REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: P-607/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA D.D. ZAGREB, PODRUŽNICA PULA, sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku iz Zagreb, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 20. listopada 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju CU i zamjenika punomoćnika tuženika Karla Blažana, odvjetnika iz Zagreba, na ročištu za objavu presude 30. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.607,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 04.10.2024. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena te naknade mu troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka te se nalaže tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 1.650,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 30. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. listopada 2024. navodi da je rešenjem HZMO Područne službe u Rijeci broj 190952 od 15.09.2009. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici i djetetu pokojnog osiguranika tužitelja - ŽU. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. 9/2 P-1974/2012-15 od 27.04.2015. u predmetu HZMO, Zagreb, Područna služba u Rijeci, protiv Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Podružnica Pula, a koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Ref. 88 Pž-5808/2015- 3 od 9. lipnja 2017., utvrđena je odštetna odgovornost tuženika i dosuđena naknada štete nastala isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2009. do 31. ožujka 2012., dok je Presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-187/2016 od 18. listopada 2017., potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. 62 Pž- 7157/2017-2 od 24. rujna 2018., u parnici vođenoj između istih stranaka, ovdje tužitelju dosuđena naknada štete nastala isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2013 do 30. travnja 2016., sve umanjeno za utvrđeni postotak suodgovornosti osiguranika tužitelja u omjeru od 30%. Naime, smrt osiguranika ŽU nastupila je kao posljedica prometne nesreće čijem je nastanku u većem omjeru pridonio osiguranik tuženika i to u omjeru od 70%. Tuženik je nastavno, prema odštetnim zahtjevima tužitelja naknadio štetu za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 30. studenog 2018., zatim za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020. te štetu za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 30. travnja 2022. Isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2024. HZMO trpi daljnju štetu. Sukladno odredbama čl. 161., 164. st. 1. i 5., a u pogledu tijeka zatezne kamate čl. 165. st. 3. ZOMO („NN" 157/13, 33/15, 93/15, 151/14, 120/16, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), tužitelj zahtjeva isplatu 70% iznosa obiteljske mirovine isplaćene u razdoblju od od 1. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2024., odnosno 70% od 6.582,08 eur, što iznosi 4.607,45 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. listopada 2024., koji dan predstavlja prvi dan nakon isteka roka za dobrovoljno ispunjenje odštetnog zahtjeva kojeg je tuženik zaprimio 18. rujna 2024. Kao dokaz svojih navoda, tužitelj je dostavio gore navedeno Rješenje broj 190952 od 15.09.2009., Zapisnik o očevidu od 10. listopada 2008., kopije gore navedenih presuda, odštetni zahtjev od 6. svibnja 2020., odštetni zahtjev tužitelja od 17. rujna 2024., odštetni zahtjev tužitelja od 30. studenog 2018., odštetni zahtjev tužitelja od 6. svibnja 2022., sve sa pripadajućim povratnicama, utemeljeni odgovor tuženika od 30. rujna 2024., obračun isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2024. i ispis iz Banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 17. rujna 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je njegov osiguranik ČU bio suodgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 30 %. Tuženik nadalje, ne osporava da tužitelj isplaćuje svojim osiguranicima i to udovici i djetetu pok. ŽU obiteljsku mirovinu kao i da ukupna visina isplaćene mirovine u razdoblju 01.05.2022. pa do 31.08.2024. iznosi EUR 6.582,08 budući tako proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj i u koju tuženi nema razloga sumnjati. Tuženik međutim, osporava visinu iznosa „stvarne štete“ koji je po subrogacijskom zahtjevu tuženi dužan platiti tužitelju te primjenu zakonskog propisa po kojem će takva isplata uslijediti. Tuženik naime, ukazuje kako on nije štetnik, već je društvo za osiguranje koje sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s vlasnikom vozila temeljem odredbi toga Zakona zaključuje ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uslijed uporabe osiguranog vozila u prometu, a sukladno kojim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu preuzima osigurateljno pokriće za slučajeve i obveze koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, te sukladno obvezama preuzetim temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu temeljem načela razmjernosti obračunava vlasniku vozila premiju osiguranja. Pa stoga tuženik kao društvo za osiguranje koje je sa vlasnikom vozila zaključilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može odgovarati i biti obvezno naknaditi nešto što nije propisano tim Zakonom i preuzeto ugovorom o osiguranju. Poradi navedenog visina obveze i opseg obveze tuženika kao društva za osiguranje ima se utvrditi primjenom lex specialis za tu vrstu ugovora, odnosno temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to primjenom odredbe iz čl. 23. st. 3. ZOOP-a. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud pozove tužitelja da sačini izračun razmjernog iznosa mirovine u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, a podredno da sud odredi knjigovodstveno-financijsko vještačenje razmjernog iznosa mirovine u smislu odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP. Tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženome dosuditi prouzročene parnične troškove.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa te je izvršio uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, od 4. listopada 2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 26. kolovoza 2008. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ŽU,

- da je za nastanak štetnog događaja bio suodgovoran ŽU u omjeru od 30%, dok je osiguranik tuženika ČU suodgovoran u omjeru od 70%,

- da vozilo kojim je u prometnoj nezgodi od 26. kolovoza 2008. upravljao ČU, reg. oznake i broja: [registarska oznaka] na taj dan bilo osigurano kod tuženika temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da je bio zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti o čemu je sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izdana polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 131030351618,

- da je rešenjem HZMO Područne službe u Rijeci broj 190952 od 15.09.2009. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici i djetetu pokojnog osiguranika tužitelja ŽU,

- da je tužitelj isplaćivao svojim osiguranicima i to udovici i djetetu pok. ŽU obiteljsku mirovinu kao i da ukupna visina isplaćene mirovine u razdoblju 01. svibnja 2022. pa do 31. kolovoza 2024. iznosi 6.582,08 eur.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo finanacijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb.

7.1. Iz Nalaza i mišljenja vještaka (str. 130. do 139. spisa), odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime vještačenjem je utvrđeno da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja ŽU u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio udovici i djetetu svog pokojnog osiguranika ŽU u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2024. i to za iznos od 2.276,58 eur, u koji je iznos uračunata odnosno primijenjena korekcija za postotak suodgovornosti osiguranika tuženika od 70%, sve kako je prikazano u tablici na str. 138. spisa. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3., proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

7.2. Stranke su prihvatile Nalaz i mišljenje vještaka, s time da je tužitelj izričito naglasio da prihvaća nalaz samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svoj stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; u daljnjem tesktu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na obiteljsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO- a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na srazmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da bi tužitelj bio u obvezi svom pokojnom osiguraniku ŽU plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu njegovoj udovici i djetetu u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2022. do 31. kolovoza 2024. i to za iznos od 2.276,58 eur, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; u daljnjem tekstu: ZPP).

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023; u daljnjem tekstu: OT) i to za sastav odgovora na tužbu, obrazloženog podneska od 11. prosinca 2024. i obrazloženog podneska od 15. listopada 2025. po 100 bodova sukladno Tbr. 8. st. 1. OT te za zastupanje na ročištima od 14. siječnja 2025. i 20. listopada 2025. po 100 bodova sukladno Tbr. 9. st. 1. OT, odnosno ukupno 500 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. OT iznosi 1.250,00 EUR sa uključenim PDV-om.

13.2. Tuženiku je priznat i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eur.

13.3. Ukupni trošak kojeg je tužitelj dužan platiti tuženiku iznosi 1.650,00 eur.

13.4. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Puli-Pola, 30. listopada 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom), a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku po punomoćniku.