Pr-182/2020-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Spomenki Rodić, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja NŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Vedrana Pajića, odvjetnika u Osijeku i zakonske zastupnice tuženice Željke Papić, zamjenice državnog odvjetnika u Osijeku, 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplatiti tužitelju DŠ tražbinu u iznosu 5.876,40 EUR (slovima: pet tisuća osam stotina sedamdeset šest eura i četrdeset centi) uvećanu za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos 259,59 EUR od 1. travnja 2015.,

- na iznos 168,93 EUR od 1. svibnja 2015.,

- na iznos 190,09 EUR od 1. lipnja 2015.,

- na iznos 73,08 EUR od 1. srpnja 2015.,

- na iznos 230,80 EUR od 1. kolovoza 2015.,

- na iznos 178,85 EUR od 1. rujna 2015.,

- na iznos 179,88 EUR od 1. listopada 2015.,

- na iznos 184,65 EUR od 1. studenog 2015.,

- na iznos 189,81 EUR od 1. prosinca 2015.,

- na iznos 207,43 EUR od 1. siječnja 2016.,

- na iznos 204,56 EUR od 1. veljače 2016.,

- na iznos 195,15 EUR od 1. ožujka 2016.,

- na iznos 221,63 EUR od 1. travnja 2016.,

- na iznos 292,85 EUR od 1. svibnja 2016.,

- na iznos 68,57 EUR od 1. lipnja 2016.,

- na iznos 167,33 EUR od 1. srpnja 2016.,

- na iznos 180,69 EUR od 1. kolovoza 2016.,

- na iznos 205,39 EUR od 1. rujna 2016.,

- na iznos 222,52 EUR od 1. listopada 2016.,

- na iznos 161,66 EUR od 1. studenog 2016.,

- na iznos 144,80 EUR od 1. prosinca 2016.,

- na iznos 285,10 EUR od 1. siječnja 2017.,

- na iznos 189,14 EUR od 1. veljače 2017.,

- na iznos 211,73 EUR od 1. ožujka 2017.,

- na iznos 232,12 EUR od 1. travnja 2017.,

- na iznos 130,10 EUR od 1. svibnja 2017.,

- na iznos 89,03 EUR od 1. lipnja 2017.,

- na iznos 140,52 EUR od 1. srpnja 2017.,

- na iznos 258,56 EUR od 1. kolovoza 2017.,

- na iznos 212,54 EUR od 1. rujna 2017.,

- na iznos 199,37 EUR od 1. listopada 2017.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po stopi određenoj eskontnom stopom HNB-a uvećanom za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplatiti tužitelju DŠ prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.500,00 EUR (slovima: tisuću pet stotina eura) sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelja ĐŠ u iznosu 1.500,00 EUR (slovima: tisuću pet stotina eura) kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 298,62 EUR (slovima: dvije stotine devedeset osam eura i šezdeset dva centa), kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika, Policijske uprave Osječko-baranjske, Sektora policije, Policijski službenik za stručno usavršavanje policije. Navodi kako je u razdoblju od travnja 2015. do listopada 2017. ostvario pravo na isplatu pasivnog dežurstva u visini 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva, a što mu nije isplaćeno. Napominje kako je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, odnosno člankom 44. stavkom 4. ("Narodne novine", broj 104/2013., 150/2013. i 153/2013. – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor), a koji se primjenjuje i na policijske službenike, propisano da će se "za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu" (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe kako pasivno dežurstvo podrazumijeva obvezu policijskog službenika da se nalazi u određenom stanju pripravnosti za moguće izvanredno angažiranje, što uključuje mogućnost kontakta, brzinu angažmana i psihofizičku sposobnost policijskog službenika, dok se o satima provedenim na pasivnom dežurstvu mora voditi službena evidencija, a nadležni rukovoditelj dužan je policijskom službeniku izdati nalog za pasivno dežurstvo. Navodi da se obratio Zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a koje je njegov zahtjev za mirno rješenje spora odbilo. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj zaposlenik u Ministarstvu unutarnjih poslova na mjestu policijskog službenika Sektora policije, Odjela za osiguranje, prevenciju i metodologiju rada i st., Policijske uprave Osječko- baranjske. Navodi kako nije točno da je tužitelj bio raspoređen u pasivna dežurstva koja mu nisu isplaćena od travnja 2015. do listopada 2017. te da je Sektor policije Policijske uprave Osječko-baranjske izvijestio da se evidencija vodila i da su sati pasivnog dežurstva umanjeni za sate prekovremenog rada koji su isplaćeni na temelju naloga za prekovremeni rad. Ističe da je tužitelj u utuženom razdoblju imao sveukupno 45 dolazaka, a iz isplatnih lista razvidno je da je taj prekovremeni rad plaćen. Navodi da je iz cjelokupnog stanja stvari vidljivo da tužitelju nije određena pripravnost za rad niti mu je izdavan nalog za pasivno dežurstvo, ali da je vođena evidencija pasivnog dežurstva. Kako tužitelju nisu izdavani nalozi za pasivno dežurstvo istom ne pripada naknada iz članka 44. stavka 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Nadalje, tuženik napominje da je tužitelj policijski službenik koji je u obvezi sukladno članku 33. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/2011., 89/2014., 151/2014., 33/2015., 121/2016., 66/2019. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOP) i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 13. lipnja 2025. tužitelj je sukladno izračunu tuženice specificirao tužbeni zahtjev na način da isti potražuje na ime neisplaćene razlike bruto plaće za rad pasivnog dežurstva za razdoblje od travnja 2015. do listopada 2017. u iznosu 5.876,40 EUR sa zateznom kamatom, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao: Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 6-7), izračun naknade za pasivno dežurstvo od 24. srpnja 2020. (list spisa 16), obračune plaće (list spisa 25-37), liste dežurstava (list spisa 38-54), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko- baranjska, Sektor policije od 5. srpnja 2021. (list spisa 55-57), liste dežurstava (list spisa 58-71), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko- baranjska, Sektor policije od 2. siječnja 2017. (list spisa 72), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 6. veljače 2017. (list spisa 73), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 22. ožujka 2017. (list spisa 74), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 2. svibnja 2017. (list spisa 75), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 5. lipnja 2017. (list spisa 76), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 17. srpnja 2017. (list spisa 77), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 4. rujna 2017. (list spisa 78), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 9. listopada 2017. (list spisa 79), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 1. veljače 2016. (list spisa 96), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 1. ožujka 2016. (list spisa 97), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 4. travnja 2016. (list spisa 98), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 2. svibnja 2016. (list spisa 99), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 1. kolovoza 2016. (list spisa 100), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 5. rujna 2016. (list spisa 101), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 3. listopada 2016. (list spisa 102), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 3. studenog 2016. (list spisa 103), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 1. prosinca 2016. (list spisa 104), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 31. ožujka 2015. (list spisa 105), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 30. travnja 2015. (list spisa 106), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 1. lipnja 2015. (list spisa 107), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 29. lipnja 2015. (list spisa 108), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 31. srpnja 2015. (list spisa 109), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 31. kolovoza 2015. (list spisa 110), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 30. rujna 2015. (list spisa 111), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 2. studenog 2015. (list spisa 112), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 30. studenog 2015. (list spisa 113), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Sektor policije od 29. prosinca 2015. (list spisa 114), obračune plaća (list spisa 115-132), tablicu pasivnog dežurstva za 2015., 2016. i 2017. (list spisa162-163), saslušao je tužitelja kao stranku u postupku (list spisa 171) te svjedoke HŠ i SŠ (list spisa 172-173).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Slijedom navedenog, sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem s obzirom na to da je tuženica dostavila tablicu pasivnog dežurstva za 2015., 2016. i 2017. (list spisa162-163), a tužitelj je navedenu tablicu pasivnog dežurstva prihvatio te specificirao tužbeni zahtjev i tako određenu visinu potraživanja izraženu u podnesku tužitelja od 13. lipnja 2025. tuženica je na ročištu 1. rujna 2025. učinila nespornom.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene razlike bruto plaće za rad pasivnog dežurstva za razdoblje od travnja 2015. do listopada 2017.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu policijskog službenika Policijske uprave Osječko-baranjske, Sektora policije, Odjela za osiguranje, prevenciju i metodologiju rada i st. Također, nije sporno da je tužitelju isplaćena naknada za prekovremeni rad kao što nije ni sporno da tužitelju nije izdavan nalog za pasivno dežurstvo. Zaključno, visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju nije sporna.

8. Međutim, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj bio raspoređen u pasivno dežurstvo te posljedično pripada li istome naknada po navedenoj osnovi. Sporno je i isključuje li nesporno isplaćena naknada za prekovremeni rad isplatu naknade po osnovi pasivnog dežurstva.

9. Na ročištu 1. rujna 2025. zakonska zastupnica tuženice pristala je na djelomično povlačenje tužbe te je sud rješenjem utvrdio da vrijednost predmeta spora iznosi 5.876,40 EUR. Kako su stranke na navedenom ročištu visinu tužbenog zahtjeva učinile nespornom to sud predmetnu činjenicu uzima kao utvrđenu te ističe kako nema potrebe za detaljnijim obrazlaganjem navedenog.

10. Sud je saslušao tužitelja koji je izjavio da je u utuženom razdoblju provodio vrijeme u pasivnom dežurstvu, a da se isto zasnivalo na način da je načelnik sektora slao dopis operativno-komunikacijskom centru s točno navedenim rasporedom u smislu vremena te imena djelatnika raspoređenih u pasivnom dežurstvu. Navodi kako se primarno u pasivnom dežurstvu nalazio radi kontrole uporabe sredstava prisile te da su se međusobno dogovarali o rasporedu pasivnog dežurstva što je ujedno i način na koji je isti obaviješten o provođenju pasivnog dežurstva. Dodaje, kako je za potrebe provođenja pasivnog dežurstva bilo potrebo dužiti službeni mobitel na koji su se svi bili dužni odazvati u slučaju potrebe. Zaključno, navodi kako nikada nije tražio bilo kakav službeni dokument kojim bi se dokazivalo pasivno dežurstvo u koje je raspoređen, ali ističe da mu je bio dostupan dopis kojeg je načelnik sektora slao operativno-komunikacijskom centru, a koji je sadržavao podatke o vremenu i subjektima pasivnog dežurstva.

11. Svjedok HŠ je izjavio da mu je poznato da je postojao mjesečni raspored za pasivna dežurstva, a da se u tom mjesečnom rasporedu nalazio i tužitelj te da mu za navedeno nije isplaćena naknada. Ističe kako je tužitelj bio njegov djelatnik te da pouzdano zna da je isti bio u pasivnom dežurstvu. Nadalje, ističe da su u razdoblju od travnja 2015. do listopada 2017. postojala dva metodologa kojima nije isplaćena naknada za pasivno dežurstvo, odnosno da je SŠ isplaćena naknada, ali nakon utuženja. Navodi kako mu je poznato da osoba koja je raspoređena u pasivno dežurstvo duži mobilni uređaj te u svakom trenutku putem navedenog mobilnog uređaja ista mora biti dostupna. Dodatno, napominje da mu je poznato kako nije bilo moguće da niti u jednom trenutku netko od metodologa ne bude dostupan, da se dežurstvo zasnivalo na bazi 24 sata te da je uvijek netko morao biti dežuran pa da je bilo i situacija u kojima je tužitelj proveo i po desetak dana u pasivnom dežurstvu uslijed činjenice da je druga osoba bila primjerice na godišnjem odmoru.

12. Svjedok SŠ ističe da je i on kao djelatnik bio raspoređen u pasivno dežurstvo i to zajedno sa DŠ te su u utuženom periodu od 2015. do 2017. bili raspoređeni na radno mjesto metodologa, a na kojem su vršili kontrolu uporabe sredstava prisile. Također, napominje da su on i tužitelj zajedno s načelnicom sektora kreirali raspored pasivnog dežurstva, a koji raspored je dopisom slan operativno-komunikacijskom centru. Takvo dežurstvo se kreiralo najčešće na tjednoj bazi te u slučaju potreba u skladu s dogovorom između tužitelja i njega osobno. Navodi kako je postojao službeni mobitel koji se za vrijeme pasivnog dežurstva nalazio kod osobe koja je u datom trenutku bila pasivno dežurna, odnosno ili kod tužitelja ili kod njega osobno. Ističe da nalozi za pasivno dežurstvo nikada nisu izdavani, da je navedeno ovisilo o volji čelnika tijela, a pretpostavlja da se na taj način htjelo nešto uštedjeti u smislu financija. Zaključno, navodi kako je svoju naknadu za pasivno dežurstvo u cijelosti ostvario i to mirnim te sudbenim putem.

