REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Rabu
Šetalište Markantuna Dominisa 4
51280 Rab
Poslovni broj: Psp-39/2024-27
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja CB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mario Mlakar i Sarah Mlakar Kasapović, Jordanovac 53a, 10 000 Zagreb, protiv tuženika Imperial Riviera d. d., OIB 90896496260, Jurja Barakovića 2, 51280 Rab zastupanog po punomoćnici Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba, radi Stvarno - smetanje posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te 21. listopada 2025., kao dana objave
r i j e š i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je tuženik Imperial Riviera d.d., Jurja Barakovića 2, 51280 Rab, OIB: 90896496260 smetao tužitelja CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine opisane kao pašnjak površine 343 m2, koji se nalazi na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab, na način da je dana 03.07.2024. uklonio 16 metalnih stupova i lance sa opisane nekretnine te je na taj način smetao tužitelja u posjedu i korištenju predmetne nekretnine.
2. Nalaže se tuženiku Imperial Riviera d.d., Jurja Barakovića 2, 51280 Rab, OIB: 90896496260, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da (o svom trošku) postavi 16 metalnih stupova povezanih lancima na nekretnini opisanoj kao pašnjak površine 343 m2, koji se nalazi na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab, a što će u protivnom učiniti tužitelj na trošak i rizik tuženika te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda iste nekretnine ubuduće pod prijetnjom novčane kazne.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju CB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku Imperial Riviera d. d., OIB 90896496260, Jurja Barakovića 2, 51280 Rab trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 187,50 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 29. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda u kojoj navodi kako je vlasnik i posljednji mirni posjednik nekretnine opisane kao pašnjak površine 343 m², koja se nalazi na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab. Tužitelj tvrdi da je posljednji mirni posjed predmetne nekretnine izvršavao na način da je istu čistio i održavao, te da je po ovlaštenom geodetu IB u lipnju ove godine zatražio izmjeru predmetne nekretnine radi uređenja i ogradnje iste. Ističe da je 23. lipnja 2024., nakon provedene izmjere, postavio 16 metalnih stupova povezanih lancima, radi ogradnje predmetne nekretnine u svom vlasništvu. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik dana 03.07.2024. skinuo metalne stupove i lance koje je on postavio, što proizlazi i iz samog dopisa tuženika od 04.07.2024. Navodi da tuženik u navedenom dopisu tvrdi kako je on bio u posljednjem mirnom posjedu, što tužitelj osporava, smatrajući takvu tvrdnju činjenično netočnom jer je upravo on bio u nesmetanom i mirnom posjedu do dana 03.07.2024., kada je tuženik izvršio smetanje. Tužitelj ističe da je pozivanje tuženika na samopomoć neosnovano, budući da tuženik nije bio u posljednjem mirnom posjedu. Dodaje da je opisanim radnjama rušenja stupova tuženik prouzročio tužitelju materijalnu štetu u iznosu od 400,00 EUR-a, koliko je tužitelj platio za postavljanje stupova radi ogradnje predmetne nekretnine. Tužitelj navodi da je o navedenom događaju obavijestio policiju i zatražio intervenciju, o čemu je sastavljen zapisnik od 08.07.2024. Iako je u zapisniku navedeno da je radnje smetanja počinio autokamp „San Marino“, tužitelj tvrdi da iz dopisa tuženika od 04.07.2024. te iz sadržaja samog zapisnika proizlazi kako je predmetno smetanje zapravo počinio tuženik, što ovaj i sam priznaje. Iz navedenog, prema tvrdnji tužitelja, proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj nadalje ističe da autokamp „San Marino“ nije bio u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine kroz dulje razdoblje prije smetanja, već upravo tužitelj. Napominje da izvan turističke sezone ne postoji potreba za korištenjem predmetnog prostora, pa stoga ni osnova za tuženikovo neovlašteno postupanje. Tužitelj tvrdi da iz ponašanja tuženika proizlazi namjera daljnjeg neovlaštenog korištenja i oduzimanja posjeda, zbog čega je ovom tužbom zatražio sudsku zaštitu svog posljednjeg mirnog posjeda.
2. Tužitelj je kao dokaze u prilog svojim navodima do zaključenja prethodnog postupka u spis dostavio: zemljišnoknjižni izvadak ovog suda za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), fotografije (listovi 6 do 9 spisa), dopis tuženika od 04.07.2024. (list 10 spisa), potvrdu MUP-a, PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Rab, Klasa: 034-04/24-01/108, od 08.07.2024. (list 11 spisa), potvrdu MUP-a, PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Rab, Klasa: 034-04/24-01/108 od 6.8.2024. (list 74 spisa), fotodokumentaciju očevida MUP-a, PU Primorsko-goranske, Policijske postaje Rab, Klasa: 034-04/24-01/108 od 2.8.2024. (listovi 75 do 80 spisa), rješenje Općinskog suda u Krku P-361/00 od 3.10.2000. (list 81spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci Gž-3147/08 od 11.5.2011. (listovi 83 do 87 spisa), dopis ADONIS d.o.o. upućen tužitelju 3.6.2015. (list 88 spisa), uvjerenje PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Rabu, od 10.2.2020. (list 89 spisa), izvod iz prostornog plana (list 90 spisa), prijedlog ugovora o zakupu od 4.7.2011. (list 91 spisa), zapisnik od 15. ožujka 2012. Općinskog suda u Rabu, poslovni broj: P-215/11.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Ističe prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, tvrdeći da nije bilo nikakvog smetanja posjeda predmetne nekretnine jer je jedini i isključivi posjednik tuženik, dok tužitelj s tom nekretninom, nema nikakve veze već četrdeset godina niti ju je u tom razdoblju ikada posjedovao. Tuženik nadalje tvrdi da je posjednik predmetne nekretnine, zajedno sa svojim pravnim prednikom, još od 1984., kada je nekretnina s oznakom k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 343 m² iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] stečena rješenjem o potpunoj eksproprijaciji od 16. travnja 1984., donesenim u korist njegova pravnog prednika. Ističe da je tadašnja Općina Rab tu nekretninu deposjedirala od ranijeg vlasnika, HB. C, radi izgradnje i proširenja autokampa „ [adresa]“ u [adresa], temeljem odluke kojom je utvrđen opći interes. Tuženik naglašava da je od trenutka eksproprijacije predmetna nekretnina bila u sastavu njegove imovine, korištena kao vanjsko parkiralište i čekalište za potrebe autokampa, te da se kao takva koristi neprekidno do danas. Pojašnjava da je odmah nakon uvođenja u posjed na toj nekretnini izgradio potporne zidove, izvršio nasip i uređenje terena radi funkcionalnog korištenja u svrhu parkiranja, što je u skladu s važećim propisima o kategorizaciji kampova. Navodi da su sve opisane činjenice općepoznate u [adresa] i na otoku [adresa], te da jasno proizlazi kako tužitelj već četrdeset godina nema nikakav posjedovni odnos prema toj nekretnini, dok ju tuženik i njegov pravni prednik posjeduju i koriste neprekidno, mirno i zakonito. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj već ranije pokretao postupak radi predaje predmetne nekretnine u posjed protiv njega odnosno njegova pravnog prednika, no da je ta parnica pravomoćno okončana odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine. Tuženik također navodi da iz korespondencije između stranaka iz veljače 2024. jasno proizlazi da tužitelj nije bio u posjedu predmetne nekretnine, jer u dopisu od 24. veljače 2024. tužitelj prijeti da će nasilno stupiti u posjed ukoliko tuženik nekretninu ne kupi od njega, dok ga tuženik u odgovoru od 27. veljače 2024. upozorava da takve radnje ne pokušava te da će u slučaju potrebe zaštititi svoj posjed zakonom dopuštenim sredstvima, uključujući institut samopomoći. Zaključno, tuženik tvrdi da nikakvo smetanje posjeda s njegove strane nije postojalo, već da je upravo tužitelj dana 23. lipnja 2024. smetao njega u njegovom posljednjem mirnom posjedu postavljanjem metalnih stupova i lanaca na predmetnom zemljištu. Tuženik navodi da je, štiteći svoj posjed, u zakonskom roku od 30 dana poduzeo dopuštenu samopomoć u skladu s člankom 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uklonivši stupove i lance kako bi omogućio daljnje nesmetano korištenje parkirališta u sklopu autokampa tijekom turističke sezone. Tuženik naglašava da je ta samopomoć bila nužna i primjerena okolnostima jer je postavljanje zapreka od strane tužitelja onemogućilo korištenje parkirališta od strane gostiju autokampa, čime je bilo ugroženo njegovo poslovanje u tijeku turističke sezone.
4. Tuženik je u prilog svojim navodima u spis kao dokaze dostavio: rješenje o eksproprijaciji br. UPI-02/2-303/1-84 od 16.04.1984.; zapisnik s nagodbom o visini naknade od 19.03.1984., potvrda Trgovačkog suda u Rijeci o pravnom sljedništvu tuženika; pravomoćna presuda Općinskog suda u Rabu, posl. br. P-215/11 od 30.05.2012.; drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci, posl. br. 29 Gž- 4630/2012-2 od 09.12.2014.; dopis tužitelja tuženiku od 24.02.2024. s prilozima i odgovor tuženika od 27.02.2024. s prilozima.
5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvida u naprijed navedenu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušanje svjedoka: MB, BB, IB, VB, ČB, OB, JB i FB, uviđaj na licu mjesta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nenadu Vidmaru, iz Ravne Gore, koji je izradio i pisani nalaz i mišljenje 9. srpnja 2025. (listovi 164 do 185 spisa) te saslušanje stranaka. Zakonski zastupnik tuženika nije saslušan jer se bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Sudski postupak radi smetanja posjeda je sumaran, jer se ograničava na raspravljanje i dokazivanje samo dvije faktične činjenice – posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravne osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevu za naknadu štete (čl. 441. ZPP-a). Također, člankom 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) određeno je da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
8. Slijedom navedenog, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije odlučno je li stranke imaju pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine te jesu li kvalificirani posjednici odnosno vlasnici predmetne nekretnine, pa s obzirom na to sud nije niti analizirao dokaze koje se odnose na te činjenice.
9. Sukladno čl. 10. st. 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.
10. Na uviđaju na licu mjesta održanog 28. svibnja 2025. tužitelj je pokazao što smatra granicama svog posjeda. Kao međašne točke pokazao je dva željezna stupića koja je postavio susjed te je pokazao mjesto gdje su bili postavljeni stupići svakih 2,20 m.
11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nenada Vidmara od 9. srpnja 2024. (listovi 164 do 183 spisa) vidljivo je kako predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja uređeno zemljište koje se koristi kao parkiralište.
12. Svjedok VB u svom iskazu je naveo kako kod tuženika radi 43 godine, a predsjednik uprave bio je od 2000. godine. Ističe da je od tada bilo više pokušaja smetanja posjeda, i to: 1999./2000., 2001./2002. te 2024., a svi su završeni u korist tuženika. Za događaj iz lipnja 2024. saznao je od pravne službe koja je dala nalog direktoru objekta da se koristi pravom samopomoći, nakon što su postavljeni metalni stupići i lanci. Nije bio osobno prisutan na licu mjesta. Navodi da je predmetna nekretnina oduvijek u posjedu tuženika (Imperiala) od eksproprijacije 1984. te da se koristi kao čekalište i parkiralište kampa, što je uvjet za kategorizaciju autokampa. U ožujku 2024. bio je na terenu, gdje nije bilo stupića ni drugih prepreka. Kamp da se otvara 1. travnja ili 15. travnja ovisno o blagdanima. U odnosu na prijedlog ugovora o zakupu od 4.7.2011. (list 91 spisa) naveo je kako je taj prijedlog bio ponuđen pod određenim uvjetima te da je znao da on to neće potpisati.
13. Svjedok MB, rođak tužitelja, u iskazu je naveo kako je početkom svibnja 2024. zajedno s tužiteljem uređivao nekretnine te su svaki svoju kosili, čistili i nasipali kamenje i tucanik. Tvrdi da je autokamp do tada koristio te parcele za parkiranje, ali da su u svibnju 2024. vozila parkirala na susjednu česticu, jer su vidjeli da uređuju teren. Neko vozilo bi i bilo parkirano , jer ljudi ne znaju, a oni nisu stalno tamo. Navodi da je 21. lipnja 2024. geodet izmjerio njegovu i tužiteljevu parcelu, a da je 22. lipnja tužitelj iskopao rupe, a 23. lipnja postavio metalne stupiće, koji su 3. srpnja 2024. uklonjeni od strane osoba iz autokampa. Ističe da je nakon uklanjanja stupića autokamp nastavio koristiti zemljište za parkiranje.
14. U svom iskazu tužitelj CB je naveo kako je u svibnju 2024. s MB odlučio očistiti i ograditi svoju nekretninu radi uređenja parkirališta. Čistili su teren, uklanjali kamenje, smeće i travu. Dolazio je dvadeset dana u svibnju, ovisno o vremenskim prilikama, a zadržavao bi se tri do četiri sata. Dana 21. lipnja 2024. geodet da je izmjerio parcelu, 22. lipnja tužitelj je iskopao rupe, a 23. lipnja postavio željezne stupiće. Dana 3. srpnja 2024. obaviješten je da su stupići uklonjeni od strane osoba iz autokampa, o čemu je obavijestio policiju i odvjetnika. Navodi da je 2023. godine pisanim putem predložio tuženiku da otkupi ili uzme nekretninu u zakup, ali dogovor nije postignut. Nije obavijestio tuženika da će uređivati prijepor, niti je naručio pijesak, već su teren ravnali sa malo šute i kamenja sa strane. U travnju i svibnju 2024. automobili da su uglavnom parkirala na susjedne čestice, nekad bi netko zalutao, te da je turiste upozoravao da se radi o privatnom vlasništvu.
15. Svjedokinja OB, zaposlenica tuženika koja je u kampu u [adresa] radila od 2007. do 2015. te kratko 2021. izjavila je kako se predmetno zemljište koristilo za parkiranje osoblja i privremeno za „check-in“ gostiju kampa. Zemljište tada nije bilo ograđeno. Nije bila na prijeporu 2024. godine.
16. Nadalje svjedok ČB, direktor autokampa San Marino iskazao je da tuženik koristi predmetno zemljište za parkiranje zaposlenika i gostiju. Krajem lipnja 2024. tužitelj da je ogradio zemljište, o čemu je obavijestio pravnu službu i po nalogu uprave organizirao uklanjanje stupića. Kolci su ostavljeni na susjednoj čestici. Tvrdi da tužitelja prije postavljanja stupića nije vidio terenu niti je primijetio ikakve promjene na predmetnoj čestici. Kamp da se priprema tijekom cijele godine, a osobno je i administrativno vezan dolaziti u njega. Godine 2024. da je otvoren 27. travnja. Koliko zna, CB nije najavio da će angažirati geodeta. Parking da se naplaćuje tek od lipnja, a u travnju i svibnju se ne naplaćuje, ali ga koriste. Nakon postavljanja stupića MB prestali su s naplatom, jer su im trebala ostala zemljišta za check-in.
17. Svjedok FB, direktor operacija u Imperialu je iskazao kako je u lipnju 2024. obaviješten da je zemljište ograđeno; idući dan obišao je teren i naložio uklanjanje stupića nakon konzultacija s pravnom službom, uz zaključak da se čestica nalazi u posjedu tuženika i da se može primijeniti samopomoć. Navodi da se zemljište stalno koristi kao parking za goste i osoblje, te da je naplata parkinga zadnji put bila 2023., dok se 2024. koristilo samo za osoblje.
18. Svjedokinja JB, voditeljica pravnih poslova tuženika, izjavila je kako je 21. lipnja 2024. obaviještena da su geodeti CB na predmetnoj čestici, te je uputila zaposlenike da zemljište nastave koristiti kao i dosad. Sutradan je saznala da su postavljeni stupići te je, nakon dogovora s upravom, dala nalog da se oni uklone 3. srpnja 2024. Navodi da je u travnju i svibnju 2024. prolazila kraj zemljišta i vidjela da se koristi kao parking, kao i svih ranijih godina.
19. Svjedok BB u svom iskazu je naveo kako mu je predmetna nekretnina poznata od djetinjstva te da ju je Imperial koristio iako je bila u vlasništvu HB, a potom CB. Izjavio je da se 2023. ondje i naplaćivao parking, dok su 2024. CB i MB čistili i pripremali zemljište za parkiralište. Viđao ih je kako rade i postavljaju kolce, te je on upozorio tužitelja da su uklonjeni, nakon čega je CB zvao policiju. Potvrdio je kako je u travnju i svibnju kamp bio otvoren i da na predmetnom zemljištu nije bilo parkiranih vozila jer još nije bilo toliko gostiju.
20. Dalje, svjedok IB, ovlašteni geodet koji je sredinom lipnja 2024. iskolčavao predmetnu nekretninu, kao i susjednu, iskazao je da mu se tijekom radova nitko iz kampa nije obratio, osim načelnika općine, kojem je objasnio da ne dira cestu. Nije bio na terenu u travnju ni svibnju, a prilikom iskolčenja nije bilo automobila na točkama međe, bilo je nekih auta, ali ne zna točno na kojoj čestici.
21. Prema tome iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka koji su zaposlenici tuženika i to, ĆB, KB, PB, JB i OB proizlazi kako se predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristila od ranije za potrebe kampa kao parkiralište ili čekalište za goste i djelatnike. Tu činjenicu ne osporava niti tužitelj. No, tužitelj tvrdi kako je čišćenjem i uređivanjem početkom svibnja 2024. ušao u posjed predmetne nekretnine. Nije sporno, a i iz provedenih dokaza proizlazi da je geodet na terenu bio 21. lipnja 2024., a tužitelj je 23. lipnja 2024. postavio metalne stupove povezane lancima, koje je tuženik uklonio 3. srpnja 2024.
22. Nitko od saslušanih svjedoka, koji su zaposlenici tuženika, nije osobno vidio tužitelja na terenu prije lipnja 2024., niti su do tada primijetili ikakve promjene ili radove na spornoj čestici. Također, prema izjavi samog tužitelja, on nije obavijestio tuženika da će uređivati prijepor, niti je naručio pijesak i doveo kakav materijal, već je zemljište ravnao sa malo šute i kamenja koji su se nalazili sa strane.
23. U parnicama zbog smetanja posjeda aktivno je legitimiran posljednji mirni posjednik. Prema čl. 21. st. 3. ZV-a posjed postaje miran protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za smetanje i počinitelja, odnosno godine dana od nastalog smetanja. Pasivno legitimirana je osoba koja je izvršila čin smetanja posjeda (koja je posjed oduzela ili uznemirila).
24. Postojanje posjeda, kao faktične vlasti koju određena osoba ima glede određene stvari ispituje se prema objektivnim kriterijima, i to prema vanjskoj vidljivosti, razmjernoj trajnosti, mogućnosti isključenja tuđih zahvata u stvar te dostupnosti posjedniku.
25. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je predmetno zemljište godinama bilo korišteno od strane tuženika za parkiranje vozila zaposlenika i gostiju kampa. Pritom, nije odlučno je li kamp otvoren za turiste cijelu godinu (iz izjave ČB proizlazi da se u kamp svakodnevno dolazilo radi obavljanja administrativnih poslova), jer sukladno načelu trajnosti propisanog čl. 19. st. 1. ZV-a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. Početkom svibnja sve i da jest tužitelj čistio i uređivao predmetnu nekretninu, on je to radio bez da je najavio tuženiku, potajno. Povremene radnje čišćenja vanjskog parkinga, dvadesetak dana u trajanju od otprilike četiri sata, nisu trajno vidljive, niti toliko zamjetne da bi se smatralo da je njima tužitelj uspostavio isključivu faktičku vlast nad predmetnom nekretninom. Te radnje, sve i da je tužitelj kojeg turista uputio da se tu ne parkira, nisu takve da bi u cijelosti isključile tuženika iz posjeda, a i iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da ih tuženik (putem svojih zaposlenika) nije niti uočio. Tek postavljanjem stupića s ogradom 23. lipnja 2024., tužitelj je uspostavio vanjski vidljiv posjed, kojim je htio isključiti tuženika u posjedovanju predmetne nekretnine. No, u zakonskom roku propisanom za mogućnost korištenja samopomoći iz čl. 27. ZV-a od 30 dana, konkretno 3. srpnja 2024. tuženik je uklonio stupiće, dakle prije nego što se tužitelju posjed umirio.
26. Slijedom svega naprijed navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je prije uklanjanja stupića dana bio posljednji mirni posjednik, tako je primjenom naprijed citiranih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci ove odluke.
27. Tuženiku je priznat zatraženi trošak u visini jednokratne naknade odvjetniku za postupak smetanja posjeda (Tbr 7. toč. 2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23)) – 250 bodova x 2,00 EUR (za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima održanima 20.3.2025., 28.5.2025., sastav podneska od 3.4.2025.), zastupanje na ročištu održanom 18.6.2025. (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 100,00 EUR, sve uvećano za iznos PDV-a od 25%- 150,00 EUR, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 7.8.2025. kao nepotreban sukladno odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer se u njemu ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već na tijek postupka, a sve navode iz tog podneska mogli su biti izneseni i ranije u postupku na održanim ročištima za što je tuženiku priznat trošak.
U Rabu, 21. listopada 2025.
Sudac
dr. sc. Mirella Rodin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud.