53,00 € počev od 31.1.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,43 € počev od 28.2.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,42 € počev od 31.3.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,74 € počev od 30.4.2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,33 € počev od 31.5.2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,35 € počev od 30.6.2013. pa do isplate;

- na iznos od 53,12 € počev od 31.7.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,89 € počev od 31.8.2013. pa do isplate;

- na iznos od 20,07 € počev od 30.9.2013. pa do isplate;

- na iznos od 61,04 € počev od 31.10.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,59 € počev od 30.11.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,43 € počev od 31.12.2013. pa do isplate;

- na iznos od 52,43 € počev od 31.1.2014. pa do isplate;

- na iznos od 58,33 € počev od 28.2.2014. pa do isplate;

- na iznos od 80,03 € počev od 31.3.2014. pa do isplate;

- na iznos od 79,75 € počev od 30.4.2014. pa do isplate;

- na iznos od 79,68 € počev od 31.5.2014. pa do isplate;

- na iznos od 79,71 € počev od 30.6.2014. pa do isplate;

- na iznos od 79,97 € počev od 31.7.2014. pa do isplate;

- na iznos od 17,90 € počev od 31.8.2014. pa do isplate;

- na iznos od 79,45 € počev od 30.9.2014. pa do isplate;

- na iznos od 80,47 € počev od 31.10.2014. pa do isplate;

- na iznos od 25,83 € počev od 30.11.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5,54 € s kamatama tekućim od 31.10.2008. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.611,44 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 7. lipnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana." kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 205,28 eura u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1412/2019-41 utvrđene su ništetnima i bez pravnog učinka odredbe čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključenog između prednika tuženika Slavonske banke d.d. i tužitelja, potvrđenog kod Javnog bilježnika Dinka Đurđevića u Donjem Miholjcu 22. ožujka 2005. pod br. OU-83/05-1, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke tuženika o kamatnim stopama i u dijelu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica Chf (švicarski franak), kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.751,40 eura primljenog po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od posljednjeg dana u mjesecima od lipnja 2009. do siječnja 2014. pa do isplate i iznos od 3.408,43 eura po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od posljednjeg dana u mjesecima od svibnja 2005. do studenog 2014. pa do isplate dok je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 5,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2008. odbijen, kao u stavku II izreke.

1.3. Tuženiku je naloženo naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.611,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2024. do isplate dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 100,00 eura odbijen, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke te u dosuđujućim dijelovima iz stavka II i III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti postupak na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. U presudi suda prvog stupnja i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. U žalbi tuženika se neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5.1. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao kreditora i o valutnoj klauzuli u Chf iz čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242-62000141009/2005 od 15. ožujka 2005. kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

5.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondermnatornu odluku. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 31. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u osporenoj odluci iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja.

6.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika dana 15. ožujka 2005. zaključili Ugovor o kreditu br. [broj kredita] u svrhu adaptacije kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 60.000,00 Chf s rokom vraćanja od 25 godina i obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima od 359,55 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za Chf na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 5,25 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

6.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 7. studenog 2015. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu br. 62000141009 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

7.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od 15. ožujka 2005. kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

7.2. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 8. veljače 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

7.3. Kao što je navedeno, u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope prema odlukama tuženika i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

7.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

7.5. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sadržaj iskaza svjedokinje VN zasebno i u savezu s iskazom tužitelja, iz kojih proizlazi da kreditor nije ponudio odgovarajuća objašnjenja o učincima ponuđenih ugovornih odredbi. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

7.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 je povodom žalbenog osporavanja odluke iz stavka I izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

8.1. U odnosu na osporenu dosuđujuću odluku iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja kojom je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 1.751,40 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim odlukama tuženika i iznosa od 3.408,43 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Ankesa uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

8.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Ankes uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

8.3. Kada je naložio isplatu iznosa od 1.751.40 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa od 3.408.43 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

9.1. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

9.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

10. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76.-79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

11.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

11.2. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 15. ožujka 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 15. ožujka 2005. jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor od 7. studenog 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

11.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

12.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

12.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

12.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu Zsuzsanne Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

13.1. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

13.2. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu od 7. studenog 2015. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

14.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 7. studenog 2015. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 7. studenog 2015.

14.2. Budući da je suglasnošću volja stranaka iz Aneksa uz ugovor od 7. studenog 2015. preplata po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 1.751,40 eura i o valutnoj klauzuli u Chf od 3.408,43 eura iskorištena sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO da bi tužitelj kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 15. ožujka 2005. i Aneksa ugovora od 7. studenog 2015. imao pravo na naknadu štete, što njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

15. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na osporenu odluku iz stavka II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

16.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.611,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku II, toč. 1. izreke.

16.2. Slijedom odluke po kojoj zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti kao u stavku II, toč. 2. izreke.

17. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 205,28 eura, kao u stavku III izreke.

18. U stavku IV izreke odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao radnje koja nije nužna za postupak, primjenom čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej