REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4459/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5792/2024-2 od 23. travnja 2025. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3464/2021-36 od 28. listopada 2024., na sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:
"(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli/ i odredbe o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iv.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(v.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(vi.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?".
3.2. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tuženik je u odnosu na prvo pitanje naveo odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6858/2016-2 od 21. veljače 2017., a u odnosu na drugo pitanje Rev-2245/2017-2, u odnosu na treće pitanje odluku ovog suda poslovni broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. i Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. U odnosu na četvrto i peto pitanje navodi da nema prakse ovog suda, u odnosu na šesto poziva na odluku Županijskog suda u Splitu Gž-1215/2020-2 od 24. veljače 2021.
3.3. Ističe da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava.
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda i nema potrebe za intervencijom ovog suda.
5.1. Tako je u prvom pitanju koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. kao i u odnosu na drugo pitanje, također vezano uz pitanje zastare, odgovoreno u rečenoj odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., te je pobijana odluka sukladna izraženom shvaćanju.
5.2. U odnosu na treće pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023.).
5.3. U odnosu na četvrto pitanje kojeg tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., te je pobijana odluka sukladna tom shvaćanju.
5.4. U odnosu na peto i šesto pitanje vezano za ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita zbog nepoštenosti ističe se da su nižestupanjski sudovi utvrdili u postupku (i dali razloge o tome) da ta odredba ugovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pobijana odluka je sukladna u tom dijelu ovosudnoj odluci Rev- 1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024. i Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024.
6. Tuženik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek, prvenstveno zbog toga što su zatezne kamate dosuđene s tijekom od dana stjecanja, odnosno jer je ocijenjeno da je on nepošten stjecatelj. U tom smislu tuženik se upućuje na ovosudne odluke naznačene u odnosu na pitanja koja je predlagatelj naveo vezano za tijek kamata. Predlagatelj prigovara da mu je u tom kontekstu povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, a dijelom opisno, pristup sudu i proizvoljnost pri odlučivanju. Razlozi koji su nižestupanjski sudovi iznijeli u svojim odlukama su jasni, relevantni i dostani, upućuju na zaključak da su sudovi stvarno ispitali slučaj, ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati ni arbitrarnima niti očito nerazumnima, a oni prigovori koji se tiču dopunskog vještačenja polazi od pogrešne premise o načinu izračuna visine preplate. Slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) došlo do povrede prava na koje se podnositelj poziva.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog je odbijen, a prijedlog u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
