Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-71/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2901/2019-31 od 10. listopada 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2901/2019-31 od 10. listopada 2023. godine.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 02.09.2005., solemniziranog dana 05.09.2009. kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem OU-2087/2005 u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je označena u članku 6. označenog Ugovora i koja glasi:

„Banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ovog Ugovora neće mijenjati do 30.04.2006. (tridesetog travnja dvijetisućešeste) godine, ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog Ugovora.

Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006.. (prvog svibnja dvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenata kojoj pripada korisnik kredita.

Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju NM iznos 7.354,95 EUR / 55.415,87 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče:

- na iznos od 54,19 EUR/408,29 kn od 31.05.2006. pa do isplate,

- na iznos od 53,96 EUR /406,96 kn od 30.06.2006. pa do isplate,

- na iznos od 53,74 EUR /404,90 kn od 31.07.2006. pa do isplate,

- na iznos od 53,52 EUR /403,25 kn od 31.08.2006. pa do isplate,

- na iznos od 53,30 EUR /401,59 kn od 02.10.2006. pa do isplate,

- na iznos od 53,07 EUR /399,86 kn od 31.10.2006. pa do isplate,

- na iznos od 52,85 EUR /398,20 kn od 30.11.2006. pa do isplate,

- na iznos od 52,62 EUR /369,47 kn od 02.01.2007. pa do isplate,

- na iznos od 52,39 EUR /402,27 kn od 31.01.2007. pa do isplate,

- na iznos od 52,16 EUR /393,00 kn od 28.02.2007. pa do isplate,

- na iznos od 51,93 EUR /391,27 kn od 02.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 51,70 EUR /389,53 kn od 30.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 51,47 EUR /387,80 kn od 31.05.2007. pa do isplate,

- na iznos od 51,24 EUR /386,07 kn od 02.07.2007. pa do isplate,

- na iznos od 51,01 EUR /384,33 kn od 06.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 50,78 EUR /382,60 kn od 06.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 83,68 EUR /630,49 kn od 01.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 83,30 EUR /627,62 kn od 02.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 82,92 EUR /624,76 kn od 30.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 82,54 EUR /621,90 kn od 02.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 82,16 EUR /619,03 kn od 01.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 81,77 EUR /616,10 kn od 29.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 161,16 EUR /1.241,26 kn od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 160,45 EUR /1.208,91 kn od 30.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 159,72 EUR /1.203,41 kn od 02.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 159,00 EUR /1.197,99 kn od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 158,27 EUR /1.192,49 kn od 31.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 157,54 EUR /1.186,99 kn od 01.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 156,80 EUR /1.181,41 kn od 01.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 156,06 EUR /1.175,83 kn od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 155,32 EUR /1.170,26 kn od 02.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 170,81 EUR /1.286,97 kn od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 169,99 EUR /1.280,79 kn od 02.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 169,16 EUR /1.274,54 kn od 02.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 168,34 EUR /1.268,36 kn od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 167,51 EUR /1.262,10 kn od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 166,67 EUR /1.255,78 kn od 01.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 165,83 EUR /1.249,45 kn od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 164,99 EUR /1.243,12 kn od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 164,14 EUR /1.236,71 kn od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 163,28 EUR /1.230,23 kn od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 162,43 EUR /1.223,83 kn od 02.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 161,57 EUR /1.217,35 kn od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 160,70 EUR /1.210,79 kn od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 159,83 EUR /1.204,24 kn od 01.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 158,96 EUR /1.197,68 kn od 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 158,08 EUR/ 1.191,05 kn od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 157,20 EUR /1.184,42 kn od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 156,31 EUR /1.177,72 kn od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 155,41 EUR /1.170,94 kn od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 154,52 EUR/1.164,23 kn od 02.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 153,62 EUR/1.157,45 kn od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 152,71 EUR/1.150,59 kn od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 151,80 EUR/1.143,74 kn od 02.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 150,88 EUR/1.136,81 kn od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 132,99 EUR/1.002,01 kn od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 132,16 EUR /995,76 kn od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 131,33 EUR /989,51 kn od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 130,49 EUR/ 983,18 kn od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 129,64 EUR /976,77 kn od 30.04.2011. pa do isplate i

- na iznos od 72,98 EUR /549,87 kn od 17.05.2011. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 02.09.2005., solemniziranog dana 05.09.2009. kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem OU-2087/2005 u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 2. i dijelu čl. 3. Ugovora i koja glasi:

„Odnos na temelju duga Potraživanje i pravna osnova“

Banka gospodinu NM, [adresa], datum rođenja **.**.1970. (trinaestikolovozatisućudevetstoosamdesete) godine u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 173.000,00 CHF (stosedamdesettritisuće švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stanova.

„Ispunjenje Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeća“

Na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 173.000,00 CHF (stosedamdesettritisuće švicarskih franaka) …

…Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 1.278,79 CHF (tisućudvjestosedamdesetosam švicarskihfranaka i 79/100) podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.“…

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju NM iznos 20.664,95 EUR / 155.700,07 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče:

- na iznos od 0,62 EUR/4,67 kn od 30.11.2005. pa do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR /105,56 kn od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 26,97 EUR /203,21 kn od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 36,21 EUR /272,82 kn od 02.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 40,38 EUR /304,24 kn od 02.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 28,87 EUR /217,52 kn od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 31,07 EUR /234,10 kn od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR /101,57 kn od 01.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR /3,99 kn od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,97 EUR /29,91 kn od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,80 EUR /81,37 kn od 31.08.2009, pa do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR /76,93 kn od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,30 EUR /24,86 kn od 02.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,25 EUR /122,44 kn od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,64 EUR /200,72 kn od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 41,41 EUR /312,00 kn od 01.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,03 EUR /286,54 kn od 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 58,08 EUR/ 437,60 kn od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 54,27 EUR /408,90 kn od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,68 EUR /464,73 kn od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 125,84 EUR /948,14 kn od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 112,64 EUR/848,69 kn od 02.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 152,99 EUR/1.152,70 kn od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 139,05 EUR/1.047,67 kn od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 116,62 EUR/878,67 kn od 02.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 163,94 EUR/1.235,21 kn od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 221,65 EUR/1.670,02 kn od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 179,50 EUR /1.352,44 kn od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 195,72 EUR /1.474,65 kn od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 176,89 EUR/ 1.332,78 kn od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 180,32 EUR /1.358,62 kn od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18.207,57 EUR /137.184,94 kn od 17.05.2011. pa do isplate i

- na iznos od 175,44 EUR /1.321,85 kn od 19.05.2011. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.198,96 € / 39.171,55 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud, a pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te odbijajući kao neosnovan prigovor zastare tuženika, pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu sadržaja kako je pobliže opisano u izreci pobijane presude.

5. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi na navode žalbe valja reći slijedeće:

-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačenu (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i 2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

-stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 218., čl. 240. do 246., čl. 323. st. 1., čl. 324., čl. 328., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 82., čl. 84., čl. 87., čl. 90., čl. 106., čl. 118., čl. 131. i čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 96., čl. 97., čl. 131. i čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

9. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Pritom je potrebno ukazati na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U- III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

11. U konačnici je, kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne obje predmetne ugovorne odredbe, i ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

13. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

14. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", spomenutim odlukama viših sudova ocijenjena je nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

15. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijane presude.

17. Također, nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. A ta odluka svojim utvrđenjima veže sud i kad odlučuje o pojedinačnoj tužbi, slijedom odredbe čl. 502.c ZPP.

18. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 7. lipnja 2019., a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu glede restitucijskog zahtjeva zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom da je sudska odluka postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine a tužitelj je ustao s tužbom, kao što je prethodno rečeno, 7. lipnja 2019. godine.

20. Na žalbene navode koji ukazuju na postojanje povreda odredaba parničnog postupka da odgovara od tzv stupnjevane tužbe iz čl. 186. b u vezi čl. 325. a ZPP, sud najprije odlučuje o tome da li je manifestacijski zahtjev osnovan, o tome odlučuje kao o svakom drugom zahtjevu, dakle, utvrđuje da li je osnovan ili nije te ukoliko utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju ako tuženik udovolji tom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku kojemu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi iz čl. 186. b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok od 8 dana radi postavljanja određenog tužbenog kondemnatornog zahtjeva.

21. U ovoj kompletnoj situaciji prvostupanjski sud je prihvatio da je manifestacijski zahtjev osnovan te rješenjem (list 62 spisa) naložio tuženiku dostavu tražene dokumentacije a obzirom da nije izrađen pismeni otpravak rješenja protiv kojega postoji mogućnosti žalbe, na poziv ovog suda prvostupanjski sud je to i učinio, a protiv tog rješenja nije podnesena žalba pa je isto i pravomoćno.

22. Po dostavi dokumentacije od strane tuženika sud je proveo knjigovodstveno vještačenje te dostavio nalaz i mišljenje strankama te je tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka a bez da mu je sud odredio rok za postavljanje toga zahtjeva posebnim rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, ali u situaciji kada je tužitelj po dostavi nalaza i mišljenja specificirao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, utoliko takav propust suda ne može ići na njegovu štetu.

23. Vezano u žalbeni navod koji se odnosi na to da se on protivio preinaci tužbe koju je tužitelj učinio nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka, samo valja ukazati na pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 44/2023 od 12. ožujka 2024. godine iz kojeg jasno proizlazi da kod stupnjevane tužbe u slučaju prvotnog uređenja tužbenog zahtjeva to uređenje ne predstavlja preinaku tužbe.

24. Vezano uz žalbene navode je izreka presude (u točki III-IV) proturječna samo valja reći da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka a na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao financijskih prigovora (list 192 spisa).

25. Nadalje, na žalbene navoda da knjigovodstveni vještak nije usmeno saslušan samo valja reći da tuženik, a kako je to prethodno navedeno, nije imao financijskih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a kako prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio prijedlog tuženika da se prilikom obračuna primjeni kamatna stopa koja je vrijedila za kredite u kunama, onda utoliko nije bilo ni potrebe za dopunskim saslušanjem vještaka na te okolnosti.

26. Takvo stajalište prvostupanjskog suda je pravilno i to stoga što nepoštene ugovorne odredbe ne obvezuju potrošače a pravne posljedice ništetnosti su takve da se ima smatrati da takve ugovorne odredbe (dio odredbi) nije ni bilo.

27. Na navode žalbe valja reći da je činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004. do 2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, ali nepostojanje propisa koji bi to nalagao bankama, ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača.

28. Odgovara da je tuženik u tijeku postupka dostavio metodologiju promjene kamatnih stopa koja je u primjeni od 1. siječnja 2011. godine, međutim nigdje nije razvidno da li je sa tom metodologijom upoznat tužitelj te da li mu je dana mogućnost da odustane od ugovora ukoliko ne prihvati tu metodologiju, a sve i uz činjenicu da je ugovorni odnos između stranaka trajao do 19. svibnja 2011. godine kada je tužitelj u potpunosti otplatio kredit.

29. Pravilan je i pravni stav suda u odnosu na "negativnu razliku", jer ukoliko ona i postoji tada je tuženik trebao staviti prigovor prijeboja ili podnijeti protutužbu.

30. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

31. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci (točka I.).

32 Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić