Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2094/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-785/2019-59 od 4. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 20205.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 785/2019-59 od 4. siječnja 2024. u dijelu pod točkama I., III., IV., VI., VIII., IX., X., XI., XII, XIII., XIV., XV., XVI. i XVII. Izreke.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti 1. tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 29.862,63 eura / 225.000,00 kuna / sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. pa do isplate.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev 1. tužitelja u dijelu u kojem potražuje od tuženika, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova nadgrobnog spomenika isplatu iznosa od 2.654,46 eura[1] / 20.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. pa do isplate.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade imovinske štete po osnovi žalobne odjeće isplatiti iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kn / sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova vijenaca i cvijeća iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev 1. tužitelj u dijelu u kojem potražuje od tuženika, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova grobnog mjesta isplatu iznosa od 663,61 eura / 5.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova pogreba isplatiti iznos od 288,27 eura / 2.172,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate. Pod točkom VII. izreke odbijen je zahtjev 1. tužitelja u dijelu u kojem potražuje od tuženika, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova karmina isplatu iznosa od 389,15 eura / 2.932,03 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom VIII izreke naloženo je tuženiku 2. tužitelju NC, na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 29.862,63 eura / 225.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate. Pod točkom IX izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju NC, na ime naknade imovinske štete po osnovi žalobne odjeće iznos od 265,45 eura1 / 2.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 04. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom X. izreke naloženo je tuženiku II. tužitelju NC, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova vijenaca i cvijeća isplatiti iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom XI. Izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju DC, (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom XII izreke naloženo tužitelju NC, (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom XIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade imovinske štete po osnovi žalobne odjeće isplatiti iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate. Pod točkom XIV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju, (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade imovinske štete po osnovi žalobne odjeće iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom XV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju DC, (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova vijenaca i cvijeća iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

Pod točkom XVI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao nasljedniku iza pok. BC) na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova vijenaca i cvijeća iznos od 66,36 eura / 500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate. Pod točkom XVII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi 1. tužitelju DC i 2. tužitelju NC, trošak parničnog postupka u iznosu od 24.946,97 eura / 187.962,95 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2024. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poen.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkama I., III., IV., VI., VIII., IX., X., XI., XII, XIII.,

XIV., XV., XVI. i XVII. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju navode žalbe i predlažu odbiti žalbu tuženika uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet ovog postupka zahtjev je prvotno predstavljao zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliske osobe, oca tužitelja GC te 3. tužiteljice BC koji je u prometnoj nezgodi dana 6. prosinca 2018. zadobio teške tjelesne ozljede prelazeći kao pješak kolnik na pješačkom prijelazu a na kojem nema semafora kojom prilikom je došlo do naleta osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala osiguranica tuženika ĆC, na prednika tužitelja, uslijed kojih povreda je isti preminuo **.**.2018.

6. Tijekom ovog postupka 3. tužiteljica BC je umrla, a ista je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-511/18-4 od 4. veljače 2019. utvrđena izvanbračnom suprugom prednika tužitelja GC, a nakon njene smrti rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj O-2473/22 od 15. rujna 2022. njezinim nasljednicima su utvrđeni 1. tužitelj DC i 2. tužitelj NC.

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj u kojem su sudjelovali prednik tužitelj GC i osiguranica tuženika ĆC kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka].

8. Sud prvog stupnja je na temelju Uvjerenja o prebivalištu za ŽC i GC utvrdio da su isti imali zajedničko prijavljeno prebivalište kontinuirano do smrti GC **.**.2018. na adresi [adresa].

9. Na spornu okolnost postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i smrti prednika tužitelja GC prvostupanjski sud proveo je kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. ABC i dr. RC iz kojih provedenih dokaza je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je da je do primarnog kontakta između prednjeg krajnje desnog dijela osobnog automobila Opel Astra 1.7 TD, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je istočnom prometnom trakom Đurđevačke ceste u Svetom Trojstvu, iz smjera juga u pravcu sjevera, upravljala osiguranica tuženika ĆC i pješaka GC koji je u trenutku primarnog kontakta nailazećem vozilu bio okrenut lijevom stranom tijela, došlo je na oko 15,0 m sjeverno od početne točke mjerenja, na samom obilježenom pješačkom prijelazu i za oko 1,70 [m] ... 2,10 [m] zapadno od istočnog, za predmetni osobni automobil desnog ruba kolnika, pri čemu je vertikalna težišna os pješaka bila na oko 1,90 m zapadno od istočnog, ili ulijevo od za osobni automobil desnog ruba kolnika,

- da je u trenutku primarnog kontakta predmetni osobni automobil Opel Astra 1.7 TD bio svojim prednjim desnim vrhom udaljen za oko 1,75 m ulijevo od za njega desnog ruba kolnika, stražnjim desnim vrhom za oko 1,02 m ulijevo od istog, središnjom uzdužnom osi ukošen ulijevo pod kutom od oko 12 stupnjeva i kretao se brzinom ok oko 50 km /h,

- da u trenutku naleta predmetni osobni automobil nije bio efektivno kočen a da je osiguranica tuženika ĆC radnju kočenja poduzela na oko 10,00 m ispred mjesta naleta a vremenski oko 0,7 sekundi prije naleta, pri čemu je do uspostave efektivnog kočenja došlo na oko 4 m iza mjesta naleta ili 19 m sjeverno od početne točke mjerenja, odnosno oko 9,3 sekunde nakon naleta na oštećenika,

- u konkretnim uvjetima predmetne prometne nezgode obzirom na tehničku mogućnost uočavanja svjetlosno neoznačene prepreke koju vozači imaju pri uključenim kratkim svjetlima i uz javnu rasvjetu koja je bila postavljena ispred ravnine naleta osiguranica tuženika je imala realne tehničke mogućnosti uočavanja oštećenika na udaljenosti ne većoj od oko 37,5 m od ravnine naleta, a što je uz pretpostavku kontinuiranosti brzine kojom se je kretala od 50 km /h bilo oko 2,8 sekundi prije naleta i u kojem je trenutku oštećenik mogao biti oko 2,5 m ispred mjesta na kojem je započeo prelaženje kolnika,

- da je pri brzini od 50 km /h kojom se osiguranica tuženika kretala upravljajući osobnim automobilom zaustavni put pri poduzetoj radnji intenzivnog kočenja iznosio je oko 26 m od čega na put efektivnog kočenja otpada 12,6 m dok 13,3 m automobil prevali tijekom reakcije vozača na percepciju opasnosti i uspostave kočenja, a vrijeme zaustavljanja trajalo bi oko 2,8 s, te u konkretnim uvjetima nisu postojale tehničke mogućnosti izbjegavanja naleta na prednika tužitelja GC na način da se osobni automobil intenzivnim kočenjem zaustavi i ispred ravnine naleta,

- da je osiguranica tuženika ĆC uz radnju izmicanja ulijevo poduzela istovremenu radnju intenzivnog kočenja do izbjegavanja predmetne prometne nesreće došlo bi pri svim brzinama ne većim od oko 39 km/h pri kojim bi se brzinama poduzetom radnjom kočenja u nuždi, zaustavila ispred ravnine naleta,

- da je prednik tužitelja imao dosta čimbenika rizika koji su doveli do nastanka tromboze i posljedično tromboembolije ogranaka plućne arterije koja je dovela do smrtnog ishoda te da je ovo pogoršanje zdravlja pok. GC nastalo tijekom liječenja ozljeda koje je oštećenik zadobio u prometnoj nesreći 06. prosinca 2018.,

- te da postoji direktna uzročno posljedična veza između zadobivanja ozljeda u predmetnom štetnom događaju i nastupjele smrtne posljedice.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. ABC kojeg je u cijelosti prihvatio kao i temeljem iskaza svjedoka ĆC pravilno utvrdio da postoji isključiva odgovornost vozačice vozila osiguranika za nastanak predmetne nezgode odnosno da na strani prednika tužitelja nema suodgovornosti. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da činjenica što je prednik tužitelja u vrijeme štetnog događaja dok je prelazio kolnik na pješačkom prijelazu bio u alkoholiziranom stanju nije od utjecaja na nastanak predmetne prometne nezgode već je ista nastala isključivom krivnjom osiguranice tuženika ĆC.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da se vozilo osiguranice tuženika kojim je upravljala ĆC kretalo brzinom od 50 oko km/h te do naleta ne bi došlo da je osiguranica tuženika uz radnju uzmicanja ulijevo poduzela istovremenu radnju intenzivnog kočenja a pri svim brzinama ne većim od 39 km /h. Dakle, osiguranica tuženika nije svoju vožnju prilagodila okolnostima na cesti.

12. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je osiguranica tuženika ĆC postupila suprotno odredbi čl. 38. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10 i 74/11; 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017,; dalje ZSPC) kojom je propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku i stupaju na kolnik, da vozač kada prilazi obilježenom pješakom prijelazu mora upravljati vozilom sa osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, te konačno da je vozač na dijelu ceste kojim se kreću djeca, osobe sa invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, dužan voziti s osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravovremeno zaustaviti u slučaju potrebe.

13. Također odredbom čl.134. st. 1. ZSPC-a je određeno, ako se na obilježenom pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji već stupaju na pješački prijelaz.

14. Iz iskaza svjedoka ĆC (list 79 spisa) proizlazi da je ista uočila pok. GC prije samog naleta, da je vidljivost bila dobra, vrijeme suho te je ulica bila osvijetljena uličnom rasvjetom, pa je osiguranici tuženika preglednost kolnika omogućavala da pravovremeno uoči stupanje pješaka na pješački prijelaz i da je stoga tom pješakom prijelazu trebalo prići sa osobitom pažnjom, što nedvojbeno nije učinila. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. ABC sud prvog stupnja je utvrdio da se osiguranica tuženika kretala brzinom od oko 50 km/h te da je s obzirom na udaljenost od mjesta naleta u trenutku stupanja pješaka na kolnik imala mogućnost pravovremenom reakcijom kočenjem izbjeći nalet na pješaka te je stoga sukladno čl. 134. st. 1. navedenog ZSPC-a bila dužna zaustaviti vozilo s obzirom da je pok. OC u trenutku naleta se već nalazio u zoni pješačkog prijelaza.

15. Slijedom gornjih utvrđenja neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tuženika kojima osporava odgovornost osiguranice tuženika jer se ista kretala dozvoljenom brzinom obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da osiguranica tuženika nije upravljala vozilom na način da je prilagodila svoju brzinu vožnje okolnostima na cesti tako da kada prilazi obilježenom pješakom u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

16. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je osiguranica tuženika isključivo odgovorna za nastali štetni događaj.

17. Suprotno žalbenim navodima a obzirom na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da alkoholiziranost prednika tužitelja GC nije u uzročnoj vezi sa nastalim ozljedama koje su dovele do smrtnog ishoda već je to upravo postupanje osiguranice tuženika koja nije prilagodila brzinu svog automobila okolnostima na cesti, to je pravilno odbijen dokaz provođenjem toksikološkog vještačenja.

18. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 1101. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje- ZOO) ZOO-a kojom je određeno da pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji) pravilno utvrdio da 1. tužitelju DC i 2. tužitelju NC, sinovima pok. GC pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu te dosudio naknadu neimovinske štete zbog smrti oca GC svakome u iznosu od 29.862,63 eura / 225.000,00 kn / sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2019. primjenom čl.1103. ZOO-a.

19. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 1105. st.1. ZOO-a pravilno pod točkom IX i X. pobijane presude dosudio 1. i 2. tužitelju polovicu iznosa naknade neimovinske štete u iznosu od 21.899, 26 eura /165.000,00 kuna / koja bi pripadala pok. izvanbračnoj supruzi ŽC zbog smrti supruga pok. GC.

20. Odredbom članka 1105. stavkom 1. ZOO-a je propisano da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike samo ako je oštećeni podnio pisani zahtjev ili tužbu (Rev-1254/2014-3 od 9. ožujka 2021., Revd-5167/2021-2 od 8. prosinca 2021.).

21. Nije sporno da je izvanbračna supruga BC podnijela 21. ožujka 2019. predmetnu tužbu, da je preminula **.**.2022., te su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj O- 2473/22 od 2. studenog 2022. 1. i 2. tužitelji utvrđeni nasljednicima iza pok. BC, pa im stoga u smislu odredbe čl. 1105. st. 1. ZOO-a pripada pravo na pravičnu naknadu u zahtijevanim iznosima od po 21.899,26 eura / 165.000,00 kuna / koje je tuženik dužan naknaditi 1. i 2. tužitelju kao zakonskim nasljednicima iza pok. BC sa zakonskim zateznim kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. pa do isplate.

22. U svezi žalbenih navoda kojima tuženik osporava izvanbračni status pok. BC navodeći da je njezin status bio bivši bračni drug jer je status izvanbračnog druga pok. BC ostvarila nakon smrti pok. LC isključivo zbog ostvarivanja mirovinskih prava, valja reći da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-511/18-4 od 4. veljače 2019. utvrđeno da je između BC i pok. GC postojala izvanbračna zajednica, pa ukoliko je tuženik tvrdio drugačije te svoje tvrdnje je bio dužan i dokazati, a što nije tijekom postupka učinio. Stoga su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

23. Odlučujući o zahtjevu 1. i 2. tužitelja za naknadu imovinske štete primjenom čl. 1093. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno temeljem čl. 223. ZPP-a dosudio 1. i 2. tužitelju visinu troškova žalobne odjeće svakom po 265,25 eura sa zateznom kamatom od 4. siječnja 2019. do isplate, te iznosa od po 132,72 eura / 1.000,00 kuna / svakom od tužitelja na ime troškova žalobne odjeće iza pok. BC.

24. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a naknadu troškova vijenaca i cvijeća i to svakom od tužitelja po 132,72 eura / 1.000,00 kn / sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. pa do isplate te svakom od tužitelja iznos od po 66,36 eura / 500,00 kn/ za naknadu troškova vijenaca i cvijeća iza pok. BC.

25. Sud prvog stupnja je pravilno na temelju računa, sukladno odredbi čl. 1093. ZOO- a dosudio 1. tužitelju naknadu imovinske štete za troškove troškova pogreba u iznosu od 288,27 eura / 2.172,00 kuna / sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2019. do isplate.

26. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe prigovara da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a i 191. ZPP-a jer da je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete nakon što je zaključen prethodni postupak i unatoč protivljenju tuženika. Naime, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja 11. studenog 2021., nakon što su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji). Tim izmjenama uskladili su se Orijentacijski kriteriji s obzirom na stopu inflacije u odnosu na prethodno donesene Orijentacijske kriterije 2002. te se na temelju tih podataka pokazalo da navedeni indeks iznosi 137,7% što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9% što znači da su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. porasle za 66,9% te su stoga, a i s obzirom na cilj i svrhu zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, donijeti izmijenjeni Orijentacijski kriteriji. Tužitelji su u vrijeme podnošenja tužbe (21. ožujka 2019.) tužbenim zahtjevom zatražili novčani iznos naknade neimovinske štete u skladu s ustaljenom sudskom praksom prema Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002., a izmjena Orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju su tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe mogli predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, te u međuvremenu doneseni izmijenjeni Orijentacijski kriteriji od utjecaja su na legitimna očekivanja tužitelja u pravcu ostvarivanja prava na naknadu štete. Stoga su tužitelji svoja legitimna očekivanja u tom smislu mogli ostvariti jedino ako preinače tužbu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-864/2023-2 od 10. travnja 2024.).

27. Slijedom toga nisu osnovani ni žalbeni navodi da visinu naknade neimovinske štete nije trebalo razmatrati kroz Orijentacijske kriterije od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. iz razloga što je tužba podnesena prije njihovog donošenja. Naime, navedeni Orijentacijski kriteriji odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Pri tome treba navesti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, a obveza je sudova da ovisno o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28. Nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-237/2023- 2 od 5. lipnja 2024., riješio pitanje preinake tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenu Orijentacijskih kriterija i iznio slijedeći pravni stav: „U smislu čl. 190. st. 2. ZPP dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda (Rev- 864/2023 od 10. travnja 2024., Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. i dr.).“.

29. Neosnovano žalitelj osporava dosuđenu visinu naknade neimovinske štete smatrajući da prvostupanjski sud pri odmjeravanju visine nije smio koristiti Orijentacijske kriterije donesene na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su IV-47/2020-5 jer da se primjenom novih Orijentacijskih kriterija radi o retroaktivnoj primjeni propisa koja je Ustavom zabranjena. Navedeni žalbeni navod nije osnovan jer se prije svega ne radi o propisima na koji se odnosi ustavna kategorija zabrane retroaktivnosti, već se radi o orijentacijskim kriterijima za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse kod dosude visine naknade neimovinske štete i koji su usklađeni s obzirom da je od donošenja ranijih orijentacijskih kriterija prošlo znatno vremensko razdoblje te da je u međuvremenu stupio na snagu i ZOO/05 ali i drugi propisi obvezno pravne naravi koji se djelomično odnose na tu pravnu materiju. Budući da je od prethodno donesenih orijentacijskih kriterija iz 2002. proteklo dvadeset godina, to je prilikom određivanja pravične novčane naknade bilo potrebno uzeti u obzir promjene u vrijednosti novca, jer u suprotnom obeštećenje tužitelja kao oštećenika ne bi bilo adekvatno nastaloj neimovinskoj šteti, pa ni pravična novčana naknada ne bi bila pravična. Stoga je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da se orijentacijski kriteriji s povećanim iznosima primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U ovom slučaju predmetni obvezni odnos odnosno obveza tuženika da tužiteljima naknadi štetu nastala je nakon 1. siječnja 2006. jer se predmetni štetni događaj dogodio 6. prosinca 2018. pa je taj žalbeni navod žalitelja neosnovan.

30. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da 1. i 2. tužitelji imaju pravo na zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.), koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj, koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete, ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, kod naknade neimovinske štete radi se o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete pravilno dosuđena pripadajuća zatezna kamata za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. U svezi žalbenog prigovora u kojem tuženik ističe prigovor zastare na preinačeni dio iz podneska od 11. studenog 2021.valja reći da je isti neosnovan. Ovo iz razloga jer je podnošenjem tužbe u ovome predmetu došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl.241 - ZOO-a, pri čemu valja naglasiti da tužitelji nisu tražili naknadu štete po nekim drugim osnovama, u odnosu na osnove koje su zatražili u tužbi, pa je stoga prigovor tuženika da je za povišeni iznos naknade štete nastupila zastara neosnovan (tako i VSRH Rev-231/04 od 10. ožujka 2004. i Revr-537/2006- 2, od 5. listopada 2006.).

32. Na žalbene navode da sud nije trebao uzeti u obzir podnesak od 20 studenog 2023. jer isti nije tuženiku dostavljen unutar osam dana do ročišta već je isti primio na ročištu dana 21. studenog 2023. valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi očitovanju tužitelja već su 1. i 2. tužitelji podneskom od 20. studenog 2023. samo uskladili tužbeni zahtjev sa službenom valutom EUR. Stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

33. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 - dalje Tarifa) odlučio o troškovima postupka za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Valja reći da prema Tbr. 48. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a odredbom Tbr. 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15,00 kn (1.99 eur).

34. Budući da je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 4. siječnja 2024., dakle, u vrijeme kada je na snazi navedena izmjena Tarife (Narodne novine, br. 126/2022) kojim je vrijednost boda povišena stupila na snagu 5. studenog 2022., pravilno je prvostupanjski sud o naknadi parničnog troška odlučio primjenom te Tarife i vrijednosti boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1.99 eur), a ne prema Tarifi važećoj u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, kako to pogrešno u žalbi upiru tuženik.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., na postavljeno pitanje:

"Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u svezi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenoga 2022. stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenoga 2002. stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ili pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje, odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenoga 2022. stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna?"

dao odgovor:

Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura), a jednako pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama toga suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.

36. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a prema kojoj vrijednost boda iznosi 1.99 eura, pa žalbeni navodi tuženika na odluku o troškovima postupka nisu osnovani.

37. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

38. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

39. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova parnična radnja nije bila nužna za konačni ishod postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić