Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, Osijek, I. Gundulića 5, zastupan po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ECHO GRUPA j.d.o.o., OIB: 16549757178, Strizivojna, B. Radića 241, zastupan po zakonskom zastupniku MS, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-64/2024-5 od 25. listopada 2024., 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ECHO GRUPA j.d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-64/2024-5 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova pod posl. br. Ovrv-3443/2024, UPP/OS-Ovrv-859/2024 od 22. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova pod posl. br. Ovrv-3443/2024, UPP/OS-Ovrv-859/2024 od 22. srpnja 2024. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 100,00 EUR (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 163,27 EUR.

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod stavcima I. i III. izreke (u dijelu kojim nije uspio u sporu), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka je naplata računa za dvije dnevne parkirališne karte u Osijeku, koje se odnose na osobno vozilo marke RENAULT MEGANE, godina proizvodnje 2006., broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, u ukupnom iznosu od 19,12 EUR.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je motorno vozilo u vlasništvu tuženika 20. srpnja, te 28. srpnja 2023. bilo parkirano na označenom mjestima javnog parkirališta u gradu Osijeku bez kupljenih parkirnih karata, te da su istom od strane pravne osobe ELEKTROMODUL d.o.o. izdane dnevne parkirne karte, koje su tuženiku ostavljene ispod brisača vjetrobranskog stakla predmetnog motornog vozila. Utvrđeno je i da je tužitelju predmetna tražbina ustupljena od pravne osobe ELEKTROMODUL d.o.o., na temelju Ugovora o cesiji od 24. travnja 2024.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja objavljenog u Službenom glasniku Grada Osijeka 31. prosinca 2013. (dalje: Pravilnika), odredbi čl. 13. i 14., kada je platni nalog održao na snazi. Naime, tim je odredbama propisano da se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata, bez kupljene parkirne karte. Istim odredbama propisano je i da se temeljem ugovora o korištenju parkirališta sklopljenim na navedeni način izdaje dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila.

8. Prvostupanjski je sud visinu cijene dnevne parkirne karte utvrdio uvidom u dnevnu parkirališnu karte 1123082, koja je izdana za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 20. srpnja 2023. i to u iznosu od 9,56 EUR te uvidom u dnevnu parkirališnu kartu 1130719, koja je izdana za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 28. srpnja 2023. i to u iznosu od 9,56 EUR.

9. Žalbeni navodi tuženika kojima se osporava da je tuženik parkirao svoje vozilo na predmetne dane u ulicama navedenim u specifikaciji izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu od 31. srpnja 2023., predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se žalbenog razloga ne može pobijati presuda u postupku u sporu male vrijednosti kao što je ovaj (čl. 467. st. 2. ZPP).

10. Postojanje poslovnog odnosa stranaka proizlazi iz čl. 13. Pravilnika, jer je tom odredbom propisano da se smatra da je sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koje je propisana naplata bez kupljene parkirne karte.

11. Slijedom izloženog, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 13. i 14. Pravilnika kada je održao platni nalog na snazi za iznos od 19,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod st. I. izreke.

12. Odluka o troškovima postupka iz st. III. izreke presude pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), jer je tužitelju cijelosti uspio u sporu.

13. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.

14. U preostalom nepobijanom dijelu, pod st. II. izreke, pobijana presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. listopada 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak