Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-33/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa] st. 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice SH iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Šimunić Mamić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-527/2020-22 od 14. veljače 2025. i žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja istoga suda poslovni broj P Ob-527/2020-29 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ŽH i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-527/2020-22 od 14. veljače 2025. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je bračna stečevina tužitelja i tuženice: − 93. suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU [zemljišno knjižni uložak], KO [katastarska općina] i namještaja u stanu br. 25, u [adresa], i kućanskih aparata, u dijelu kojim je odbijen zahtjev da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela predmetnog stana, namještaja i kućanskih aparata u stanu br. 25, u [adresa], kao i u dijelu da je tužitelj ovlašten na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na predmetnom stanu na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela s imena tuženice.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je osobno vozilo Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991., LIMUZINA, TALK BIJELA 01 bračna stečevina tužitelja i tuženice te da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela i za navedeno sudi:

Utvrđuje se da je bračna stečevina tužitelja i tužene osobno vozilo Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991., LIMUZINA, TALK BIJELA 01 te je tužitelj suvlasnik u ½ dijela navedenog osobnog vozila.

i

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja ŽH i ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-527/2020-29 od 7. srpnja 2025. u dijelu izreke kojim je tuženici SH naloženo tužitelju ŽH naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.938,00 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je bračna stečevina tužitelja i tužene:

− 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU [zemljišnoknjižni uložak broj], KO Split

− osobno vozilo Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991, LIMUZINA, TALK BIJELA 01 − namještaj u stanu br. 25, u [adresa], kućanski aparati.

II. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela:

− 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU [zemljišnoknjižni uložak broj], KO [adresa]

osobnog vozila Škoda, tip 135 L Favorit, broj šasije [broj šasije], broj motora [broj motora], godina proizvodnje 1991, LIMUZINA, TALK BIJELA 01

- namještaja i kućanskih aparata u stanu br. 25, u [adresa]

te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na prije označenom stanu, 93.suvlasnički dio: 80/5601 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-93), stan na trećem (III) katu, označen br.25 (ranije u ZK označen br.24) u površini od 79,95 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, degažmana i lođe, u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, [adresa], ZU 16220, KO [katastarska općina] , na svoje ime za ½ dijela, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela s imena tuženice.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja zatezna kamata teče od presuđenja do isplate.“

2. Rješenjem u stavku I. izreke je utvrđeno da je tuženica povukla prijedlog radi osiguranja troškova postupka, a u stavku II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.938,00 eura, dok je zahtjev za više zatraženo odbijen kao neosnovan.

3. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica je u žalbi protiv rješenja o troškovima postupka sadržajno predložila donošenje dopunskog rješenja navodeći da rješenjem nije odlučeno o njezinom zahtjevu za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka te nije određen rok za isplatu troška.

5. Dopunskim rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-527/2020-29 od 7. srpnja 2025. odlučeno je o zahtjevu tuženice da joj tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 7.938,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja – 14. veljače 2025., do isplate te je odlučeno da je trošak postupka tužitelj tuženici dužan isplatiti u roku od 15 dana od presuđenja.

6. Protiv tog dopunskog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se dopunsko rješenje preinači da se tužitelju prizna trošak parničnog postupka, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

7. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica se protivi svim žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

8. Žalba tužitelja protiv presude i dopunskog rješenja je djelomično osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja bračne stečevine naspram tužene, zahtijevajući da se stan u [adresa] na adresi [adresa], osobni automobil Škoda Favorit te namještaj i kućanski aparati utvrde kao bračna stečevina, da se utvrdi pravo suvlasništva u ½ dijela u korist tužitelja te je tužitelj također zahtijevao ovlaštenje za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnom stanu.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve odlučne okolnosti i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

12. Tako je utvrdio:

- da je brak između stranaka sklopljen 30. prosinca 1976., a razveden presudom Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 1997.,

- da je bračna zajednica stranaka prekinuta početkom 1995. godine,

- da je predmetni stan na adresi [adresa] u [adresa] dodijeljen majci tuženice NH na korištenje prije sklapanja braka stranaka temeljem Odluke o dodjeli stana na korištenje od 12. studenog 1976., a ugovor o njegovom otkupu i to Ugovor broj 108/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom) zaključen je nakon prestanka bračne zajednice,

- da je majka tuženice NH predmetni stan otkupila temeljem naprijed navedenog ugovora sklopljenog 12. travnja 1995., i da je otplaćivala otkup, a tuženica je to počela činiti nakon smrti svoje majke i upisana je kao isključiva vlasnica temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 19. listopada 2000., sklopljenog s majkom NH,

- da su namještaj u stanu i kućanske aparate nabavile majka i sestra tuženice prije nego što su se stranke doselile u predmetni stan, te ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka,

- da je automobil Škoda, iako kupljen u vrijeme trajanja braka, tužitelj odvezao prilikom napuštanja domaćinstva početkom 1995. godine te nije dokazano da automobil još uvijek postoji.

13. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem bračne stečevine, zahtjev da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela na predmetnoj nekretnini, pokretninama i osobnom automobilu, kao i zahtjev da je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu na nekretnini na svoje ime.

14. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na stan u [adresa], pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni stan nije zajednička imovina bračnih drugova i njihova bračna stečevina jer nije stečen radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti potječe iz te imovine. Takav zaključak proizlazi iz izvedenih dokaza i to priložene dokumentacije o kupnji stana, posebno iz Odluke o dodjeli stana na korištenje od 12. studenog 1976. i Ugovora broj 108/95 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom) te tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost takvih zaključaka prvostupanjskog suda.

15. Naime, predmetni stan kupljen je sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 – dalje: ZPS), a prema čl. 6. st. 1. toga Zakona, stan ima pravo kupiti stanar - nositelj stanarskog prava pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegova obiteljskog domaćinstva.

16. Dakle, pravo na otkup predmetnog stana nastalo je na temelju zakona u vrijeme dok je majka tuženice NH bila nositeljica stanarskog prava, a to pravo po svojoj naravi je bilo imovinsko pravo koje je za sve nositelje stanarskog prava nastalo na temelju zakona u procesu pretvaranja društvenog vlasništva i koje je postojalo pored stanarskog prava. S obzirom da pravo na otkup stana nositelja ovlašćuje otkupiti stan na kojem je imao stanarsko pravo i na tom temelju steći pravo vlasništva tog stana, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi. U konkretnom slučaju pravo vlasništva na spornom stanu, kojeg je otkupila majka tuženice NH na svoje ime, i koja je za svog života vršila obročnu otplatu tog stana, potječe od prava na otkup stana koje zasigurno nije bilo bračna stečevina parničnih stranaka. Ovakav stav je u bitnom sukladan pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj U-III- 3136/2003 od 25. siječnja 2006.

17. Utvrđeno je da je bračna zajednica stranaka prestala početkom 1995., te da je NH, kao nositeljica stanarskog prava sporni stan kupila 12. travnja 1995., pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ona stekla vlasništvo predmetnog stana nakon prestanka bračne zajednice stranaka, radi čega stan nije predstavljao zajedničku imovinu stranaka u smislu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO).

18. Žalbeni navodi tužitelja o postojanju izvanbračne zajednice sa tuženicom od 1967/68 godine, prvi puta su istaknuti u žalbi, što je protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP.

19. Daljnji žalbeni navodi tužitelja da je kao član obiteljskog domaćinstva dao suglasnost za stjecanje stana, nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravoj stvari jer je samo nositelj stanarskog prava imao pravo otkupiti stan, a uz njegovu suglasnost i članovi obiteljskog domaćinstva, no upravo je nositeljica stanarskog prava NH iskoristila svoje pravo i ona osobno otkupila stan te nikome nije dala suglasnost za otkup stana. Time što je majka tuženice, kao nositeljica stanarskog prava otkupila stan osobno, ne dajući suglasnost za to nikome od članova domaćinstva, jasno se izrazila u pogledu stjecanja vlasničkopravnog ovlaštenja na tom stanu na način da otkupljeni stan pripada u njezino isključivo vlasništvo. Iz navedenih razloga taj stan je predstavljao njezinu imovinu, a ne zajedničku imovinu stranka.

20. Kako je predmetni stan otkupila i rate za otkup plaćala nositeljica stanarskog prava NH, a kasnije je taj stan temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla tuženica, predmetni stan nije imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa je u tom dijelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

21. S obzirom da predmetni stan nije bračna stečevina stranaka, to je neosnovan i zahtjev tužitelja da je ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na predmetnom stanu, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva za ½ dijela s imena tuženice.

22. Što se tiče pokretnina i kućanskih aparata, prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da je stan, u vrijeme useljenja stranaka, već bio opremljen, a opremile su ga majka i sestra tuženice, zaključuje da pokretnine u stanu i to namještaj i kućanski aparati nisu bračna stečevina stranaka. Taj dio iskaza tuženik nije osporio, iako je to mogao učiniti na ročištu za saslušanje stranaka na koje se nije odazvao. Slijedom navedenog, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi o imovini koju su stranke stekle zajedničkim radom, pa je zahtjev i u tom dijelu pravilno odbijen.

23. U odnosu na osobni automobil Škoda Favorit, osnovano žalba ukazuje da prvostupanjski sud nije mogao zaključiti da predmetni automobil više ne postoji, budući da takvo utvrđenje ne proizlazi iz izvedenih dokaza. Međutim, iz sadržaja tužbe i izvedenih dokaza, a osobito iskaza tuženice proizlazi da je tužitelj, napuštajući zajednički dom početkom 1995. godine, sa sobom odvezao navedeni automobil, koji se od tada nalazi u njegovom posjedu. Tuženica je u svom iskazu priznala da je navedeni automobil kupljen za vrijeme trajanja braka i da je bračna stečevina stranaka. Imajući u vidu da je riječ o imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka i da između stranaka nije sporno da je automobil zajednička imovina, osnovano žalba u tom dijelu ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je, polazeći od navedenih utvrđenja, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na osobni automobil Škoda Favorit i tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojiti, utvrđujući da navedeni automobil predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, zbog čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je propustio odlučiti o zahtjevu tuženice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova, kao i o zahtjevu da rok za plaćanje troškova teče od presuđenja. Kako je o tom zahtjevu odlučeno dopunskim rješenjem poslovni broj P Ob-527/2020-29 od 7. srpnja 2025., to je žalba tuženice glede troškova postupka bespredmetna.

25. Međutim, osnovano tužitelj osporava dopunsko rješenje u dijelu kojim je tim rješenjem ponovno određen iznos troškova postupka, jer je o visini već odlučeno stavkom II. rješenja od 14. veljače 2025. Na taj je način prvostupanjski sud dva puta odlučio o istom trošku, čime je povrijedio odredbu čl. 340. ZPP, prema kojoj se dopunsko rješenje može donijeti samo u dijelu o kojemu rješenjem nije odlučeno.

26. Kako je dopunsko rješenje u dijelu koji se odnosi na visinu troška doneseno protivno zakonu, valjalo ga je u tom dijelu ukinuti, dok je u preostalom dijelu (u pogledu roka plaćanja i zateznih kamata) pravilno doneseno, jer time sud samo dopunjuje rješenje u dijelu o kojemu ranije nije odlučio. O isplati zateznih kamata na trošak parničnog postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke.

27. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u rješenju.

28. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina