Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-28/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GZ, zbog kaznenih djela iz članka 165. stavka 1. u vezi s člankom 51. stavom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd-10/2019 od 7. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženoga GZ i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženog GZ proglasio je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom u stjecaju iz članka 165. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. stavak 1. istog Zakona.

1.1. Na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 optuženiku su, za svako počinjeno kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11, a na temelju te odredbe, prethodno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 10 (dest) mjeseci, nakon čega je optuženi GZ na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je potom primijenjena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako navedeni u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo (pri čemu je propušteno navesti kako vrijeme provjeravanja teče od pravomoćnosti presude).

1.3. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora prvostupanjski sud uračunao je vrijeme lišenja slobode od trenutka uhićenja 22. listopada 2018. pa do puštanja na slobodu 15. siječnja 2025., pri čemu je očigledno da se radi o grešci u pisanju, budući da je optuženik pušten na slobodu 24. listopada 2018., a što se može otkloniti posebnim rješenjem

1.4. Na temelju članka 79. KZ/11 u vezi s člankom 165. stavkom 2. istog Zakona, od optuženika su trajno oduzeti tablet marke Stark Groove 7G, IMEI1: 351821066372719, IMEI2: 351821066382718, s pripadajućom zaštitnom maskom, mobitel marke Lumnia crne boje, sa silikonskom futrolom i kožnom preklopnom futrolom smeđe boje, a koji su od optuženika privremeno oduzeti po potvrdi Policijske uprave Zadarske od 22. listopada 2018. serijskog broja [serijski broj].

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od 4.500,00 kuna, koji iznos je dužan platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli optuženi GZ osobno i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru.

3. Optuženik GZ ne navodi žalbene osnove zbog kojih presudu pobija, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se "trenutno i trajno odbaci optužnica, bez ponavljanja postupka".

3.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi i u žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku "izreknu zakonite pojedinačne kazne zatvora, a zatim i zakonita jedinstvena kazna zatvora".

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 72/25- dalje u tekstu: ZKP/08-25), nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

6. Žalbe optuženog GZ i državnog odvjetnika nisu osnovane.

7. Optuženik u žalbi navodi kako mu je povrijeđeno pravo na obranu jer da sud "nije dopustio ključne prijedloge obrane vještačenja telefona, ispitivanja svjedoka obrane, kao i poligrafsko testiranje", a čime da su mu grubo prekršena temeljna prava na obranu. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-25.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ali i u povodu žalbe optuženika i državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju optuženik u žalbi neutemeljeno ukazuje, ali ni koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja je propisana člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08-25.

7.2. Naime, sasvim je ispravno prvostupanjski sud odbio prijedlog optuženika da se provede vještačenje njegovog mobitela, budući da nakon što je tijekom provođenja izvida njegov mobitel kao i tablet privremeno oduzet, izvršena je njihova pretraga na temelju naloga istražnog suca Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Kir-d- 254/2018 od 23. listopada 2018. Prilikom pretrage utvrđen je sadržaj pohranjen na optuženikovom mobitelu i tabletu, uslijed čega se vještačenje tih uređaja ukazuje nepotrebnim. Optuženik je tijekom rasprave predložio i da se u dokazne svrhe ispitaju IS i HS iz čijih iskaza bi se utvrdilo kako je žrtva US "problematično dijete". Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog optuženika i u svojstvu svjedoka ispitao je HS na raspravi održanoj 25. veljače 2020., međutim ispravno je odbio dokazni prijedlog da se kao svjedok ispita i IS, budući da je njegova supruga u spis dostavila liječničku dokumentaciju iz koje proizlazi kako je svjedok IS invalid, ima smetnje s pamćenjem, zbog čega nije u mogućnosti pristupiti na raspravu. To što je prvostupanjski sud odbio ove dokazne prijedloge nije otežano dokazivanje odlučnih okolnosti u korist optuženika, slijedom čega neutemeljeno optuženik u žalbi navodi kako mu je na taj način teško povrijeđeno pravo na obranu.

8. Optuženik sadržajno pobija presudu i zbog pogrešno, ali i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući kako je prvostupanjski sud trebao utvrditi točan datum počinjenja inkriminiranih djela, što je propustio učiniti, žrtvama da nije pokazivao inkriminirane sadržaje i da mu je "mobilni telefon bio ugašen danima". Osim toga, u žalbi se navodi kako "postoje svjedoci-radnici koji su svakodnevno radili u blizini njegove kuće i redovito ga viđali kako ide na plažu isključivo popodne" pa da ti svjedoci mogu potvrditi kako prilikom svakodnevnih odlazaka na plažu nikako nije mogao proći pokraj školskog dvorišta gdje da bi se odvili inkriminirani događaji.

8.1. Ovim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom osporio pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, štoviše ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu tih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno je utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja je dao iznimno detaljne, logički obrazložene razloge, koje kao valjane u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da imaju potporu u stanju u spisu.

8.2. Suprotno navodima žalbe optuženika kako nije počinio inkriminirana djela, prvostupanjski sud pravilno je prihvatio kao vjerodostojne iskaze djece žrtava ISL i US, koji su vrlo detaljno i suglasno opisali postupanje optuženika, kako im je pokazivao fotografije i videa na kojima su bile prikazane gole žene koje se "skidaju i ližu pišu i masturbacije". Da su iskazi djece žrtava vjerodostojni proizlazi ne samo iz njihovog suglasnog kazivanja već i iz provedenog psihologijskog vještačenja stalne sudske vještakinje mr. Danijele Didić, koja je zaključila kako u iskazima djece žrtava dominira veći broj i opširnost detalja, da su ti iskazi tijekom ponavljanja konzistentni, da daju opise interakcije među sudionicima, reprodukciju razgovora s optuženikom, spontane ispravke u smislu dosjećanja nekih detalja, priznanja da se nekih detalja ne sjećaju ili da nešto ne znaju, zbog čega je s psihologijskog aspekta njihov iskaz rezultat stvarno proživljenih iskustava. Također u prilog zaključku prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza žrtava upućuju i iskazi svjedokinje BS, majke US i svjedokinje AS, majke ISL. Navedene su iskazale kako su im njihova djeca, koje su žrtve u ovome postupku, ispričale što im je optuženik inkriminirane prigode pokazivao, a što u svim bitnim i odlučnim okolnostima je u suglasju s opisom inkriminiranih događaja kojeg su djeca žrtve dale prilikom svojeg ispitivanja. Osim toga iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari proizlazi da su prilikom pretrage mobitela, otvaranjem datoteke "video Viber" pronađene četiri video snimke erotskog i seksualnog sadržaja, a otvaranjem datoteke "pictures" pa datoteke "Viber" pronađeno je 25 fotografija erotskog sadržaja, dok je prilikom pretrage tableta optuženika u datoteci "galerije" pronađeno još pet fotografija erotskog sadržaja.

8.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude u činjeničnom opisu kaznenih djela, na koji način je ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11 i to na štete djeteta žrtve US i djeteta žrtve ISL, uslijed čega je ispravno obranu optuženika ocijenio kao neuvjerljivu i usmjerenu na izbjegavanje krivnje.

9. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno je prvostupanjski sud primijenio kazneni zakon kada ga je za ta kaznena djela proglasio krivim kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svoga postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga. Osim toga, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08-25 nije utvrđeno ni da bi prvostupanjski sud počinio kakvu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.

10. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, prema članku 478. ZKP/08-5 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu kao da je takva žalba optuženika podnesena.

10.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi i u žalbi navodi kako se izrečenom uvjetnom osudom ne može ostvariti niti jedna zakonom predviđena svrha kažnjavanja, da je sud kao olakotnu okolnost cijenio optuženikovu neosuđivanost, korektno držanje tijekom postupka budući da se uredno odazivao na svaku raspravu dolazeći iz Novog Sada, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrdio. Međutim, da navedene olakotne okolnosti je prvostupanjski sud precijenio pogotovo onu koja se odnosi na njegovo korektno držanje pred sudom, budući da je obveza svakog optuženika dolaziti na raspravu pa čak i ako je državljanin druge države stoga da se takva okolnost nije mogla smatrati olakotnom. U odnosu na optuženikovu neosuđivanost, državni odvjetnik u žalbi ističe kako je i ta okolnost precijenjena obzirom da se očekuje od ljudi da su neosuđivani i da bi osuđivanost trebala biti iznimka, a ne pravilo koje se vrednuje kao olakotna okolnost za izricanje uvjetne osude, a posebno u kaznenim postupcima na štetu djece.

10.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o pojedinačnim i jedinstvenoj kazni zatvora te izrečenoj uvjetnoj osudi, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud ispravno vodio računa da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog počinjenih kaznenih djela, pri čemu je cijenio sve one okolnosti koje su propisane člankom 47. KZ/11 i koje utječu na to da pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora po vrsti i mjeri budu lakše ili teže. Sud je na odgovarajući način cijenio kao olakotnu okolnost optuženikovu kaznenu neosuđivanost jer ona ukazuje na to da okrivljenik nije sklon činjenju kaznenih djela i da počinjena kaznena djela očigledno predstavljaju eksces u ponašanju optuženika, a ne njegovo ustaljeno ponašanje koje bi zahtijevalo strože kažnjavanje. Zbog navedenog se ne može prihvatiti navod žalbe državnog odvjetnika kako se kao olakotna okolnost ne smije cijeniti prijašnji život optuženika, odnosno u konkretnom slučaju njegova neosuđivanost. Iako pravilno državni odvjetnik u žalbi navodi da je obveza svakog optuženika da nazoči raspravi pred sudom, prvostupanjski sud je pravilno cijenio kao svojevrsnu olakotnu okolnost što se optuženik odazivao svakom pozivu na raspravu, dolazeći iz druge države, Republike Srbije, a što ipak ukazuje na činjenicu da je optuženik svjestan posljedica svojeg postupanja i da je ozbiljno shvatio postupak koji se protiv njega vodio pred prvostupanjskim sudom. Sasvim osnovano prvostupanjski sud nije utvrdio ni jednu otegotnu okolnost na strani optuženika pa je i po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilno optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 10 mjeseci, a potom ga ispravno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Imajući u vidu da optuženik do sada nije osuđivan i da na njegovoj strani nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, kako se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i bez izvršenja jedinstvene kazne zatvora, već se može ostvariti i samom prijetnjom izvršenja kazne, ako navedeni u roku provjeravanja u trajanju od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo ovako izrečena uvjetna osuda s ovako dugim rokom provjeravanja predstavlja okolnost koja će biti dodatni korektiv u daljnjem postupanju optuženika pa ukoliko bi optuženik u roku provjeravanja i počinio kakvo drugo kazneno djelo, utoliko postoji mogućnost da se ova uvjetna osuda i opozove. S obzirom na navedeno, poglavito imajući u vidu stupanj ugroze kaznenim djelima zaštićeno dobro, blaže kažnjavanje ne bi odgovaralo niti utvrđenim okolnostima na strani optuženika niti bi odražavalo odgovarajuću poruku drugima u smislu ostvarenja generalne prevencije.

11. Budući da nije utvrđeno postojanje ni jedne od povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08- 25, a navodi žalbi optuženika i državnog odvjetnika su neosnovani, to je valjalo te žalbe odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-25.

U Splitu, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj