REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-875/2024-16
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice LB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Žunić, odvjetnik u Rijeci, Strossmayerova 9, protiv tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, Zagreb, Jurjevska 34, OIB: 35550098638, kojeg zastupa LBB, službena osoba, radi izdavanja Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata), 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24-16 od 07. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-200-04/23-01/1425, URBROJ: 50439-03/43-24-16 od 07. svibnja 2024. odbijen je zahtjev Vojne sigurnosno- obavještajne agencije KLASA: OGR-822-02/23-01/1, URBROJ: 512-10- 013230/20229-23-2621 od 27. ožujka 2023., za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri LB, rođenoj **.**.1984. u [adresa], Republika Hrvatska, na temelju članka 18. stavka 6. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine" br. 79/07., 86/12.; dalje: ZTP) kao i članka 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-11- 01 od 1. ožujka 2011. i KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-13-02 od 30. prosinca 2013. Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost (dalje u tekstu: Pravilnik).
2. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim jer tužiteljici nije omogućeno saznanje o konkretnim razlozima uskrate izdavanja traženog uvjerenja. Iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari te navodi da se odluka tuženika temelji na odredbi članka 18. stavka 6. ZTP-a kao i na drugim činjenicama koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima a koje su propisane člankom 22. Pravilnika, koji nije javno objavljen niti je isti priložen uz pobijano rješenje. Tužiteljici također nije omogućen uvid u Izvješće o provedenoj sigurnosnoj provjeri I. stupnja, KLASA: POV-821-01/23- 01/1748, URBROJ: 512-10-013220/20272-23-6 od 14. studenog 2023. te Izvješće o rezultatima nadopune sigurnosne provjere I. stupnja, KLASA: POV-821-01/23- 01/1748, URBROJ: 512-10-013220/20272-23-7 od 19. prosinca 2023. (zajedno dalje u tekstu: Izvješća), koja su označena stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“. Navodi da se u osporavanom rješenju ne navodi kojim točno činjenjem, nečinjenjem odnosno propustom je tužiteljica povrijedila citirane odredbe ZTP-a i/ili Pravilnika, odnodno nema specifikacije o eventualnim neistinitim navodima podataka u Upitniku niti o činjenicama koje ukazuju na postojanje drugih zapreka za izdavanje Certifikata. Poziva se na sadržaj obrazloženja presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us l 1046/2017-8 od 23. travnja 2018. kao i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III/2086/2016 od 13. ožujka 2018., te u tom kontekstu da je tuženik bio dužan jasno navesti, obrazložiti (uz dokaze) koje je propuste i povrede tužiteljica eventualno počinila, uz navod da "pravo na uvid u sve dokaze nije apsolutno i ono može biti ograničeno zbog nekog drugog suprotstavljenog interesa, u ovom slučaju interesa nacionalne sigurnosti te zaštite slobode i prava drugih ljudi, međutim, to ograničenje ne može biti tako široko da podnositelju onemogući da učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje pobija u upravnom sporu. To ograničenje treba se svesti na najmanju moguću mjeru koja će istovremeno zaštititi javni interes, ali i pružiti mogućnost podnositelju da uvjeri sud u opravdanost svog zahtjeva.“ Načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja zahtijeva da podnositelj ima razumnu mogućnost iznijeti argumente u korist svog zahtjeva te se očitovati na sve dokaze u postupku u kojem neće biti u značajno nepovoljnijem položaju u odnosu na protivnu stranu. Ističe važnost činjenice da tuženik nije uvjetovan u donošenju odluke sadržajem dostavljenih Izvješća. Smatra da je tuženik povrijedio tužiteljici i pravo na rad, jer odredba članka 205. stavka 1. točke 20. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24.; dalje: Zakon) propisuje da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona kada se tijekom službe utvrdi da osoba ne zadovoljava sigurnosne kriterije, danom utvrđenja. Dakle, za tužiteljicu postoji realna mogućnost prestanka službe po sili zakona, iako je u sustavu Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2003. godine (od statusa kadeta), a stalno zaposlena (u statusu djelatne vojne osobe) od 2008. godine, pri čemu protiv nje nikada nije pokrenut stegovni postupak niti je izrečena ikakva stegovna mjera, a tužiteljica je ocjenjivana "ističe se" i "osobito se ističe". Tužiteljica od 2008. godine neprekinuto ima certifikat oznake "TAJNO", po članku 4. ZTP-a, dakle 2. najvišu razinu pristupa povjerljivim podacima. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je, upravo radi ostvarivanja načela jednakosti oružja i načela kontradiktornosti, od Vojne sigurnosno – obavještajne agencije (dalje: VSOA) zatražio djelomičnu deklasifikaciju podataka iz Izvješća, kako bi tužiteljici omogućio upoznavanje sa spornim činjenicama i izjašnjavanje o istima, te je, nakon što je tuženik zaprimio očitovanje VSOA-e o izvršenoj djelomičnoj deklasifikaciji podataka iz Izvješća, tužiteljica bila pozvana da se upozna i izjasni o činjenicama utvrđenim u postupku sigurnosne provjere i postupku nadopune sigurnosne provjere, a koje predstavljaju razloge za donošenje odluke o postojanju sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima, 9. travnja 2024., u službenim prostorijama tuženika, o čemu je sastavljen zapisnik. Smatra da su tužiteljici predočene sve činjenice utvrđene u postupku sigurnosne provjere i postupku nadopune sigurnosne provjere, koje, sukladno članku 22. stavku 1. točki a.) (nepotpuni podaci u Upitniku za sigurnosnu provjeru), točki b) (namjerno davanje neistinitih ili nepotpunih podataka tijekom razgovora s ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno- obavještajne agencije) i točki m) (očitovanje nepoštenja, neodgovornosti, nepovjerljivosti ili indiskrecije ponašanjem ili govorom) Pravilnika, predstavljaju osnovu za sumnju u njezinu pouzdanost ili povjerljivost za pristup i postupanje s klasificiranim podacima, a koje se očituju u sljedećem: - davanje nepotpunih podataka u Upitniku za sigurnosnu provjeru u pogledu podataka o imovinskom stanju i korištenju mobilnim telekomunikacijskim priključkom; - davanje neistinitih podataka ovlaštenoj osobi VSOA-e u pogledu korištenja mobilnim telekomunikacijskim priključkom; - korištenje prava na naknadu za stanovanje na nepošten način te postupanje s ciljem da se drugoj osobi omogući izbjegavanje plaćanja porezne obveze. Ističe i da je deklasificirani dio Izvješća VSOA-e sastavni dio citiranog zapisnika s ispitnog postupka, na kojemu je i tužiteljica sudjelovala te je potvrdila istinitost i točnost istih. Navodi i da je tužiteljica bila upoznata i s propisima na temelju kojih je tuženik postupao, bila je upoznata i s primijenjenim odredbama Pravilnika, kao i drugim činjenicama iz članka 18. stavka 6. ZTP-a koje su predstavljale osnovu za sumnju u povjerljivost i pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, osobito s točkama a), b) i m) koje su primijenjene u konkretnom slučaju. Ističe da tužiteljica nije u prvostupanjskom postupku, niti prilikom navedenog razgovora zatražila uvid u Pravilnik ili drugi dokument iz spisa tuženika. Po završetku razgovora, Zapisnik je pročitan te na isti tužiteljica nije imala nikakvih primjedbi, što je i potvrdila vlastoručnim potpisom. Činjenica je da neklasificirani podaci nemaju utvrđeni stupanj tajnosti, ali s obzirom da su označeni oznakom "NEKLASIFICIRANO" prema članku 7. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti ("Narodne novine"46/08), za razliku od podataka koji su bez oznake i za koje nema ograničenja uporabe i pristupa osoba, isti podaci se koriste samo u službene svrhe i mogu biti dostupni isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koje imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga. Dakle, oznaka NEKLASIFICIRANO nije oznaka stupnja tajnosti, ali jest oznaka o ograničavanju distribucije tako označenih podataka isključivo onim osobama koje imaju nužnost pristupa takvom podatku radi obavljanja poslova iz djelokruga radnog mjesta na koje su raspoređene/imenovane. Poštujući citirane odredbe propisa koji ureduju područje informacijske sigurnosti, uz činjenicu da osporavano rješenje tuženika nema nikakvu oznaku tajnosti, odlučne činjenice, budući da iste predstavljaju podatke označene oznakom "NEKLASIFICIRANO", nisu sadržane u obrazloženju rješenja. Stoga osporava tvrdnju tužiteljice da osporavano rješenje nije pravilno obrazloženo, u smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP). Ističe da sadržaj Izvješća nije niti mogao biti u cijelosti priopćen tužiteljici, odnosno niti biti priložen osporavanom rješenju jer su navedena izvješća označena stupnjem tajnosti "POVJERLJIVO" u skladu s člankom 39. Zakona o sigurnosnim provjerama ("Narodne novine", broj 85/08 i 86/12; u daljnjem tekstu: ZOSP), te se ista od strane nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, dostavljaju isključivo tuženiku, kao podnositelju zahtjeva za provođenje sigurnosne provjere, a podliježu zaštiti klasificiranih podataka propisanoj mjerodavnim odredbama ZTP-a, Zakona o informacijskoj sigurnosti ("Narodne novine“, broj 79/07) te podzakonskim propisima donesenim na temelju ovih zakona. Navodi da je u ispitnom postupku cijenio podatke i informacije iz Izvješća kao i sadržaj izjave tužiteljice, nakon čega je donio konačnu ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka na strani tužiteljice. Ističe da "pravo na certifikat" nije subjektivno pravo tužiteljice. Osporava navod o povredi prava na rad jer u slučaju ne ishođenja certifikata tužiteljica ima mogućnost aplicirati za bilo koje drugo radno mjesto kod istog ili drugog poslodavca, a na kojemu uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta nije ishođenje certifikata u odnosu na provjeravanu osobu. Ističe da se i u svim drugim slučajevima kada osoba ne ispunjava uvjete određenog radnog mjesta pa stoga nije u mogućnosti zasnovati radni odnos u odnosu na to radno mjesto, ne može smatrati da je toj osobi povrijeđeno ostvarivanje njezinog prava na rad. Poziva se na sadržaj obrazloženja presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Usl-950/2019-12 kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-2086/2016 od 13. ožujka 2018.
4. Tužiteljica je 25. rujna 2024. dostavila očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je osporila navode tuženika, te je, u bitnome, navela detaljan popis dokumentacije koju je tuženik predao isključivo sudu (dopisi VSOA-e, Upitnici II. i I. stupnja, Izvješća o obnovi i nadopuni, deklasifikacijski dopis, dopis za izjašnjenje, Zapisnik od 9. travnja 2024. te Pravilnik. Tužiteljica je ponovila tužbene navode u pogledu merituma spora kao i konkretne primjene odredbi ZTP-a (članka 4. koji definira stupnjeve tajnosti; članka 2. st. 1. toč. 3. koji definira neklasificirani podatak; te članka 6. –9. koji definiraju vrijednosti koje se štite raznim stupnjevima tajnosti). Ističe da niti iz odgovora na tužbu ne proizlazi konkretizacija ugroženih vrijednosti iz članka 6. ZTP- a koje bi opravdale uskraćivanje uvida tužiteljice u Izvješća. Smatra da tuženik pogrešno tumači odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III- 2086/2016 od 13. ožujka 2018. u pogledu tumačenja pojma poštenog suđenja, navodeći da su u navedenoj odluci iznesena bitna načelna stajališta u pogledu ostvarivanja procesnih prava stranaka u upravnim postupcima i upravnim sporovima u kojima rješavanje upravne stvari ponajprije ovisi o rezultatima sigurnosne provjere, radi rješavanja neodržive situacije u kojoj stranka ni na koji način nije upoznata s ključnim razlozima za negativnu odluku javnopravnog tijela. Iscrpno citira životopis tužiteljice u smislu da iz njezine profesionalne karijere ne proizlazi razlog uskraćivanja izdavanja certifikata.
5. Nadalje, tužiteljica je 7. travnja 2025. dostavila podnesak u kojemu se, u bitnome, pozvala na pravo na suđenje u razumnom roku, citirajući odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske, članka 4. st. 1. Zakona o sudovima, članka 8. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 - dalje: ZUS), te članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06. - u daljnjem tekstu: Konvencija). U odnosu na navode o pravu na rad pozvala se na sadržaj presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Šplajt protiv Hrvatske (od 9. travnja 2024.) koja inzistira na revnosti (ažurnosti) u radnim sporovima. Smatra da joj je onemogućeno pravo na rad iz članka 54. Ustava Republike Hrvatske i pravo na jednako postupanje iz članka 15.Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Službeni list EU C 202 od 07. lipnja 2016.), uz poziv na presudu Suda Europske unije poslovni broj C-555/07 (Kücükdeveci). Iznosi konkretni opis egzistencijalnih posljedica osporavanog rješenja za tužiteljicu: rizik prestanka službe po sili zakona (primjenom članka 205. st. 1. točka 20. Zakona), uvjeti za napredovanje (članka 97. st. 1. točka 4. i članka 84. st. 3. Zakona), trajanje izobrazbe (članka 60. st. 2. Zakona) i neposredna opasnost da bude „stavljena na raspolaganje“ ili razriješena. Također, tužiteljici je onemogućen i profesionalni razvoj: propušteni tečajevi iz vojnog zapovijedanja, NATO- operacija, strateškog planiranja i sl.
6. Tuženik je 4. lipnja 2025. dostavio podneska u kojemu je osporio navode tužiteljice, te istaknuo da je dokumentacija na koju se poziva u svom odgovoru na tužbu, osim dokumentacije označene stupnjem tajnosti "POVJERLJIVO", dostavljena sudu i to na način da je ista dostavljena samo u jednom primjerku - za sud, sukladno svim zakonskim i podzakonskim propisima, osobito iz područja informacijske sigurnosti, jer je gotovo sva dokumentacija koja čini priloge iz odgovora na tužbu predstavlja ili podatak označen stupnjem tajnosti "OGRANIČENO“ ili podatak označen kao "NEKLASIFICIRANO". Dokumentacija označena stupnjem tajnosti "POVJERLJIVO" nije dostavljena sudu iz razloga što sud ne udovoljava mjerama i standardima propisanim za zaštitu i čuvanje takvih podataka, već će ista dokumentacija biti dostavljena sudu isključivo na uvid, u terminu koji odredi Sud i uz prethodno pribavljenu suglasnost vlasnika podatka. Ističe da tužiteljica može kod suda ili kod tuženika izvršiti uvid u neklasificirani dio dokumentacije (uključujući i deklasificirani dio Izvješća VSOA-e o obavljenoj sigurnosnoj provjeri s kojim je upoznata tijekom postupka. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da se u klasificiranim podacima nalaze upravo podaci o njoj, a kojima tužiteljica ne može pristupiti, ističe da se na klasificirane podatke, od trenutka njihovog nastanka, primjenjuju propisi koji reguliraju područje informacijske sigurnosti i istima mogu pristupati isključivo osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, odnosno certifikat. Navodi da zahtjev tužiteljice za uvidom u spis tuženika nikada nije zaprimljen pa tako ni citirani zahtjev od 6. lipnja 2024. Tuženik se protivi pribavljanju dokaza koje predlaže tužiteljica, odnosno njenog životopisa i potvrde o stegovnom nekažnjavanju nesvrsishodnim.
7. Tužiteljica je 5. rujna 2025. dostavila podnesak u kojemu je osporila navode tuženika iznesene u podnesku od 4. lipnja 2025., smatrajući da tuženik primjenjuje inkvizitorno načelo iz kaznenog istražnog postupka u upravnom sporu. U preostalom dijelu tužiteljica ponavlja prethodno iznesene navode, te predlaže da sud izvede i dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, na okolnosti izjašnjavanja u postupku.
8. Sud je dopisom poslovni broj Usl-875/2024-8 od 25. travnja 2025. obavijestio Sigurnosno - obavještajnu agenciju Republike Hrvatske (dalje: SOA) o ispunjavanju uvjeta za uvidom u klasificiranu dokumentaciju u spisu tuženika koja nosi odgovarajuću oznaku tajnosti.
9. Obzirom da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari utvrđeno i na temelju navedene dokumentacije koja nosi oznaku odgovarajućeg stupnja tajnosti, a radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je neposredno, prije održavanja rasprave, 23. rujna 2025., u 10,00 sati, izvršio uvid u citiranu dokumentaciju, o čemu je u nazočnosti službene osobe (i uz potpis iste) i sastavljena službena bilješka, primjenom članka 20. ZTP-a. Nakon izvršenog neposrednog uvida predmetna dokumentacija vraćena je donositelju.
10.1. Kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZUS-a u ovom predmetu održao usmenu raspravu 23. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika, kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
10.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda. Tužiteljica je u spis (i za tuženika) priložila ovjerenu izjavu o postupanju s klasificiranim podacima stupnja tajnosti "OGRANIČENO" Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 18. lipnja 2024. i dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga zapovjedništva hrvatskog ratnog zrakoplovstva upućen 6. lipnja 2024. obavještajnom odjelu (zahtjev za uvid u spis predmeta).
10.3. Službena osoba tuženika protivila se izvođenju predloženog dokaza saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, prvenstveno iz razloga što je tužiteljica već imala priliku očitovati se o deklasificiranom dijelu obavljenih sigurnosnih provjera te se u većem dijelu suglasila s činjenicama utvrđenim u provjerama.
10.4. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge pribave životopisa tužiteljice i potvrde o stegovnom nekažnjavanju, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, jer izvođenje istih ne bi utjecalo na odlučivanje u ovom upravnom sporu koji se vodi radi utvrđenja zakonitosti odluke tuženika da se odbija zahtjev VSOA-e za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri tužiteljici, bez obzira na radne vještine i/ili kompetencije tužiteljice. Dakle bit utvrđenja u ovoj upravnoj stvari je postoje li ozbiljni i argumentirani razlozi postojanja sigurnosnih zapreka na strani tužiteljice za pristup klasificiranim podacima.
10.5. Tužiteljici je tijekom ročišta omogućen uvid u spis upravnog spora kao i spis tuženika, uključujući Pravilnik.
10.6. Nadalje, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost sastavljanja zapisnika od 09. travnja 2024. u službenim prostorijama tuženika, te je tužiteljica izjavila da je način upoznavanja tužiteljice sa sadržajem sigurnosne provjere izvršen od strane službenih osoba i trajao je oko 3,5 sati pri čemu tužiteljica nije imala neposredan uvid u dokumentaciju, već joj je sadržaj pročitan dok su komentari i muške i ženske nazočne službene osobe bili potpuno neumjesni i neprimjereni ("kakav tip muškaraca to privlačite"; "jel Vam poznata riječ Božja i prave vrijednosti" kao i neprimjereni komentari o trenutnom bračnom statusu tužiteljice kao i činjenica prethodnog pobačaja odnosno gubitka djeteta). S obzirom na trajanje i način ispitivanja tužiteljica je izjavila da je samo željela da isto završi i stoga je zapisnik potpisala.
10.7. U odnosu na sadržaj priložene izjave Ministarstva obrane od 18. lipnja 2024. službena osoba navela je da u odnosu na postupanje s klasificiranim podacima stupnja tajnosti "OGRANIČENO" ne postoji niti potreba izdavanja ili obnove sigurnosnog certifikata te je riječ o podacima u internom poslovanju Ministarstva obrane.
10.8. Tužiteljica je istaknula da je predmetna izjava o postupanju s klasificiranim podacima stupnja tajnosti "OGRANIČENO" izdana na zahtjev zapovjednika hrvatskog ratnog zrakoplovstva, dok je prema shvaćanju tužiteljice, ista odobrena od strane VSOA-e.
11. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka, prethodno citirane sudske odluke (kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske), kao i u odgovarajuću dokumentaciju SOA-e, te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz podataka spisa proizlazi da je postupak pokrenut zahtjevom VSOA-e za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za pristup klasificiranim podacima za tužiteljicu, u kojem postupku, iscrpno navedenom u odgovoru na tužbu (koji nosi oznaku "OGRANIČENO" prema članku 4. ZTP-a, dakle podaci koji se klasificiraju jer bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. ovoga Zakona), a koji odgovor je dostavljen tužiteljici i protiv kojega je tužiteljici omogućeno sudjelovanje.
13. Sažeto, po zaprimanju zahtjeva za izdavanje certifikata stupnja tajnosti "TAJNO", tuženik je, sukladno članku 9. ZOSP-a od VSOA-e zatražio provedbu obnove sigurnosne provjere za tužiteljicu, kao i dostavu Izvješća o rezultatima obnove sigurnosne provjere II. stupnja.
14. VSOA je provela sigurnosnu provjeru za tužiteljicu te tuženiku dostavila Izvješća o rezultatima sigurnosne provjere, u kojima je utvrdila postojanje sigurnosne zapreke iz članka 18. stavka 6. ZTP-a jer je utvrđeno postojanje drugih činjenica koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. Pravilnika
15. Nadalje, iz spisa tuženika proizlazi da je, upravo radi ostvarenja kontradiktornosti i jednakosti oružja, tuženik od VSOA-e zatražio djelomičnu deklasifikaciju podataka iz predmetnih Izvješća, kako bi se tužiteljici omogućilo upoznavanje sa spornim činjenicama i izjašnjavanje o istima.
16. Po dostavi očitovanja VSOA-e o izvršenoj djelomičnoj deklasifikaciji podataka iz Izvješća, tužiteljica je pozvana da se upozna i izjasni o činjenicama utvrđenim u postupku sigurnosne provjere, koje predstavljaju razloge za donošenje odluke o postojanju sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima.
17. Sud je izvršio uvid (i) u citirani zapisnik tuženika (priložen spisu tuženika), sastavljen 9. travnja 2024. u službenim prostorijama tuženika, koji sadržava deklasificirane podataka Izvješća, te je utvrdio postojanje razloga iz članka 18. stavka 6. ZTP-a odnosno članka 22. stavka 1. točke a), b) i m) Pravilnika, na način kako je to već iscrpno navedeno u navodima odgovora na tužbu.
18. Prema odredbi članka 2. toč. 7. ZTP-a Certifikat je uvjerenje o sigurnosnoj provjeri koje omogućava pristup klasificiranim podacima.
19. Izdavanje certifikata propisano je odredbama članka 18. ZTP-a. Pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat) (st. 1.). Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni su za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima (st. 2.). Zahtjev za izdavanje certifikata podnosi se, u pisanom obliku, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Zahtjev sadrži: ime i prezime osobe, dužnost ili poslove u okviru kojih pristupa klasificiranim podacima i stupanj tajnosti za koji se traži certifikat (st. 3.). Certifikat se izdaje za stupnjeve tajnosti »VRLO TAJNO«, »TAJNO« i »POVJERLJIVO« na rok od pet godina. Certifikat se ne označava stupnjem tajnosti već predstavlja neklasificirani podatak (st. 4.). Certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija (st. 5.). Sigurnosne zapreke u smislu toga Zakona su: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu, te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima (st. 6.).
20. Postupak u slučaju negativne odluke (u formi upravnog akta) propisan je odredbama članka 19. ZTP-a. Ako tijelo iz članka 18. stavka 5. toga Zakona, na temelju izvješća o rezultatima sigurnosne provjere ocijeni da postoje sigurnosne zapreke, rješenjem će odbiti izdavanje certifikata (st. 1.). Osoba kojoj je rješenjem odbijeno izdavanje certifikata nema pravo podnijeti žalbu ali ima pravo pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od primitka rješenja (st. 2.). U postupku pred upravnim sudom, sud će, prilikom utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza kojima bi mogla nastati šteta za rad sigurnosno-obavještajnih agencija i nacionalnu sigurnost, poduzeti mjere i radnje iz svoje nadležnosti kojima će spriječiti nastanak štete (st. 3.).
21. Sud ocjenjuje pravilnim navod tuženika (iz odgovora na tužbu) da ne postoji "pravo na certifikat"“ u smislu subjektivnog prava, a zaštita u slučaju negativne odluke pruža se kako bi se osiguralo da se takva odluka donosi nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u pravičnom postupku i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Dakle, tužiteljica nije smjela biti potpuno uskraćena za razloge negativne odluke, ali, s druge strane, razlozi nacionalne sigurnosti (kao suprotstavljeni interes) zahtijevaju da tužiteljica ne može u cijelosti biti (u izvornom obliku) upoznata s tim razlozima.
22. Kako se tužiteljica poziva na sadržaj presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us l 1046/2017-8 od 23. travnja 2018., valja istaknuti da je navedeni sud, sada u sporu u povodu osporavanog rješenje tuženika donesenog u ponovnom postupku u izvršenju citirane presude, kada je provedena odgovarajuća deklasifikacija podataka iz Izvješća o provedenim sigurnosnim provjerama, te kada je provjeravana osoba upoznata s bitnim sadržajem utvrđenja u upravnom postupku, u (pravomoćnoj) presudi poslovni broj Us I - 950/2019-12 od 3. prosinca 2019., odbio tužbeni zahtjev za poništenjem tada osporavanog rješenja.
23. Valja istaknuti da je u odnosu na tužiteljicu utvrđeno postojanje objektivnog sigurnosnog rizika za izdavanje Certifikata, pri čemu je irelevantno je li se radilo o izravnoj ili neizravnoj namjeri davanja pogrešnih podataka u upitniku, koji su za potrebe upravnog postupka deklasificirani i predočeni tužiteljici i koji, sami za sebe predstavljaju sigurnosnu zapreku, pri čemu sud utvrđuje da kod tužiteljice postoje i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima (iz članka 18. st. 6. ZTP-a), koje je tuženik jezično (pravilno) opisao generičkim pojmovima na način da tužiteljici bude shvatljiv stvarni sadržaj, uvažavajući narav predmetnih činjenica, te koje također predstavljaju sigurnosnu zapreku izdavanju Uvjerenja.
24. Sud ocjenjuje da je tuženik, primjenom čl. 19. stavka 1. ZTP-a i članka 40. ZOSP-a, donio odluku na temelju provedenog ispitnog postupka, dakle ne samo i isključivo na temelju dostavljenih Izvješća, te da je svoju odluku potpuno i pravilno obrazložio. Dakle, tuženik je pri donošenju osporavane odluke poštivao načelo kontradiktornosti kao i jednakosti oružja.
25. U odnosu na navode tužiteljice o duljini trajanja ovog spora, valja istaknuti upravo sadržaj točke 35. obrazloženja odluke ESLJP-a, Šplajt protiv Hrvatske od 9. travnja 2024. da se "razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i imajući na umu sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje podnositelja zahtjeva i nadležnih vlasti, kao i važnost onoga što se za podnositelje zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [VV], br. 30979/96, stavak 43., ECHR 2000-VII)". U tom smislu predmetni spor niti jednim materijalnim propisom nije definiran kao "hitan", te je sud radnje u sporu poduzimao sukladno redoslijedu zaprimanja spisa, uvažavajući okolnosti predmeta.
26. U odnosu na navod tužiteljice o povredi prava na rad potrebno je istaknuti da doista ne postoji "pravo na certifikat", pa stoga tužiteljici preostaje ostvariti pravo na rad u okviru poslova koji ne zahtijevaju posjedovanje Certifikata, uz postignuti stupanj obrazovanja i stečenih kvalifikacija.
27. Provođenjem testa razmjernosti, sud je zaključio da je ograničenje pristupa klasificiranim podatcima od značaja za nacionalnu sigurnost bilo razmjerno jer tužiteljicu nije onemogućilo da ospori rješenje, te je isto ograničenje doista bilo nužno radi zaštite javnog interesa (nacionalne sigurnosti).
28. Stoga sud ocjenjuje da je tuženik u okolnostima konkretnog slučaja, zakonom propisano ograničenje prava tužiteljice na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Ustava, koristio razmjerno legitimnom cilju koji se nastojao ostvariti, a pobijana odluka donesena je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.
29. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
30. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je ista u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
U Osijeku 21. listopada 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku