REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4615/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB 38922958547, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Zadar, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su podnijele obje stranke protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 61/2025-3 od 25. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj Pn- 35/2024-18 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbijaju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnose na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnose na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
1.1. U prijedlogu su postavile pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to su se pozvale i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje Ustav).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga tužitelja
4. Prvo pravno pitanje tužitelja se temelji na premisi da bi utvrđenja nižestupanjskih sudova bila da je samo jedna radnja bila isključivi uzrok nastanka štete, što ne odgovara utvrđenjima tih sudova (a ovaj, revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi i nema ovlast to činjenično stanje preispitivati), pa se tako ni tim pitanjem ne može utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari. Dakle, to pitanje nije važno za odluku u sporu.
5. Drugo pravno pitanje tužitelja ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Ono je činjenične naravi i njome se isključivo smjera na osporavanje utvrđenih činjenica i odgovor na njega ovisi o nizu dodatnih i specifičnih činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja.
6. Treće pravno pitanje koje je u prijedlogu postavio tužitelj ne može se kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Na njega (sagledavajući ga upravo onako kako su u prijedlogu postavljena), nije moguće dati odgovor na način da se izrazi pravno shvaćanje koje bi predstavljalo primjenjiv i stabilan pravni standard za sve buduće situacije, što je osnovni smisao vođenja postupka povodom revizije. To toga jer odgovor na njega ovisi o nizu dodatnih činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Naime, mogućnost primjene odredbe čl. 223. ZPP, koja je primijenjena u pobijanoj odluci, ovisi o okolnostima svakog posebnog slučaja.
7. Protivno navodima iz četvrtog pravnog pitanja tužitelja, sud je u pobijanoj dao razloge za donošenje ocjene upravo onakve kakvu je donio.
7.1. Osim toga, to se pravno pitanje ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
7.2. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
8. U pogledu petog pravnog pitanja tužitelja, upućuje se na obrazloženje iz toč. 7.1. i 7.2. ovoga rješenja.
9. Povredu prava na pravično suđenje tužitelj naslanja na peto postavljeno pravno pitanje, dakle, povredu vidi u tome da pobijana odluka "ne sadrži ocjenu iskaza tužitelja kao stranke, iako je predmetni dokaz njegovim saslušanjem proveden radi utvrđivanja odlučne okolnosti spora". Međutim, sud je u pobijanoj odluci uzeo u obzir i ono što je utvrđeno u vještačenjima, a koja su vještačenja uzela i obzir razgovore sa tužiteljem. No, još je važnije za naglasiti da ni sam tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije jasno ne određuje ni ne obrazlaže koji bi to dio iskaza tužitelja bio takav da bi doveo u pitanje ocjenu drugostupanjskog suda kakvu je on dao. Tako ostaje nejasan (neobrazložen) utjecaj tog dokaza na promjenu ocjene relevantnih okolnosti, utvrđenja činjeničnog stanja i, posljedično, promjenu odluke u ovoj pravnoj stvari.
U pogledu prijedloga tuženika
10. Prvo, drugo i četvrto pravno pitanje koje je postavio tuženik ne mogu se kvalificirati kao pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Na ta pravna pitanja (sagledavajući ih upravo onako kako su u prijedlogu postavljena), nije moguće dati odgovor na način da se izrazi pravno shvaćanje koje bi predstavljalo primjenjiv i stabilan pravni standard za sve buduće situacije, što je osnovni smisao vođenja postupka povodom revizije. To stoga jer odgovor na ta pitanja ovisi o nizu dodatnih činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja.
11. Treće pravno pitanje koje je postavio tuženik se temelji na premisi da je sud u pobijanoj odluci utvrdio isključivu odgovornost tužitelja za štetu, što ne odgovora utvrđenjima tog suda. Dakle, to pitanje nije važno za odluku u sporu.
12. Povredu prava na pravično suđenje tuženik obrazlaže kroz prizmu, kako on to vidi, odstupanja od ustaljene sudske prakse i to u pogledu problematike koja se potencira kroz (u prijedlogu) prethodno postavljena pravna pitanja.
12.1. Međutim, imajući u vidu ono navedeno kroz toč. 10. ovoga obrazloženja, jasno je da je pravno shvaćanje ovoga suda da se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika zapravo iscrpljuje u propitivanju problematike vezane isključivo za specifično i posebno činjenično stanje kakvo je utvrđeno u ovopredmetnom slučaju, koje samo za sebe predstavlja činjeničnu posebnost. Upravo zbog toga se (imajući u vidu sadržaj prijedloga tuženika) ne može niti govoriti o neusklađenosti pravne prakse na koju se poziva tuženik, pa tako niti, posljedično, o arbitrarnosti odluka.
13. Zbog svega navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije obaju stranaka u dijelu u kojima su oni koncipirani u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
14. Nadalje je, zbog svega navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije obaju stranaka u dijelu u kojima su oni koncipirani u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
