REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-985/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Perišić kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenice EĆ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-267/2017, nakon javne rasprave, održane i zaključene 15. rujna 2025. u nazočnosti okrivljenice EĆ, braniteljice okrivljenice, Doris Košta, odvjetnice u Splitu i Anje Adamović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, 18. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08),

okrivljenica EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer pokojnog E i C rođene L, rođena **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, razvedena, bez djece, frizerka, sa srednjom stručnom spremom, neosuđivana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi u razdoblju od veljače do 12. srpnja 2016., u Splitu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, iskorištavajući teške životne okolnosti i loše zdravstveno stanje CĆ, u više navrata od nje zatražila pozajmice u različitim iznosima za razne svrhe, neistinito joj se obvezujući novac odmah po traženju vratiti, iako je unaprijed odlučila to ne učiniti, pa kada joj je imenovana povjerovala i predala ukupno 762.743,17 kuna, djelomično u gotovom novcu, djelomično plaćanjem računa za izradu zubi i kupnju automobila, tako pribavljeni novac i automobil je uzela i za sebe zadržala te ga na traženje CĆ nije vratila da bi potom, kako bi ju uvjerila da će joj barem dio novca vratiti, iako to nije imala namjeru učiniti, 30. siječnja 2017. potpisala i u potpisu kod javnog bilježnika ovjerila izjavu kojom se obvezuje od navedenog dana svakog sljedećeg mjeseca na račun uplatiti najmanje 1.000,00 kuna do konačne isplate, ali ništa od primljenih pozajmica nije vratila, osim što je imenovanoj predala automobil koji je CĆ prodala za 170.000,00 kuna, na koji način je stekla protupravnu imovinsku korist 592.743,17 kuna, ujedno za taj iznos oštetivši CĆ,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano po članku 236. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 236. stavku 2. istog Zakona.

II. Na temelju članka 158. stavka. 2. ZKP/08 se LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednik oštećenice pok. CĆ, upućuje da imovinskopravni zahtjev prema okrivljenici EĆ može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 5. prosinca 2018. podnijelo Općinskom sudu u Splitu optužnicu pod brojem K-DO-267/2017 protiv okrivljenice EĆ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisanom po čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 236. st. 2. istog Zakona.

2. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-721/2018 od 23. rujna 2019. potvrdilo optužnicu kao osnovanu, tijekom kojeg postupka potvrđivanja optužnice je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-272/2019-5 na temelju čl. 86. ZKP/08 iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvojen CD medij s komunikacijom između EĆ i CĆ putem aplikacija Wiber i WhatsApp na listu 18 spisa.

2.1. Sukladno čl. 19.b st. 3. ZKP/08 stranke su se suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. Okrivljenica EĆ, pozvana da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. Kako se okrivljenica očitovala da se ne smatra krivom, sukladno čl. 417.a ZKP/08 ispitana je na završetku dokaznog postupka.

5. Okrivljenica EĆ u obrani navodi da kazneno djelo koje joj se stavlja na teret nije počinila, a oko njenog odnosa sa pokojnom CĆ navodi da su bile u dobrim odnosima. Oko toga što joj se stavlja na teret da nije bilo nikakvog posuđivanja novca, niti od nekoga od članova njene obitelji. Navodi da je iznos od 762.000,000 kuna, iznos vrijednosti vozila koje je njoj kupljeno, jer je gospođa tražila sebi da auto bude malo viši radi ulaska u isti, pa je tako kupljen Audi Q3. Vozilo je pokojna željela da bude na okrivljeničino ime, što ona nije htjela, vozila je svoje svoje auto, a Audi je kupljen i račun glasi na njenog tadašnjeg partnera FĆ, a sve je to kako joj je tek kasnije rekla, jer nije htjela da njeni ukućani znaju da je kupila auto. Kako je pokojna tražila, ako je treba negdje prebaciti da bi tada ona vozila to auto, ali da je imala svoje vozilo i koristila ga za svoje potrebe. Sve to da je trajalo, dok u jednom trenu, zbog svojih poslova nije mogla voziti pokojnu po dva i više puta dnevno, a tada već i FĆ nije živio sa njom, da bi sve to završilo na način da je jedno jutro došla policija po nju te je vodila na obavijesni razgovor u I PP Split. Oduzeli su joj i mobitel i tada nije još ni shvatila o čemu se radi, Navodi da joj nisu dali da nazove odvjetnika i tek je nakon dosta vremena shvatila da pokojna gđa CĆ traži neki novčani iznos kao povratak. Obzirom na vrijeme koje je provela u postaji, točnije više od pola dana, da je doista potpisala izjavu koja je kod bilježnika ovjerena Sa njom da su išli policajka, koja je ispitana kao svjedok i jedan, sada pokojni inspektor, da bi potpisala tada bilo šta, jer nije mogla niti reagirati, niti je shvaćala o čemu se radi. Nakon toga da je vratila vozilo gđi CĆ. Nakon nekog kraćeg vremena da je gđa CĆ došla kod nje i da joj nije uopće jasno što je pitala istu kako je došlo do prijave i koji joj novac duguje, da bi ona tada rekla da joj ništa ne duguje. Sa njom da je bio njezin suprug LĆ, koji nije ništa govorio oko navodnog dugovanja. Čak i nakon toga joj nije bilo jasno, jer gospođa ima svojih petero kćeri i kada bi išle na put, ona bi joj ostavljala ključ da joj pogleda kuću, a sve bi to bilo nakon ove prijave i vraćanja vozila. Nikada netko od obitelji gđe CĆ nije od nje tražio povrat nikakvog novca te nikada nije pokrenut nikakav parnični postupak protiv nje.

5.1. Na pitanje zastupnice optužbe, je li imala punomoć za dizanje novca sa računa pok. CĆ, okrivljena odgovara da je imala punomoć koja se odnosila na račun u Zagrebačkoj banci, a da se radilo tada o pozivu pokojne da sa računa u Zagrebačkoj banci digne novac kojeg je tada bilo oko 15.000,00 kuna, vrati ĐĆ iznos od 500,00 EUR u mjenjačnicu Vukorepa, a ostatak da je stavila u kuvertu sa računom da se novac zamijeni u mjenjačnici Vukorepa i dala ga pokojnoj kada se vratila iz Italije. Na daljnji upit zbog čega je pomagala pokojnoj CĆ i kakav je bio razlog i interes u tome, okrivljena odgovara da je gđa dolazila kod nje u frizerski salon, u razgovoru sa istom vidjela je da je ovoj potrebna medicinska pomoć, medicinski pregledi i shvatila je da joj treba netko da joj pomogne. Navodi da nije postojao nikakav dogovor da se za njezine usluge ili bilo što, što napravi gđi CĆ, da joj ona plati. Na upit, zbog čega bi onda pokojna CĆ nju prijavila, okrivljenica odgovara da je bila nagovorena, ne zna od koga, pretpostavlja, a poslije je i ona napravila prijavu policiji preko braniteljice. Gđa CĆ da je bila teško bolesna, imala je karcinom, ali to u njenoj obitelji nisu znali, a njezinu mužu LĆ je ona rekla.

6. Tijekom dokaznog postupka, sud je u svojstvu svjedoka ispitao LĆ, MĆ, EĆC, ĐĆ, pročitao i pregledao medicinsku dokumentaciju za CĆ (list 6–8, 45–48, 101-102 spisa), informaciju o nalogu plaćanja nalogodavatelja CĆ primatelju Auto-kuća Kovačić d.o.o. od 24. ožujka 2016. iznosa od 247.443,17 kuna (list 9, 49), izjava CĆ dana Auto-kući Kovačić 25. ožujka 2016. (list 10, 50), račun Auto-kuće Kovačić d.o.o. od 25. ožujka 2016. (list 11–13, 51-53), otpremnica Auto-kuće Kovačić od 25. ožujka 2016. (list 14, 54), podatak o isplati po računu u Zagrebačkoj banci d.d. od 12. srpnja 2016. (list 15, 55), rukom pisana priznanja dugovanja EĆ (list 16–17, 56-57), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe organiziranog kriminaliteta serijski broj: [serijski broj] od 25. siječnja 2017. (list 20), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe organiziranog kriminaliteta od 25. siječnja 2017. (list 21-22), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe organiziranog kriminaliteta serijski broj: [serijski broj] od 30. siječnja 2017. (list 24), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Službe organiziranog kriminaliteta od 30. siječnja 2017. (list 25), izjavu EĆ ovjerene u potpisu kod Nevenke Kekez, javne bilježnice u Splitu pod brojem OV-480/17 od 30. siječnja 2017. (list 27), punomoć FĆ izdana CĆ **.**.2017. (list 38), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene EĆ s DVD snimkom od 29. prosinca 2017. (list 69–73), zapisnik o ispitivanju svjedoka FĆ u PU Zagrebačkoj, PP Velika Gorica od 22. kolovoza 2018. (list 97–98 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje - oštećene- žrtve CĆ od 28. studenog 2018. (list 105-108), rješenje javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita o nasljeđivanju iza pok. CĆ broj: O-3943/2022 UPP/OS- 114/2022 od 20. siječnja 2023. (list 142-144).

7. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak.

8. Kako je tijekom postupka, oštećenica CĆ preminula **.**.2022. to je sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. CĆ, od 20. siječnja 2023. donesenom po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita poslovnog broja O-3943/2022 UPP/OS-114/2022, njen nasljednik LĆ stupio na mjesto oštećenika u predmetnom kaznenom postupku.

9. Na raspravi, ispitan kao svjedok, LĆ na upit suda ustraje li kao nasljednik pok. oštećenice u imovinskopravnom zahtjevu, navodi da ostaje pri postavljenom imovinskopravnom zahtjevu. Dalje navodi da je gospođu EĆ upoznao, ali njihovo poznanstvo da je bilo površno. Znao je da je frizerka, da je bila u dobrim odnosima sa njegovom pokojnom suprugom, bio je nazočan i nekim zajedničkim večerama u društvu. Nekada bi ga supruga i nagovarala da ode u okrivljeničin frizerski salon ošišati se, ali njihove međusobne odnose nije poznavao.

9.1. Na upit zamjenika braniteljice okrivljenice, je li mu poznato da su postojala nekakva međusobna dugovanja ili potraživanja između njegove pok. supruge i EĆ, svjedok odgovara da mu to nije poznato, da su Silvanini roditelji F i JĆ bili dobrostojeći i pomagali financijski i BĆ i svoga sina. Zna da je jednom bila riječ o kupovini vozila i to se radilo o jednom boljem vozilu, BĆ je zato posuđivala novac da bi se kupilo i to je po njemu jedino moglo biti od njenih roditelja.

10. Sukladno odredbi čl. 431. st. 2. ZKP/08, kako je oštećenica CĆ umrla, tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik Općinskkog državnog odvjetništva u Splitu o ispitivanju svjedoka-žrtve (oštećenik) CĆ od 28. studenog 2018. te iskaz iste u kojemu navodi da joj se EĆ krajem 2015. potužila da ime nepovoljne kredite, tri ili četiri sa višom kamatom u OTP banci, a ona da je imala oročen novac u Splitskoj banci s kamatom od 2 % koji joj nije bio potreban, već je čuvala za svoju djecu i u jednom razgovoru joj to spomenula., rekla EĆ da da bi bilo isplativije da joj ona pozajmi taj oročeni novac da ona plati njene kredite, pa onda taj novac vraća njoj. To da joj se činilo logično, željela joj je pomoći i nije potraživala nikakve kamate. Negdje krajem veljače 2016. da je razročila svoju štednju u Splitskoj banci, sa svog računa digla dvije štednje u iznosima od 25.000,00 EUR i 25.000 USA dolara i sav novac dala EĆ u jednoj omotnici. Opisuje da joj je otac umro **.**.2016. da je shvatila da pogreb može maksimalno koštati 20.000,00 EUR, znatno manje od novca koji je nosila sa sobom u kuverti, pa joj je ostalo preko 100.000,00 kuna. Putem iz pogrebnog poduzeća, EĆ ju je zamolila pozajmicu za uređenje frizerskog salona, rekla da bi joj novac vratila kroz dvije godine, koji rok je sama izračunala obzirom na prihod frizerskog salona. Navodi da joj je ponovno povjerovala, posebno jer je bila u teškom psihičkom stanju poslije smrti svog oca te joj je predala točno 100.000 kuna od novca koji joj je ostao od pogreba. EĆ da je doista preuredila salon, na niti te prigode nisu potpisale nikakav ugovor, jer je u EĆ imala apsolutno povjerenje. Dalje opisuje da su se u ožujku 2016. za izradu zubi kod zubara dr. Đ dogovorili da će sada ona platiti izradu Vesninih zubiju, a ona kasnije, kada se na to odluči 2016. te je platila u iznosu od 32.000,00 kuna. Navodi da joj je majka preminula **.**.2016., EĆ joj pomagala oko organizacije pogreba, pa dok su se vozili u autu, ona EĆ i Vesnin nevjenčani suprug FĆ, EĆ se potužila da je taj automobil Ford već star i da bi bilo dobro da kupi novi, zastala u Autokući Kovačić koja je bila usput, da je u autokući automobil Audi Q3 bio na akciji. EĆ da je spomenula da ima neka potraživanja države prema njoj, pa da bi bilo dobro da automobil bude kupljen na FĆ, da bi bilo najbolje da oštećenica plati to auto, da je ionako EĆ vozi di joj treba. EĆ da joj je kao i uvijek zvučala uvjerljivo, a ona bila u teškom psihičkom stanju. Djelatnik autokuće joj je rekao da ne primaju uplate tih iznosa na blagajni, već da će izdati predračun. FĆ da je izabrao to vozilo koje je imalo promotivnu cijenu, jer se bolje razumije od nje i EĆ. Autokuća je izdala predračun na iznos od 247.443,17 kuna, po kojem je izvršila uplatu tog iznosa autokući 24. ožujka 2016. nakon čega sljedećeg dana od autokuće dobila račun, kojom prilikom je potpisala i izjavu da FĆ prepušta tu isplatu za kupnju automobila koji će glasiti na njegovo ime. Vozilo da je koristila isključivo EĆ i često ju je u njemu viđala, dok ga ona nije nikada koristila. Navodi da su svi novci koje je dala, odnosno pozajmila EĆ bili njena osobna sredstva. U ljeto 2016. trebala je ići na promociju kćeri koja je doktorirala u Italiji u Pisi, u tu svrhu imala u Zagrebačkoj banci oročenih 5.000,00 EUR, međutim, pogreškom službenice taj novac bio uplaćen u nekakav fond i nema ga na računu. Kako je morala na put, uzela je novac koji je imala kod kuće te misli da joj je 500,00 EUR pozajmila prijateljica ĐĆ. Prije odlaska u Italiju je opunomoćila EĆ da može podići novac s njenog računa čim ga banka vrati. Dok se nalazila u [adresa], **.**.2016. EĆ ju je na mobitel izvijestila da je novac podignut u iznosu od 35.600,00 kuna i da je od toga ĐĆ vratila pozajmljenih 500,00 EUR, da ĐĆ sada moli pozajmicu od 4.500,00 kn koji novac će vratiti čim se vrati iz Italije i odobrila je tu pozajmicu. Kada se vratila iz Italije i našla sa EĆ u njenom frizerskom salonu kako bi preuzela svoj novac, utvrdila je da od ukupno podignutog iznosa, umanjenog za 500,00 EUR koje je EĆ vratila ĐĆ nedostaje 20.000,00 kuna. EĆ da se kao čudila tvrdeći da ona nije uzela novac i da je moguće da su ga ukrali njeni ukućani ili radnici salona. Kada je nazvala ĐĆ tražeći da joj vrati 4.500,00 kuna, da se ista na nju naljutila navodeći da joj je pozajmicu dala EĆ, a ne ona, jer je EĆ tvrdila da je taj novac bio njezin.

10.1. Oštećenica CĆ dalje Dalje opisuje da je na jesen 2016, oboljela od invazivnog karcinoma dojke, zbog kojeg je morala na operaciju u Njemačku koja košta oko 20.000,00 EUR, pa iako joj EĆ nije niti lipe vratila da joj je još uvijek vjerovala, obećala da je joj početi vraćati novac, dignuti hipotekarni kredit, prodati automobil i slično. Kako joj je trebao novac za operaciju da je tražila od EĆ da joj vrati bar dio duga, jer joj je novac sada neophodan. Ukazala na svoje teško zdravstveno stanje, pa ako ne može drukčije doći do novca da proda automobil. Ova da joj je rekla da joj je račun blokiran, da će pokušati dignuti kredit, a ne može natjerati FĆ da proda vozilo. Navodi da je točno da je bila upoznata da će FĆ formalno biti vlasnik vozila, ali da je to napravljeno tako, jer ju je EĆ tako molila i nije smatrala da time novac za vozilo daje FĆ, već EĆ. Njena prijateljica IĆ da je nazvala FĆ, objasnila mu situaciju, koji ih je uputio na EĆ, poslije se našle s Vesninim bratom, koji je rekao da ga to ništa ne čudi i da će pokušati utjecati na EĆ. Otišla je na policiju i protiv EĆ podnijela kaznenu prijavu, nakon čega su je kontaktirali policijski službenici koji su kontaktirali sa FĆ, izvijestili da je ovaj spreman vratiti automobil te je i vraćen na način da joj je ostavljen parkiran ispred njene kuće gdje ga je dovezla EĆ, predala ključeve, prometnu dozvolu i dvije kartice Zagrabačke banke na kojima je imala punomoć. EĆ da joj je predala i izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Nevenke Kekez. Predala joj je i punomoć kojom oštećenicu FĆ ovlašćuje da u njegovo ime može raspolagati automobilom Audi. Za prodaju automobila se obratila istoj autokući u kojoj je bio kupljen, pa kako se sada radilo o rabljenom vozilu, za prodaju je dobila iznos od 170.000,00 kuna, odnosno znatno manje od plaćenog.

10.2. Oštećenica dalje navodi da je EĆ u razdoblju od veljače 2016. do srpnja 2016. u navedenim navratima pozajmila 25.000,00 EUR, 25.000 dolara, 100.000,00 kuna, 32.000,00 kuna te kupila automobil u vrijednosti 247.443,17 kuna, uz što je EĆ očito,bez njenog dopuštenja i ovlaštenja zadržala 20.000,00 kuna od novca koji je podigla s njenog računa u Zagrebačkoj banci pomoću punomoći. Slijedom navedenog, na ime danih,a nevraćenih pozajmica, nju je EĆ oštetila za sveukupno 209.443,17 kuna te 25,000,00 EUR i 25.000,00 dolara u protuvrijednosti u kunama te za 20.000,00 kuna koji novac je zadržala nakon što ga je podigla s njenog računa. Prije podnošenja kaznene prijave, nakon što je na njeno traženje EĆ uporno odbijala vratiti joj novac, od nje je tražila da joj na papir napiše što smatra da joj duguje, a na njemu da se vidi da priznaje manji dug, ali da se radi o 100.000,00 kuna i 54.000,00 EUR, a niti to joj nije vratila.

10.3. Oštećenica postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 592.743,17 kuna.

11. Svjedok MĆ, brat okrivljenice, iskazuje da je CĆ poznavao, dolazila je doma kod EĆ i bile su dosta bliske, a i on bio u korektnim odnosima sa BĆ. Navodi da su njih dvije bile dosta bliske sve do jednom kada je došlo do raskola između njih, a osobno ne zna što je to tada uvjetovalo, zna da su se tu pojavljivale i neke druge osobe. Ono što zna da je bilo je nekakvih njihovih zajedničkih poslovnih planova i nekakvih ulaganja, ali ti poslovi nisu realizirani. Nakon toga se sa gđom CĆ po njenom pozivu našao u jednom navratu u caffe baru Karoca i tada iz onog što mu je govorila saznao za neke njihove planove što su željele i da to nije ostvareno. Gđa CĆ mu je došla s ponudom da on prihvati dio duga njegove sestre EĆ prema gđi CĆ od oko 200.000,00 kuna, jer je to bilo gđi CĆ neophodno radi liječenja. Nije to prihvatio, jer nije znao o čemu se uopće radi. Rekao joj je da joj može pomoći, ali u takvo nešto da neće ulaziti. Ista daje živjela u obiteljskoj kući, mogla je staviti hipoteku ili prodati dio nekretnine da se dug naplati, tako da je to shvatio kao vrstu reketa. Navodi da se zbog proteka vremena ne može sjetiti koliko je prošlo, da su njih dvije normalizirale odnose te je gđa CĆ dolazila kod njegove sestre u salon, on shvatio da je sve to sređeno, a dobio je od gđe CĆ SMS poruku na mobitel da je sve sređeno i poruku proslijedio sestri.

11.1. Na upit braniteljice okrivljene oko osobnog automobila, svjedok navodi da je EĆ uvijek vozila gđu CĆ svojim autom i tada se pojavio novi automobil koji je gđa CĆ kupila, marke Audi. Njegova sestra je vozila gđu CĆ tim autom kada bi joj što trebalo, a kasnije da je to auto prodala gđa CĆ. Poznato mu je da je gđa CĆ preminula, a nitko mu se iza njene smrti od njene bliske obitelji nije nikada javio. Na daljnji upit, obzirom na njegovu političku aktivnost, da li mu je poznato je li gđa CĆ bila donator političkoj stranci, svjedok ogovara da je bio čelnik HSP-a te koliko mu je poznato gđa je više bila naklonjena HDZ-u i viđao ju je na skupovima, ali i skupovima HSP-a bila je donator, ali ne zna u kolikim iznosima, to je sve zabilježeno, a i inače je bila široke ruke i donator svega.

12. Svjedokinja CĆC, policijska službenica, navodi da se sjeća gđe MĆ, sjeća se da se radilo o postupku koji se vodio u pogledu iste, da je dolazila i gđa CĆ, u policijskom postupanju uzimano dosta izjava od više osoba, ali obzirom na protek vremena ne može se sjetiti niti je li ja ona pisala kaznenu prijavu.

12.1. Na prikazivanje službene bilješke PU SD od 31. siječnja 2017. svjedokinja potvrđuje da su kolega M i ona sačinili istu i da opisuje njihove radnje koje su tada obavili. Sjeća se da se radilo o jednom osobnom vozilu, ne može se sjetiti svih detalja, ali su kolega M i ona na kraju završili u kaznenom postupku koji je nakon pustih očitovanja koje su davali završio, misli, odbačajem.

12.2. Na pitanje braniteljice okrivljene, sjeća li se njenog kontakta sa okrivljenicom koji je bio prvi kontakt, dalje i kontakta sa okrivljenicom predmetnog dana, svjedokinja navodi da se sjeća da su pristupili do stana EĆ, ona i kolega M, a kolega J je postupao prilikom dovođenja EĆ u postaju. Koliko se sjeća zatekli su je u stanu, spavala je, a oko toga kako se prethodno kontaktiralo, telefonom ili na drugi način ne sjeća se. Ne može se sjetiti na koga je bilo predmetno vozilo, možda je bilo od njenog supruga ili od gđe EĆ, jer je tu bilo dosta papira. Navodi da je tada postupala po zakonu, a oko toga da li je sačinila potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od gđe EĆ, misli da ju je ispunila, a da je sve postupala po zakonu te se ne može sjetiti svega zbog proteka vremena. Mobitel je oduzet od gđe EĆ, a kasnije joj je mobitel dat i okrivljenica je pričala sa, na raspravi nazočnom braniteljicom okrivljene jedno 20-ak minuta, a time je počinila lakšu povredu službene dužnosti i imala problema zbog toga.

12.3. Nakon što je sud svjedokinji predočio pisanu izjava EĆ ovjerena u njenom potpisu po javnom bilježniku Nevenki Kekez iz Splita od 30. siječnja 2017. (list 27 spisa) i na upit braniteljice svjedokinji što joj je poznato kod te izjave, svjedokinja navodi da je bilo dosta papira, izjava, da joj nije poznato ništa oko te izjave, niti da je ona sa kolegom B odvela okrivljenicu kod Javnog bilježnika. Prikazana izjava joj nije poznata, niti kako je ista došla uz kaznenu prijavu. Dalje navodi da se ne može sjetiti što je onda bio razlog puštanja okrivljenice na slobodu. Ne može se sjetiti je li bila nazočna prilikom predaje vozila CĆ.

13. Svjedokinja ĐĆ iskazuje da joj posebno nije ništa poznato, nije joj poznato kakvi su ugovori bili, ni jesu li bili između CĆ i EĆ, a sjeća se da je jednom BĆ poslala poruku Vesninom bratu da je između njih dvije sve sređeno. Sjeća se slučaja kada je BĆ išla u Italiju i svjedokinja joj posudila 500,00 EUR. Dalje se sjeća da je gđa BĆ imala blokirana novčana sredstva u banci na Dobrome, a da je tu EĆ pomogla da se ta sredstva odblokiraju, detalje ne zna, a nakon toga svjedokinji vraćeno 500,00 EUR kako joj je rečeno i nakon toga CĆ sve vraćeno.

13.1. Na pitanje braniteljice okrivljenice u kakvim su odnosima bile EĆ i BĆ, svjedokinja odgovara da su bile u dobrim odnosima i ona osobno nikada nije vidjela kakvu svađu između EĆ i CĆ. Na upit što joj je poznato oko dana kada je EĆ uhićena, svjedokinja odgovara da ju je taj dan nazvala EĆ i bila vidno uznemirena da su je ovi odveli rano ujutro, a da braniteljicu nije mogla dobiti na telefon. Misli da je EĆ taj dan puštena. Poznato joj je da je EĆ jedno vrijeme vozila jedno veliko crno auto, da je BĆ često zvala EĆ da je negdje vozi i EĆ bi znala otići iz salona voziti BĆ, a kada je vidjela da nema tog auta, EĆ joj je rekla samo u smislu da su to neke Silvanine gluposti. Na daljnji upit braniteljice zna li što je sa ostatkom novca odgovara da joj je poznato da je EĆ vratila novac CĆ i to je bilo zapakirano u kuverti.

13.2. Na pitanje zastupnika optužbe, obzirom da je rekla da je CĆ posudila 500,00 EUR, tko joj je vratio taj iznos, svjedokinja odgovara da je kada je na banci deblokiran iznos, EĆ digla iznos, predala joj 500,00 EUR i rekla da je to za BĆ.

14. Čitanjem zapisnika PU Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica o ispitivanju svjedoka FĆ od 22. kolovoza 2018. proizlazi iskaz svjedoka da je EĆ njegova bivša izvanbračna supruga. Prekinuli su njihovu izvanbračnu zajednicu 2016. CĆ da je njegova poznanica koja stanuje odmah do frizerskog salona „Blondy” u kjem je radila EĆ, a upoznao ju je preko iste. Navodi da se sjeća da je EĆ posuđivala neki novac od CĆ, ali ne zna o kojim iznosima se radi niti koji je bio rok vraćanja novca i nikada nije bio nazočan posuđivanju novca. Zna da su EĆ i BĆ bile dobe prijateljice te su se odjednom posvađale, pretpostavlja radi posudbe novca. U vezi osobnog automobila Audi, da se sjeća da su EĆ i BĆ odlučile kupiti automobil koji će EĆ koristiti te povremeno prevoziti BĆ kad joj je potrebno. BĆ da nije mogla prepisati auto na sebe radi svog supruga da se ne bi naljutio, jer je kupila auto, a EĆ nije mogla na sebe prepisati radi ovrha te je on na njihov upit pristao prepisati na sebe i zahtijevao da ovjere papir na kojem je navedeno da je BĆ dala cjelokupni iznos novca za kupnju auta, ali da auto glasi na nju, a iz razloga da ne bi imao problema s firmom kojoj je bio vlasnik. EĆ i BĆ da su kupile Audi, auto koristila EĆ, a poslije ga je BĆ tražila natrag te joj je vratio auto i ključeve, nakon čega odjavio auto sa sebe na policiji. Ne vjeruje da bi kupnja auta bila pozajmica EĆ, jer je to trebao biti njihov zajednički luksuz, a EĆ ionako nije mogla prodati auto, budući je bio na njemu.

15. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza, zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud je stajališta da nije dokazano da bi okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret u predmetnom postupku.

16. Odredbom čl. 236. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,

kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

17. Odredbom čl. 236. st. 2. KZ/11 je propisano da će se, ako je kaznenim djelom iz stavka 1. toga članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

18. U postupku je sporna okolnost davanje novca po CĆ u pojedinačnim i različitim novčanim iznosima i različitim valutama EĆ i to u više navrata kroz vremensko razdoblje od veljače do 12. srpnja 2016.

19. Sporna je i osnova po kojoj bi CĆ navodno davala novčane iznose označene u optužnici EĆ, ukoliko bi se utvrdilo da je bilo davanja, sve u smislu radi li se o zajmu ili darovanju, dalje i u odnosu na plaćanje računa za popravak zubiju EĆ te kupovine automobila.

20. Sud raspolaže međusobno proturječnim iskazom, sada pokojne oštećenice CĆ i obrane okrivljenice EĆ, u bitnome naprijed citiranom, slijedom čega je na temelju izvedenih dokaza trebalo utvrditi sve bitne i odlučne okolnosti.

21. Kako se optužnica temelji na okolnosti davanja zajma pok. oštećenice CĆ u svojstvu zajmodavatelja EĆ u svojstvu zajmoprimatelja, sud upućuje na, u predmetno vrijeme primjenjujuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji u čl. 499. st. 1. propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

22. Odredbom čl. 504. ZOO je propisano da, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

23. Upućuje se i na odredbu čl. 509. ZOO kojom je propisano da ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe.

24. U pogledu radnji pok. oštećenice, okrivljenice i FĆ, vezanih za kupovinu i korištenje osobnog automobila marke Audi Q3, nesporno je da je novac za kupovinu automobila dala pok. oštećenica CĆ, u stvarnosti i platila kupovnu cijenu vozila.

25. Sud raspolaže računom Auto-kuće Kovačić od 25. ožujka 2016. za kupovinu predmetnog vozila u iznosu cijene od 247.443,17 kuna koji račun glasi na FĆ kao kupca, otpremnicom kojom se potvrđuje datum preuzimanja vozila 25. ožujka 2016 po vlasniku FĆ, izjavu CĆ, potpisanu po istoj od 25 ožujka 2016 na papiru sa memorandumom Auto-kuće Kovačić, kojim ista izjavljuje da uplatu od 247.443,17 kn za vozilo Audi Q3 (sa oznakama broja šasije i modela) u cijelosti prepušta FĆ na čije ime će i glasiti račun za navedeno vozilo. Spisu prileži i punomoć od 30. siječnja 2017. kojom FĆ opunomoćuje BĆ da od tog dana može u njegovo ime i za njegov račun upravljati motornim vozilom u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, pa dalje, između ostaloga vozilo i prodati, koja punomoć je u potpisu opunomoćitelja ovjerena po javnom bilježniku Iliji Šariću iz Splita pod brojem OV-679/17 od 30. siječnja 2017.

26. Na temelju izvedenih dokaza, iskaza FĆ i pok. CĆ koje sud dovodi u vezu na sadržajem naprijed navedenih isprava vezanih uz predmetno vozilo, sud utvrđuje da je pok. oštećenica u stvarnosti kupila i isplatila prodajnu cijenu vozila Audi, ali da je račun glasio na FĆ kao kupca, pa dalje i da je isti, što nije sporno, kod nadležnih tijela evidentiran kao vlasnik vozila, međutim i da je stvarni vlasnik vozila pok. oštećenica CĆ. Sud dalje utvrđuje da bez obzira na okolnost da bi vozilo koristio FĆ, pa i okrivljenica, dalje i okolnost da bi kao vlasnik vozila bio evidentiran FĆ, u vrijeme kada je pok. oštećenica zatražila povrat vozila Audi, vozilo je od strane FĆ, putem okrivljenice i vraćeno i dato u posjed CĆ kao stvarnoj vlasnici vozila zajedno sa ispravama na temelju kojih može ishoditi kod nadležnih tijela svoj formalni upis vlasništva vozila, ali i prodati vozilo, očigledno u svoju korist, što je i učinila prodajom vozila Auto-kući Kovačić i novčani iznos ostvaren prodajom zadržala za sebe.

27. Naprijed opisano i utvrđeno upućuje da bi se u predmetnom slučaju radilo o posudbi vozila radi korištenja od strane pok. oštećenice kao stvarnog vlasnika FĆ, koji je kao obveznopravni odnos reguliran odredbama ZOO i to odredbom čl. 509. koji propisuje da ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe, pa dalje i odredbe čl. 515. st. 3. ZOO kojia propisuje da, ako nije ugovoreno niti trajanje niti svrha uporabe (izmoljena posudba), posudovnik je dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj zatraži.

28. Kako proizlazi da je FĆ po traženju pok. oštećenice njoj vratio vozilo, s opisane osnove ne postoje nikakva obilježja kaznenog djela prevare, pa niti na način kako se to okrivljenici stavlja na teret, dakle, nikako se ne može se raditi o darovanju vozila, odnosno kupovini vozila za drugoga ili ugovora o zajmu novčanog iznosa na ime kupoprodajne cijene.

29. Dakle, pok. oštećenica je vlasnica vozila koja FĆ, u to vrijeme izvanbračnom partneru okrivljenice predala vozilo na uporabu, ovaj po traženju vratio vozilo pok. oštećenici, dakle, vratio posuđenu stvar, koja je potom prodala vozilo za cijenu od 170.000,00 kuna kao tržišnu cijenu vozila u to vrijeme, budući isto nakon proteka vremena predstavlja rabljeno vozilo i ne može imati istu cijenu kao i kada je bilo novo vozilo u vrijeme kupovine, za koji pad vrijednosti vozila uslijed proteka vremena i uporabe vozila ne može biti odgovoran niti FĆ, niti okrivljenica, a to bi mogao jedino biti FĆ u slučaju izazivanja kakve štete na vozilu, zbog koje štete bi došlo do pada vrijednosti vozila, što nije slučaj.

30. Dalje, obzirom na činjenični opis kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljenici, a da bi joj pok. oštećenica predala novac za kupnju automobila, o nečemu takvom bi se moglo raditi tek u slučaju da je okrivljenica postala stvarna vlasnica vozila, što nije slučaj, na što jasno upućuje okolnost vraćanja vozila CĆ kao stvarnoj vlasnici po njenom traženju, kako je to naprijed opisano i utvrđeno.

31. Slijedom opisanog, u dijelu koji se odnosi na kupovinu vozila nije izveden niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da bi pok. oštećenica dala okrivljenici novčani iznos na ime kupoprodajne cijene za vozilo Audi, pa dalje sve kao zajam, niti da bi kupovinom i uporabom vozila, nakon vraćanja vozila pok. oštećenici istoj nastala materijalna šteta, onako kako se to okrivljenici stavlja na teret optužnicom. Sud stoga u radnjama okrivljenice vezano uz kupovinu i uporabu vozila Audi ne nalazi dokazanim obilježja kaznenog djela prijevare, posebno ne na način kako se to okrivljenici stavlja na teret.

32. U pogledu ostalih radnji koje se optužnicom stavljaju okrivljenici na teret, koje opisuju davanje novčanih iznosa okrivljenici od strane oštećenice, u više navrata, što po stajalištu suda nije precizirano u činjeničnom opisu djela, vremenski, niti opisom i preciziranjem iznosa i valute pojedinačnih novčanih iznosa, sve to kao zajma, naglasiti je da bi jedini dokaz da bi između pok. oštećenice i okrivljenice postojao obveznopravni odnos zajmodavatelja i zajmoprimatelja bila pisana izjava okrivljenice, koja izjava je ovjerena u potpisu davateljice izjave EĆ po javnom bilježniku Nevenki Kekez iz Splita pod brojem OV-480/2017 od 30. siječnja 2017. sadržaja: „kojom ja EĆ...u vremenu od početka veljače do kraja travnja 2016. godine u više navrata pozajmila sveukupno novčani iznos od 242.000,00 kuna, a koji novčani iznos mi je CĆ iz [adresa], pozajmila na čisto prijateljskoj osnovi, beskamatno i bez roka vraćanja. Dana 30. siječnja 2017. godine obvezujem se CĆ, svakoga 20-og u mjesecu uplaćivati na žiro – račun ...otvoren na njeno ime kod Privredne banke Zagreb d.d. novčani iznos od najmanje 1.000,00 kuna, sve do isplate cjelokupnog novčanog iznosa.”

33. Sud je pročitao podatak o isplati po računu u Zagrebačkoj banci d.d. od 12. srpnja 2016. (list 15, 55) kojim se potvrđuje da je EĆ kao opunomoćenica po tekućem računu sa daljnjom oznakom broja računa u poslovnici Dobri dana 12. srpnja 2026. predigla iznos od 35.650,00 kuna. Tekući račun da glasi na ime CĆ i zatvoren je 21. rujna 2016. Dakle, čitanjem podatka banke proizlazi činjenica okrivljeničinog podizanja navedenog novčanog iznosa sa računa pok. oštećenice, što nije sporno, sve na temelju punomoći koji joj je izdala pok. oštećenica. Opisano se vremenski dovodi u vezu sa putovanjem pok. oštećenice u Italiju, kada joj je ĐĆ, pred odlazak posudila 500,00 EUR te po iskazu svjedokinje ĐĆ, okrivljenica pomogla pok. oštećenici da se sredstava odblokiraju, a nakon toga svjedokinji vraćeno 500,00 EUR kako joj je rečeno i kako navodi na upit braniteljice zna li što je sa ostatkom novca, da joj je poznato da je EĆ vratila novac CĆ i to je bilo zapakirano u kuverti.

34. Sud utvrđuje da nekog drugog relevantnog izvedenog dokaza davanju novca na ime zajma od strane pok. oštećenice okrivljenici nema, a posebno nikakav dokaz pojedinačnih davanja različitih novčanih iznosa i visine tih pojedinačnih novčanih iznosa te vremena davanja nema.

35. U tom smislu uputiti je i na iskaz supruge pok. oštećenice LĆ na temelju čijeg iskaza proizlazi da međusobne odnose pok. supruge CĆ i EĆ nije poznavao te mu nije poznato da su postojala nekakva međusobna dugovanja ili potraživanja između njegove pok. supruge i EĆ, osim da je znao da je jednom bila riječ o kupovini vozila i to se radilo o jednom boljem vozilu, da je BĆ zato posuđivala novac da bi se kupilo.

36. Dalje, čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. CĆ, od 20. siječnja 2023. ne proizlazi da bi ostavinsku imovinu iza pok. oštećenice, između ostaloga, sačinjavalo i kakvo potraživanje pok. oštećenice prema EĆ.

37. Proizlazi i da tijekom postupka nije izveden kakav dokaz da bi pok. oštećenica pokrenula. osim podnošenje kaznene prijave, građanski postupak za naplatu svoje tražbine u parničnom ili ovršnom postupku, pa dalje, što je bitno, niti po proteku roka za početak vraćanja zajma po izjavi okrivljenice od 30. siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 242.000,00 kuna.

38. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog, po stajalištu suda utvrđene okolnosti upućuju na postojanje pravnog odnosa između pok oštećenice CĆ i okrivljenice EĆ, vezano uz davanje, po sudu utvrđenog novčanog iznosa u izjavi ovjerenoj u potpisu okrivljenice, na postojanje građanskopravnog odnosa između istih s osnova ugovora o zajmu koji podliježe kao takav primjenjujućim odredbama ZOO- a.

39. Dakle, nije sporno da je okrivljenica svojom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika potvrdila primitak ukupnog novčanog iznosa od 242.000,00 kuna na ime zajma beskamatnog i bez određenog roka vraćanja te se tada obvezala pok. oštećenici svakoga 20-og u mjesecu uplaćivati na račun novčani iznos od najmanje 1.000,00 kuna, sve do isplate cjelokupnog novčanog iznosa.

40. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1.i 2. KZ/11, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla, dakle, ugovora o zajmu postupati prijevarno, odnosno već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi dovela drugu osobu u zabludu, tako da ova na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

41. Sporno je da li je okrivljenica u vrijeme kada traži pojedinačne novčane iznose na zajam od pok. oštećenice, s tim da sud nije utvrdio, ponavlja se, davanje pojediničnih iznosa od pok. oštećenice u onom, konačno označenom sveukupnom iznosu kako je to u činjeničnom opisu djela u optužnici, već po izjavi okrivljenice, dakle, u vrijeme sklapanja usmenog ugovora sa pok. CĆ, već tada imao prijevarnu namjeru da joj lažno prikaže bitne okolnosti i činjenice vezane za taj ugovor sve sa namjerom da dobiveni novac zadrži za sebe i u namjeri da isti ne vrati pok. oštećenici, jer takvu namjeru okrivljenice, sud sa nedvojbeno sigurnosti nije mogao na temelju izvedenih dokaza utvrditi.

42. Naglasiti je da je sud vezan činjeničnim opisom kaznenog djela iz optužnice, slijedom čega je bilo potrebno utvrditi postojanje prijevarne namjere u vrijeme kada bi pok. oštećenica davala pojedinačne novčane iznose, kako bi proizlazilo s osnova zajma okrivljenici, a postojanje takve isplanirane prijevarne namjere koja je trebala postojati kod okrivljenice već prilikom ugovaranja poslovnog odnosa sa pok. oštećenicom predstavlja odlučnu činjenicu bez koje nema kaznenog djela prijevare, jer za krivnju okrivljenice nije dovoljno utvrđenje da ista nije postupila po pozivu pok. oštećenice vratiti pozajmljene novčane iznose, s tim, što je u predmetnom slučaju bitno, u činjeničnom opisu djela se ne označava točno vrijeme kada je oštećenica zatražila vraćanje tog iznosa s osnova danog zajma, pa da bi neisplatom istog zadržavajući novac na takav način oštetila pok. oštećenicu.

43. Sud, kod opisanog utvrđenog činjeničnog stanja, nije mogao nedvojbeno utvrditi sve bitne okolnosti u vidu postojanje prijevarne namjere kod okrivljenice u trenutku stvarnog sklapanja ugovora sa pok. oštećenicom, slijedom čega nije mogao utvrditi niti da bi okrivljenca ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare na način kako joj se to optužnicom stavnja na teret.

44. Sud dalje, kao bitno naglašava da postupanje protivno ugovoru predstavlja povredu građanskopravnog odnosa koji podliježe primjeni odredaba ZOO-a čije odredbe propisuju način ostvarivanje i zaštite prava oštećenika.

45. Zaključno, kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenica EĆ ostvarila sva potrebna zakonska obilježja kaznenog djela prijevare na način kako joj se optužnicom stavlja na teret, to dakle, nije dokazano da je počinila djelo za koje se optužuje, slijedom čega je sud istu na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci pod I.

46. Slijedom naprijed opisanoga, a kako nije dokazano da je okrivljenica počinio kazneno djelo prijevare na štetu pok. oštećenice CĆ, to je nasljednik pok. oštećenice, LĆ sukladno čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućen da imovinskopravni zahtjev prema okrivljenici EĆ može ostvarivati u parnici, kako je to pod II. izreke.

47. Kako je okrivljenica oslobođena od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, to na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. t. 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava, kako je opisano pod III. izreke.

U Splitu, 18. rujna 2025.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-okrivljenica EĆ

-braniteljica okrivljenice, Doris Košta, odvj.

-ODO Split

-oštećenik LĆ

-u spis