REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2193/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. & V. d.o.o., OIB 10541133331, sa sjedištem u Sv. Lovreču, Selina 61, zastupanog po punomoćniku Dubravku Zeljku, odvjetniku u Rovinju, protiv 1-tuženice BD, iz [adresa], 2- tuženice BDK, iz [adresa] i 3-tuženice ZDK, iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Sanji Jovanović, odvjetnici u Poreču-Parenzo, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1067/2022-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-76/2022-24 od 10. svibnja 2022., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1067/2022-3 od 29. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 76/2022-24 od 10. svibnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 43.866,21 kn za održavanje okućnice i održavanje bazena, koje usluge je tužitelj platio i tužbom potražuje polovicu plaćenog iznosa od tuženica, kao suvlasnica u 1/2 predmetne nekretnine (iako je prednik tuženica još uvijek upisan kao vlasnik u ½ nekretnine). Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao suvlasnik u ½ predmetne nekretnine poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih pa da se primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga, na temelju odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98., 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst), pri čemu tužitelj nije dokazao pretpostavke iz odredbe čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), slijedom čega je ocijenio da iz činjenica na kojima tužitelj temelji tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, što je prihvatio i drugostupanjski sud.
3.2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja procesnopravna pitanja „da li tužitelj mora dokazivati da su radovi održavanja bazena / zelenih površina okućnice nužni i korisni poslovi redovnog upravljanja kraj notorne činjenice da je to utvrđeno u ranijoj pravomoćnoj presudi između istih stranaka i iz istog osnova?“. Uz postavljeno pitanje kao razlog važnosti tužitelj navodi odluku Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1505/2019 od 1. prosinca 2020., između istih stranaka iz istog odnosa, kojom da je potvrđena prvostupanjska presuda (Općinskog suda u Puli-Pola broj P-135/18-47 od 3. srpnja 2019.) u dijelu u kojem je utvrđeno da se održavanje bazena i okućnice smatra poslovima redovite uprave, odnosno nužnim i korisnim radovima.
3.3. Međutim, po ocjeni revizijskog suda razlog važnosti nije podudaran s postavljenim pitanjima, obzirom su pitanja procesnopravne naravi i tiču se pravila o teretu dokazivanja, dok u odluci na koju se tužitelj poziva nije zauzeto pravno shvaćanje o teretu dokazivanja pa odluka nije usporediva s postavljenim pitanjima. Stoga prema ocjeni revizijskog suda postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pored toga, valja napomenuti da točka I. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 135/18-47 od 3. srpnja 2019. (u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen jer je sud ocijenio da je zahtjev osnovan u dijelu onog redovitog održavanja okućnice i bazena koji se imaju smatrati redovitim upravljanjem odnosno redovitom poslovima koji su nužni za održavanje) nije bila predmet ispitivanja u drugostupanjskom postupku (Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1505/2019 od 1. prosinca 2020. na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti), kako to tvrdi tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, iz čega proizlazi da tužitelj neosnovano tvrdi da praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Prema odredbi članka 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.1. Na navode tužitelja koji se tiču povrede prava na pravično suđenje, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02,13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Po ocjeni ovog suda, nižestupanjske odluke su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Kao što je naprijed navedeno, drugostupanjski sudovi nisu zauzeli oprečna pravna shvaćanja. Valja navesti da na temelju odredbe čl. 16. st. 1. Ustava Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i da je svaka stranka u svakom parničnom postupku dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP).
5. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