13. U članku 1. ZOP-a propisano je da se na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Navedenim Zakonom nije reguliran dodatak na plaću za pasivno dežurstvo pa je sukladno gore rečenom potrepno analizirati prvenstveno Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 27/2001., 92/2005., 86/2008., 28/2010., 74/2010. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZODS). Člankom 12. stavkom 3. ZODS-a propisano je da se plaće i druga materijalna prava državnih službenika uređuju posebnim zakonom. Stavkom 4. istog članka propisano je da se kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju dolazi do primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/2008., 23/2009., 39/2009., 90/2010., 89/2012., 104/2013., 150/2013., 153/2013., 77/2015., 71/2016., 123/2016., 112/2017., 12/2018., 119/2019., 66/2020., 16/2022., 56/2022., 128/2023., 155/2024. i 4/2025. - dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) koji u članku 35. stavku 9. propisuje da su dodaci na osnovnu plaću: dodatak za radni staž, dodatak za učinkovitost rada, dodatak za završen studij na poslije diplomskoj razini, dodatak za policijsko zvanje, dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima, poseban dodatak u slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga državnog tijela te dodatak za različite oblike organizacije rada. Nadalje, članak 38. stavak 1. točka 9. Kolektivnog ugovora propisuje da dodatak za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripavnost za rad) utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu iznosi 10%.

14. Sud iskaze svjedoka HŠ i SŠ te iskaz tužitelja TŠ ocjenjuje u cijelosti vjerodostojnim i životno logičnim. Prije svega navedeni svjedoci su iskazivali identično u smislu da je postojalo pasivno dežurstvo odnosno mjesečni raspored pasivnog dežurstva, a u kojem se nalazio i tužitelj DŠ. Sud posebno napominje kako je navedeno životno realno i moguće prije svega uslijed činjenice da je svjedok HŠ izjavio "s obzirom da je tužitelj bio moj djelatnik pouzdano znam kako je isti bio u pasivnom dežurstvu". Također, svjedok SŠ je potvrdio da su on i tužitelj bili dva jedina ovlaštena metodologa u utuženom razdoblju. Navedeno je potvrdio i svjedok HŠ navodeći da mu je poznato kako su u razdoblju od travnja 2015. do listopada 2017. postojala dva metodologa. Nadalje, navedeni svjedoci i sam tužitelj su iskazivali identično o načinu kreiranja službene evidencije za pasivno dežurstvo i to na način da su SŠ i DŠ zajedno sa načelnicom sektora kreirali raspored pasivnog dežurstva, a koji je zatim slan operativno-komunikacijskom centru. Također, sve tri navedene osobe su iskazivale identično o načinu organizacije pasivnog dežurstva te su isti tvrdili kako je postojao službeni mobitel koji je u vrijeme pasivnog dežurstva bio kod one osobe koja je u tom trenutku bila dežurna odnosno isti je bio ili kod SŠ ili kod ĐŠ. Također, postigli su i suglasje o tome da posjedovanje mobilnog uređaja po utvrđenom rasporedu predstavlja obvezu imatelja mobilnog uređaja da u svakom trenutku bude dostupan.

15. Nadalje, sud nakon izvedenih dokaznih prijedloga ističe kako nesporna činjenica neizdavanja pisanih naloga za pasivno dežurstvo predstavlja prije svega obvezu na strani poslodavca pa slijedom navedenog neizdavanje istih ne može imati za posljedicu ovdje konkretno tužitelja gubitak prava na isplatu dodatka za pasivno dežurstvo. U tom smislu sud ističe da je i tuženik u svom odgovoru na tužbu naveo kako se iz raspoložive dokumentacije može utvrditi da je vođena evidencija pasivnog dežurstva, no da nema naloga za prekovremeni rad. Za istaknuti je da su pasivno dežurstvo i prekovremeni rad dva različita pravna termina koji se i po svom sadržaju razlikuju. Pasivno dežurstvo podrazumijeva stanje pripravnosti, odnosno dostupnost pasivno dežurne osobe da se u slučaju potrebe javi u službu u određenom kraćem roku dok je prekovremeni rad rad koji radnik obavlja izvan redovnog punog radnog vremena, odnosno duže od 40 sati tjedno, za koji radnik ima pravo na dodatnu naknadu. Pasivno dežurstvo nije prekovremeni rad, ne uključuje aktivno izvršavanje poslova po nalogu poslodavca. Nadalje što se tiče navoda tuženika da je tužitelj policijski službenik čija je obveza odazvati se u slučaju postupanja izvan radnog vremena i to na poziv nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća, a sve sukladno članku 33. ZOP-a, sud ističe da je svrha navedene odredbe osiguranje djelovanja policijske službe upravo u sferi neodgodivih poslova i zadaća i to samo na poziv nadređenog rukovoditelja. Navedeno pasivno dežurstvo ne može se tumačiti u smislu tog članka s obzirom na to da je evidentno kako je svrha tog članka osigurati konstantnu dostupnost, a u slučaju prijeke potrebe za djelovanjem policijskih službenika. U konkretnom slučaju razvidno je da je pasivno dežurstvo bilo organizirano radi obavljanja specifičnih poslova odnosno radi kontrole uporabe sredstava prisile. U prilog navedenom govori činjenica da su postojala samo dva metodologa u gore navedenoj policijskoj upravi koji su morali u zadanom roku izvršiti kontrolu u slučaju kada je došlo do uporabe sredstava prisile određenih policijskih djelatnika te svoje mišljenje dati načelniku policijske uprave. Dakle, tužitelj je po prirodi stvari nužno morao biti dostupan i izvan svog radnog vremena, imajući na umu činjenicu dostupnosti takove službe tijekom čitavog dana i shodno navedenom moguće uporabe sredstava prisile od strane policijskih djelatnika.

16. Kako je iz izvedenih dokaznih prijedloga jasno utvrđeno da je tužitelj bio pasivno dežuran u navedenom razdoblju te kako visina potraživanja nije sporna, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja odnosno tuženiku naložiti isplatu iznosa 5.876,40 EUR.

17. Sukladno navedenom, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos 5.876,40 EUR bruto (članak 433.a stavak 1. ZPP-a) za razdoblje od travnja 2015. do listopada 2017. s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.), a sve kako je i zatraženo u podnesku tužitelja od 13. lipnja 2025.

18. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te su tužitelju dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora, a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

18.1. Kako vrijednost predmeta spora iznosi 5.876,40 EUR, tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. Odvjetničke tarife), trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2025. i 13. lipnja 2025., za svako u iznosu 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. Odvjetničke tarife) te trošak zastupanja na ročištima 9. lipnja 2021., 13. rujna 2021. i 1. rujna 2025. , za svako u iznosu 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa ukupni trošak iznosi 300,00 EUR. Stoga je tužitelju dosuđen sveukupan iznos parničnog troška 1.500,00 EUR.

18.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 21. listopada 2025. pa do isplate.

18.3. Sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu troška sastava podnesaka od 4. lipnja 2021., 4. kolovoza 2021., 4. svibnja 2022., 3. lipnja 2022., 6. rujna 2022. i 3. rujna 2024., za svako u iznosu 250,00 EUR uključujući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos s obzirom na to da su navedeni podnesci ocijenjeni kao nepotrebni za vođenje parnice. Tome je tako iz razloga jer se sadržaj podneska mogao iznijeti na ročištu, ili se radilo o tome da ne postoje podnesci sa navedenim datumom, ili se radilo o slanju požurnica što nipošto ne opravdava dosuđenje troška postupka. Dakle, sud je tužitelja odbio po osnovi naknade troška sa ukupno 1.500,00 EUR uključujući PDV 25% te zatezne kamate na navedeni iznos.

18.4. Sud je odbio zahtjev tuženice na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 298,62 EUR s obzirom da je ista u cijelosti izgubila parnicu, a sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. O navedenom je odlučeno u točki IV. izreke rješenja.

18.5. Tužitelj je zatražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR plus PDV 25%. Sud će o istom odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. listopada 2025.

SUTKINJA

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskoj zastupnici tuženice

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi