REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

K-412/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Rosi kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Klarin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MI, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu Kazneni zakon/11), nakon rasprave održane dana 16. listopada 2025. u nazočnosti okrivljenika i zamjenika ODO-a Split NI, dana 21. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o

I. Sud je stavio izvan snage kazneni nalog K-412/2020 od 16. lipnja 2025.

II. Okrivljenik: MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. M i pok. N rođene J, rođen **.**.1959. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, profesionalni vozač sa SSS, oženjen bez djece, neodlikovan, lošeg imovnog stanja

k r i v  j e

što je 29. lipnja 2019. godine oko 10,40 sati u Kaštel Lukšiću, suprotno odredbama čl. 12. st. 4., čl. 43. st. 1. i 2. te čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), s koncentracijom od 1,01 g/kg alkohola u krvi upravljajući vozilom marke Volkswagen tip Jetta reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera juga u smjeru sjevera istočnim kolničkim trakom ulice Uz sv. Ivana na kojem je postavljen prometni znak „Obvezno zaustavljanje – "STOP" te dolaskom do raskrižja s kolnikom Ceste dr. Franje Tuđmana i ulice Bartula Matijace, poduzeo radnju skretanja vozilom ulijevo u smjeru zapada na sjevernu kolničku traku Ceste dr. Franje Tuđmana, pristajući na taj način ugroziti druge sudionike u prometu jer se nije držao obveze izražene prometnim znakom „Obvezno zaustavljanje – "STOP", pri čemu je u prednji lijevi dio njegovog vozila svojom desnom stranom udario motocikl marke Suzuki tip GS reg. oznake [registarska oznaka] kojim se južnom kolničkom trakom Ceste dr. Franje Tuđmana iz smjera zapada u smjeru istoka kretao JI zadržavajući smjer svog kretanja, uslijed čega je JI pao na kolnik i zadobio prijelom lijeve nadlaktične kosti u donjoj trećini, tj. u predjelu lakatnog zgloba, a koja povreda je teške naravi,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime počinio jedno kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11).

II. Stoga se, na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11 okrivljeni MI

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11. okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 704,1 EUR (sedamstočetiri eura i jedan cent), s tim da se iznos od 265,45 eura odnosi na troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 368,65 eura na trošak prometno-tehničkog vještačenja te iznos od 70,00 eura na paušalni trošak postupka, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je Općinskom sudu u Splitu optužnicu broj K-DO-4100/2020 protiv okrivljenika MI zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona.

2. Okrivljenik MI je na prvom ročištu iskazao da se ne osjeća krivim. Na glavnoj raspravi u svojoj obrani je naveo: "Točno je da sam ja predmetne prigode upravljao sa osobnim automobilom VW Jetta [registarska oznaka]. Točno je također da sam ja se uključivao u raskrižje sa ceste koja je označena kao cesta koja nema prednost prolaska. Ja sam prilikom uključivanja u raskrižje pogledao na obje strane i nisam vidio da se kreću vozila i kada sam se uključio u raskrižje došlo je do sraza između mog vozila i motocikla marke Suzuki tip GS reg. oznake [registarska oznaka] kojeg ja nisam vidio. On je sa vozilom mene udario u moj lijevi branik i blatobran i razbio mi je lijevi far. Točno je da sam ja zvao policiju i izišao sam bio iz vozila i došao do oštećenika, a on me tada opsovao i tada je ubrzo došla i prva pomoć. Nemam ništa drugo iskazati vezano za ovaj događaj."

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka oštećenika JI koji je u svom iskazu naveo: "Predmetne prigode ja sam upravljao sa motociklom te sam kroz raskrižje zadržavao smjer kretanja i moj smjer kretanja je bio označen kao cesta sa prednošću prolaska. Sjećam se da je ispred mene bilo jedno auto koje je skretalo u desno na tom raskrižju, a ja sam se sa motociklom nastavio kretati ravno zadržavajući smjer kretanja. Upravo iz ove ulice u koju je u desno skrenulo vozilo koje se kretalo ispred mene izašlo je vozilo s kojim je upravljao okrivljeni te je to vozilo udarilo u moj prvi dio motocikla. Naglašavam da je za taj smjer kretanja iz kojeg se kretalo to vozilo bio znak "STOP" ili cesta koja nema prednost prolaska tako da je taj vozač bio dužan propustiti sva vozila prije nego što je poduzeo radnju uključivanja u promet. Ja sam slomio lakat te je to okarakterizirano kao teška tjelesna ozljeda. Koliko su mi rekli ljudi koji su bili svjedoci okrivljenik je cijelo vrijeme ostao u autu i nije izlazio iz vozila nakon što je došlo do sraza naših vozila. Ne postavljam imovinskopravni zahtjev u odnosu na okrivljenika."

Na upit zamjenika ODO-a svjedoku oštećeniku je li se okrivljenik ikako nakon ovog događaja ineteresirao za njegovo zdravstveno stanje i kontaktirao ga, oštećenik navodi da nije.

Okrivljenik pita svjedoka oštećenika je li ispred njegovog vozila se tada kretalo neko vozilo, oštećenik odgovara da je bilo vozilo bijele boje koje je skrenulo u desno.

4. Suglasnošću stranaka sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće dokaze: zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Split od 29. lipnja 2019. (list 2-4 spisa), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika MI i oštećenika JI (list 7-9 spisa), situacijski plan (list 11 spisa), zapisnik o analizi alkohola u krvi i mokraći za okrivljenika MI Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu od 17. srpnja 2019. (list 29-30 spisa), zapisnik o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu od 23. srpnja 2019. (list 37 spisa), izvješće o ozljedama za oštećenika JI KBC Split, Klinike za kirurgiju od 27. rujna 2019. (list 46 spisa), sudsko-medicinsko vještvo stalnog sudskog vještaka dr.mr.sc. Antonia Alujevića od 15. listopada 2019. (list 49-50 spisa), prometno-tehničko vještvo stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Vinka Ugrine od 16. travnja 2020. (list 73-82 spisa), te je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije od 16. listopada 2025.

5. Sud obranu okrivljenika nije prihvatio kao vjerodostojnu, a s obzirom da je njegov iskaz u kontradiktornosti sa predmetnim događajem. Naime, okrivljenik se sa vozilom uključivao na cestu s prednošću prolaza i u trenutku uključivanja došlo je do sraza između vozila s kojim je upravljao okrivljeni i vozila koje se kretalo cestom s prednošću prolaza, pa je više nego očito da uslijed te okolnosti ne može biti točno da se okrivljenik sa sigurnošću uvjerio da može poduzeti radnju uključivanja u promet. Dodatno je uvjerenje suda potkrijepljeno i činjenicom da je okrivljeni predmetne prigode bio u alkoholiziranom stanju, a što je neprijeporno utvrđeno mjernim uređajem alkometrom, a ta okolnost također utječe na percepciju i ponašanje osobe u prometu.

6. Sud smatra neprijeporno utvrđenim da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako se to u optužnici navodi, a to proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika JI kao i prometno- tehničkog vještačenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Vinka Ugrine. Naime, iskaz svjedoka oštećenika u potpunosti je u skladu sa navodima vještaka kako u kronološkom tako i u činjeničnom smislu. Nesporno je utvrđeno da se oštećenik kretao sa motociklom cestom koja ima prednost prolaska u odnosu na cestu sa kojom je upravljao okrivljenik. Također je nesporno utvrđeno da se sraz dogodio uslijed činjenice da se okrivljenik uključivao u cestu koja ima prednost prolaska prije nego li se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Nesporno je da je okrivljenik mogao uočiti vozilo oštećenika s obzirom da se prometna nesreća dogodila u dnevnim uvjetima vožnje na dijelu gdje je kolnik u pravcu oko 150 metara, tako da su se vozači mogli međusobno uočiti na udaljenosti preko 150 metara. Činjenica da je do sraza vozila došlo upravo u trenutku kada se okrivljenik uključivao na cestu sa prednošću prolaza, nesporno upućuje na zaključak da on tu radnju nije napravio na način da se prije započinjanja te radnje uvjerio da je može izvršiti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu. Navodi okrivljenog da je on pogledao prije uključivanja na cestu s prednošću prolaza ima li drugih vozila neprihvatljiv je ovom sudu u smislu da je on možda i gledao, ali očito nije primijetio iz nepoznatih razloga drugo vozilo, a s obzirom da je vidljivost bila preko 150 metara, a to nedvojbeno upućuje na zaključak da je okrivljeni ili pogrešno procijenio udaljenost ili nije uopće gledao i uočio drugo vozilo, a u prilog ovakvom mišljenju suda ide i činjenica odnosno način na koji je došlo do prometne nezgode, a sve je prisnaženo i činjenicom da je okrivljenik predmetne prigode konzumirao alkohol što je dodatno moglo utjecati na njegovu mogućnost uočavanja drugog vozila. Nesporno je utvrđeno tijekom postupka da je okrivljenik upravljajući osobnim vozilom postupio suprotno odredbama članka 12. st. 4, čl. 43. st. 1. i 2. te članka 199. st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Vezano za čl. 199. st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik predmete prigode upravljao osobnim automobilom s koncentracijom od 1,01 g/kg alkohola u krvi. Okrivljenik je ostvario obilježja iz čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uslijed činjenice što kao sudionik u prometu nije se držao ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, a bio je dužan to učiniti (bio je postavljen znak STOP – obavezno zaustavljanje). Isto tako okrivljenik je povrijedio odredbe čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom da vozač koji namjerava na cesti obaviti neku radnju vozilom ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu odnosno prije započinjanja takvih radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Razvidno je da okrivljeni prije nego što je poduzeo radnju sa vozilom na cesti i to uključivanje sa sporedne ceste na cestu koja ima prednost prolaska nije se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, a niti je vodio računa o položaju vozila te smjeru i brzini kretanja jer da je to učinio onda nikako ne bi došlo do predmetnog sraza vozila i to upravo u trenutku kada se okrivljenik uključivao s ceste na kojoj stoji obavezno zaustavljanje STOP na cestu sa prednošću prolaska. Još jednom se naglašava da je vještak neprijeporno utvrdio kako se radi o dionici ceste na kojoj je pravac i vidljivost bila oko 150 metara i danje svjetlo s obzirom na vrijeme događaja tako da nije bilo sporno da je okrivljenik mogao uočiti vozilo oštećenog.

7. Nadalje, također je neprijeporno utvrđeno da je okrivljenik upravo kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvao opasnost za život i tijelo oštećenog JI pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu upravo JI. Činjenicu da je oštećenik JI zadobio tešku tjelesnu ozljedu neprijeporno je utvrdio stalni sudski vještak Antonio Alujević, a koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio uzročno posljedičnu vezu između predmetnog događaja i teške tjelesne ozljede koju je zadobio oštećenik JI tako da u tom smislu nije bilo sporno da je uslijed činjenice da je okrivljenik kršio propise o sigurnosti prometa na cestama, izazvao prometnu nezgodu i izazvao opasnost za život odnosno tijelo ljudi uslijed čega je tešku tjelesnu ozljedu zadobio JI, a čime je neprijeporno utvrđeno da je okrivljenik ostvario taksativno obilježje kaznenog dijela koji mu se stavlja na teret.

8. Imajući u vidu oblik krivnje sud je uvjerenja da je okrivljeni predmetno kazneno djelo počinio iz neizravne namjere, odnosno bio je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa je na to pristao, te kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila dvojbena niti isticana kao sporna, tako je okrivljenik kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

9. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaj na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da nije kažnjavan kao i korektno držanje pred sudom. Otegotnih okolnosti sud nije pronašao. Uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti sud je odlučio prema okrivljeniku izreći uvjetnu osudu na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega je prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od 3 (tri) godine i sud smatra da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi generalne i specijalne prevencije. Sud smatra da je rok provjeravanja od tri godine adekvatan osobnim karakteristikama okrivljenika i prijašnjoj nekažnjavanosti, kao i intenzitetu kaznenog djela.

10. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenika obvezao na podmirenje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 704,1 EUR (sedamstočetiri eura i jedan cent), s tim da se iznos od 265,45 eura odnosi na troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 368,65 eura na trošak prometno-tehničkog vještačenja te iznos od 70,00 eura na paušalni trošak postupka, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

10. 1. Naime, okrivljenik je proglašen krivim i sukladno tome dužan je snositi troškove postupka, a tijekom postupka nije dokazano, a niti predloženo da se istog oslobodi od plaćanja tih troškova tako da nije bilo osnova za donošenje odluke o potpunom ili djelomičnom oslobađanju od troškova postupka i što je još bitnije, ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na potrebu za tim.

U Splitu 16. listopada 2025.

SUDAC

Stipe Roso

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude predstavnik optužbe, okrivljenica i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO-u Split

- okrivljeniku

- oštećeniku

- u spis