Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Kž-151/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-446/2023-38 od 3. travnja 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika LP, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o kazni te se okrivljenik LP, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu se, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče uvjetna osuda time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika LP i u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri na način da se okrivljeniku KP ukida sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi AP.
III. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika LP kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika LP, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećena AP je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku KP je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi AP kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 metara te ju ne smije uznemiravati ili uhoditi, a koja mjera je izrečena u trajanju jednakom roku provjeravanja uvjetne osude, odnosno tri godine od pravomoćnosti presude, a temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11, odlučeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.
1.3. Temeljem čl. 148. st. 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik LP je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik LP, po braniteljici Dijani Juriša, odvjetnici u Zagrebu, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe i da mu se ukine izrečena sigurnosna mjera, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku uz ukidanje sigurnosne mjere ili da sigurnosnu mjeru smanji na udaljenost ne veću od 5 metara.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba okrivljenika LP je djelomično osnovana i to u pogledu odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, dok je u ostalom dijelu žalba okrivljenika neosnovana.
6. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu iz svih žalbenih osnova, pa tako i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. U svojoj žalbi okrivljenik, između ostalog, navodi kako je prvostupanjski sud netočno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da on nije imao namjeru, niti da je prijetio oštećenoj, već da su riječi koje se činjeničnim opisom njemu stavljaju na teret izvađene iz konteksta i u razgovoru s oštećenom te da nisu imale onaj značaj koji im se pripisuje činjeničnim opisom. U žalbi se navodi kako je odnos stranaka bio teško i trajno poremećen, pa da je takva bila i njihova komunikacija te da je okrivljenik tom prilikom doslovno plakao i na koljenima molio oštećenu da se pokušaju pomiriti, pa da nije vjerojatno da bi tada istovremeno oštećenoj uputio i ozbiljnu prijetnju.
7.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.
7.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik LP, inkriminirane prigode, svojoj supruzi oštećenoj AP ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi je ustrašio, odnosno da je počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi na način kako je opisano u izreci pobijane presude.
7.5. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećene AP, čiji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Iskaz oštećene AP, koja nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, potvrđuju i ostali izvedeni dokazi, a posebno uvjerljivi i logičan iskaz svjedoka FP, koji je te prigode došao na lice mjesta te je potvrdio da je okrivljenik tada prijetio oštećenoj, na što ga je i upozorio. Iskaz svjedoka FP je u međusobnoj logičnoj povezanosti s iskazom oštećene AP, zbog čega je iskaz i ovog svjedoka od strane prvostupanjskog suda pravilno prihvaćen vjerodostojnim.
7.6. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik LP.
8. S druge strane, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je okrivljenik u pravu kada pobija presudu zbog odluke o kazni.
8.1. U okrivljenikovoj žalbi se navodi kako je izrečena kazna prestroga, kako u dijelu izrečene kazne zatvora, tako i u određenom vremenu provjeravanja, budući da on do sada nije nikad kažnjavan.
8.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, vodio računa o olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, ali ih je podcijenio, dok otegotnih okolnosti, osim što okrivljenik nije pokazao kritičnost prema svom ponašanju, nije bilo. Prema tome, sud prvog stupnja nije pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te nije dovoljno vodio računa da je okrivljenik do sada neosuđivana osoba, da je kazneno djelo počinio usred vrlo intenzivnih negativnih emocija i stresa uzrokovanih brakorazvodnom parnicom, da je otac troje maloljetne djece i da se ovdje radi o jednom izoliranom ekscesu i da nakon inkriminiranog događaja više nije ponavljao slično postupanje te je poštivao izrečene mjere tijekom postupka.
8.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, bilo mjesta da se, djelomičnim prihvaćanjem okrivljenikove žalbe, preinači odluka o uvjetnoj osudi na način da se okrivljenika LP za predmetno kazneno djelo, za koje je proglašen krivim, osudi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom da mu se izrekne uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od jedne godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se i ovakvom uvjetnom osudom postići odgovarajuća svrha kaznenih sankcija propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
9. Okrivljenik je u pravu i kada pobija presudu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi AP, navodeći da ne postoje uvjeti za izricanje takve sigurnosne mjere jer da on ni na koji način ne komunicira sa žrtvom i da nema namjeru to činiti niti ubuduće, a da ga ta sigurnosna mjera potpuno onemogućava u ostvarivanju osobnih odnosa sa svojom maloljetnom djecom.
9.1. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako ne postoji realna opasnost da bi okrivljenik prema oštećenoj mogao ponovno počiniti kazneno djelo, a uzevši u obzir ranije navode i sve okolnosti ovog slučaja, zbog čega nije opravdano okrivljeniku izreći sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi AP, pa je u tom dijelu trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se ta sigurnosna mjera ukine, kako je i presuđeno pod točkom II. izreke.
10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno je kao u izreci.
Split, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
