REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9628/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika PECOLAJ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice PG, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini (Narodne novine broj:, 114/11., 68/13., 30/14., .32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, broj: Pp-639/2025 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom protiv I. okrivljenika PECOLAJ d.o.o., Nova Gradiška i II. okrivljenice PG, odbijena je optužba da bi na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršajno djelo iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini.
2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava.
4. Žalitelj u žalbi, ne osporava činjenicu da su okrivljenici u svojstvu trgovca, prije pokretanja prekršajnog postupka u ostavljenom roku dostavili inspektorici dokaz da su uklonili utvrđene nedostatke i u korist Državnog proračuna uplatili iznos od 3.981,68 eura, sve na temelju rješenja tržišne inspetorice izdanog u tijeku inspekcijskog nadzora i time otklonili zabranu obavljanja djelatnosti trgovine na malo, međutim ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer se uplata novčanog iznosa od 3.981,68 eura u Državni proračun, ne može smatrati novčanom kaznom u prekršajnom postupku, već ispunjenjem jednog od dva propisana uvjeta kojima se obustavlja upravni postupak kojim se utvrđuje prestanak izrečene mjere zabrane obavljanja djelatnosti trgovine. Slijedom navedenog predlaže pobijanu presudu zamijeniti novom kojom će se okrivljenici proglasit krivim za predmetno prekršajno djelo i primjereno kazniti ili podredno, istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je neosnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito protiv I. okrivljenika i II. okrivljenice, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini, odbio optužbu, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se slaže i ovaj sud.
8. Naime, primjenom čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, pobijanom odlukom je odbijena optužba protiv okrivljenika radi prekršajnog djela iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini, a prema kojoj optužbi okrivljenici kritične zgode dana 28. siječnja 2025. godine, u prodavaonici u [adresa], nisu osigurali podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa o nastalom poslovnom događaju iz kojih se može spoznati poslovni događaj odnosno zaduženje za vlastitu robu i to: za 10. kom. sendviča u zemički 0,10 kg po cijeni od 1,10 eura, 11 kom. (9 zatečenih u prodaji i 2 prodana) sendviča kulen po cijeni od 2,20 eura, 12 kom. sendviča u lepinji po cijeni od 1.70 eura i 1 kom. peciva - hrenovka 0,14 kg po cijeni od 1,30 eura, budući da se isprave o stanju robe iz kojih se može spoznati poslovni događaj nisu nalazile u prodajnom objektu i okrivljenici ih kao trgovac, u tijeku inspekcijskog nadzora nisu osigurali nadležnom inspektoru.
9. Prvostupanjski je sud za takvu odluku dao valjane razloge navodeći da je u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, a prije pokretanja prekršajnog postupka, u odnosu na ovo isto djelo, od strane Državnog inspektorata bilo doneseno rješenje (klasa: UP/I-33602/2501/33, urbroj: 443-02-01-18-25-1 od 30. siječnja 2025.) po kojem su okrivljenici postupili tj. otklonili su utvrđene nedostatke odnosno izvršili uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 eura u Državni proračun. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su na taj način okrivljenici za isti prekršaj već pravomoćno kažnjeni odnosno da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, te ističe da za isto djelo ne mogu dva puta odgovarati, zbog čega je pozivajući se na načelo „ne dva puta o istom“ odbio optužbu protiv okrivljenika. Time je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda postupio u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, koja izjednačava sudsko i administrativmo kažnjavanje ukoliko je riječ o činjenično istom djelu, a što u ovom slučaju jest, budući da je iz optužnog prijedloga razvidno da se postupak vodi u odnosu na iste činjenice zbog kojih su okrivljenici već prethodno, plaćanjem naprijed citiranog novčanog iznosa kažnjeni u administrativnom postupku.
10. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, i prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju P (P v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju A (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.
11. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom se odbija optužba protiv I. okrivljenika i II. okrivljenice u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 71. st. 1. toč. 6. i st. 2. Zakona o trgovini, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda.
12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
