REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-947/2020-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja OR (nom. OR) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22697857747, koga zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u O i partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. isplatiti tužitelju OR iznos od 5.288,00 EUR (slovima: pet tisuća dvjesto osamdeset osam) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 4.700,00 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 588,00 EUR od 21. listopada 2025. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OR za iznos od 352,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2019. do isplate te u dijelu kojim potražuje zateznu kamatu koja na iznos od 588,00 EUR teče od 16. prosinca 2019. do 20. listopada 2025.

III Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. naknaditi tužitelju OR trošak parničnog postupka u iznosu od 2.821,00 EUR (slovima: dvije tisuće osam stotina dvadeset jedan) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja OR za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

V Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranja d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.085,23 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja OR od 27. ožujka 2020. povučena za iznos od 3.119,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od

21. kolovoza 2019. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. ožujka 2020. navodi da je 12. ožujka 2019., za vrijeme radnog vremena kod poslodavca GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o., zadobio ozljedu na radu kada je prilikom pripreme radne platforme na nadvožnjaku u Kustošijanskoj ulici 31 u Zagrebu i rezanja drvene konstrukcije propao kroz izrezani otvor te leđima, glavom i desnim ramenom udario u tlo. Budući da je tužitelj posao obavljao na uobičajen način, smatra da postoji odgovornost poslodavca, a samim time i tuženika kod kojeg je poslodavac tužitelja imao sklopljenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti. Navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je trpio intenzivne i dugotrajne bolove zbog brojnih natučenja koje je zadobio prilikom pada i zbog prijeloma kralješka, da je vertikaliziran uz pomoć ortopedskog pomagala (ortoze), da je na kućnoj njezi morao strogo mirovati, nositi ortozu i uzimati analgetike. Unatoč provedenom dugotrajnom liječenju i fizikalnoj terapiji, zaostali su mu bolni i ograničeni pokreti u lijevom ramenu sa širenjem na lijevu ruku i utrnutošću prstiju lijeve šake, bolni i ograničeni pokreti u slabinskoj kralježnici sa širenjem boli u obje noge, uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne bolove. Tijekom liječenja mu je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja i nošenja ortoze. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 9. lipnja 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.640,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2019. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2020. ističe prigovor nenadležnosti ovog suda, prigovor pasivne legitimacije, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost svog osiguranika za nastali štetni događaj. Navodi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je poslodavac tužitelja poduzeo sve mjere zaštite na radu, a štetna radnja je prouzročena isključivo nepažljivim postupanjem tužitelja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da je nakon završenog liječenja tužiteljev funkcionalni status uredan uz minimalna odstupanja, da tegobe lijevog ramena nisu uzročno-posljedično vezane za ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom događaju, već posljedica ranije postojećih upalno-degenerativnih promjena, da je tužitelj osoba čije je zdravlje od ranije teško narušeno pa su sva ranije postojeća oštećenja utjecala na tijek i trajanje liječenja nakon ozljeđivanja. Navodi da je iz dokumentacije dostavljene uz tužbu utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja s pravom na novčanu naknadu u mjesečnom iznosu od 24,80 EUR/186,84 kn, koji iznos se u kapitaliziranom iznosu mora uračunati u naknadu zbog povrede prava osobnosti. Naposljetku osporava zatraženi tijek zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je na ročištu održanom 13. rujna 2022. odustao od prigovora stvarne nenadležnosti ovog suda.

4. Tužitelj je podneskom od 9. lipnja 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio tužbeni zahtjev iz podneska od 28. svibnja 2021., što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 3.119,71 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. kolovoza 2019. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije (list 4-14 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi od 3. prosinca 2019. (list 15-16 spisa), Prijave o ozljedi na radu (list 17-20 spisa), zapisnika Državnog inspektorata od 10. travnja 2019. (list 21-24 spisa), Odštetnog zahtjeva (list 25-26 spisa), Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 40-48 spisa), dopisa tuženika (list 56-57 spisa), polica osiguranja od odgovornosti (list 71, 96 spisa), spisa Državnog inspektorata KLASA: UP/I-116-02/19-45/1 (list 108-112 spisa), spisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj: 29069, saslušani su svjedoci ZR (list 91 spisa), PR (list 92 spisa) i tužitelj OR (list 114-115 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med. (list 128-130 spisa) i stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću (list 170-173 spisa).

6. Sud je na ročištu održanom 5. rujna 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka CR, provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu i financijskog vještačenja te provođenje uviđaja, kao nepotrebne, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Sud nije pribavio spis Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb budući da spis koji je tuženik predložio pribaviti u odgovoru na tužbu nije vezan za tešku tjelesnu ozljedu tužitelja, već se radi o prijavi gubitka registarskih pločica druge osobe (list 183 spisa), a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio ispravan broj spisa koji je potrebno pribaviti.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 12. ožujka 2019.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja.

11. Sporne su pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te odgovornost osiguranika tuženika.

12. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

13. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Odredbom članka 965. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti, oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

15. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o., a iz Police osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804088923 (list 96 spisa) proizlazi da je poslodavac tužitelja bio osiguranik tuženika po osnovi osiguranja opće odgovornosti, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjuje se neosnovanim, na temelju odredbe članka 965. stavka 1. ZOO.

16. Iz Prijave o ozljedi na radu od 4. travnja 2019. proizlazi da se tužitelj ozlijedio na radu za vrijeme pripreme pristupa za radnu platformu kada je obavljao poslove rezanja rubnog dijela podnice motornom pilom, da je uzrok ozljede pomanjkanje ili neispravnost zaštitnih ograda i drugih naprava za zaštitu radnika od pada s visine ili u dubinu te da su tužitelju priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu po osnovi ozljede na radu.

17. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj 12. ožujka 2019., zajedno s radnikom ZR, obavljao radne zadatke pripreme pristupa za radnu platformu koja se nalazila ispod podnice nadvožnjaka i izrade pristupnog puta po nalogu nadređene osobe PR na lokaciji u Zagrebu, Kustošijanska 31 A, da ih je PR više puta obilazio tijekom izvođenja radova, da je tužitelj prilikom rezanja dotrajale podnice došao do ruba podnice i krenuo s rezanjem dijela podnice, da kada je u pognutom položaju rezao motornom pilom dio podnice na kojem mu je bilo desno stopalo taj dio je naglo popustio i počeo je padati, izgubio je ravnotežu, a motorna pila ga je zbog svoje težine povukla prema dolje pa je pao u stranu s podnice na nosivu gredu radne platforme, a potom s grede na zemljano tlo, da je nakon pada vidio da dio podnice koji je rezao nije bio dio cjelovite podnice, već je taj dio bio krpan, samo čavlima zabijen u nosivu gredu podnice i prekriven mahovinom, što radnici nisu mogli vidjeti s mjesta rada, da nije mogao svoj posao obaviti s platforme jer je između mosta i platforme bio razmak od jednog metra i zbog navedenog mu poslovođa PR nije zabranio pristup na most jer se takvom zabranom njegov radni zadatak ne bi mogao obaviti, da je nakon pada bio u svjesnom stanju i mogao se micati, ali mu kolege nisu dali da se miče jer nisu znali o kakvoj se ozljedi radi, da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način uključujući i rad s motornom pilom, da je na dan nastupa štetnog događaja nosio radno odijelo, reflektirajući prsluk, zaštitne cipele s kapicom, radne rukavice, zaštitnu kacigu i ušne čepiće.

18. Navedeno u bitnome proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 17-24 spisa) te iskaza tužitelja OR i svjedoka ZR, kojima je sud u cijelosti povjerovao jer su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

19. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka PR da tužitelj nije dobio uputu ni nalog da ide na most budući da je bilo vidljivo da su daske trule te da se posao morao obaviti isključivo s radne platforme budući da su predmetni navodi u suprotnosti s iskazima svjedoka ZR i tužitelja OR, koji navodi da se na taj način njegov radni zadatak ne bi mogao obaviti te da s mjesta rada nije bilo vidljiva dotrajalost dasaka, i materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 17-24 spisa).

20. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nisu ostvareni egzoneracijski razlozi propisani člankom 25. stavkom 2. ZZR budući da tijekom postupka nije utvrđeno da je šteta nastala isključivo nepažljivim postupanjem tužitelja, kako to u odgovoru na tužbu navodi tuženik. Upravo suprotno, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajen i jedino moguć način da bi se isti obavio, a šteta je nastala zbog dotrajalosti podnice na kojoj je tužitelj obavljao svoj radni zadatak, a što nije bilo moguće prethodno uočiti te pomanjkanja zaštitne ograde i drugih naprava za zaštitu radnika od pada s visine. Stoga se tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

21. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 19. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 12. ožujka 2019. zadobio kompresivni prijelom trupa prvog slabinskog kralješka, natučenje potiljačnog dijela glave, natučenje lijeve strane trbuha i natučenje desnog ramena, da je liječen imobilizacijom kralježnice ortozom, mirovanjem i analgeticima, da je proveo fizikalnu terapiju, da su po završetku liječenja kod tužitelja zaostali kronični bolovi u slabinskoj kralježnici koji se pojačavaju kod duljeg sjedenja, nošenja tereta, sagibanja i uspravljanja iz sagnutog položaja, da tužitelj ima bolove i ujutro nakon ustajanja dok se ne razgiba, da se bolovi povremeno šire i u lijevu nogu, da su kretnje slabinske kralježnice bolne, ograničene u manjem stupnju, da smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 8%, da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta dva mjeseca kumulativno, da su zaostali kronični bolovi uključeni u smanjenje životne aktivnosti, da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, da je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a manjeg četiri tjedna kumulativno, da mu je tuđa pomoć i njega nestručne osobe bila potrebna nakon otpusta iz bolnice u opsegu tri sata dnevno dva tjedna, u opsegu dva sata dnevno šest tjedana i u opsegu jedan sat dnevno šest tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene i vođenje na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, nabavku, pripremu hrane i sl., da je liječenje tužitelja završeno 16. prosinca 2019.

23. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje vještaka.

24. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Božidara Šebečića budući da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

25. Sud nije ocjenjivao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Žarka Rašića od 18. travnja 2023. budući da vještak prije izrade nalaza i mišljenja nije pregledao tužitelja, na čemu su stranke inzistirale pa su predložile izradu dopunskog nalaza i mišljenja, koji sudski vještak, unatoč višekratnim pozivima suda, nije izradio.

26. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO.

27. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 8% koje se očituju u zaostalim kroničnim bolovima u slabinskoj kralježnici koji se pojačavaju kod duljeg sjedenja, nošenja tereta, sagibanja i uspravljanja iz sagnutog položaja, da tužitelj ima bolove i ujutro nakon ustajanja dok se ne razgiba, da se bolovi povremeno šire i u lijevu nogu, da su kretnje slabinske kralježnice bolne, ograničene u manjem stupnju, da je tužitelj trpio bol ukupno 73 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od skoro dva tjedna, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 37 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta više od tjedan dana, da je tužitelj na kućnoj njezi bio imobiliziran ortozom, morao mirovati, uzimati analgetike, provodio fizikalnu terapiju te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 60 godina, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 4.700,00 EUR.

29. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. godine.

30. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO, tužitelju za 168 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18, 120/21, 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" broj: 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 6,06 EUR, tužitelju je, u granicama postavljenog zahtjeva, dosuđen ukupno zatraženi iznos od 588,00 EUR (168hx3,50 EUR).

31. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

32. Budući da je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završilo 16. prosinca 2019., ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete teče od toga dana.

33. Zatezna kamata na iznos imovinske štete dosuđena je tužitelju od dana donošenja presude s obzirom da troškovi tuđe pomoći i njege, koju su tužitelju pružali ukućani besplatno, predstavljaju materijalnu nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a na temelju odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO.

34. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u stavku I izreke presude.

35. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da je u naknadu zbog povrede prava osobnosti dosuđene tužitelju potrebno uračunati kapitalizirani iznos naknade u mjesečnom iznosu od 24,80 EUR/186,84 kn koja se tužitelju isplaćuje zbog utvrđenog postojanja tjelesnog oštećenja, navodi se da se prema ocjeni ovog suda ne može umanjivati pravična novčana naknada neimovinske štete zbog ostvarenog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po toj osnovi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir (argumentum a simili pravno shvaćanje zauzeto na šestoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. studenog 2022.)

36. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 352,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. prosinca 2019. do isplate odbijen je kao neosnovan, budući da je zatražen u previsokom iznosu.

37. Na temelju odredbe članka 1086. ZOO odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje zateznu kamatu koja na potraživanje imovinske štete teče od 16. prosinca 2019. do 20. listopada 2025.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II izreke presude.

39. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

40. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

41. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.640,00 EUR.

42. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 32), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 2. svibnja 2023. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka) i od 9. lipnja 2025. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te konačno uredio tužbeni zahtjev) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 22. veljače 2022., 13. rujna 2022., 11. listopada 2022., 14. prosinca 2023. i 5. rujna 2025. od 5x100 bodova (Tbr. 9/1) te pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.375,00 EUR.

43. Tužitelju je, također, priznat trošak plaćenih predujmova za provođenje medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 446,00 EUR, budući da je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

44. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 18. svibnja 2020. (kojim dostavlja urednu punomoć za zastupanje), od 28. svibnja 2021. (kojim uređuje tužbeni zahtjev, ali ne konačno), od 10. veljače 2022. i od 23. lipnja 2025. (kojima požuruje rad suda), od 19. rujna 2022. (kojim se usred postupka očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika), od 14. listopada 2022., od 21. prosinca 2023. i od 6. lipnja 2025. (kojima dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja) budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

45. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 2.085,23 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.

46. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

47. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

48. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.