REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1828/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB 18918947938, sa sjedištem u Velikoj Gorici, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 49, i 2-tužitelja SF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matić & Poljak u Zagrebu, protiv 1-tuženika Stečajne mase iza trgovačkog društva Confida d.o.o., OIB 41254401403, sa sjedištem u Zagrebu, Podrebrenica 12A, i 2-tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., OIB 87939104217, sa sjedištem u Zagrebu, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3511/2024-2 od 27. studenog 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2117/2021-39 od 10. lipnja 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3511/2024-2 od 27. studenog 2024., u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku i zabranu arbitrarnosti.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3511/2024-2 od 27. studenog 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2117/2021-39 od 10. lipnja 2024.
2. Drugotuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Tužitelji podnose prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga određenog u čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te postavljaju četiri pitanja, uz koja sadržajno ističu i da im je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) jer da drugostupanjski sud nije uopće dao relevantne razloge kada je preinačio odluku suda prvog stupnja kojom je utvrđena ništetnost predmetnog sporazuma, a što upućuje na arbitrarno odlučivanje i na povredu ustavom zajamčenih prava tužitelja.
3.1. Tako tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije ukazuju da drugostupanjski sud nije dao razloge kada je preinačio odluku suda prvog stupnja, što upućuje na arbitrarno odlučivanje, kao i da je odluka arbitrarna do razine apsurda u dijelu u kojem drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da su 1-tuženik i 2-tuženik u dobroj vjeri sklopili predmetni Sporazum, jer da 1-tuženik ni na koji način nije mogao imati saznanje o izvanknjižnom vlasništvu tužitelja na predmetnim nekretninama. Pri tom u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji ističu da je predmet ovog postupka je li 2- tuženik svjesno sklopio predmetni sporazum o osiguranju znajući da su sada etažirani stanovi prodani tužiteljima te je li očitovanje tadašnjeg direktora S koji se mail-om obratio sudu (djelatnika 2-tuženika HPB d.d.) navodeći da ga se ne zove jer ništa ne zna, otegotna okolnost za tužitelje ili za 2-tuženika HPB d.d.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da su tužitelji učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, a sve iz razloga kako slijedi.
5. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 02/2010-PP od 8. ožujka 2010., u dijelu koji se odnosi na zalog na nekretninama koje su detaljno opisane u izreci pod točkom I./prvostupanjske presude, u naravi stan D1 u vlasništvu 1-tužitelja i stan E2 u vlasništvu 2-tužitelja te slijedom toga brisanje upisanog prava zaloga kod Općinskog suda u Puli-Pola upisanog pod brojevima Z-4260/10 i Z- 4259/10, a koje pravo zaloga je upisano u korist 2-tuženika.
6. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je 1-tužitelj uknjižio pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stanu oznake D1, ukupne površine 102,06 m2 (dalje: stan D1), na temelju Ugovora o prodaji nekretnine od 29. prosinca 2009. i Aneksa ugovora o prodaji nekretnine od 18. listopada 2010., s ranijeg vlasnika CONFIDA d.o.o., na svoje ime, po prijedlogu od 26. listopada 2010. (broj Z-13668/10),
- da je 2-tužitelj uknjižio pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stanu oznake E2, ukupne površine 71,75 m2 (dalje: stan E2), na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2012., s ranijeg vlasnika IF, po prijedlogu od 22. travnja 2013. (broj Z-4435/13),
- da je 1-tuženik s 2-tuženikom sklopio Sporazum br. 02/2010-PP o zasnivanju založnog prava na nekretninama dana 8. ožujka 2010., Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 520-04/2010, I. Dodatak Sporazumu br. 02/2010-PP o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 9. travnja 2010. te II. Dodatak Sporazumu br. 02/2010-PP o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 9. travnja 2010., u kojem su uz ostalo stranke utvrdile da je 1-tuženik vlasnik nekretnine stana D1, a da je IF vlasnik nekretnine stana E2,
- da je iz Sporazuma od 12. rujna 2009. te iz Preambule od 30. rujna 2009. razvidno da je nekretnina - stan oznake E2, prodana kupcu ABC/2-tužitelju za kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,
- da su 1-tužitelj i 2-tužitelj u cijelosti podmirili kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ocijenio, u odnosu na raspolaganje odnosno opterećivanje založnim pravom nekretnina- stanova D1 i E2, koji su stanovi (posebni dijelovi nekretnina) u tom trenutku (već) bili prodani trećim osobama, a koje (treće) osobe nisu bile ugovorne stranke predmetnog Sporazuma o zasnivanja založnog prava, da je u trenutku sklapanja spornog Sporazuma o zasnivanju založnog prava (8. ožujka 2010.) već bio prodan stan oznake D1, te je isto tako već bio prodan stan oznake E2, za koje su stanove kupci prodavatelju u cijelosti podmirili kupovnine.
7.1. Stoga da se tuženici u konkretnom slučaju ne mogu s uspjehom pozivati na svoju zaštitu temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige, obzirom je iz izvedenih dokaza razvidno da je predniku 1-tuženika bilo poznato da stanje upisa glede predmetnih stanova D1 i E2 u zemljišnim knjigama ne odražava stvarno stanje u pogledu istih nekretnina, te mu je bilo poznato da su iste nekretnine prodane trećim osobama koje su, kao kupci, u cijelosti podmirile ugovorene kupovnine.
7.2. Prvostupanjski sud je ocijenio i da je sve navedeno bilo poznato i 2-tuženiku HPB d.d., obzirom je tadašnji djelatnik 2-tuženika bio upoznat sa svim okolnostima vezano uz prodaju predmetnih stanova te isplatu kupovnina za iste. Stoga da je, prema ocjeni suda prvog stupnja, do opterećivanja predmetnih posebnih dijelova nekretnine-stanova D1 i E2, upisom založnog prava temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 8. ožujka 2010., došlo u trenutku kada su isti već bili otuđeni trećima, a što je protivno odredbi čl. 296. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), te je isto tako za prodane stanove bila podmirena kupovnina, pa da u tom trenutku prednik 1-tuženika te JF više nisu imali pravo raspolagati istim nekretninama na način da iste opterećuju založnim pravom. Obzirom su tuženicima navedene okolnosti bile poznate, isti da nisu postupali u dobroj vjeri, slijedom čega ih ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je primjenom odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
8. Drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP ocjenjuje da u odnosu na predmetni Sporazum ne postoje razlozi ništetnosti u smislu odredbe čl. 322. ZOO. Tako sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelji nisu dokazali da je 2-tuženik HPB d.d. znao ili morao znati za postojanje kupoprodajnog ugovora, s obzirom na to da su odustali od prijedloga za saslušanje DF, tadašnjeg direktora poslovnice 2-tuženika HPB d.d., a da isprava koje bi dokazale takvu tvrdnju nema u spisu.
8.1. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je nesporno da tužitelji nisu isplatili nikakvu cijenu na račun tuženika HPB d.d. kao razlučnom vjerovniku, već da je isplata za stanove koji su bili predmet kupoprodajnih ugovora izvršena kompenzacijom s društvom Confida d.o.o., da nije bilo razloga da 2-tuženik HPB d.d. izdaje bilo kakva brisovna očitovanje glede založenih nekretnina ili da se odriče prava zaloga na tim nekretninama. Stoga smatra da ne postoje zakonski razlozi za utvrđenje da je predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava u odnosu na predmetne stanove ništetan.
9. Kako je naprijed navedeno, prvostupanjski sud je prihvatio iskaze ĆF i LF, pri čemu je naveo da su njihovi iskazi međusobno suglasni, životno uvjerljivi i logični te nisu u proturječju sa sadržajem isprava na koje se tužitelji pozivaju. Svjedoci su iskazivali da su oba stana isplaćena putem kompenzacija, o čemu da je obaviješten zastupnik 2-tuženika DF. Dakle, prvostupanjski sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka jer da njihovi iskazi nisu u proturječju sa sadržajem isprava na koje se tužitelji pozivaju, dok drugostupanjski sud smatra da tužitelji nisu dokazali da je 2-tuženik HPB d.d. znao ili morao znati za postojanje kupoprodajnog ugovora. Prema tome, drugostupanjski sud ne prihvaća iskaze navedenih svjedoka, međutim ne obrazlaže zbog čega ih ne prihvaća slijedom čega presuda suda drugog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama te se u tom dijelu ne može ispitati.
10. Obzirom su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
11. U odnosu na pravna pitanja uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
