REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1017/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1184/2023-4 od 22. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-19/2022-19 od 11. kolovoza 2023., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-19/2022-25 od 7. veljače 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačavaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1184/2023-4 od 22. svibnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-19/2022-19 od 11. kolovoza 2023., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-19/2022-25 od 7. veljače 2024., na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila na ime razlike plaće isplatu iznos od 12.353,43 eura/93.077,15 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose tekuće od dana dospijeća do isplate, zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 995,00 eura, troškove žalbenog postupka u iznosu od 302,50 eura i troškove revizijskog postupka u iznosu od 375,00 eura, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 93.077,15 kn/12.353,43 eura na ime razlike bruto plaće, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 825,27 eura/6.218,75 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2023. do isplate (toč. II.). Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (toč. III.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti (toč. I.). Ujedno su stranke odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova žalbi (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2498/2025-2 od 10. lipnja 2025. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnost između ostali i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku odluku preinači, odnosno ukine, te obveže tužiteljicu na naknadu troškova revizijskog postupka. U samoj reviziji tuženik posebno ističe da je tužiteljici cijelo utuženo razdoblje plaća bila isplaćivana u većem iznosa nego što bi ista bila temeljem Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. studenoga 2021. u ukupnom iznosu od 12.353,43 eura (odnosno 93.077,15 kn), utvrđujući pritom sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnika teorijske nastave,

- da je odredbom iz čl. 1. st. 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 7/11 – dalje: KU/11) propisano da na strani poslodavca Kolektivni ugovor obvezuje Vladu Republike Hrvatske, školski odbor, ravnatelja ustanove u kojoj se obavlja srednjoškolska djelatnost, a na koje se primjenjuje Zakona o plaćama u javnim službama te kojem se sredstava za plaće osiguravaju u državnom proračunu,

- da je tuženik Odlukom Vlade utvrđen kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, tekstil i koža, te da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje obrazovnog srednjoškolskog obrazovanja,

- da je Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (dalje Sporazum) od 25. studenoga 2006. sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i to čl. 3. ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti na način da će se uz povećanje osnovice, osnovna plaća povećavati i to od 1. kolovoza 2007. za 2%, od 1. srpnja 2008. za 2,1%, od 1. srpnja 2009. za 2,2%, od 1. srpnja 2010. za 2,2,%, od 1. srpnja 2011. za 2,2% i od 1. srpnja 2012. za 2,3%, time da će se uvećanja obračunati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavanju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je sukladno gore navedeno vještačkim nalazom vještaka Vatroslava Zovka utvrđena razlika plaće, po pojedinim mjesecima.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, pa da se slijedom čl. 16. KU/11 primjenjuje i Sporazum o dodacima na plaću, radi čega su tužiteljici i dosudili utuženi iznos na ime razlike plaće.

10. U revizijskom stadiju postupka i nadalje je sporno koji se kolektivni ugovor primjenjuje na tuženika, obzirom je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola nadležnog Ministarstva.

11. Naime, prema odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora, primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

12. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

13. Obzirom na tu činjenicu neosnovano su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljici pripada razlika plaće sukladno Sporazum, a koji se odnosi na djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Suprotno tome prema odredbi čl. 203. st. 8. ZR na tuženik se primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Prema shvaćanju revizijskog suda u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne se može govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora, odnosno tužiteljica ne može ostvarivati prava po dva kolektivna ugovora, već samo po onom kolektivnom ugovoru za djelatnost za koju je tuženik razvrstan prema službenoj statističkoj klasifikaciji. Tako i ovaj sud u odlukama Rev-520/2023 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024 od 18. lipnja 2024., Rev-1106/2024 od 1. listopada 2024., Rev-88/2025 od 25. veljače 2025., Rev-56/2025 od 22. siječnja 2025., Rev-1051/2024 od 19. veljače 2025. i dr. Stoga gore navedeno predstavlja odgovor na postavljeno pitanje.

14. Budući su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske presude na način da se zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, sve primjenom čl. 391. st. 7. ZPP.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je tužiteljicu obvezati da tuženiku nadoknadi troškove postupka, sve u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku.

16. Tako su tuženiku dosuđeni troškovi prvostupanjskog postupka i to trošak sastava odgovora na tužbu, te zastupanja tuženika po odvjetniku na tri ročišta (15. rujna 2022., 6. travnja 2023. i 24. travnja 2023.), što ukupno daje iznos od 400 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura, u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu troškova daje iznos od 796,00 eura, te uvećano za PDV daje iznos od 995,00 eura (sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7. toč. 1. i Tbr.9. toč. 1.).

17. Isto tako tuženiku su kao opravdani dosuđeni troškovi sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. u iznosu od 125 boda, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uvećano za PDV daje iznos od 312,50 eura, ali je sud dosudio iznos od 302,50 eura, koliko je tuženik i tražio u reviziji.

18. Tuženik je dosuđen i trošak sastava revizije prema Tbr. 10. toč. 5. u iznosu od 150 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uvećano za PDV daje ukupan iznos od 375,00 eura.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković