REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9622/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI PULA-POLA, ranije Dom za odgoj djece i mladeži, Pula, kao pravne osobe i ST, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. i stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), odlučujući o žalbi okrivljenika CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI PULA-POLA, ranije Dom za odgoj djece i mladeži, Pula, kao pravne osobe i ST, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj po braniteljici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, pod brojem: Pp-3339/2021-25 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenika CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI PULA-POLA, ranije Dom za odgoj djece i mladeži, Pula, kao pravne osobe i ST, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI PULA-POLA, ranije Dom za odgoj djece i mladeži, Pula, kao pravna osoba i ST, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 26. i stavka 2. Zakona o radu i članka 228. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1. Nadalje, na temelju članka 24.a Prekršajnog zakona okrivljenici su oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, međutim, kako protiv tog dijela presude žalbe nisu podnijete, to ona u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

2. Okrivljenici su primjenom članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođeni od obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1. do 4. citiranog Zakona.

2. Protiv okrivljujućeg dijela navedene presude okrivljenici su putem braniteljice pravodobno podnijeli žalbu u kojoj ističu da žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, međutim žalba je po svom sadržaju podnijeta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi u bitnom osporavaju pravilnost pobijane presude, ističući da se radilo o izvanrednoj situaciji i samovoljnoj promjeni smjena na koju odgovorna osoba nije mogla utjecati, da su za odrađene prekovremene sate radnici dobivali slobodne dane ili su radili manji broj sati, a rasporedi smjena sastavljani su u dogovoru s radnicima, pa su mišljenja da su i za ta terećena djela trebali biti oslobođeni od optužbe.

4. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i po pravilnoj primjeni materijalnog prava okrivljenike proglasio krivima zbog terećenih prekršaja.

5. Analizom spisa predmeta u smislu žalbenih navoda ovaj sud utvrdio je su okrivljenici aktivo sudjelovali u provedenom postupku te, braneći se, isticali da nisu krivi za terećene prekršaje, nakon čega je proveden dokazni postupak ispitivanjem svjedoka te uvidom i čitanjem materijalnih dokaza koji prileže spisu.

5. Okrivljenici u žalbi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja da su dvije radnice, ŠT i JT, u tjednu od 18. do 24. listopada 2021. radile, reh sati, a 4z sati, dakle duže od Zakonom dopuštenog, kao i da radnici ŠT nisu omogućili korištenje dnevnog odmora u trajanju najmanje 12 sati neprekidno, budući da je ista 3. studenoga 2021. završila s radom u 19,30 sati, a da je sljedeći dan započela s radom u 6,00 sati, kako to dijelom proizlazi i iz obrana okrivljenika, a posebice iz izjava svjedokinja ŠT i S i materijalnih dokaza u spisu.

6. Stoga je činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret, pri čemu navodi žalbe u kojoj se ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenicima nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.

7. Za takav svoj zaključak prvostupanjski sud dao je dostatne i relevantne razloge koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu te je, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i iznimnost situacije, okrivljenike po pravilnoj primjeni materijalnog prava oslobodio od kazne.

6. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

7. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice

BT