Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-313/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MK, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-548/2020-105 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt, optuženika i njegove braniteljice Ive Đakulović, odvjetnice,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog MK, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi UK proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a (valja primijetiti da je prvostupanjski sud pogrešno naznačio brojeve „Narodnih novina“ 101/17., 118/18. i 126/19. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a niti su blaže za optuženika) činjenično i pravo pobliže opisanih u točkama 1. i 3. izreke te presude, te zbog produljenog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točkama 2. i 4. izreke te presude, pa su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo opisano u točki 1. na temelju čl. 236. st. 1. KZ-a u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo opisano u točki 2. na temelju čl. 236. st. 1. KZ-a u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo opisano u točki 3. na temelju čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ-a u trajanju od devet mjeseci i za kazneno djelo opisano u točki 4. na temelju čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ-a u trajanju od devet mjeseci, nakon čega je uz primjenu čl. 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP-19) naloženo je optuženiku da na ime imovinskopravnih zahtjeva isplati oštećenima MKU, KK, UKU, GK i OK iznose precizirane u točkama IV.-VIII. izreke pobijane presude, sve u roku od šest mjeseci računajući od pravomoćnosti presude, dok su imenovani oštećenici s preostalim dijelovima svojih imovinskopravnih zahtjeva upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP-19 odlučeno je da se od optuženika oduzima imovinska korist u iznosu od 2.550,61 euro / 19.217,58 kn u odnosu na oštećenog JK, te je utvrđeno da taj novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ-a i da isti predstavlja imovinu Republike Hrvatske, nakon čega je naloženo optuženiku da taj iznos u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP-19 optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti troškove knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 650,34 eura i paušalnu svotu od 500,00 eura.

2. Protiv te presude je optuženi UK putem braniteljice Vesne Rogulj, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, „povrede odredaba kaznenog postupka“, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24, dalje: ZKP-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-358/2024 od 8. svibnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) drugostupanjski je sud sjednicu vijeća proveo u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt, optuženika (uz pomoć uspostavljene audio i video veze sa Zatvorom u Zagrebu), te njegove braniteljice Ive Đakulović, odvjetnice.

5.1. Optuženikova braniteljica je na sjednici vijeća u bitnome usmeno obrazložila pisanu žalbu te je predložila drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i provede raspravu s obzirom da je u ovom kaznenom predmetu već jednom bila ukinuta presuda suda prvog stupnja.

6. Žalba je osnovana.

7. U pravu je optuženik kada žalbom upire na točke II. i III. izreke pobijane presude u kojima je sud prvog stupnja najprije (točka II. izreke) pravno označio (u žalbi se očitom omaškom u izloženom kontekstu spominje „pravni opis“) da je pod točkama 1. i 3. optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ-a, a pod točkama 2. i 4. kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ-a (produljeno kazneno djelo), a da je zatim u točki III. izreke optuženiku utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora za kazneno djelo iz točke 2. iako ga je prvotno pravno kvalificirao kao produljeno kazneno djelo s kaznenim djelom iz točke 4. te mu, dakle, nije mogao za to djelo utvrditi pojedinačnu kaznu, a da je potom optuženiku za kazneno djelo iz točke 3. izreke na temelju čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora premda ga za kazneno djelo iz točke 3. nije proglasio krivim za produljeno kazneno djelo. Isto tako žalitelj s pravom ukazuje da je za kazneno djelo pod točkom 4. sud prvog stupnja propustio kod utvrđivanja pojedinačne kazne zatvora primijeniti odredbu čl. 52. KZ-a, kako je inače to kazneno djelo pravno označio.

Sve naprijed navedene primjedbe su na mjestu, međutim, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, one se ipak ne mogu podvesti pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-19, kako smatra žalitelj, i to poradi toga što se neposredno nadovezuju na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4. ZKP-19, na koju žalitelj također osnovano upire, pa se iste de facto mogu sanirati kroz preinačenje pobijane presude u pogledu ispravne pravne oznake predmetnih inkriminacija i pravilne primjene zakonskih odredbi kod odluke o kazni u slučaju eventualnog potvrđivanja osuđujuće prvostupanjske presude u ostalom pobijanom dijelu. Stoga žalba optuženika u ovom segmentu nije prihvaćena.

8. Nadalje, ne može se prihvatiti žalbena teza da se osporena presuda temelji na nezakonitom dokazu i da je zato ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-19. Naime, nakon što je utvrdio da je angažirani stalni sudski vještak za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u svom prvotnom nalazu i mišljenju nedozvoljeno koristio službene zabilješke o obavijesnim izjavama koje su oštećenici dali u policiji u smislu čl. 208. ZKP-19, na raspravi 6. veljače 2023. naložio je istom vještaku izradu novog nalaza i mišljenja. Prema tome u dokaznom postupku koji je slijedio sud prvog stupnja je izveo taj novi nalaz i mišljenje, koji se ne temelji na naprijed spomenutim izjavama građana, te je stoga on valjan i zakonit, neovisno o tome što ga je vještak označio kao „dopunski nalaz“. Naime, bez obzira na naziv te pisane stručne ekspertize, sadržajno je nedvojbeno riječ o potpuno novom nalazu i mišljenju lišenom naprijed spomenutih nezakonitih službenih zabilješki. Stoga žalba optuženika niti u ovom dijelu nije uvažena.

9. Ispitujući pak osporenu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome prigovara iznosima utvrđenih šteta za oštećene KK i UKU. I dok u odnosu na oštećenog KK žalitelj nije u pravu, njegov prigovor s ove osnove je spram oštećene UKU utemeljen. Naime, ovlašteni je tužitelj na raspravi 18. prosinca 2023. u činjeničnom opisu za oštećenog KK umanjio iznos štete za spornih 400,00 kn, no to nije učinio i u odnosu na drugu naprijed imenovanu oštećenicu iako je ona na raspravi 12. ožujka 2021. izričito izjavila da joj je mobilni teleoperator VIPnet d.o.o. u međuvremenu oprostio dugovanje, što angažirani vještak nije uzeo u obzir prilikom izračuna štete za navedenu oštećenicu. U tom smislu je šteta u ukupnom iznosu od 6.648,32 kn za potonju oštećenicu pogrešno utvrđena, jer se dio te štete u iznosu od 3.840,00 kn zapravo odnosi na oprošteni dug od strane spomenutog teleoperatora.

Stoga je u tom segmentu valjalo prihvatiti predmetnu žalbu i na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-25 donijeti odluku kao u izreci ove presude. Budući da je ovdje riječ o četiri inkriminacije, koje su prostorno i vremenski povezane, te ostvarene na bitno istovjetan način i s očito istom produljenom namjerom, očigledno je da one čine jednu jedinstvenu cjelinu u prirodnom smislu, što znači da su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke da se optuženikove inkriminirane činidbe u potpunosti pravno podvedu pod institut produljenog kaznenog djela sukladno čl. 52. KZ-a, slijedom čega pak je osporenu presudu valjalo u cijelosti ukinuti, jer produljeno kazneno djelo predstavlja jednu nedjeljivu cjelinu.

11. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će iznova provesti do sada izvedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba, pri čemu će pravilno utvrditi iznos štete u odnosu na oštećenu UKU, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će izložiti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u smislu čl. 459. st. 5. ZKP-25.

U Varaždinu 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic