REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2359/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri, d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tuženik podnio protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-456/2025-2 od 11. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1110/2023-39 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

5. U pogledu u prijedlogu naznačenih pravnih pitanja, ovaj sud ocjenjuje da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem kojeg je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-388/2025-2 od 21. svibnja 2025. i ovaj sud ne vidi razloga preispitivati svoju praksu.

6. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

7. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

8. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

10. Imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

11. Nije učinjeno ni vjerojatnim da je tuženiku povrijeđeno proizašlo iz načela zakonitosti, jer je odluka utemeljena na zakonu, osobito uzimajući u obzir obrazloženo u toč. 5. ovoga obrazloženja.

12. Nije učinjeno ni vjerojatnim da je tuženiku povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, pri čemu se naglašava da tuženik konkretno i određeno ne navodi u prijedlogu u čemu bi se konkretno očitovala povreda toga prava, no ovdje se dodatno upućuje na ono obrazloženo u toč. 9. ovoga obrazloženja.

13. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug