Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-317/2020-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Matei Bulka, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog HT i II. okrivljenog trgovačkog društva LIPA d.o.o., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice oštećenika kao tužitelja TD MORE d.o.o. Zagreb od 27. veljače 2019., nakon održane rasprave 21. listopada 2025., u prisutnosti opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, RT, odvjetnika iz [adresa], 1. okrivljenog HT, branitelja 1. okrivljenog, DT, odvjetnika iz [adresa], predstavnika 2. okrivljenog Trgovačkog društva LIPA d.o.o. Novi Marof, PT, te branitelja 2. okrivljene pravne osobe, ZT, odvjetnika iz [adresa], dana 24. listopada 2025. objavio je, a dana 21. listopada 2025. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009. i 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08)
oslobađa se optužbe
I. okrivljeni HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i FT, rođene R, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, dipl. teolog, zaposlen u Trgopromet d.o.o. s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik kuće na adresi [adresa], vlasnik automobila Renault 4 1978. godište, Renault Scenik 2020. godište, neosuđivan
da bi
1) u razdoblju od ožujka 2014. do studenog 2014. u Novom Marofu, kao direktor II. okr. TD LIPA d.o.o. Novi Marof, prema unaprijed stvorenom planu, a s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi za navedeno društvo, temeljem prethodno sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji s TD MORE d.o.o. i temeljem usmenog dogovora s ST, direktorom TD MORE d.o.o., neistinito predočio ĐT da će TD LIPA d.o.o. izvršiti uslugu obrade drvenih trupaca koje će TD MORE d.o.o. dostaviti II. okr. društvu LIPA d.o.o. i da će potom naplatiti uslugu i vratiti društvu MORE d.o.o. obrađenu drvnu građu, iako to nije imao namjeru učiniti, pa mu je AT povjerovao i dostavio na obradu drvene trupce, te je TD MORE d.o.o. i platilo uslugu obrade trupaca društvu LIPA d.o.o., međutim nakon izvršene obrade nije sve primljene trupce vratio društvu MORE d.o.o. već je dio primljene i obrađene drvene građe bez znanja i ovlaštenja ET **.**.2014. prodao društvu MERITUM NOVA d.o.o. i to u količino od 333,138 m3 obrađene drvene građe za iznos od 479.231,51 kn, te primljeni novac utrošio za poslovanje TD LIPA d.o.o., čime je za TD LIPA d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 479.231,51 kn, a TD MORE d.o.o. oštetio je za isti iznos.
dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,
II okrivljena pravna osoba trgovačko društvo Lipa d.o.o. OIB: 72129879890, sa sjedištem u [adresa], predstavnik 2. okrivljene pravne osobe PT, sin D i LT, rođena P, rođen **.**.1966., s prebivalištem u [adresa], Z [adresa],
da bi
2) kaznenim djelom opisanim pod točkom 1) počinjenim od strane okrivljenog HT, pribavio nepripadnu imovinsku korist od 479.231,51 kuna
pa da bi time I. okrivljeni HT počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 2 u vezi stavka 1. KZ/11 te da je time II. okrivljena pravna osoba trgovačko društvo LIPA d.o.o. odgovorno za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 2 u vezi stavka 1. KZ/11 u vezi člana 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
II. Sukladno članku 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo More d.o.o. s imovinskopravnim zahtjevom u visini 479.231,51 kuna upućuje se u parnicu.
III. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo More d.o.o. dužno je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime provedenog vještačenja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke I. i II. okrivljenika te nužne izdatke i nagradu branitelja I. II. okrivljenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Oštećenik kao tužitelj, trgovačko društvo MORE d.o.o. Zagreb, podigao je kod ovoga suda 27. veljače 2019. optužnicu protiv I. okrivljenog HT i II. Okrivljenog trgovačkog društva LIPA d.o.o., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te članka 247. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine br. 151/2003, 110/2007, 45/2011, 143/2012 – u nastavku ZOPOKD), činjenično i pravno opisanih u izreci presude i to nakon što je nalogom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: K-DO-78/2015-38, KPO-DO-64/15, Is-DO-78/15, od 7. lipnja 2016. obustavljena istraga protiv I. okrivljenog HT i II. Okrivljenog trgovačkog društva LIPA d.o.o. Predmetna optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća broj Kov-112/20-6 od 29. svibnja 2020.
2. Pozvani da se očituju o osnovanosti optužbe I. okrivljeni i predstavnik II. okrivljene pravne osobe izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.
2.1. I. okrivljeni HT nije iznosio svoju obranu, odnosno isti se branio šutnjom.
2.2. Predstavnik II. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva LIPA d.o.o. je u obrani naveo kako nema neposrednih saznanja o poslovnom odnosu između oštećenika kao tužitelja i trgovačkog društva LIPA d.o.o., da se ne smatra krivim i da tome nema ništa za dodati.
3. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o ispitivanju I. okrivljenog HT, zapisnik o ispitivanju predstavnika okrivljene pravne osobe LIPA d.o.o., zapisnik o ispitivanju svjedoka ET, zapisnik o ispitivanju svjedoka VT, zapisnik o ispitivanju svjedoka BT, zapisnik o ispitivanju svjedoka JT, nalaz i mišljenje vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 25. travnja 2016., dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 11. siječnja 2017., nalaz vještakinje Vlaste Santo Olđa od 8. veljače 2019., pisane izjave JT od **.**.2015. i ČT od 21. srpnja 2015., osnovni ugovor o poslovnoj suradnji od 12. prosinca 2012., materijalna dokumentacija vezana uz odnos oštećenika i II. okrivljenog pravnog društva (sve u spisu ODO u Varaždinu K-DO-78/15 i u spisu Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-353/16, Kir 462/17), iskaz svjedoka ČT s rasprave od 12.5.2022., iskaz svjedoka VT s rasprave od 28.2.2022., iskaz svjedoka MT s rasprave od 28.2.2022., iskaz svjedoka CT s rasprave od 12.5.2022., tužba tužitelja Lipa d.o.o. protiv tuženika MORE d.o.o. od 29.5.2017. i protutužba tužitelja – protutuženika Lipa d.o.o protiv tuženika protutužitelja MORE d.o.o. od 2.11.2017. list (123-138 spisa), te je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj Stpn-95/2014. Naposlijetku, pročitani su izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za I. okrivljenika i II. okrivljenu pravnu osobu, te su okrivljenici ispitani na kraju dokaznog postupka.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, raščlambom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud smatra da nije dokazano da bi I. okrivljeni HT i II. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo LIPA d.o.o., počinili kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te članka 247. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine br. 151/2003, 110/2007, 45/2011, 143/2012 – u nastavku ZOPOKD), kako im je to optužnicom stavljeno na teret.
5. Slijedom iznesenog, a kako okrivljenici nisu iznosili obranu, sporni su svi činjenični navodi iz optužnice.
6. Svjedok AT je u svom iskazu naveo da je on direktor oštećenika kao tužitelja, trgovačkog društva „More“ d.o.o. koje ima sjedište u [adresa], od 3. mjeseca 2014. kada je tvrtka kupljena od strane „Cotimber SRL“ j.d.o.o. i osobe ĆT. Oštećenik kao tužitelj je koristio usluge tvrtke „Lipa“ d.o.o., ovdje II. okrivljenika u smislu rezanja trupaca koje su kupovali od „Hrvatskih šuma“ te njima dostavljali da izvrše uslugu piljenja trupaca. Tu suradnju su naslijedili od bivšeg vlasnika oštećenika kao tužitelja, JT. Odmah su primijetili da II. okrivljena pravna osoba ima određenih financijskih problema jer su tražili da im usluge plate svaki tjedan ili po potrebi. Količina rezanja trupaca se dogovarala tjedan za tjedan. U knjigovodstvu su vodili urednu evidenciju isporučenih trupaca kao i gotovih proizvoda tj. ispiljene daske koje su skladištene na prostoru II. okrivljene pravne osobe u [adresa], a i predstavnici II. okrivljene pravne osobe su ih obavještavali o stanju robe na skladištu pa su u skladu s tim i dalje isporučivali navedenu robu. Dana 11. siječnja 2015. naručen je transport, odnosno preuzimanje zadnje količine koju su imali na skladištu II. okrivljene pravne osobe, a radilo se o količini od cca 357 m3 izrezanih dasaka, vrijednosti cca 658.000,00 kuna. Na najavu transporta robe, nakon cca pola sata, telefonski su dobili odgovor, misli da je I. okrivljenik nazvao g. IT, da je sva njihova roba prodana jer su imali financijske probleme. Dva dana kasnije su se on i ĆT uputili prema [adresa], jer su u međuvremenu dogovor ili sastanak s 1. okrivljenikom I VT. Nakon što ih je primio, 1. okrivljenik im je ponovno rekao da nemaju njihovu robu jer je roba prodana, pri čemu nije htio reći kome je prodana. Smatra da je oštećenik kao tužitelj dvostruko prevaren jer je II. okrivljena pravna osoba od njih naplatila usluge piljenja trupaca, a ispiljene daske su prodali. Pokušali su dogovoriti način kako da riješe nastalu situaciju, međutim nisu dobili niti jedan konkretan odgovor, zbog čega je, nakon što je pričekao još nekoliko dana da vidi hoće li se netko iz II. okrivljene pravne osobe javiti s konkretnim rješenjem, podnio prijavu nadležnim tijelima. Na posebna pitanja na raspravi naveo je da je, nakon što je postao direktor, kontaktirao s I. okrivljenikom o poslovnoj suradnji, te je nakon toga došlo da je praktično svaki tjedan netko iz trgovačkog društva More d.o.o bio kod II. okrivljene pravne osobe, gdje su kontrolirali što se i kako radi. Svaki tjedan su imali i dogovor o količini robe koja će biti obrađena, te je tom prilikom bilo dogovora o definiranju načina usluge, količine, vrste usluge i same cijene. U odnosu na isporučenu robu od 357 kubičnih metara nije bilo nikakvih razloga da II. okrivljena pravna osoba tu robu zadrži za sebe. O tome da je ta roba prodana drugom kupcu su saznali kasnije, ispočetka nisu znali kojem kupcu točno, ali su i to poslije saznali. Na sastanku s i. okrivljenikom, isti nije precizirao razlog zbog kojeg su prodali njihovu robu, već je rekao da su se našli u nekim financijskim problemima, da nisu imali novaca te mu je I. okrivljeni HT doslovno rekao "sorry prodao sam ti robu, budemo to na neki način vratili", ali poslije nije došlo ni do kakve nadoknade. Niti tada, ali niti bilo kojom drugom prilikom mu I. okrivljenik nije govorio da bi tu robu zadržali kao naknadu neke štete koju bi pretrpjeli od strane trgovačkog društva „More“ d.o.o.. Njihov odnos bio je baziran "tjedan po tjedan", II. okrivljena pravna osoba je na tjednoj razini ispostavljala fakture za izvršene usluge, a koje je oštećenik kao tužitelj istim tempom i plaćao. Tijekom tog razgovora i nakon njega I. okrivljenik više nije tražio isporuku novih trupaca, a on mu je rekao da nakon toga više neće surađivati. I. okrivljenik nikada nije zahtijevao isporuku točno određenih količina robe, već je to bilo dogovarano na tjednom nivou usmeno. Na taj način su se izdavale i fakture, pri kojima se plaćanje pozivalo na svaki puta nov dogovor, faktura nije bila vezana za osnovni ugovor o poslovnoj suradnji. II. okrivljena pravna osoba je kasnije promijenila vlasništvo, te s novim vlasnicima i danas surađuje, a on je i dalje direktor oštećenika kao tužitelja, a ni vlasnička struktura se nije promijenila. Nadalje je naveo da postoje sudski postupci između II. okrivljene pravne osobe Lipa d.o.o. i oštećenika kao tužitelja More d.o.o., da je II. okrivljena pravna osoba podnijela tužbu protiv oštećenika kao tužitelja, a nakon toga je oštećenik kao tužitelj podnio protutužbu. Trupce su isporučivali do vremena kada je upravo nastao problem o kojem je ovdje riječ, dakle predmetni neplaćeni trupci su praktično bili zadnja isporuka robe od oštećenika kao tužitelja, to je bio zadnji posao koji su sklopili sa II. okrivljenom pravnom osobom pod starim, bivšim vlasništvom. U predmetnim tužbama tj. tužbi II. okrivljene pravne osobe se spominje i ugovor o poslovnoj suradnji između tog poduzeća i oštećenika kao tužitelja. Upoznat je s tim ugovorom, poznat mu je njegov sadržaj i to od početka poslovne suradnje. Na pitanje da li je II. okrivljena pravna osoba tada fakturirala robu prema cijenama koje nisu bile definirane ugovorom o poslovnoj suradnji, naveo je da su cijene bile fakturirane na temelju tjednog dogovora, a ne na temelju sadržaja ugovora, može biti da su se one ponekad poklapale. Na daljnje pitanje da li mu je bilo poznato da u sadržaju ugovora o poslovnoj suradnji postoji i ugovora o obvezi osiguranja 2400 kubnih metara na mjesečnoj razini, naveo je da je u ugovoru i predviđeno da se usmeno to može izmijeniti, a oni su to usmeno izmijenili već prvoga dana kada su započeli suradnju, odnosno dogovorili su da poslovanje neće biti regulirano tim ugovorom nego dogovorima na tjednoj bazi. Pod pojmom „mi“ misli na sebe i ne zna da li je bio I. okrivljeni ili netko drugi iz II. okrivljene pravne osobe, ali je ponovio da se poslovanje nije baziralo na ovom ugovoru, već na tjednim dogovorima, a ovaj ugovor "se pojavio" tek kada je došlo do tužbe. Nije se mogao izjasniti o tome koliko dugo je odrađena roba stajala kod II. okrivljene pravne osobe, odnosno je li postojao neki prosjek, nekada su robu uzimali odmah idućeg dana, a nekada je stajala nekoliko mjeseci, ako se roba recimo sušila. Nadalje je naveo da se ne sjeća koliko dugo je kod II. okrivljene pravne osobe stajala konkretna roba koja je prodana, da misli da se skladištenje, odnosno čuvanje robe nije naplaćivalo od strane II. okrivljene pravne osobe, da se ne sjeća je li oštećenik kao tužitelj, nakon što je on preuzeo tvrtku oštećenika kao tužitelja, sklopio ugovore s još nekim, kao i da se ne sjeća točno kada je oštećenik kao tužitelj izgradio svoju pilanu.
6.1. Svjedok JT u svojim iskazima od 25. siječnja 2017., 10. siječnja 2019. i ispitan na raspravi 12. svibnja 2022. naveo je da je 2005. osnovao trgovačko društvo More d.o.o., ovdje oštećenika kao tužitelja, te je bio direktor tog trgovačkog društva od osnutka do trenutka kad je prodao trgovačko društvo odnosno 26. ožujka 2014. Navedeno društvo je imalo 15-ak zaposlenih, te je vršilo usluge na pilanama, proreza trupaca, sušenja, preuzimanja i dr., a koja roba se kasnije vraćala naručiteljima i kao takvo je surađivalo s raznim društvima, a jedno od tih društava je bilo i trgovačko društvo Lipa d.o.o., ovdje II. okrivljena pravna osoba, s kojom je imao sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji. Tvrtku More d.o.o. prodao je trgovačkom društvu Cotimber s.r.l. i ĆT, s kojima je prethodno surađivao, a direktor trgovačkog društva je bio AT. S I. okrivljenikom, odnosno II. okrivljenom pravnom osobom je surađivao duži niz godina. Nakon prodaje, novi vlasnici su nastavili surađivati s II. okrivljenom pravnom osobom, a on je sugerirao I. okrivljeniku da bi se Ugovor trebao raskinuti i nove uvjete i nastavak poslovne suradnje dogovoriti s novim vlasnicima. Iz razgovora s ST mu je poznato da je oštećenika kao tužitelja nastavio surađivati s II. okrivljenom pravnom osobom na isti način, te da je II. okrivljenoj pravnoj osobi dostavljalo trupce na obradu, ali da im oni nisu vratili daske, već su ih prodali trećim osobama. Na posebna pitanja na raspravi, svjedok je naveo da je on kao direktor oštećenika kao tužitelja potpisao ugovor o poslovnoj suradnji sa II. okrivljenom pravnom osobom. Smisao ugovora je bilo da se okvirno odrede količine i cijena usluge prerade, te da se, a da bi on mogao regulirati svoje obveze dalje prema Poreznoj upravi i slično, u ugovor upiše da preostala količina građe, koja ostaje nakon obrade ostaje u vlasništvu II. okrivljene pravne osobe, te da je to ukalkulirano u samu cijenu. Sadašnjeg vlasnika oštećenika kao tužitelja, je upoznao sa svojim poslovnim odnosom s II. okrivljenom pravnom osobom i sa okolnostima i detaljima poslovnog odnosa, tj. načinom poslovanja kakav je bio dogovoren i propisan ugovorom. Upoznao je i I. okrivljenika s budućim promjenama u vlasništvu oštećenika kao tužitelja. Osim s II. okrivljenom pravnom osobom, isti poslovni odnos i princip je imao, s identičnim ugovorima s još tri poslovna subjekta, a dio građe je obrađivao i u vlastitim pogonima. Na pitanje može li odrediti početak poslovne suradnje oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe, naveo je da je to bio zadnji od subjekata s kojima je imao takvu suradnju, točnog vremena se ne može sjetiti, ali misli da je to bilo nekih dvije do tri godine prije prodaje poduzeća drugom vlasniku, s time da je i prije od njih kupovao robu, ali početkom poslovne suradnje smatra vrijeme kada im je počeo slati trupce na obradu kod njih, dok je prije samo od njih uzimao robu. Pisani su ugovor sklopili dva do tri mjeseca nakon početka poslovnog odnosa vezanog uz obradu trupaca. Ugovor je sklopljen na inicijativu I. okrivljenika, ali i na njegovu inicijativu budući da je obostrani interes bio da se reguliraju prava i obveze. Naime, II. okrivljenoj pravnoj osobi je bila bitna količina koju su ugovarali, a količina je bila bitna i njemu. Poznato mu je da je oštećenik kao tužitelj II. okrivljenoj pravnoj osobi poslalo pismo namjere od 30.10.2013., u kojem se traži daljnje konstantno korištenje usluge pogona II. okrivljene pravne osobe u funkciji osiguranja redovitog i kontinuiranog proreza trupaca izrade građe, drvenih elemenata, parenje i sušenje, cca 2000 do 3000 metara kubičnih mjesečno, iako mu nije poznat točan sadržaj pisma namjere, te mu je poznato da je isto išlo na inicijativu I. okrivljenika. Ne sjeća se da li je nakon tog pisma namjere sklopljen ugovor o kojem je iskazivao, misli da je bio jedan pa poslije još jedan, ali se točno ne sjeća. Na predočavanje Ugovora, i to članka 2. u kojem stoji "najmoprimac se obvezuje na mjesečnoj razini osigurati 2400 metara kubičnih trupaca za preradu", svjedok je naveo da "ako tako piše - onda tako piše." Na pitanje da li je oštećenik kao tužitelj, u vrijeme kada je još on bio vlasnik isporučivalo ugovorene količine na mjesečnoj razini, odgovara da misli da je, načelno je. Prilikom prijenosa vlasništva, novog vlasnika je upoznao sa svim ugovorima koje je poduzeće imalo, pa tako i sa predmetnim ugovorom. Oštećenik kao tužitelj, trgovačko društvo More d.o.o., u vrijeme kada je on bio vlasnik, nije imalo svoju pilanu. Poznato mu je da je kasnije imalo, a na pitanje da li zna od kada, naveo je da misli da dvije, tri godine nakon što je on poduzeće prodao. Dodatno je naveo da se radilo o okvirnim količinama, da je isto bilo podložno promjenama i drukčijem dogovoru, na što je mogla utjecati smanjena isporuka, smanjena mogućnost obrade, što se sve realno moglo dogoditi. U ugovorima s drugim poslovnim subjektima s kojima je surađivao nije bila precizirana količina drvne građe koju je trebalo isporučiti.
6.2. Svjedok VT ispitan na raspravi 28. veljače 2022. naveo je da je od 2011. do 2019. bio zaposlen u II. okrivljenoj pravnoj osobi i to na radnom mjestu voditelja prodaje i nabave trupaca. Bio je prisutan sastanku na kojem se raspravljalo o daljnjem poslovnom odnosu između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe, odnosno na sastanku na kojem se razgovaralo o drvnoj masi, daskama koje su prethodno „prodane“ od strane II. okrivljene pravne osobe. Otprilike mjesec dana prije navedenog sastanka, direktor II. okrivljene pravne osobe njemu osobno je naložio prodaju i isporuku 357 m2 dasaka, odnosno sporne drvne mase, te su daske prodane trgovačkom društvu „Meritum Nova“ d.o.o. Pula a dokumentacija vezana uz navedenu prodaju nalazi se u II. okrivljenoj pravnoj osobi. Poznato mu je da je u to vrijeme, krajem 2014. postojala poslovna suradnja između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe i to temeljem pravovaljanog ugovora o poslovnoj suradnji, kojim se oštećenik kao tužitelj obvezao isporučivati određene količine trupaca II. okrivljenoj pravnoj osobi, dok će II. okrivljena pravna osoba obavljati uslugu piljenja, parenja, sušenja, pakiranja i utovara te natrag isporučivati oštećeniku kao tužitelju. Također je upoznat da je ugovor ispoštovan oko 30% te je oko toga nastao spor. Sjeća se da je prilikom održavanja sastanka I. okrivljenik nudio oštećeniku kao tužitelju da mu tijekom siječnja 2015. isporuči oko 50m3 trupaca, dok će mu preostalu količinu robe isporučiti u veljači, misli da je I. okrivljenik razmišljao o kompenzaciji, odnosno nadoknadi robe koja je prodana „Meritum Nova“ d.o.o. Pula, međutim s tim se nisu složili predstavnici i vlasnik oštećenika kao tužitelja. Na posebna pitanja na raspravi je naveo da se sjeća detalja poslovne suradnje između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe, te je do problema došlo od strane oštećenika kao tužitelja koji nije isporučivao ugovorenu količinu drvne građe. To je stvorilo probleme u II. okrivljenoj pravnoj osobi jer su bili vezani striktno uz oštećenika kao tužitelja. Nakon što je II. okrivljena pravna osoba obavila svoje ugovorne obveze, roba je čekala na skladištu i to duže vrijeme, dva do tri mjeseca, do preuzimanja od strane oštećenika kao tužitelja, međutim mu nije poznato je li dolazilo do kašnjenja u preuzimanju robe. II. okrivljena pravna osoba je imala ograničene kapacitete skladištenja i zbog skladištenja robe za oštećenika kao tužitelja skladišta II. okrivljene pravne osobe su bila "pretrpana".
6.3. Svjedok BT, a vezano uz kupnju robe, naveo je da je u kritično vrijeme bio direktor i vlasnik poduzeća Meritum Nova d.o.o., te ga je nazvao VT, ovlaštena osoba u II. okrivljenoj pravnoj osobi, i rekao mu da ima robu (bukove daske) cca 350 m3 i ponudio mu da ih kupi po nižoj cijeni od tržišne. Kako je već imao kupca u Kini, prihvatio je ponudu, isplatio kupoprodajnu cijenu i robu transportirao u Kinu. Nije znao da je oštećenik kao tužitelj imao sklopljen ugovor o prodaji robe s II. okrivljenom pravnom osobom, ako je postojao takav ugovor. Prijatelj mu je ĆT, a VT mu je poznanik, a i dan danas dobro surađuje s oštećenikom kao tužiteljem. Znao je da II. okrivljena pravna osoba lošije posluje, međutim kako su u to vrijeme sva trgovačka društva koja su se bavila preradom drvnih proizvoda lošije poslovala, nije mu bilo ništa sumnjivo. Na posebna pitanja na raspravi je naveo da mu VT nije rekao od kuda dolazi roba koju mu je ponudio na prodaju. Ponuđenu robu je kupio po cijeni nižoj od tržišne, ali cijena nije bila toliko niska da bi se moglo govoriti da je ponuđena „u bescjenje“. Sjeća se da se radilo o kraju godine, kada se isplaćuju božićnice, i poduzeća su imala manjka novca, pa sam je on to povezivao sa tako smanjenom cijenom, a osim toga radilo se o manje kvalitetnoj robi, B i C klase, a koju nije baš lako prodati. Roba je bila plaćena na račun II. okrivljene pravne osobe, i to po isporuci, sjeća se da su bili u pitanju neki rokovi od 8 ili15 dana. S oštećenikom kao tužiteljem prethodno nije poslovao, misli da oni u to vrijeme nisu ni imali proizvodnju, no sa gospodinom ĆT je poslovao preko poduzeća Cotibek. Zna da je oštećenik kao tužitelj kasnije napravio svoju pilanu u Kuštanima.
7. Iz Osnovnog ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 12. prosinca 2013. između MORE d.o.o. kao najmoprimca, ovdje oštećenika kao tužitelja, i LIPA d.o.o. kao najmodavca, ovdje II. okrivljene pravne osobe, proizlazi da su stranke ugovorile da najmoprimac naručuje, a najmodavac preuzima uslugu prerade trupaca po cijenama navedenim u Članku 2. Ugovora. Također je ugovoreno da se najmodavac, ovdje oštećenik kao tužitelj, obvezuje na mjesečnoj razini osigurati 2400 m3 trupaca za preradu (izuzev sedmi, osmi i deveti mjesec). Nadalje je ugovoreno tjedno fakturiranje izvršenih usluga piljenja i za ostale usluge na dnevnoj bazi, a rok plaćanja je 15 dana od izdane fakture, uz mogućnost plaćanja međusobnom kompenzacijom. Ugovor je zaključen 12. prosinca 2013. i primjenjivao se do 31. prosinca 2014., uz mogućnost produženja. Ugovorom je predviđena i mogućnost raskida ugovora u slučaju da ugovorne strane ne surađuju ili na drugi način onemogućavaju ispunjenje preuzetih obveza uz otkazni rok od 30 dana, time da je u slučaju izvanrednih situacija raskid ugovora moguć odmah.
7.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 25. travnja 2016. proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 10. srpnja 2014. kada je izvršena zadnja dostava, oštećenik kao tužitelj u II. okrivljenu pravnu osobu dostavio ukupno 7.343,584 m3 trupaca, dok je prema Osnovnim ugovorom o poslovnoj suradnji od 12. prosinca 2013. isti za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2014. bio u obvezi dostaviti 14.400,00 m3 trupaca, odnosno ugovorna obveza nije izvršena u količini od 7.056,416 m3 trupaca. Nadalje, vezano uz ukupan promet realiziran između II. okrivljene pravne osobe i oštećenika kao tužitelja utvrđeno je da je u razdoblju od 2008. do 2014. realiziran promet u iznosu od 19.733.704,06 kuna. U pogledu prodaje određene količine okrajčenih dasaka bukve trgovačkom društvu Meritum Nova d.o.o. navela je da prema računima koje je II. okrivljeno pravno društvo izdalo navedenom trgovačkom društvu proizlazi da im je dana 28. studenog 2014. prodalo 333,138 m3 drvene građe i to za iznos od 479.231,51 kuna.
7.2. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 11. siječnja 2017., te iz nalaza vještakinje od 8. veljače 2019. proizlazi da je, prema podacima II. okrivljene pravne osobe ista od oštećenika kao tužitelja na obradu, u razdoblju od veljače do srpnja 2014., zaprimila 4.973,57 m3 trupaca bukve, dok je prema podacima oštećenika kao tužitelja zaprimljena količina od 4.607,27 m3. Nakon usporedbe zaprimljenih trupaca, obračuna dobivenih dasaka nakon obrade, prodane količine dasaka, te količine koju je oštećenik kao tužitelj prevezao u Kušane, preostala je razlika od 357,655 m3 građe bukve za koju nema dokumentacije o preuzimanju do strane oštećenika kao tužitelja. II. okrivljena pravna osoba je 28. studenog 2014. prodala trgovačkom društvu Meritum Nova d.o.o. ukupno 333,138 m3 drvne građe za iznos od 479.231,51 kuna. Kako je prema dostavljenim podacima II. okrivljene pravne osobe na dan 31. listopada 2014. stanje skladišta bukve okrajčane 50 mm, parene suhe, iznosilo 357,656 m3, na skladištu je ostalo 24,517 m3 okrajčane bukve. Po pitanju iznosa koje je oštećenik kao tužitelj platio II. okrivljenoj pravnoj osobi, vještakinja je utvrdila da je tijekom 2014. II. okrivljena pravna osoba za obavljene usluge izdalo račune za ukupno 3.442.108,36 kuna, a oštećenik kao tužitelj je platio 3.434.892,65 kuna, te dug na dan posljednje uplate 18. studenog 2014. iznosi 7.215,71 kune. Nadalje je navela da u poslovnim knjigama II. okrivljene pravne osobe nije evidentiran ulaz i izlaz robe koja je bila vlasništvo oštećenika kao tužitelja, a kako se radi o robi drugog trgovačkog društva, prijem i izdavanje robe trebalo je biti evidentirano izvanbilančno. II. okrivljena pravna osoba u poslovnim knjigama nije evidentirala nabavu robe koja je prodana Meritum Nova d.o.o., dok je prodaja te robe evidentirana u glavnoj knjizi i evidenciji kupaca.
8. Materijalnoj dokumentaciji koja je vezana uz odnos oštećenika i II. okrivljene pravne osobe (sve u spisu ODO u Varaždinu K-DO-78/15), prileži dopis upućen od II. okrivljene pravne osobe Lipa d.o.o. oštećeniku kao tužitelju do 23. ožujka 2025. pod nazivom „PREDMET: Izvršenje ugovorenih obveza po Osnovnom ugovoru o poslovnoj suradnji od 12.12.2013. god.“ U navedenom dopisu II. okrivljena pravna osoba upućuje oštećenika kao tužitelja na ugovornu odredbu kojom se isti obvezao za cijelo ugovoreno razdoblje (izuzev 7., 8., i 9. mjeseca) osiguravati trupce u količini od 2400 m3 mjesečno, kao i činjenicu da je II. okrivljena pravna osoba godišnji plan proizvodnje i financijski plan bazirala u najvećem dijelu na navedenoj ugovornoj obvezi oštećenika kao tužitelja. Oštećenik kao tužitelj se navedene ugovorne obveze nije pridržavao te je zadnju isporuku trupaca izvršio u srpnju 2014. u količini od svega 189,33 m3 trupaca. Na svako upozorenje o nužnosti ispunjenja ugovornih obveza oštećenik kao tužitelj je odgovarao da će se isporuka povećavati u narednom razdoblju i da će se dostići zaostaci u isporuci. Tijekom mjeseca rujna, listopada i studenog, kada je oštećenik kao tužitelj potpuno obustavio isporuku trupaca, te je počeo kasniti s plaćanjem dospjelih obveza i zadržavao je ispiljenu i obrađenu građu na skladištu izvođača više od tri mjeseca, što nije bio slučaj u prvoj polovici godine, bilo je jasno da isti više nema namjeru koristiti ugovorenu uslugu II. okrivljene pravne osobe. Sam oštećenik kao tužitelj se, iako je u više navrata upozoren na neispunjavanje ugovornih obveza, nikada nije izjasnio da više nije zainteresiran za daljnju poslovnu suradnju s II. okrivljenom pravnom osobom. Oštećenik kao tužitelj je prestao s izvršavanjem svojih obveza u pogledu isporuke trupaca u srpnju 2014., u pogledu plaćanja u listopadu 2014., a s otpremom zaostale građe sa skladišta tijekom studenog 2014. Na taj način je oštećenik kao tužitelj isporučio za 14.256,74 m3 trupaca manje od ugovorene količine (bez 7., 8. i 9. mjeseca), zbog čega se rad i organizacija rada kod II. okrivljene pravne osobe u cijelosti raspala pa je bila prisiljena u određenom razdoblju u potpunosti zaustaviti primarnu preradu proizvodnje i radnike uputiti na prisilni godišnji odmor, a u razdoblju od rujna 2014. do prosinca 2014. otpustila je 20% radnika. U tom je razdoblju II. okrivljena pravna osoba provodila i postupak predstečajne nagodbe, a poslovi ugovoreni s oštećenikom kao tužiteljem su također bili predmet nacrta predstečajne nagodbe u operativnom i financijskom planu, te su bili dokaz vjerovnicima da je II. okrivljena pravna osoba osigurala proizvodnju, izvore prihoda i način da će svoje obveze redovito ispunjavati. Budući da oštećenik kao tužitelj nije izvršio svoje ugovorne obveze za II. okrivljenu pravnu osobu je 2014. završila u gubitku i izvršavanje prihvaćene predstečajne nagodbe postalo je upitno. Prema navodima iz dopisa, oštećenik kao tužitelj je svojim ponašanjem, odnosno neizvršenjem ugovornih obveza, II. okrivljenoj pravnoj osobi prouzročio štetu u vidu izgubljene zarade za ugovoreno vrijeme. Šteta se sastoji u zbrinjavanju viška radnika, promjeni organizacije poslovanja u društvu (jedan dio proizvodnih kapaciteta stoji, a jedan dio pogona je dat u zakup) , a odnosi se na izgubljenu zaradu zbog neisporučene količine trupaca prema ugovoru, koju je II. okrivljena pravna osoba izračunala u iznosu od 4.538.395,50 kuna. Kako II. okrivljena pravna osoba nije imala troškove električne energije za obradu neisporučene količine trupaca, navedeni iznos štete umanjen je za iznos od 900.000,00 kuna, te konačno procjenjuje iznos štete na 3.638.395,50 kuna. Od oštećenika kao tužitelja je zatražio očitovanje o načinu podmirenja navedene štete.
8.1. Iz tužbe tužitelja Lipa d.o.o. protiv tuženika MORE d.o.o. od 29.5.2017. proizlazi da je neizvršenje ugovornih obveza od strane oštećenika kao tužitelja osnov za potraživanje naknade štete u visini od 3.538.395,50 kuna dok protutužbom tužitelja – protutuženika Lipa d.o.o protiv tuženika protutužitelja MORE d.o.o. od 2.11.2017. , oštećenik kao tužitelj od II. okrivljene pravne osobe potražuje isporuku robe specificirane u protutužbenom zahtjevu ili isplatu iznosa od 656.681,31 kuna u koji iznos je uključena vrijednost robe koja nikada nije vraćena oštećeniku kao tužitelju, iznos koji je plaćen II. okrivljenoj pravnoj osobi za obradu navedenih trupaca, iznos koji je plaćen za kupnju trupaca te trošak prijevoza tih trupaca.
8.2. Materijalnoj dokumentaciji prileži i opomena Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Novi Marof od 23. listopada 2014. upućena II. okrivljenoj pravnoj osobi na ukupni iznos od 1.371.817,02 kuna
8.3. Dokumentaciji prileži pisana izjava JT od 28. travnja 2015. kojom isti izjavljuje da je u prvoj polovici siječnja 2014.započeo pregovore s trgovačkim društvom COTIMBER S.R.L., Italija i Stinat Morenom oko dokapitalizacije ili prodaje oštećenika kao tužitelja čiji je bio vlasnik i direktor. Razlog navedenih pregovora su bili problemi u poslovanju društva koji su se počeli pojavljivati početkom siječnja 2014., dok je o svemu obavijestio I. okrivljenika i II. okrivljenu pravnu osobu početkom veljače 2014. , odnosno obavijestio ih je da zbog problema u poslovanju, te činjenice da je dogovorio prodaju firme trećim osobama više nije u mogućnosti, a niti ovlašten vršiti isporuku trupaca, te ga je uputio na nove vlasnike radi dogovora o daljnjoj poslovnoj suradnji. U izjavi ČT od 21. srpnja 2015. upućenoj PU Varaždin, isti izjavljuje da je ugovor o suradnji od 12. prosinca 2013. između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe raskinut prije promjene vlasništva oštećenika kao tužitelja. Nakon preuzimanja tvrtke ĆT Stinat i AT su u više navrata bili kod II. okrivljene pravne osobe i tada je počela suradnja koja nije bila vezana uz ugovor već se usmeno na tjednoj bazi dogovarala količine, cijene i način obrade trupaca. II. okrivljena pravna osoba nikad nije zahtijevala da isporučuju određenu količinu trupaca, već se količina utvrđivala svaki tjedan. Više puta su izrazili nezadovoljstvo njihovom uslugom, što je na kraju rezultirati prekidom međusobne suradnje.
8.4. Spisu ODO u Varaždinu prileže i izvodi banke iz kojih su vidljive uplate oštećenika kao tužitelja, računi Meritum nove d.o.o., podaci Fine o danima insolventnoti II. okrivljene pravne osobe, dokumentacija o cjelokupnoj poslovnoj suradnji oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe (za svo isporučeno drvo na obranu i sve usluge) – koja se sastoji od računa II. okrivljene pravne osobe za uslugu piljenja trupaca, računa za usluge krajčenja i parenja, računa za usluge sušenja, storniranih računa za usluge skladištenja, računa društva Hrvatske šume d.o.o. za trupce (drvo koje je More d.o.o. proslijedilo Lipi d.o.o.), otpremnica za trupce zaprimljene u Lipu d.o.o. i potpisane od djelatnika Lipe d.o.o., Popratnica i teretnih listova zaprimljenih u Lipu d.o.o. i potpisane od djelatnika Lipe d.o.o., pregled ulaza trupaca po mjesecima od strane oštećenika kao tužitelja, realizacija po mjesecima II. okrivljene pravne osobe, broj zaposlenih po mjesecima za 2014. za II. okrivljenu pravnu osobu, tablice robe na skladištu, tablice iskorištenja, nadalje podatke Zagrebačke banke d.d. od 19.6.2015., pregled prometa po računu II. okrivljene pravne osobe za razdoblje od 1.12.2014. - 22.5.2015. Privredne banke Zagreb od 15.6.2015., podatke Erste&steiermarkische bank d.d. od 8.7.2015., dokumentacije o preuzimanju II. okrivljene pravne osobe, rješenje od 17.6.2014. kojim je utvrđeno da je prihvaćen plan financijskog restrukturiranja II. okrivljene pravne osobe uz prijedlog predstečajne nagodbe zaprimljen na Fini 6.6.2014.
8.4.1. Dokumentaciju o poslovnoj suradnji oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe sud nije posebno analizirao budući da je navedenu dokumentaciju analizirala u svom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja Vlasta Santo Olđa, čiji nalaz, kao i njegove dopune, ovaj sud prihvaća u cijelosti, jer je ista svoj nalaz dala u skladu s pravilima struke, znanosti i iskustva, isti je detaljno obrazložen i potkrijepljen relevantnim zakonskim propisima i nije bilo razloga za sumnju u vjerodostojnost istih.
8.5. Iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj Stpn-95/2014, u dijelu bitnom za ovaj postupak, proizlazi da nad II. okrivljenom pravnom osobom Lipa d.o.o. 20. prosinca 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe te je 6. ožujka 2014. održano ročište za utvrđivanje tražbina i 17. lipnja 2014. ročište za glasovanje o Planu financijskog restrukturiranja. Rješenjem od 17. lipnja 2014. utvrđeno je da je prihvaćen plan financijskog restrukturiranja II. okrivljene pravne osobe. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj Stpn-95/14-6 od 30. rujna 2014. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe za dužnika Lipa d.o.o., ovdje II. okrivljene pravne osobe. Iz prijedloga predstečajne nagodbe te plana financijskog i operativnog restrukturiranja jasno je vidljivo da je II. okrivljena pravna osoba pod planom poslovanja za razdoblje 2014. – 2018. iznijela projekciju maksimalnog popunjavanja pilanskih kapaciteta i uspostavljanja proreza hrasta, jasena i bukve na godišnjoj razini od 40 – 45.000,00 m3 trupaca u koju je svrhu II. okrivljena pravna osoba osigurala ugovorom sa Hrvatskim šumama 12000 m3 trupaca vlastite sirovine i 2500 m3 trupaca mjesečno u ugovoru s tvrtkom More d.o.o., odnosno oštećenikom kao tužiteljem, s kojom tvrtkom je ugovorena usluga prorezata, oparenja, sušenja, okrajčivanja i završne dorade, te pripreme za isporuku na tržište. Ukupan plan prihoda za 2014. utvrđen je na temelju očekivanih izvoznih poslova – cca 9 mil HRK, te ugovora za uslugu cca 6 mil HRK.
8.6. Svu navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.
9. Činjeničnim opisom iz optužnice oštećenika kao tužitelja od 27. veljače 2019. I. okrivljenom da je u razdoblju od ožujka 2014. do studenog 2014. kao direktor II. okr. TD LIPA d.o.o. [adresa], prema unaprijed stvorenom planu, a s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi za navedeno društvo, temeljem prethodno sklopljenog ugovora o poslovnoj suradnji s TD MORE d.o.o. i temeljem usmenog dogovora s ST, direktorom TD MORE d.o.o., neistinito predočio ĐT da će TD LIPA d.o.o. izvršiti uslugu obrade drvenih trupaca koje će TD MORE d.o.o. dostaviti II. okr. društvu LIPA d.o.o. i da će potom naplatiti uslugu i vratiti društvu MORE d.o.o. obrađenu drvnu građu, iako to nije imao namjeru učiniti, pa mu je AT povjerovao i dostavio na obradu drvene trupce, te je TD MORE d.o.o. i platilo uslugu obrade trupaca društvu LIPA d.o.o., međutim nakon izvršene obrade nije sve primljene trupce vratio društvu MORE d.o.o. već je dio primljene i obrađene drvene građe bez znanja i ovlaštenja ET **.**.2014. prodao društvu MERITUM NOVA d.o.o. i to u količini od 333,138 m3 obrađene drvene građe za iznos od 479.231,51 kn, te primljeni novac utrošio za poslovanje TD LIPA d.o.o., čime je za TD LIPA d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 479.231,51 kn, a TD MORE d.o.o. oštetio je za isti iznos, dok se II. okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret da je kaznenim djelom počinjenim od I. okrivljenika pribavilo nepripadnu imovinsku korist od 479.231,51 kuna.
10. Kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11, čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 247. stavak 2. KZ/11 oštećenoj osobi mora biti prouzročena znatna šteta. Dakle, radnja počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju sastoji se u navođenju neke osobe na određeno činjenje ili propuštanje kojim oštećuje svoju ili imovinu nekog drugog. Sredstvo kojim se druga osoba dovodi ili održava u zabludi je obmana, koja se ostvaruje lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Lažno prikazivanje činjenica, koje se u konkretnom slučaju I. okrivljeniku stavlja na teret, postoji kada se lažno tvrdi da postoji neka činjenica koja ne postoji ili da ne postoji činjenica koja stvarno postoji, a lažno prikazane činjenice moraju biti podobne da osobu kojoj se te činjenice prikazuju navedu na činjenje ili propuštanje neke radnje, što znači da između lažnog prikazivanja ili prikrivanja činjenica i dovođenja u zabludu, odnosno održavanja u zabludi te konkretnog činjenja, odnosno nečinjenja, mora postojati uzročna veza, odnosno potrebno je utvrditi da je počinitelj lažnim prikazivanjem činjenica doveo nekog drugog u zabludu ili održao u zabludi i da je upravo zbog te zablude osoba dovedena u to stanje djelovala ili propustila djelovati na način koji je usko povezan s lažno prikazanim činjenicama uzrokujući si štetu. Za postojanje ove uzročne veze bitno je da je tim radnjama počinitelja zabluda prouzročena ili održana i da je uslijed nastale ili održane zablude došlo do konkretnog činjenja odnosno nečinjenja u svezi s lažno prikazanim ili prešućenim činjenicama. Dakle, radnja usmjerena na prijevaru mora biti uzrok zablude, a zabluda mora biti uzrok oštećenja imovine, što znači da ovi uzroci moraju biti međusobno uvjetovani. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 247. stavka 1. KZ/11, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje i da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovodeći, u ovom slučaju oštećenika kao tužitelja lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da tijekom postupka nije dokazano da bi I. okrivljeni HT i II. okrivljena pravna osoba trgovačko društvo LIPA d.o.o. počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 2 u vezi stavka 1. KZ/11 na način kako im je to predmetnom optužnicom stavljeno na teret.
12. Kako je sud iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da, iako sam I. okrivljenik nije iznosio obranu, a na temelju ostalih dokaza koje su okrivljenici predali u spis, zapravo nije sporna činjenica da su I. i II. okrivljenici količinu od 333,138 m3 obrađene drvene građe koja je bila vlasništvo oštećenika kao tužitelja prodali društvu MERITUM NOVA d.o.o. za iznos od 479.231,51 kn, te primljeni novac utroši li za poslovanje TD LIPA d.o.o., dokaze koji se odnose na navedene činjenice sud nije posebno analizirao već se analiza dokaza u nastavku odnosi isključivo na postojanje prijevarne namjere na strani I. i II. okrivljenika kao jednog od osnovnih elemenata kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su oštećenik kao tužitelj i II. okrivljena pravna osoba poslovno surađivali od 2008., a na traženje oštećenika kao tužitelja, prema njihovom pismu namjere od 30.10.2013., je ta suradnja uobličena u Ugovor. U razdoblju od 2008. do 2014. između II. okrivljene pravne osobe i oštećenika kao tužitelja realiziran je ukupan promet u iznosu od 19.733.704,06 kuna. U 2014. godini promet između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe je iznosio 3.442.108,36 kuna, time da je oštećenik kao tužitelj, suprotno odredbama sklopljenog ugovora temeljem kojeg je bio u obvezi dostaviti 14.400,00 m3 trupaca, obvezu izvršio u količini od 7.056,416 m3 trupaca manje od ugovorene. Obzirom na navedeno, sud nije povjerovao iskazu ET u dijelu u kojem je isti iskazivao o načinu na koji se odvijala poslovna suradnja, odnosno u dijelu u kojem je isti negirao da bi njega, kao novog direktora oštećenika kao tužitelja, obvezivale odredbe Osnovnog ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 12. prosinca 2013. Naime, samim je odredbama navedenog ugovora reguliran način raskida tog ugovora, koji ugovor nedvojbeno nije raskinut na propisan način. Nadalje, iz materijalne dokumentacije, te nalaza i mišljenja sudske vještakinje nedvojbeno proizlazi da je II. okrivljena pravna osoba u cijelosti ispoštovala svoj dio ugovornih obveza u pogledu vrste usluga, cijene usluga, te rokova isporuke, za sve vrijeme dok je trajala poslovna suradnja, odnosno do zadnje isporuke trupaca na obradu II. okrivljenoj pravnoj osobi. S druge strane, oštećenik kao tužitelj se, od trenutka kad je došlo do promjene vlasništva i direktora, nije pridržavao ugovornih odredbi u pogledu dogovorenih količina isporuke trupaca, ali i u pogledu rokova preuzimanja drvne građe, pa je po robu koju je dostavio na obradu u srpnju 2014. došao tek u siječnju 2015. kada je saznao da je roba prodana. Iskazima svjedoka VT te MT sud je u cijelosti povjerovao budući da su isti iskazivali samo o činjenicama koje su njima bile neposredno poznate, a sud je povjerovao i iskazu svjedoka CT u dijelu koji se odnosi na poslovni odnos koji je oštećenik kao tužitelj imao s II. okrivljenom pravnom osobom u vrijeme kad je on bio direktor oštećenika kao tužitelja, kao i motivima za sklapanje konkretnog ugovora o poslovnoj suradnji.
13. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da su oštećenik kao tužitelj i II. okrivljena pravna osoba zaključili Osnovni ugovora o poslovnoj suradnji od 12. prosinca 2013. kojim se oštećenik kao tužitelj obvezao mjesečno dostavljati točno određenu količinu trupaca za cijelo ugovoreno vremensko razdoblje i to od zaključenja ugovora do 31. prosinca 2014. godine, izuzev 7., 8., i 9. mjeseca 2014., a II. okrivljena pravna osoba je trebala izvršiti obradu tih trupaca na način na koji je to navedeno u ugovoru, te se na zaključenom ugovoru s oštećenikom kao tužiteljem temeljio Plan financijskog restrukturiranja u prestečajnoj nagodbi II. okrivljene pravne osobe, što je oštećeniku kao tužitelju bilo poznato, te je ispunjenje navedenog ugovora od strane oštećenika kao tužitelja bilo od izuzetne važnosti za II. okrivljenu pravnu osobu, dok oštećenik kao tužitelj nedvojbeno tijekom ugovorenog perioda nije isporučivao ugovorenu količinu, iako mu je II. okrivljena pravna osoba zaključenim ugovorom stavila na raspolaganje sve svoje kapacitete i zaposlenike, te je zadnja isporuka trupaca od strane oštećenika kao tužitelja izvršena u srpnju u količini 189,33 m3, a kasnije, tijekom listopada, studenog i prosinca 2014. više nisu isporučivani trupci od strane oštećenika kao tužitelja, unatoč ugovornoj obvezi, time da oštećenik kao tužitelj od studenog 2014. više nije niti preuzimao obrađenu građu sa skladišta II. okrivljene pravne osobe. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještakinje nedvojbeno proizlazi da je poslovna suradnja između oštećenika kao tužitelja i II. okrivljene pravne osobe trajala od 2008., te je u razdoblju od 2008. do 2014. između II. okrivljene pravne osobe i oštećenika kao tužitelja realiziran promet u iznosu od 19.733.704,06 kuna . Također, iz priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je II. okrivljena pravna osoba pokrenula parnični postupak protiv oštećenika kao tužitelja radi naknade štete zbog kršenja ugovornih obveza od strane oštećenika kao tužitelja.
14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, stav je suda da u konkretnom slučaju okrivljenicima nisu dokazani elementi kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 2 u vezi stavka 1. KZ/11, odnosno da nije dokazano postojanje namjere okrivljenika u trenutku ugovaranja, odnosno, sklapanja pravnog posla sa oštećenikom kao tužiteljem, pri čemu I. okrivljenik nastupa kao odgovorna osoba II. okrivljene pravne osobe i ovlaštena za zastupanje te pravne osobe, usmjerene na stjecanje nepripadne imovinske koristi za II. okrivljenu pravnu osobu i prethodno stvorene odluke da se ne izvrši ugovorna obveza prema oštećeniku kao tužitelju, već da se radi o nerazriješenom građansko pravnom odnosu, o kojem je parnični postupak u tijeku. Sama činjenica postojanja dugovanja inkriminiranog iznosa, imajući na umu tijek poslovnog odnosa između oštećenika kao tužitelja i okrivljenika, uz činjenicu dugogodišnje, očigledno vrlo uspješne, poslovne suradnje između II. okrivljene pravne osobe i oštećenika kao tužitelja, nije dovoljna za zaključak da su okrivljenici u trenutku sklapanja spornog pravnog posla s oštećenikom kao tužiteljem postupali s prijevarnom namjerom.
15. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret na način kako im se to stavlja na teret optužnicom, jer nije dokazano da bi postupali s prijevarnom namjerom, pa je sud na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08 oslobodio optuženike, na način kako je to odlučeno u izreci ove presude.
16. Uslijed navedene odluke oštećenik je upućen prema članku 158. stavak 3. ZKP/08 da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, a prema članku 149. stavku 3. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo More d.o.o. obvezano je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime provedenog vještačenja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke I. i II. okrivljenika te nužne izdatke i nagradu branitelja I. II. okrivljenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
17. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. listopada 2025.
Sutkinja
Matea Bulka
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
1. Oštećeni kao tužitelj, trgovačko društvo MORE d.o.o.
2. Opunomoćenik oštećenika kao tužitelja, OT, odvjetnik iz [adresa], 3. I. okrivljeni HT, [adresa],
4. Branitelj I. okrivljenog, DT, odvjetnik iz [adresa]
5. II. Okrivljeno trgovačko društvo LIPA d.o.o., po predstavniku PT iz [adresa], Z [adresa],
6. Branitelj II. Okrivljenog trgovačkog društva LIPA d.o.o., ZT, odvjetnik iz [adresa]
