Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-93/2025-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-579/2024-25 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim okrivljenika DĐ, zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo najprije utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku DĐ je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2024. pa nadalje, odnosno do 21. veljače 2025. kada je pušten na slobodu.

1.2. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava AĐ i NĐ, kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, u trajanju od jedne godine po izdržavanju izrečene kazne zatvora, s time što po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno čl. 73. st. 3. KZ/11, dok će po pravomoćnosti presude sud, sukladno čl. 73. st. 5. KZ/11, obavijestiti policiju.

1.2. Temeljem čl. 74. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva i to sa adrese [adresa], u trajanju od jedne godine po izdržavanju izrečene kazne zatvora, s time što po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno čl. 74. st. 4. KZ/11, dok će po pravomoćnosti presude sud, sukladno čl. 74. st. 6. KZ/11, obavijestiti policiju.

1.3. Temeljem čl. 70. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavat će se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik DĐ, po branitelju Ivanu Boriću, odvjetniku u Sisku, kako navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika DĐ je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik DĐ kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja na raspravi povrijedio pravo obrane jer da, nakon izmjene činjeničnog opisa optužnice od strane državnog odvjetnika, nije okrivljeniku dao primjeren rok radi pripreme obrane, čime pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je sud na raspravi povrijedio pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, budući je nakon izmjene činjeničnog opisa od strane državnog odvjetnika na raspravi održanoj 21. siječnja 2025., prekinuo raspravu i nastavio je sutradan, odnosno 22. siječnja 2025., kako bi se okrivljenik mogao pripremiti za davanje obrane, s time što je, s obzirom na sami činjenični opis optužnice, njegovu složenost te izmjene koje su izvršene, to bilo sasvim dovoljno vrijeme za pripremu obrane.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik DĐ na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je tijekom postupka bilo razvidno kako činjenični opis ni približno ne odgovara sadržaju ispitanih svjedoka-žrtava, pa da se ukazala potreba dopunskog ispitivanja žrtava, s time što je dopunski ispitan samo svjedok-žrtva NĐ, dok je sud odustao od provođenja dopunskog ispitivanja svjedokinje-žrtve AĐ, iako da ju je bilo nužno dopunski ispitati. U žalbi se ističe kako su u postupku ispitani psihijatrijski i psihologijski vještaci koji nisu uspjeli objasniti kontradikcije svog nalaza i mišljenja, pa da je ostalo potpuno nerazjašnjeno pitanje ubrojivosti okrivljenika, zbog čega da se ukazala potreba provođenja psihijatrijskog vještačenja po novom vještaku. Također se u žalbi navodi kako je, radi provjere vjerodostojnosti iskaza žrtve AĐ, trebalo ispitati dvojicu susjeda žrtava, što je sud prvog stupnja neosnovano odbio.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjena kaznena djela.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik DĐ ozbiljno prijetio svojoj majci AĐ da će je usmrtiti, a svom bratu NĐ da će ga teško tjelesno ozlijediti te mu nanijeti zlo podmetanjem požara i eksplozijom, čime je počinio dva kaznena djela prijetnje prema bliskim osobama i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza oštećenika AĐ i NĐ, koji nemaju opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetna kaznena djela, pa je sud prvog stupnja iskaze oboje oštećenika ispravno prihvatio vjerodostojnima.

8.5. Neosnovano se okrivljenik žali da je trebalo dopunski ispitati oštećenicu AĐ, budući da iz prvog iskaza te oštećenice, ali i iz iskaza oštećenika NĐ, proizlazi da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, pa u situaciji kada je bilo očito da se oštećenica AĐ neće moći u dogledno vrijeme dopunski ispitati zbog njezinog zdravstvenog stanja, pravilno je sud prvog stupnja odustao od dopunskog ispitivanja te oštećenice. Također, nije u pravu okrivljenik niti kada tvrdi da bi trebalo provesti novo psihijatrijsko vještačenje po drugom vještaku jer da su vještaci dr. sc. Ana Pavelić Tremac i dr. med. DĐH bili kontradiktorni i da je ostalo nerazjašnjeno pitanje ubrojivosti okrivljenika, već je ispravno sud prvog stupnja odbio prijedlog za provođenjem novog vještačenja budući da je iz nalaza i mišljenja naprijed navedenih vještaka sasvim razvidno da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenih djela bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, odnosno da je bio ubrojiv, a kod kojeg zaključka su vještaci ostali i prilikom njihovog ispitivanja na raspravi, pa je njihovo vještačenje, kao stručno, uvjerljivo i detaljno obrazloženo, sud prvog stupnja ispravno cijenio vjerodostojnim, zbog čega nije bilo potrebe za novim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika. Ispravno je sud prvog stupnja odbio i dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka oštećenikovih susjeda jer susjedi nisu bili očevici kaznenih djela.

8.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik DĐ.

9. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-25, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

9.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku DĐ cijenio okolnost što je otac jednog maloljetnog djeteta o kojemu je dužan skrbiti, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost, između ostalog, i zbog istog kaznenog djela.

9.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika DĐ, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika DĐ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj