REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-926/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 714/2023-2 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-344/2022-8 od 12. travnja 2023., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužene i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-714/2023-2 od 3. rujna 2024. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr- 344/2022-8 od 12. travnja 2023., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 403,50 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od navedenog iznosa, kako je sve tamo navedeno te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o trošku postupka povodom žalbe.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4834/2024-2 od 17. lipnja 2025. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog slijedećeg pitanja: "Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, proizlazilo bi, u dijelu kojem nije uspjela u sporu, tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, u njemu se usprotivio revizijskim razlozima, predložio reviziju odbaciti, podredno odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora jest zahtjev za isplatu na ime neplaćenih sati prekovremenog rada te naknadu troškova parničnog postupka, a sud je u pobijanoj odluci pošao od sljedećih činjeničnih utvrđenja:
− da je tužitelj zaposlenik tuženice, djelatnik Područnog carinskog ureda Rijeka na radnom mjestu carinika sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto;
− da je u razdoblju od 1. ožujka 2013. do ožujka 2018. tužitelj radio prema utvrđenom radnom vremenu tuženice;
− da tužitelj tvrdi kako je radeći u smjenama, turnusima noću, subotom, nedjeljom i na dane blagdane i neradnih dana, radio dulje od mjesečnog fonda radnih sati zbog čega je odradio prekovremene sate koje mu poslodavac nije platio;
− da je neke prekovremene sate poslodavac tužitelju naknađivao slobodnim danima, ali ne sve;
− da je vještačenjem utvrđeno da tužitelju u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati koje je ovaj odradio po pojedinim mjesecima i to, nakon umanjenja istih za slobodne dane po kriteriju 1:1,5 (1 sat prekovremenog rad = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada) prema podacima iz Obračunskih lista, u ukupnom bruto iznosu od 3.040,19 kuna;
− da je vještačenjem utvrđeno kako isti obračun, ako se podaci o slobodnim danima preuzmu iz evidencije o korištenju radnog vremena, iznosi 1.569,29 kuna.
8. Pravno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da, sukladno čl. 230. st. 2. ZPP, prednost pri utvrđivanju činjenica u pogledu odrađenih radnih sati treba imati mjesečni obračun plaće, dakle podaci iz obračunskih lista; nadalje, da su – u pogledu različitog broja sati slobodnih dana iz obračunskih lista i evidencija rada – obračunske isprave za isplatu plaće sastavljene u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj 32/15, 102/15 i 35/17) i da je člankom 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 102 7/17 i 98/19 - dalje: ZR) utvrđeno da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok je člankom 135. st. 4. ZR određeno da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Imajući u vidu da se evidencija o korištenju radnog vremena i obračunske liste (radi se o dokumentima koje sačinjava tužena) međusobno razlikuju, nižestupanjski su sudovi prihvatili podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunate na obračunskim listama za plaću, za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih lista i evidencije o korištenju radnog vremena nisu usklađeni, je da tužena tijekom postupka nije dokazala da su obračunske liste nepravilno sastavljene.
9. Međutim, revizijski je sud u odluci poslovni broj Rev-445/2023-2 od 12. rujna 2023., odgovarajući na u tom predmetu postavljena revizijska pitanja koja su glasila:
− "trebaju li se ostvareni prekovremeni sati rada umanjiti za slobodne dane koji su nesporno iskorišteni iako za takve dane nije doneseno posebno rješenje o korištenju?",
− "na kome je teret dokazivanja po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani vidljivi iz dostavljenih evidencija o radu?",
izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
"15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj prema evidencijama radnog vremena koristio slobodne dane po osnovi dežurstva ili straže (koji oblici rada na temelju čl. V. i VIII. Odluke/09 ne predstavljaju prekovremeni rad), ali i po drugim osnovama, pa kraj takve, iako u postupku ocjenjenom manjkave, pisane evidencije, sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom pod oznakom RRV, službeni put- Sp, sahrana, straža-STR, dežurstvo-DEŽ, teren-TR i dr.) tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani po više osnova. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužitelju davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li je potpisivao i na tu evidenciju tužitelj do pokretanja sudskog postupaka iznosio primjedbe, i je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imao primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena stoji da je korištena odnosno da mu slobodni dani za prekovremeni rad nisu odobreni. To je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.".
10. Reafirmirajući pravno shvaćanje izraženo u toj odluci, ovaj je sud u odluci poslovni broj Rev-344/2025-2 od 30. travnja 2025., odgovarajući na pravno pitanje identično ovopredmetnom izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
"Tužitelju ne pripada pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, te od ostvarenih sati prekovremenog rada treba oduzeti iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada. Na tužitelju je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu. (tako i u Rev-123/2023-2 od 17. siječnja 2024. i dr.)".
11. Reafirmirajući citirana pravna shvaćanja i u ovoj odluci i imajući u vidu da su nižestupanjski sudovi činjenično stanje utvrdili primjenom pravnog shvaćanja opisanog u toč. 8. ovoga obrazloženja, sagledavanjem isključivo platnih lista i potpunim zanemarivanjem ocjene evidencije radnog vremena, kao i imajući u vidu da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena – ovom sudu preostaje za ocijeniti da su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim.
12. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi nisu u dovoljnoj mjeri raspravili osnovanost tužbenog zahtjeva, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
