REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1045/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dalma d.d. u stečaju, OIB 64479860853, Split, Kopilica 5, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mira Hajdić, a nju punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv 1. tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, OIB 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6, kojeg zastupa zakonski zastupnik ZC, a njega punomoćnica ZCH, dipl. pravnica, zaposlenica, 2. tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju, OIB 37410691441, Omiš, Brzet 13, kojeg zastupa stečajni upravitelj Kristijan Galić, a njega punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-2998/2024-3 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-269/2023-10 od 20. svibnja 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-2998/2024-3 od 25. rujna 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-269/2023-10 od 20. svibnja 2024. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 2-2013-K od 25. siječnja 2013. solemniziran kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojem OV-1093/2013 od 25. siječnja 2013., kojim je stečajni dužnik kao založni dužnik kao sredstvo osiguranja da će vratiti tražbinu na ime zajma, u korist tuženika zasnovao pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk tijelo II., označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] poslovna zgrada, površine 1915 m2 te da se odredi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kakvo je bilo prije provedbe upisa založnog prava na način da se u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] briše upis založnog prava kao osiguranja novčane tražbine u iznosu od 690.000,00 kn uvećano za pripadajuće kamate i troškove upisano u korist tuženika temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split poslovni broj Z-1294/13 pa da se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu naloži brisanje upisa zabilježbe založnog prava upisanog na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 25. siječnja 2013. solmeniziranog pod brojem OV-1093/2013 od 25. siječnja 2013. dopuštenog pod poslovnim brojem Z-1294/2013; da se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o cesiji od 25. siječnja 2013. sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju kao cesusa i tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju kao cesionara, kao i Ugovor o upućivanju (asignaciji) sklopljen 7. ožujka 2013. između tužitelja kao uputioca i tuženika Stečajna masa iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju kao upućenika pa da se naloži tom tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 690.000,00 kn sa zateznim kamatama od 7. ožujka 2013. do isplate po stopi prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i da se naknade tužitelju troškovi parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Stečajnoj masi iza Dalma d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.292,50 EUR sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika Stečajnoj masi iza Dalma Nova d.o.o. u stečaju za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.832,520 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1282/2025-2 od 21. svibnja 2025. protiv pobijane drugostupanjske presude broj Pž-2998/2024-3 od 25. rujna 2024. tužitelju dopustio reviziju u odnosu na sljedeće pitanje:

"Je li drugostupanjski sud ovlašten odlučiti po žalbi primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku u situaciji u kojoj prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na toj zakonskoj odredbi, a odbio je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza predloženih na okolnost jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv pobijane presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 – dalje: ZPP) u odnosu na naznačeno pitanje. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovorima na reviziju I i II. tuženik predložili su odbiti istu kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Sporno je, u revizijskom postupku, ovlaštenje drugostupanjskog sud da, u konkretnoj procesnoj situaciji, primjeni pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika. Zaključio je da je sve odlučne činjenice, važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio ocjenom isprava sadržanih u spisu pa bi izvođenje predloženih dokaza po tužitelju, odnosno prijedlog da se izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti iz tužbe dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi utjecalo na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Drugostupanjski sud je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu. Zaključio je da, u konkretnom sporu, tužitelj nije dokazao na koji način bi krajnji rezultat pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika utjecao na povećanje mogućnosti namirenja ukupnosti tužiteljevih vjerovnika jer nije sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a predložio nijedan dokaz na temelju kojeg bi se mogla utvrditi u kojem iznosu su priznate tražbine stečajnih vjerovnika, kolika je stečajna masa, jesu li nekretnine stečajnog dužnika opterećene razlučnim pravima i u kojem iznosu, kao i hoće li se iz stečajne mase namiriti stečajni vjerovnici i u kojem iznosu. Drugostupanjski je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke propisane odredbom članka 127. stavka 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12) za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika, odnosno da je sklapanjem predmetnih pravnih poslova došlo do oštećenja/pogodovanja vjerovnika i da bi se krajnji rezultat pobijanja očitovao u povećanju mogućnosti namirenja svih vjerovnika. Drugostupanjski je sud istaknuo da iz stanja spisa proizlazi kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na gore navedene okolnosti, a na temelju čega bi se mogla utvrditi nedostatnost stečajne mase.

11. Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo disponiranje procesnim ovlaštenjima.

12. Drugostupanjski je sud naveo da ovlaštenje za potvrđivanje prvostupanjske odluke crpi iz čl. 368. st. 1. ZPP dok ovaj sud smatra da je postupanje drugostupanjskog suda najbliže ovlaštenju koje daje odredba čl. 373.a ZPP, a koje ovlaštenje je drugostupanjski sud pogrešno primijenio. Odredba čl. 373.a ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da potvrdi ili preinači prvostupanjsku presudu unatoč pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ali samo onda kada u spisu ima dovoljno odlučnih činjenica i dokaznog materijala za drugačije, odnosno suprotne činjenične zaključke.

13.1. Konkretno, u ovom sporu, prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja kao nepotrebne i o osnovanosti tužbenog zahtjeva je odlučio ocjenom isprava sadržanih u spisu dok je drugostupanjski sud zaključio da time što tužitelj nije predložio financijsko vještačenje kako bi se utvrdila mogućnosti namirenja ukupnosti tužiteljevih vjerovnika odnosno kolika je stečajna masa, jesu li nekretnine stečajnog dužnika opterećene razlučnim pravima i u kojem iznosu, kao i hoće li se iz stečajne mase namiriti stečajni vjerovnici i u kojem iznosu, tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kad je odbio tužbeni zahtjev.

13.2. Znači prvostupanjski sud nije primijenio pravilo o teretu dokazivanja, donio je odluku na temelju isprava u spisu i odbio je dokazne prijedloge tužitelja dok je drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice niti je predložio dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenice. Osim što je takav zaključak drugostupanjskog suda (da tužitelj nije predložio dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica) proturječan stanju spisa, drugostupanjski je sud, neovlašteno primijenio pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) kada je zaključio da tužitelj nije dokazao svoje navode (da se radi o radnjama stečajnog dužnika kojima su vjerovnici tužitelja izravno oštećeni). Naime, u ovakvoj procesnoj situaciji, drugostupanjski sud nije imao ovlaštenje da o postojanju činjenica odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Odgovor na naznačeno pitanje glasi:

Drugostupanjski sud nije ovlašten primijeniti pravilo o teretu dokazivanja u situaciji kada prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na toj zakonskoj odredbi i kada je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a za koje činjenice je drugostupanjski sud zaključio da ih tužitelj nije dokazao. Drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnošću utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP (tako i u Rev-147/2012 od 8. prosinca 2015., Rev-19/2022 od 16. siječnja 2024., Rev-313/2018 od 10. ožujka 2020., Rev-1174/2021 od 12. listopada 2022., Revr-1076/2015 od 5. travnja 2016., Rev-814/2018 od 21. travnja 2020., Rev x-1160/2017 od 4. rujna 2019., Rev- 3096/2018 od 28. veljače 2023. i druge).

15. Slijedom iznesenog, kada drugostupanjski sud donese odluku na temelju stanja spisa i o postojanju činjenica, koje smatra nedokazanim, odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja, drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP.

16. S obzirom da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, kao u točki I. izreke ove odluke.

17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 21. listopad 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić