REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-135/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju OPD, diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-273/2022-3 od 24. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2518/2019-57 od 11. veljače 2022., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 273/2022-3 od 24. ožujka 2023. kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2518/2019-57 od 11. veljače 2022. u dijelu točke I. izreke i tužiteljici na iznos od 7.400,00 kuna (982,14 eur) dosuđena zakonska zatezna kamata u razdoblju od 16. rujna 2019. do 16. srpnja 2020., i u tom dijelu sudi:
II. Preinačuje se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2518/2019-57 od 11. veljače 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici na iznos od 7.400,00 kuna dosuđena zakonska zatezna kamata u razdoblju od 16. rujna 2019. do 16. srpnja 2020. tako što se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljici OP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od petnaest dana, isplatiti tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, po osnovi troška pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, iznos od 13,27 eur sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2025. do isplate i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi naknade štete iznos od 13.900,00 kuna (1.844,84 eur)[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2019. do isplate. U točki II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eur) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 10.750,00 kuna (1.426,77 eur) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2022. do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2824/2023-2 od 4. listopada 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblju prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tuženik podnosi reviziju protiv dijela citirane drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelju na dio dosuđenog iznosa u visini od 7.400,00 kuna (982,15 eur), dosuđena zatezna kamata od 16. rujna 2019. do preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i osporeni dio tužbenog zahtjeva odbije kao neosnovan.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tuženika je osnovana.
7. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP ovaj je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. U reviziji stranka, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija odnosi se na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na jedan dio dosuđenog iznosa po osnovi naknade štete, i to na iznos od 7.400,00 kuna (982,14 eur) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2019. Naime, tužiteljica je po spomenutoj pravnoj osnovi u tužbi zatražila isplatu iznosa od 7.500,00 kuna (995,42 eur), ali je podneskom od 17. srpnja 2020. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva te je zatražila naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 14.900,00 kuna (1.977,56 eur) sa zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2019. do isplate.
9. S obzirom, dakle, na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, u ovom je stadiju postupka sporan tijek zateznih kamata na povećanjem preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete jer je tužiteljica podneskom od 17. srpnja 2020. kojim je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva zatražila isplatu iznosa od 14.900,00 kuna (1.977,56 eur) po osnovi naknade štete (umjesto ranijih 7.500,00 kuna/995,42 eur), dok je zahtjev za isplatom zateznih kamata ostao neizmijenjen. Raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2022. prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe u tom dijelu.
10. Pobijanom su presudom tužiteljici i na iznos od 7.400,00 kuna (982,14 eur) dosuđene zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 19. rujna 2019., i to pozivom na odredbu članka 12. stavka 4. Zakona obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - dalje: ZOOP).
11. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezanu za primjenu odredbe članka 12. ZOOP u vezi s tijekom zateznih kamata na preinačeni dio tužbe koji se odnosi na povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete koji je tužiteljica postavila u podnesku od 17. srpnja 2020. smatrajući da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblju prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
12. O pravnom pitanju plaćanja zateznih kamata na povećanjem preinačeni dio tužbenog zahtjeva vezanom za primjenu odredbe članka 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u brojnim odlukama, primjerice broj Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015., Rev-1133/2014 od 14. prosinca 2021., Rev-247/2023 od 4. travnja 2023. i dr. u kojima je izneseno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
13. Kako je u ovom postupku tužiteljica u podnesku od 17. srpnja 2020. povećala tužbeni zahtjev za naknadu štete na iznos od 14.900,00 kuna/1.977,56 eur (umjesto ranijih 7.500,00 kuna/995,42 eur), to joj na dosuđeni iznos s te osnove nakon preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 7.400,00 kuna (982,14 eur) pripadaju zatezne kamate od 17. srpnja 2020., a ne od 16. rujna 2019. kako su joj dosudili nižestupanjski sudovi.
14. U opisanim su okolnostima nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP, kada su tužiteljici na povećani dio tužbenog zahtjeva dosudili zatezne kamate prije preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, pa se revizija tuženika ukazuje osnovanom slijedom čega je pobijanu presudu, na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP, valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.
15. U odnosu na revizijske tvrdnje tuženika da je on pao u zakašnjenje u odnosu na preinačeni dio tek 26. kolovoza 2020. jer je tada doznao za povećanje tužbenog zahtjeva, valja ponovno podsjetiti da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predmetnim se dopuštenim pitanjem problematizira može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a to znači da revizija nije dopuštena u odnosu na pitanje može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što mu je dostavljen povećanjem preinačeni tužbeni zahtjev. U tom smislu odgovor na to pitanje revizijski sud nije ni ovlašten dati zbog navedenog ograničenja iz članka 391. stavka 3. ZPP. U konkretnim je okolnostima moguće tek uputiti na sadržaj odredbe članka 12. stavaka 1. i 4. ZOOP koja uređuje postupak i rokove rješavanja odštetnih zahtjeva te prava oštećene osobe na podnošenje tužbe, a koja u pogledu rokova pravi razliku između pojmova „primitka odštetnog zahtjeva“ i “dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.
16. Nakon preinačenja pobijane presude uspjeh stranaka u parnici nije u bitnom izmijenjen niti su zbog toga nastali posebni troškovi, pa primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP u odluku nižestupanjskih sudova o troškovima postupka nije bilo potrebno intervenirati.
17. Odluka o troškovima nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tuženiku koji je uspio u postupku revizije je dosuđen trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 13,27 eur koliko je tuženik i platio, što je u skladu s Tar.br. 1. točka 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Na dosuđeni iznos troška tuženiku je, na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP, dosuđena i zatezna kamata od presuđena tj. 21. listopada 2025. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41,08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
