Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-754/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BV, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika BV, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-64/2023-24, od 8. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika BV odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljenika BV, zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. KZ/11, nakon čega mu je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Potom je, primjenom članka 51. KZ/11, okrivljenik BV osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega je, na temelju članka 57. KZ/11, prema okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljenik, u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Kod ovoga je za navesti kako, prema članku 57. stavku 5. KZ/11, vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, tako da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je naveo da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude, međutim kako se radi o pogrešci koja je povoljnija za okrivljenika, povodom žalbe izjavljene samo u njegovu korist, nije bilo moguće preinačiti prvostupanjsku presudu u tom pravcu.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom BV je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 20. prosinca 2022. u 10,30 sati pa do 23. ožujka 2023., kada je pušten na slobodu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni BV je obvezan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 80,00 eura / 602,72 kune te iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a u iznosu od 400,00 eura / 3.013,60 kuna na ime troškova vještačenja, a također je odlučeno da je okrivljenik dužan platiti troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

4. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljenik BV, po svojoj braniteljici Zrinki Kljajić Pintarić, odvjetnici u Varaždinu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i okrivljeniku "izrekne blaža kazna".

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika BV je neosnovana.

8. S obzirom na to da okrivljenik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom žalbe okrivljenika prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

9. U pogledu žalbene osnove odluke o kazni okrivljenik je naveo kako sud uopće nije cijenio okolnosti uslijed kojih je došlo do počinjenja djela, dakle same pobude za počinjenje djela, a one da su itekako olakotne, nakon čega se ističe kako je okrivljeniku i njegovoj supruzi od strane Centra za socijalnu skrb oduzeto četvero malodobne djece, od toga dvoje školske dobi, koja su u to vrijeme imala 9, 7, 2, i 1 godinu, što da je preko noći promijenilo kompletan život šest osoba, što i po mišljenju vještaka da mora povući čitav spektar negativnih emocionalnih materijala. U takvoj situaciji da nije moguće izbjeći razvoj negativnih emocija i uzbuđena afektivna stanja pa tako i okrivljenik da je bio uznemiren, uzbuđen i povrijeđen, što da je kompromitiralo njegove racionalne i kontrolne mehanizme. Po mišljenju vještaka da je i sposobnost upravljanja svojom voljom i ponašanjem te shvaćanje suštine i posljedica svog ponašanja bile smanjenje, kao i ubrojivost okrivljenika, a to da sud je propustio uzeti kao olakotnu okolnost. Sve navedeno, uz okolnost da je okrivljenik već uvelike korigirao svoje ponašanje te surađuje s Centrom za socijalnu skrb, da upućuje na nužnost okrivljenikovog ostanka na slobodi i zadržavanja radnog mjesta, radi čega je predloženo da mu se izrekne blaža kazna.

10. Vezano za žalbene navode okrivljenika potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće cijenio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovih kaznenih djela pa je tako potpuno ispravno kao olakotne okolnosti cijenio što je otac četvero malodobne djece i u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te obećao kako neće ponoviti kaznena djela, izrazio svoje iskreno kajanje zbog toga što se dogodilo, zatim da je u radnom odnosu i ostvaruje mjesečne prihode, da je neosuđivan kao i mišljenje vještaka da kod okrivljenika ne postoji opasnost od osvetoljubivosti, već da se pomirio sa situacijom i sada pokušava riješiti problem na civilizirani način, zbog čega je uredio kuću, kako bi stvorio uvjete za život djece školske dobi u kući te da surađuje sa Centrom za socijalnu skrb.

10.1. Dakle, netočan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnosti zbog kojih je došlo do počinjenja ovih kaznenih djela i pogotovo ponašanje okrivljenika nakon toga, prvenstveno što je nastavio surađivati sa Centrom za socijalnu skrb. Premda je takvo postupanje okrivljenika doista pohvalno te na određeni način upućuje na zaključak da je on shvatio društvenu neprihvatljivost njegovog ponašanja inkriminirane prigode i nužnost da svoje eventualne probleme mora riješiti kroz institucije sustava, surađujući s njima, ipak je potrebno naglasiti da te okolnosti nisu takve kvalitete da bi mogli dovesti do blaže osude okrivljenika. Kod toga prvenstveno treba naglasiti da je ono što je okrivljenik počinio doista neprihvatljivo te po iskazanoj bezobzirnosti u postupanju kada je ubacio bocu sa zapaljivom tekućinom kroz zaključana vrata Centra za socijalnu skrb Ivanec, doista nadilazi uobičajene načine počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i ustvari graniči s jednim drugim, znatno težim kaznenim djelom od ovoga za koje je proglašen krivim.

10.2. Takve okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uz dužno poštovanje svih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika te njegovog psihičkog stanja u to vrijeme, doista ne ostavljaju prostora za nikakvo blaže kažnjavanje, tako da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako od kaznenih djela koje je okrivljenik počinio, kao i jedinstvena kazna zatvora, adekvatno prilagođene stupnju krivnje okrivljenika, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima počinjenja kaznenih djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni djelomične uvjetne osude prema okrivljeniku, odnosno da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne on u buduće neće činiti kaznena djela, koji zaključak se prvenstveno može utemeljiti na ponašanju okrivljenika nakon ovog kaznenog djela, što se primarno ogleda kroz njegovu odluku da problem riješi na civiliziran način i što sada surađuje sa Centrom za socijalnu skrb. Unatoč tome, blaža kaznenopravna sankcija od ove doista ne bi dolazila u obzir jer se njom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne bi mogla uspješno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržanog neuvjetovanog dijela kazne, odnosno da će se samo na ovaj način uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 21. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić