REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-838/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža , upravnoj stvari tužitelja pod 1. UR ž. U pk. E, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , pod 2. ER ž. H, pk. E, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupana po punomoćniku UR odvj. u [adresa], tužiteljici pod 1., protiv tuženika HRVATSKA DOMINIKANSKA PROVINCIJA „NAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE HR“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Kontakova 1, zastupana po punomoćniku Ivanu Krokaru odvj. u Splitu, radi stvarno-pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 17. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, koja odluka je objavljena dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnice svaka za ½ dijela fizički i geometrijski označenog realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević, dipl. ing.geod. od 26.05.2022.g., označen likom A-B-C- D-A, površine 8717 m2, ispunjen crvenom točkastom šrafurom, koji po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su ovlaštene temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na realnom dijelu te nekretnine koji će dobiti novu katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku nastalu parcelacijom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz izbris toga prava sa imena tuženika. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Geod. Dario Blažević od 26.05.2022.g., čini sastavni dio ove presude.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj Dominikanskoj Provinciji „ Navještenja Blažene Djevice Marije“ Kontakova 1, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] , u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljicama UR ž. U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ER ž. H iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u iznosu od 3.103,83 eura , sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Dana 25.11.2019. kod ovog je suda pod brojem P-5929/2019 zaprimljena tužba tužiteljica , u kojoj se navodi kako je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisana Hrvatska dominikanska provincija "Navještenja Blažene Djevice Marije" Zagreb za cijelo, da su tužiteljice vlasnice i posjednice navedene nekretnine a koje vlasništvo i posjed da su stekle nasljeđivanjem od oca OR pk. Ivana temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-145/99 od 30.11.2019.. Nadalje, navodi se da je OR pok. Ivana predmetnu nekretninu stekao temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj Agr- 441 od 4. Srpn ja 1947., te diobom sa braćom AR i ŠR.

Osim toga, navodi da postoji agrarna prijava SR. O pod brojem Agr- 247/39, a koja prijava je zaprimljena 22.03.1939.g., a što je razvidno iz uvida u povijesni izvadak za ZU I. Tužiteljice ističu da su u posjedu predmetne nekretnine još od prije 1878.g. preko svojih prednika, tako i osobno te ih u tome nikada nitko nije ometao pa su i dosjelošću stekle pravo vlasništva na istoj.

Navode da je njihov prednik , otac OR pok. Ivana i upisan kao posjednik navedene čestice u Posjedovnom listu br. 346 za k.o. Žedno

1.1.Nadalje, ističu kako je predmet ove tužbe realni dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to onaj dio koji je u Geodetskom elaboratu i skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju i geodetsku izmjeru GR Pr.br. 1-15/2019 od dana 24.04.2019. godine označen kao čestica A i obilježen točkama linijama i slovima A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-O-A i šrafirana narančastom bojom u površini od 8966 m2, koji predmetni dio nekretnine je omeden suhozidom.

2. Iz ovih razloga, a budući da su tužiteljice vlasnice i posjednice realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 410/28 m2 i to onog dijela koji je u Geodetskom elaboratu i skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju i geodetsku izmjeru GR Pr.br. 1-15/2019 od dana 24.04.2019. godine označen kao čestica A i obilježen točkama linijama i slovima A-B-C-D-E-F- G-H-I-J- K-L-M-O-A i šrafiran narančastom bojom u površini od 8966 m2, svaka za ½ dijela, iste žele riješiti svoje imovinsko-pravno stanje na način da budu upisane kao vlasnice i posjednice navedenih čestice zemlje, svaka za ½ dijela , predloženo je donošenje presude pobliže opisane kao u izreci.

2.1.Tužiteljice su tijekom postupka i to podneskom od 13. ožujka 2023. uredile svoj tužbeni zahtjev pod točkom I i II , sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka geometra Daria Blaževića, predloživši donošenje presude kojom je traženo utvrđenje da su UR ž. U iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ER ž. H iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnice svaka za ½ dijela fizički i geometrijski označenog realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević, dipl. ing.geod. od 26.05.2022.g., označen likom A-B-C-D-A, površine 8717 m2, ispunjen crvenom točkastom šrafurom, koji po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su ovlaštene temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva na realnom dijelu te nekretnine koji će dobiti novu katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku nastalu parcelacijom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz izbris toga prava sa imena tuženika, te da Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Geod. Dario Blažević od 26.05.2022.g., čini sastavni dio presude.

2. Dana 22. Siječnja 2020. kod suda je zaprimljen odgovor na tužbu kojim tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja predlažući isti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

Tuženik ističe da tužiteljice traže pravo vlasništva na 8.966 m2 na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivajući se na odluku Reg A-441/47 , a tuženik navodi kako niti jedna nepravomoćna Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz [adresa], koje se odnose na mještane Žednog i Arbanije, nije rezultat vođenog agrarnog postupka iz 1947., već su iste izdavane navodnim obrađivačima temeljem vlastitih izjava i činjenice da je u zemljišnim knjigama evidentirana zabilježba agrarne prijave i to ne za utuženu česticu već za ZK tijelo 153 koje ima ukupno 121 katastarskih čestica.

Nadalje, ističe da se odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz Trogira Reg A-441/47 od 4. Srpnja 1947. glasi na ime prednika tužitelja i to SR. O koji je još 1931. zatražio razrješenje postojećih agrarnih odnosa podnoseći prijavu 23. Veljače 1931. pod brojem Dn-1173/31, za nekretnine između ostalih, upisane u ZK tijelo 153 u koje spada utužena nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prednik tužitelja u agrarnoj prijavi zatražio razrješenje agrarnih odnosa u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tako razriješio postojeće agrarne odnose ostvarujući pravo vlasništva na 38 čestica zemlje, koje su bile u vlasništvu prednika tuženika Samostana Sv. Križa, što da je vidljivo iz ZU 180. Navodi se da je utužena nekretnina u naravi pašnjak koji nije padao pod udar agrarnih zakona, iz 1930 te iz 1946 odnosno 1947. Tuženik ističe kako na predmetnoj čestici nije postojao neki od odnosa feudalnog karaktera između prednika tuženika kao vlasnika i prednika tužitelja kao obrađivača.

3. Tuženik ističe da agrarni postupak nije vođen niti 1947. godine što da proizlazi iz tabelarnog prikaza svih 66 Odluka Kotarske komisije u Trogiru koje se odnose na mještane Žednog i Arbanije, da iz tabelarnog prikaza tada donesenih Odluka vidljivo je da sve izjave navodni obrađivači davali dana 23. veljače 1947. godine, budući je taj dan bila nedjelja, dakle neradni dan, kada komisija nije niti radila Isto tako, iz tabelarnog prikaza proizlazi da su rasprave za sve spise vodene 15. svibnja 1947. godine, što tehnički nije moguće (isti dan nisu se mogle prikupiti izjave svjedoka u svih 66 spisa, obaviti sve očevide itd.), da se nevjerodostojnost predmetnih Odluka uočava usporedbom njihovih brojeva s danom donošenja istih, da je tako Odluka Reg. A-462/47 (redni broj 25.) navodno donesena 24.10.1947. godine, a sve Odluke (njih 41) koje su donesene iza nje (od Reg. A-463/47 pa do Reg.A-521/47) navodno su donesene 2.3.4.5. ili 7. srpnja 1947.

4. Nadalje, navodi da niti jedna Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz [adresa] koje se odnose na mještane Žednog i Arbanije nema klauzulu pravomoćnosti što potvrđuje i Hrvatski državni arhiv.

Tuženik ističe da tužiteljice iz predmetnog spisa u predmetnim sudskim postupcima sudu dostavljaju nepravomoćne Odluke Kotarske komisije u Trogiru za koje tužena iznosi više činjenica i dokaza koji nedvojbeno potvrđuju kako predmetni agrarni postupci nisu niti vodeni iz čega proizlazi nevjerodostojnost i fiktivnost istih. Kako je teret dokaza, prema odredbama ZPP-a, na tužiteljima, a tužena prigovara da predmetne Odluke nemaju klauzulu pravomoćnosti, tužitelji bi trebali sudu dostaviti druge dokaze koji bi na nedvojben način dokazali da su njihovi prednici uistinu bili obrađivači na utuženim nekretninama, kako proizlazi iz preinačene presude drugostupanjskog suda Gž-2329/19 od 21.11.2019.g.

5. Tuženik ističe da nije točno da se prednik tužiteljica vodi kao jedan od posjednika na utuženoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući je posjedovno stanje utužene čestice evidentirano u posjedovnom listu broj 343 za k. o. [katastarska općina], a ne u posjedovnom listu broj 346 k. o. [katastarska općina] kako tužiteljice u svojoj tužbi. Nadalje, ističe da nije točna niti tvrdnja tužiteljica da, je njihov prednik u posjedu utužene čestice od 1878.

listu broj 343 za ko. [katastarska općina] (a ne u posjedovnom listu broj 346 k. o. [katastarska općina], kako pogrešno godine, budući je prednik tužene na utuženim nekretninama evidentiran kao posjednik još od 1831. godine, pa tako i u posjedovnom listu broj 40 za ko. [katastarska općina] prednika tužene (samostan Sv. Križa) iz doba Banovine Hrvatske iz čega nedvojbeno proizlazi kako su prednici tužitelja sa otoka Čiova uzurpirali posjed tužene, jer su mještani Žednog i Arbanije , pa tako i prednik tužiteljica, iza II. svjetskog rata uzurpirali su posjed prednika tužene (samostan „Sv. Križa"), a koji posjed je bio upisan u povijesnom posjedovnom listu br. 40 za ko. [katastarska općina] međusobno dijeleći 10 katastarskih česta, zapisano: iz II. knjige čestice zemlje [katastarska čestica] dodijeljene medu seljacima (muša A), uživ1009/26, 1609/27 nema izjavi pojedinaca, a površina navedenih čestica iznaša 1.555.632 m2.

6. Tuženik ističe kako je uzurpacija posjeda izvršena u katastarskim knjigama na način da je baš svatko od novoupisanih posjednika sebi pripisao određenu površinu koja je u pravilu imala okrugli broj kvadratnih metara, dok sve druge čestice imaju stvarnu površinu (vidljivo iz posjedovnog lista 55), što da dokazuje kako takav posjed nije rezultat dugogodišnjeg obrađivanja, kako netočno iskazuju svjedoci i tužitelji u predmetnim sudskim spisima koji se trenutno vode protiv tužene HDP. Prednik tužiteljica CR isto tako upisao se u posjedovni list broj 55 uzurpirajući tako ukupno 40.000 m² na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naprijed navedeno potvrđuje i tabelarni prikaz novoupisanih površina posjeda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su predmetom tužbenih zahtjeva preko 90% svih tužbi.

Prema navodima tuženika, da su mještani Čiova uistinu obrađivali predmetne nekretnine na kojima su se upisali kao posjednici onda te površine zasigurno ne bi imale okrugle brojeve, već stvarnu površinu (što je vidljivo u povijesnom posjedovnom listu broj 55), da je posjed ostvaren samo temeljem izjave mještana, bez ikakvih dokumenata i bez obavijesti prethodno upisanog posjednika (prednika tužene). Navodi da se uzurpacija posjeda Crkve od strane mještana Čiova odvijala se uz dopuštenje državnih institucija (katastra) do te mjere da je čak i samostan Sv. Križ" u Arbaniji (kojeg je utemeljio Blaženi KR još 1432. godine) sve do prije nekoliko godina bio upisan kao posjed jednog od mještana.

Tuženik smatra da kada već tužiteljice nisu uspjele ostvariti pravo vlasništva na čest, zem. 458/3 k. o. [katastarska općina] (skupa sa svojim rođacima u spisu G2-2329/19) ovom tužbom ponovo pokušavaju ostvariti pravo vlasništva ovog puta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.1. Tuženik se protivio i preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 13.03.2023. ističe da su tužiteljice umjesto tri postavljena tužbena zahtjeva sada postavljaju samo jedan koji mijenjaju, navodeći da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti.

7. Nakon izvedenih dokaza u postupku i to pregleda spisa P-2975/18 OS u Splitu, dokumentacije uz tužbu i odgovor na tužbu i to izvatka iz zk, povijesnog zk izvatka , preslike odluke Kotarske komisije Agr 441 od 04.07.1947., agrarne prijave MIjač Ivana 247/39, posjedovnog lista 346 za k. o [katastarska općina], agrarne prijave od 23.02.1931., agrarna prijave Agr 1049/31, presude Sreskog suda u Trogiru Agr 1049/31 vlasnički list za ZU 180 za k. o [katastarska općina], zk izvatka Agr 1049/31, izvadak iz Agr 473/31, zk izvadak za zk tijelo 153, tabelarnog prikaza svih odluke Kotarske komisije iz Trogira za mještane Žedno i Arbanija, dio povijesnog lista broj 40 sa upisanom uzurpacijom povijesnog lista 55, tabelarnog prikaza novo upisanih posjeda 459/3 i 410/28 k. o. [katastarska općina], dopisa ureda za katastar Trogir od 06.06.2007., 25.10.2007 i 02.09.2009., posjedovnog lista 68, očevidom na licu mjesta od 01.03.2022., pregledom vještva vještaka Daria Blaževića od 26.05.2022., geodetske skice i fotografija uz vještvo, saslušanjem svjedoka BR, FR p Š, saslušanjem tužiteljice pod 2. ER rođ BR, rješenja o nasljeđivanju iza SR O- 299/79, saslušanjem svjedoka HR, dokumentacije uz podneske tužitelja i tuženika dostavljeni u sudski spis, podnesci tužiteljica i tuženika, dokumentacije uz podnesak tuženika od 19.01.2024 i podnesak tužiteljica od 26.02.2024., ovaj sud je donio presudu pod posl. brojem P-5929/2019 -43 od 30. travnja 2024. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 13. ožujka 2023.

8. Povodom žalbe tuženika, navedena odluka ovog suda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-852/2024-3 od 20. veljače 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9.U nastavku postupka i to baš podneskom od 16. rujna 2025. tužitelji su uredili svoj tužbeni zahtjev predloživši donošenje presude pobliže opisane kao u izreci.

9.1.U nastavku postupka sud je obnovio cjelokupno ranije izvedeno dokazno gradivo te je izveo dokaz pregledom posjedovnog lista broj 343 od 16.9.2025.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traže da sud utvrdi da su tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina] ,i to fizički i geometrijski točno određenom dijelu navedenih nekretnina, na način i u površini kako je označeno u vještvu vještaka za geodeziju Daria Blaževića od 26. Svibnja 2022., te da su to pravo stekli dosjelošću jer da su u mirnom posjedu nekretnina osobno i putem svojih prednika sve od 1936.g. , kada da su vlasništvo stekli njihovi prednici dodjelom zemljišta , odnosno da su vlasništvo stekle nasljeđivanjem i dosjelošću.

12. U konkretnom slučaju radi se o stjecanju prava vlasništva na zemljištu koje se vodi da je u vlasništvu crkve odnosno Hrvatske dominikanske provincije Navještenja blažene djevice Marije Zagreb, kao pravni slijednik Samostana Sv. Križa u Žednom, a kako je to razvidno iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige koji je priložen spisu. Tužitelji su kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva istakli nasljeđivanje i dosjelost.

Tužitelji se pozivaju na originalan način stjecanja prava vlasništva navodeći da su vlasništvo spornih nekretnina računajući i vrijeme njihovih prednika, stekli dosjelošću te stoga, moraju dokazati da su sporne nekretnine imali u posjedu kroz zakonom određeno vrijeme i da je njihov posjed imao kvalitete potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću.

13. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao originarne osnove stjecanja prava vlasništva, sve do stupanja na snagu ZOVO-a, bio je u primjeni Opći građanski zakoni koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g., i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 ) a od 1. siječnja 1997.g. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine « broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV).

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472. austrijskog Općeg građanskog zakonika, vlasništvo nad državnom imovinom moglo se stjecati dosjelošću bez obzira što su te nekretnine bile u naravi, za što se tražili posjedovanje kroz period od 40 godina zaključno sa 6. travnja 1941.g.

14.Očevidom na licu mjesta od 1. ožujka 2022 u nazočnosti vještaka geometra Daria Blaževića utvrđeno je da se radi o nekretnini koja je se svih strana omeđena starim kamenim suhozidima, sa sjeverne i južne strane položen je makadamski put s tim da je sud na lice mjesta pristupio sa makadamskog puta koji je položen južno u odnosu na predmetnu nekretninu širine cca 3 metra.

Nadalje, utvrđeno je da je predmetna nekretnina u trenutku očevida zarasla i neobrađena sa visokim i niskim raslinjem, djelomično borikom te su na nekretnini vidljiva stabla maslina, da je nekretnina bila teško pristupačna te vještak istakao da će u svom pisanom nalazu i mišljenju kad se nekretnina očisti i istu premjeri slikati i masline na sjevernom dijelu nekretnine na koji se nije moglo pristupiti dok se sve opisano gore nalazi na južnom dijelu nekretnine. vještak geodet je predmet spora identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je točnu površinu predmetnog posjeda prikazao u svom nalazu i mišljenju.

15. Dana 26. Svibnja 2022. Kod suda je zaprimljen pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra Daria Blaževića za sud i stranke, koje vještvo sud prihvaća u cijelosti kao stručno objektivno i argumentirano.

Vještak je pokazan predmet spora u postupku očevida prikazao na priloženoj geodetskoj skici lica mjesta (poglavlje 4. Prilozi) likom A-B-C-D-A, površine 8717 m2, ispunjen crvenom točkastom šrafurom, navodeći da isti po katastarskom i zemljišno knjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

14. Tužitelji su sukladno vještvu uredili svoj tužbeni zahtjev podneskom od 13- ožujka 2023. dok se tuženik usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Valja istaknuti da su tužiteljica na temelju iste činjenične osnove uredili svoj zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8717 m2 , te uknjižbe na njihova imena, , pa se tuženik takvoj preinaci nije ni mogao protiviti sukladno odredbi članka 191. ZPP-a.

16. Iz izvatka iz zemljišne knjige priloženog uz tužbu proizlazi da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u ZU 1 za k. o. [katastarska općina], upisana na ime tuženika Hrvatska dominikanska provincija «Navještenja Blažene Djevice Marije», a iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige dostavljenog uz

dopis Odjela za zemljišne knjige od 1.8.2012.g. proizlazi kako je pod brojem Z- 1050/08 na temelju Potvrde zagrebačke nadbiskupije od 5.3.2008.g. te Izjave o pravnoj osobnosti od 11.3.2008.g. evidentirana promjena imena Samostan Sv. Križa na Hrvatska dominikanska provincija Navještenja blažene djevice Marije, Zagreb, Kontakova 1.

U katastarskom operatu predmetna nekretnina upisana je na ime prednika tužitelja od 1951., kako to proizlazi i iz posjedovnog lista broj 343 od 25.11.2019. Iz navedenog posjedovnog lista broj 343 od 16.9.2025. predan uz podnesak od 16.9.2025. proizlazi da je prednik tužiteljica , njihov otac OR pk. CR upisan kao posjednik za 334/14294 dijela, , te su kao posjednici upisani i AR za 334/14294 , BR za 111/14294, dijela ZR za 111/14294 dijela, IR za 111/14294 dijela, koji su nasljednici pk. DR, , a prema navodima tužiteljica i navedeni dijelovi predmetne čest. zem. [katastarska čestica] na kojima su upisani AR i nasljednici DR, temeljem diobe pripada ocu tužiteljica OR odnosno sada tužiteljicama.

17. Spisu je priložena odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru br. Reg.A-441/47 od 4. VII 1947, iz koje se, između ostalih provedenih dokaza, nedvojbeno dade zaključiti da su prednici tužitelja predmetne nekretnine dobili od tužene radi obrađivanja i da su za to tuženoj predavali dio uroda. Time su prednici tužitelja, kao i mnogi mještani na području Čiova, imali status obrađivača, a koji odnosi su imali obilježje „kmetski odnosa“. Upravo su ti odnosu ukinuti Zakonom o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930., a zemlja koju su obrađivali postala je vlasništvo obrađivača.

Iz navedene agrarne odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 4. srpnja 1947. proizlazi da se kao obrađivač navodi prednik tužiteljica ĐR pk O i članovi njegove obitelji žena ĆR i djeca AR , DR i E , te stric S kojom odlukom se istima priznaje vlasništvo zemlje označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 20 vriti, a iz obrazloženje navedene Odluke proizlazi da je utvrđeno postojanje feudalnog odnosa koji je nastao prije 19.10.1930., i što je vođen agrarni postupak pod brojem Agr-247/39.

IZ dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da je prednik tužiteljica CR pk. O dana 22.5.1939 . podnio prijavu radi razrješenja agrarnih odnosa u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Isto tako spisu je uz odgovor na tužbu zaprimljena Prijava Mijač Ivana pk. O upućena predniku tuženika Samostanu Sv. Križa dana 28.11.1931. , između ostalih i u odnosu na predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. Svjedok HR pk. G koja je ujna tužiteljica, supruga C koji je brat majke tužiteljica, u svom iskazu navodi da je predmet postupka parcela zvana Vrtlići u Žednom, Vrh Diruna, koja je bila u vlasništvu i posjedu djeda tužiteljica CR pk. VR, kojeg je naslijedio sin OR, otac tužiteljica, dok su njegova braća AR i DR od oca naslijedili druge zemlje u Žednom, te da su upravo tužiteljice u posjedu predmetne zemlje koje pravo su stekle nasljeđivanjem od oca OR pk. CR.

Nadalje, navodi da je baka tužiteljica ĆR imala dvije krave i 5-6 ovaca koje ih je vodila na ispašu na predmetnu zemlju, a to joj je poznato budući da i ona ima u posjedu susjednu parcelu na koju je išla na ispašu 1950-ih godina, kada je na parceli bilo maslina, smokava i loze. Navodi kako nitko drugi osim prednika tužiteljica nikada nije bio u posjedu ove zemlje, da ih nitko nikada nije ometao u posjedu i obrađivanju te zemlje koja je ograđena suhozidima, i koja se ranije obrađivala , da su djed i baka tužiteljica i njihovi prednici kopali zemlju, da se na tom mjestu nalaze vlake , a kamen koji se vadio se upotrijebio za gradnju suhozida, da je na parceli bilo vinograda, maslina i smokava, sijao se buhač dok su stariji bili živi, da je parcela danas neobrađena i zapuštena, da ima poneka stara loza koju nitko ne obrađuje. Navedeno potvrđuju i saslušani svjedoci BR pk. ŠR, i FR pk. Š koji su potvrdili navode tužiteljica da su upravo one u posjedu predmetne nekretnine u utuženom realnom dijelu koji je na terenu jasno omeđen suhozidima, i to temeljem nasljeđivanja od oca BR E koji je to pravo stekao nasljeđivanjem od oca CR pk. VR te u diobi sa braćom ŠR, čiji je sin BR saslušan kao svjedok, te AR pk. CR, da bi njihov posjed bio neprekidan i nesmetan od strane tuženika i drugih osoba jer se na terenu zna oduvijek što je čije i što je prednik tužitelja, djed CR pk. O obrađivao i to upravo dio predmetne zemlje temeljem agrara i dodjele zemlje na obrađivanje s tim da je davao crkvi dio svojih plodova sa te zemlje u ulju, masti, žitu , smokvama.

19. Za istaknuti je da je predmetna nekretnina identificira od strane ovlaštenog vještaka geometra , te po svjedoku HR i tužiteljima, te je posjed tužitelja odijeljen suhozidima od drugih dijelova predmetne nekretnine, a iz same odluke kojom su predniku tužitelja deklaratorno dane nekretnine 1947. proizlazi da se radilo o dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 20 vriti što je približno 20000m2, dakle, predmetni dio utužene čest. zem. [katastarska čestica] je jasno omeđena i određena u prostoru, a eventualno postojanje razlike pokazanog na terenu i površine suvlasničkih dijelova koji bi pripadali tužiteljima, po posjedovnom listu ne utječe na pravilno utvrđenje identiteta i površine zemljišta na terenu.

Tako je i vještak geometar u svom nalazu i mišljenju identificirao predmetnu nekretninu kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je pokazan na terenu i koji bi bio u posjedu tužitelja odnosno ranije njihovih prednika, tako da spomenuti dio zemljišta predstavlja sastavni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

19.1. Između stranaka u ovom postupku neprijeporno je da su tužiteljice vodile parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je presudom P-2975/18 od 3. Lipnja 2019. prihvaćen zahtjev tužiteljica a povodom žalbe tužene, navedena odluka suda preinačena je odlukom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2329/2019-2 od 21. Studenog 2019. na način da su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljica, te da je prijedlog tužiteljica za dopuštenost revizije odbačen odlukom Vrhovnom suda Republike Hrvatske broj Rev-940/2020-2 od 22. Prosinca 2020., a kako je to razvidno iz priloženog spisa P-2975/18 (ranije P-5944/2015)

20. U ovom postupku nedvojbeno je da je predmetni realni točno određeni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđen suhozidima te predstavlja dio koji je u skici vještaka geometra Blaževića označen slovima ABCDA površine 8717 m2, te je nedvojbeno da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj Agr-441/47 od **.**.1947., CR pk. K kao obrađivaču i članovima njegove obitelji dana u vlasništvo zemlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 20 Vriti, te je na osnovu provedenog postupka utvrdila kako postoji odnos feudalnog karaktera jer je obrađivač zemlju obrađivao te je vođen agrarni postupka pod brojem Agr-247/39, dakle, da postoji odnos feudalnog karaktera od prije 1939. , a kako je već navedeno prednik tužitelja je još 1931. tražio razrješenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera u odnosu na predmetnu nekretninu upravo zbog postojanja odnosa feudalnog karaktera u odnosu na navedenu zemlju.

21. Nadalje, za istaknuti je da tuženik tijekom postupka nije dovodio u pitanje identifikaciju predmetne nekretnine , a tužiteljice i svjedok su suglasno opisivali njezinom položaj, površinu i smještaj ,način posjedovanja odnosno obrađivanja, a kako je to utvrđeno i očevidom te nalazom i mišljenjem vještaka geometra Blaževića. Nadalje, posjed prednika tužiteljica proizlazi iz navedene odluke Kotarske komisije iz 1947. iz koje je razvidno da se predmetna nekretnina obrađivala po predniku tužitelja CR pk. O te je u odnosu na istu postojao težački odnos , a za takvo postojanje nije nužno da je bio upisan u zemljišne knjige ako je faktički postojao a upis težačkog prava u zemljišnim knjigama upućuje na pretpostavke da je težak ovlaštenik agrarnog odnosa ali su Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa razriješeni i agrarni odnosi koji su faktički postojali i bez upisanog težačkog prava. Dakle navedena parcela je temeljem spomenute odluke od 4. Srpnja 1947. postale vlasništvo obrađivača SR pk. O , pravnog prednika tužitelja, kao obrađivača, izvorno, na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. Studenog 1946., a nakon čega su nekretninu po njegovoj smrti naslijedili njegovi sinovi E, DR i AR koji su se dijelili na način da je predmetni dio parcele 410/28 k. o. [katastarska općina] pripao u posjed i vlasništvo upravo ocu tužiteljica OR pk. CR a čije su tužiteljice nasljednice.

21.1.Dakle, temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa ex lege su ukinuti agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja na način da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a zakon nije propisao pravnu posljedicu ako takvi zahtjevi radi razrješenja agrarnih odnosa nisu u roku podneseni, što znači da prava nisu prekludirana, ali se odnosi više nisu mogli razrješavati u upravnom nego u sudskom postupku. Za istaći je da je odluka Kotarske komisije od 4. Srpnja 1947. Bila dostavljena predniku tuženika Samostanu Sv. Križa a u konačnici sama odluka nije ni konstitutivnog karaktera.

Prema tome, pravni prednik tužitelja je stekao, kao obrađivač na temelju spomenutog zakona, a tužitelji kao nasljednici svog oca koji je naslijedio obrađivača SR pk. O.

22. Iz svega navedenog proizlazi da je prednik tužiteljica , sada pk. CR, bio u statusu obrađivača, u odnosu na neki dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su tužiteljice kao njegove pravne slijednice , izvorno stekle pravo vlasništva na nekom dijelu utužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u nekoj površini, temeljem odredaba čl. 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ("Narodne novine" broj 138/46 i 111/47).

22.1.Dakle prednik tužiteljica , kao i mnogi drugi mještani na području Čiova, imali su status obrađivača, a koji odnosi su imali obilježje „feudalnih odnosa", koji odnosi su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja 22. studenog 1946., te je tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a kako proizlazi i iz odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru br. Reg. A-441/47 od 4. VII 1947. Prema mišljenju tuženika u postupku nije sa sigurnošću utvrđeno kolika je ukupna površina sporne nekretnine odnosno dijela koji bi bio predmetom odluke Reg A- 441/47 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju i koji bi se dio odnosio na pk. prednika tužiteljica CR obzirom da mu je navedenom odlukom priznato pravo vlasništva na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] kao i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 20 vriti što predstavlja 15.743,20 m2.

23. Tužiteljice ovim tužbenim zahtjevom tražen realni točno određeni dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8717 m2 koji dio je jasno identificiran od ovlaštenog vještaka geometra Daria Blaževića u vještvu od 26.5.2022 označen likom ABCDA , ispunjen točkastom šrafurom, što odgovara dijelu kat. i zk oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a navedena nekretnina ima ukupnu površinu od 100 058 m2 a tužiteljice traže samo realni dio u površini od 8717 m2 kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu koji je postavljen u skladu sa vještvom i utvrđenjima vještaka geometra .

Imajući u vidu da je predniku tužiteljica CR pk. O i članovima njegove obitelji ženi ĆR, i djeci AR, ŠR i OR te stricu B priznato pravo vlasništva zemlje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove u površini od 20 vriti što predstavlja 15.743,20 m2 , te je nedvojbeno da je prednik tužiteljica CR **.**.1939. podnio agrarnu prijavu radi razrješenja agrarnih odnosa u odnosu na predmetnu česticu 410/28 k.o. Žedno

24. Stoga sud smatra kako su na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 100 058 m2 postojali agrarni odnosi feudalnog karaktera koji su razriješeni donošenjem zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. kada je zemlja prešla u slobodno vlasništvo njezinih obrađivača, tako da sud prihvaća kao utemeljene navode tužiteljica da su i na predmetnom dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8717 m2 koji dio je predmet ovog postupka postojali agrarni odnosi te da su isti razriješeni u korist prednika tužitelja CR i njegove obitelji, a tuženik ničim nije dokazao da to ne bi bilo tako.

Imamo odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Reg A-441/47 u kojoj se navodi da se predniku tužiteljica CR i njegovoj obitelji dodjeljuje 20 vriti što predstavlja 15.743,20 m2 i to u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] kao i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , nije odvojeno navedeno koji dio se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] koja je predmet ovog postupka , ali sud smatra imajući u vidu sve izvedene dokaze u postupku da je i predmetni utuženi dio navedene čestice zemlje površine 8717 m2 obuhvaćen navedenom odlukom i da su u korist CR koji je imao status obrađivača predmetnog dijela , razriješeni navedeni agrarni odnosi feudalnog karaktera i da je zemlja prešla u njegovo slobodno vlasništvo kao obrađivača, te ad su tužiteljice kao pravne slijednice izvorno stekle pravo vlasništva na navedenoj površini odnosno dijelu utužene čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

25.Radi navedenog sud je mišljenja da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao originarne osnove stjecanja prava vlasništva, sve do stupanje na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/1991) bio je u primjeni Opći građanski zakon, koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list FNRJ br. 86/46 ), te po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14).

Dakle, dosjelost je valjano procijenjena po svakom od navedenih zakona za vrijeme njihove primjene, što se iz prvostupanjske presude dade razabrati.

26. IZ izvedenih dokaza iskaza svjedoka BR pk. ŠR, HR , FR pk. Antona, iskaza tužiteljice pod 2. ER, proizlazi da su tužiteljice i njihovi prednici i to djed CR te otac OR bili u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u navedenom realnom dijelu dulje od 40 godina, da tuženik nikada ni na koji način nije tražio povrat spornih nekretnina u posjed, te da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine samostalno i nesmetano temeljem nasljeđivanja i diobe između E i njegove braće AR i DR svi pk. CR, kako su izjavili svi saslušani svjedoci, i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV) te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine u navedenim dijelovima koji su točno određeni na terenu, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

27.1.Prema tome, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme.

Samostalni posjed stvari postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu posrednu vlast (vlasnički posjed).

Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

27.2. Iz svega naprijed proizlazi da su tužiteljice dokazale cijeli slijed posjedovanja navedenih parcela i to od ranijeg vlasnika i posjednika svog djeda CR pk. O, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

28. Iz svih naprijed izvedenih dokaza u postupku, a posebno iz iskaza tužiteljice pod 2., svih saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi kako se predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 1 položene u k. o. [katastarska općina], oduvijek nalazila u posjedu prednika tužitelja i to od prije II svjetskog rata kada je na istoj bio vinograd, masline i smokve i kada se na parceli sadio buhač, dok su parcele nakon drugog svjetskog rata služile za ispašu ovaca i druge stoke, kako je to jasno iskazala svjedokinja HR.

29. Radi svega naprijed navedenog, sud smatra kako su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću , odnosno posjedovanjem predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme potrebno za stjecanje tog prava, budući da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su

tužitelji osobno i preko svojih prednika savjesni i pošteni posjednici navedenih nekretnina u periodu od 1935 ili 1936 .g. kada su faktički stupili u posjed temeljem dodjeljivanja zemljišta upravo od strane crkve, te su isti nastavili posjedovati i obrađivati predmetne zemlje osobno a kasnije njihovi nasljednici sve do današnjih dana, da su tužitelji posjedovali predmetne nekretnine neprekidno i nesmetano kako one tako i njihovi prednici u zakonom propisanom razdoblju, zbog čega sud smatra da su tužitelji dokazali da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću.

30. Naime, tužitelji osobno jednako kao i njihovi pravni prednici oduvijek su smatrali da je predmetna zemlja i to baš u utuženom dijelu , njihova i u svemu su postupali kao vlasnici iste, budući da su istu nesmetano i neprekinuto posjedovali od prije II svjetskog rata do danas, odnosno od 1935 ili 1936.g. kada je crkva dijelila predmetne zemlje mještanima Žednog i Arbanije kako je to izjavio svjedok BR pk. ŠR, FR i HR , te je isti jasno govorili o načinu diobe navedenih parcela na području k. o. [katastarska općina] i da su obrađivači plaćali crkvi za obrađivanje zemlje u plodovima koje je ubirao na ovoj zemlji, u ulju, žitu, masti, smokvama, i o tome kako je upravo predmetna nekretnina dodijeljena predniku tužitelja CR pok. O koji je imao sinove ŠR, OR i AR koji su nakon očeve smrti postigli diobu i na terenu označili koje parcele kome pripadaju te su svoj posjed ogradili suhozidom koji je i danas vidljiv na predmetnom posjedu tužitelja koji su to pravo stekle nasljeđivanjem od oca OR pk. CR a koji je to pravo stekao nasljeđivanjem od svog oca CR pk. O i u diobi sa braćom DR i AR kako je to izjavila svjedokinja HR te BR pk. ŠR čiji je otac sudjelovao u toj diobi i koji je potvrdio da je upravo njegovom stricu OR pripala ova zemlja a nakon njegove smrti 1999. Njegovim kćerkama UR i ER rođene OR.

31. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja i to njihov djed CR pk. O bio raniji stvarni vlasnik i posjednik i koji je sa svojom suprugom ĆR obrađivao vinograd, masline i smokve na toj parceli, a i danas se vidi poneka loza, da je njegov posjed ograđen suhozidima koji je gradio od kamenja koji su se nalazili na toj zemlji i to nakon kopanja i gradnje vlaka na parceli , da su imali krave i ovce koje su vodili na ispašu, i koje pri obrađivanju i posjedu nitko nije ometao , te se oduvijek na terenu znalo što je čije i što tko drži u svom posjedu, te tužitelje odnosno njihovog oca i djeda nije nitko nikada ometao niti svojatao bilo kakvo vlasničko pravo na istoj, da se parcela obrađivala do 1962 godine, a nakon toga su prednici djed i baka tužitelja gonili stoku na ispušu, i brati drva za ogrjev. BR je sin DR pk. CR pk. O, rođak tužiteljica koji je naglasio da je predmetna parcela već 10 godina u posjedu obitelji SR pk. VR, koji je to stekao od oca VR a on od svog oca CR, navodeći da su se braća 1981. Ili 1982. međusobno podijelila pismeno i dogovorili da stricu OR pk. CR –ocu tužiteljica pripadne upravo ovaj dio parcele površine oko 8500 do 9000 m2.

31.1. Dakle, njihov posjed bio je istinit i pošten odnosno savjestan, budući da su predmetnu zemlju smatrali svojom i nisu je stekli silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja.

Sud smatra da su tužitelji osobno i preko svojih pravih prednika pokazali volju da drže predmetnu nekretninu kao svoju budući da su se uvijek ponašali kao vlasnici kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, te su opravdano vjerovali da je predmetna nekretnina koju su posjedovali njihova, te su bili savjesni i nisu znali i nisu mogli znati da predmetne parcele koje posjeduju osobno i koje su posjedovali njihovi prednici, nisu njihove.

32. Prema tome, u konkretnom slučaju na strani tužiteljica odnosno njihovih pravnih prednika ostvarene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti kao originalne osnove za stjecanje prava vlasništva na tuđoj nekretnini i njezinim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a valja kazati kako je svrha instituta dosjelosti da se ukloni trajni nesklad između posjeda i vlasništva, budući da je česti slučaj da je u zemljišnim knjigama upisana osoba kao vlasnik a ista i nije stvarni vlasnik te nekretnine, kao što je to ovdje slučaj. Valja kazati i to kako iz izvedenih dokaza u postupku proizlazi da se stupanju u posjed predmetnih nekretnina od strane prednika tužitelja a kasnije i tužitelja osobno , nisu usprotivili prednici tuženika i tuženik osobno, pa je nedvojbeno da je posjed tužitelja pošten i neprekinut i miran čitavo vrijeme od 1930-ih godina do današnjih dana, te iz izvedenih dokaza u postupku i to iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice ER kao stranke, proizlazi da su tužitelji dokazali cijeli slijed posjedovanja navedenih parcela i to od ranijeg vlasnika i posjednika svog pradjeda VR pk. CR, djeda CR pk. VR, te oca OR pk. CR.

33. Prema tome, sud prihvaća da su prednici tužitelja a kasnije i tužitelji kao njihovi izravni potomci predmetne nekretnine posjedovali kao svoje vlasništvo a tuženik ni na koji način nisu tražili povrat spornih nekretnina u posjed, već u tijeku postupka navodi kako je to njegova zemlja jer su uknjiženi u zemljišnim knjigama iako isti nije stvarni vlasnik označenih nekretnina, već su stvarni i faktični suvlasnici istih upravo tužitelji odnosno njihovi prednici koji su upisani kao suposjednici u katastru zemljišta pa očito postoji nesklad između posjeda i vlasništva iz čega proizlazi da da su tužiteljice osobno i računajući i posjed njihovih prednika u posjedu predmetnih nekretnina znatno duže od zakonom određenog vremena, a s obzirom da se posjed smatra poštenim i samostalnim, odnosno savjesnost se pretpostavlja osim ako se dokaže suprotno, a tuženik ničim nije dokazao da prednici tužitelja ne bi bili pošteni odnosno savjesni posjednici, to je očito da su tužitelji po osnovu dosjelosti i nasljeđivanja stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog spora.

34. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno je da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. Travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. Rujna 1980.g. , kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. Siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine u navedenom dijelu koji je točno određen na terenu, pa tako i nakon 1. Siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

35. Radi navedenog, sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja da bi upravo oni bili stvarni, faktički i isključivi suvlasnici predmetnih nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su to pravo stekli osnovom dosjelosti i nasljedstva od svojih prednika i to tužiteljice od svog oca OR pk. CR, a on od svog oca CR pk. VR koji je to pravo stekao temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 30. Studenog 1946. kada je zemlja prešla u slobodno vlasništvo njezinih obrađivača, u ovom slučaju djeda tužiteljica CR pok. O koji je u vrijeme stupanja na snagu ovog Zakona bio obrađivač zemlje koji je imao obvezu za to davati crkvi dio svojih plodova koje je ubirao na predmetnoj zemlji na kojoj je obrađivao vinograd , masline i smokve do 1962. Ili 1963. kako su to izjavili svjedoci.

36. Tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva jednog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je točno određen i koje je identificirao i posebno prikazao i označio velikim slovima sudski vještak geometar kao posebni dio nekretnine određene površine , i to baš kao dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 8717 m2 , koji je u posjedu tužitelja odnosno njihovih prednika, sud smatra utemeljenim budući da su predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jednim dijelom u posjedu tužitelja pod 1 i 2 a taj dio navedenih nekretnina je identificirao vještak geometar Dario Blažević koji je izvršio identifikaciju pokazanog posjeda od strane tužitelja u odnosu na katastarsko stanje, a sud je utvrdio da su tužitelji stekli pravo vlasništva upravo na identificiranom dijelu označene nekretnine nakon što je prethodno utvrđeno da su tužitelji suvlasnici navedene parcele.

Prema tome, tužitelji mogu u postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva jednog točno određenog dijela nekretnine za cijelo, a upravo takav zahtjev su tužiteljice su i postavile, koji zahtjev sud ocjenjuje osnovanim te je tužiteljice utvrdio suvlasnicima dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1 k. o. [katastarska općina], na način kako je to odlučeno u izreci ove presude.

37. Tužiteljice imaju pravnog interesa tražiti da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa stvarnim stanjem, budući da je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju, te su ovlašteni ovom tužbom zahtijevati da se stanje u zemljišnim knjigama uskladi sa faktičkim stanjem, te ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime na dijelu nekretnine označene parceli čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , na novoformiranoj čestici koja će nastati parcelacijom navedene nekretnine, kako je to pobliže zatraženo tužbenim zahtjevom iz podneska od 16. rujna 2025., koji je postavljen sukladno vještvu ovlaštenog vještaka geometra Blaževića uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

38. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti postavljen u podnesku od 16. rujna 2025. , ocjenjuje osnovanim u cijelosti, isti je valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154 ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 100 bodova, zastupanja tužitelja na ročištu od 24.11. 2020., 31.1.2023.,10.7.2025. -50 bodova ili ukupno 150 bodova, jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, trošak zastupanja na ročištu od 20.10.2021., 1.3.2022., 4.5.2023., 18.9.2023.,27.2.2024.,17.9.2025. - po 100 bodova ili ukupno 600 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 4.12.2023-25 bodova jer je odgođeno prije početka raspravljanja, trošak sastava podneska od 14.3.2023., 1.12.2023. i 26.2.2024. i 16.9.2025. -po 100 bodova ili ukupno 400 bodova Dakle, tužiteljima je priznato ukupno 1275 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.550,00 eura Tužiteljima je priznat i trošak očevida u iznosu od 447,65 eura (3.372,80 kn) te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i na presudu 53,09 eura.

40.Sukladno navedenom, tužiteljima je na ime troškova postupka valjalo dosuditi ukupno 3.103,83 eura, a sve na temelju važeće tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) te Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 , 110/15, 53/19, 92/21, 37/23, )

U Trogiru, dana 21. listopada 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis