REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1044/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javna ustanova Nacionalni park Plitvička Jezera, Plitvička Jezera - Znanstveno-stručni centar dr. Ivo Pevalek, Plitvička Jezera, Josipa Jovića 19, OIB 91109303119, zastupanog po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Markešu, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika US, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Markešu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2527/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-228/2017-59 od 4. travnja 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška revizijskog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, (OIB:91109303119 sa sjedištem u Plitvičkim Jezerima (Općina Plitvička Jezera) Plitvička jezera – Znanstveno - stručni centar dr. Ivo Pevalek, Josipa Jovića 19, vlasnik u 1/1 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] "[adresa] površine 1200 čhv–a, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tuženik DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan priznati te trpjeti da se tužitelj na osnovu ove presude upiše kao vlasnik u 1/1 dijela nekretnine z.k.čbr. [katastarska čestica] "[adresa] i [adresa] površine 1200 čhv–a, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužitelju Javna Ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, (OIB:91109303119 sa sjedištem u Plitvičkim Jezerima (Općina Plitvička Jezera) Plitvička jezera – Znanstveno - stručni centar dr. Ivo Pevalek, Josipa Jovića 19, trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 18.750,00 EUR na ime parničnih troškova, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu od 1.250,00 EUR.".
1.2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. i st. II. izreke.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-359/2025-2 od 27. svibnja 2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Je li posjed tužitelja nepošten samo iz razloga jer je kao posjednik tijekom posjedovanja znao da je u zemljišnim knjigama bilo upisano vlasništvo tuženika ili njegovih prednika?".
3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju.
3.1. Tuženik i umješač na strani tuženika u odgovoru na reviziju protive se reviziji.
Zahtijevaju naknadu troška revizijskog dijela postupka.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine.
7. Suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u pitanju da li je tužitelj bio pošteni posjednik sporne nekretnine, a na što se i odnosi pravno pitanje radi kojega je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.
8. U odnosu na predmetno pravno pitanje radi kojega je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, mjerodavan izvor prava je odredba čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), a koja glasi:
"Posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.".
Sadržajno istovjetna odredba bila je i u čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91).
9. U odnosu na predmetno pravno pitanje ovaj revizijski sud već je izrazio pravno shvaćanje (rješenje broj Rev-1209/2016-3 od 11. veljače 2020. i dr.), a prema tom pravnom shvaćanju posjed nije nepošten samo iz razloga što je posjednik tijekom posjedovanja znao da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bila upisana druga osoba. Ovaj revizijski sud ostaje kod tog pravnog shvaćanja, a čime je i odgovoreno na predmetno pravno pitanje.
10. Odgovor na predmetno pravno pitanje i nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. Ovo stoga što drugostupanjski sud nije zaključio da je posjed tužitelja nepošten samo zbog toga što bi tužitelj znao da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine bio upisan tuženik, odnosno njegovi pravni prednici već i zbog sljedećih činjenica:
- da su tuženici i njegovi pravni prednici bili u posjedu sporne nekretnine te nisu bili pasivni u iskazivanju vlasničkih ovlasti,
- da je prednik tuženika pasao ovce na predmetnoj nekretnini te davao drugima da je kose,
- da je nakon košnje dopuštao djeci da igraju nogomet na toj nekretnini,
- da je prednik tuženika branio (neuspješno) turistima (gostima tužitelja) da dolaze na tu nekretninu, te da je i zaposlenik tuženika (svjedok KS) znao da je ta nekretnina vlasništvo tuženikove obitelji (toč. 15. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude).
11. Kako tužitelj pretežnim dijelom sadržaja revizije pokušava dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, ovdje je za ukazati da takvi revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizijom drugostupanjska presuda ne može pobijati niti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 391. st. 3. ZPP).
12. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti.
13. Zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška revizijskog dijela postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da taj trošak nije bio potreban, odnosno jer je ocijenjeno da radnje koje su tuženik i umješač poduzeli u revizijskom dijelu postupka nisu bile od utjecaja na donošenje odluke o reviziji tužitelja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Kontrec
